Republika Hrvatska

Županijski sud u Split,

Split,Gundulićeva 29a

Poslovni broj Gž -347/2026-3

REPUBLIKA HRVATSKA

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Andree Boras-Ivanišević kao predsjednice vijeća, Ivane Madunić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Borisa Mimice kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Željku Damjancu, odvjetniku Požegi, Sv. Florijana 9, Požega, protiv I-tuženika CS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], II-tuženika ŠS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], III-tuženika US, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], a svi zastupani po opunomoćeniku Ivanu Boškoviću, odvjetniku u Požegi, Ulica dr. Filipa Potrebice 4, Požega, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-94/2023-19 od 17. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 30. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-94/2023-19 od 17. listopada 2025. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je odlučeno:

"I Utvrđuje se da je Ugovor o darovanju od 12. 10.2020. kojim je tuženik IS bez naknade darovao BS nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označene kao kč. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište i kč. br. [katastarska čestica] oranica, uz istovremenu uknjižbu tereta prava plodouživanja za svoju korist i korist tužene US, bez pravnog učinka prema tužitelju DS u dijelu potrebnom za namirenje njegove tražbine prema tuženiku ČS u iznosu od 9.007,43 € / 67.866,51 kunu, sa zakonskim zateznim kamata na taj iznos tekućim od 23. 12.2004., pa do 1.08.2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5% pa do isplate, a od 01.08.2015. pa do 01.01.2023. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29.st.2. i 8. ZOO-a, a od 01.01.2023 pa do ispalite po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te daljnjeg iznos od 385,38 € / 2.903,64 kune, sa zakonskim zateznim kamatama od 24.02.2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II Tuženici su dužni solidarno naknaditi tužitelju troškove ovog postupka sa zakonskim zateznim kamatama na dosuđene troškove tekućom od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II Nalaže se tužitelju DS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] da tuženicima, I-tuženiku CS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] , II-tuženiku LS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], III -tuženiku US, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] solidarno naknadi trošak parničkog postupka u iznosu od 1.125,00 eura (tisućustodvadesetpeteura) sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, počev od 17. listopada 2025. godine pa do isplate (u daljnjem tekstu: zatezna kamata), a u roku od 15 dana. III S preostalim dijelom zahtjeva za isplatom troška parničnog postupka u iznosu od 112,50 eura i zateznom kamatom na ovaj iznos počev od 17. listopada 2025. pa do isplate tuženici se odbijaju.“

2. Protiv presude žali se tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenog razloga iz članka 353. stavak 1. točka 3. Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 17/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25: dalje ZPP-a), a prema sadržaju žalbe i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se presuda preinači i tužbenom zahtjevu tužitelja udovolji i naloži tuženicima podmiriti troškove parničnog i žalbenog postupka.

3. U odgovor na žalbu tužitelja, tuženik poriče navode žalbe i predlaže istu odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da Ugovor o darovanju od 12. listopada 2020. kojim je I-tuženik (otac) darovao II-tuženiku (svome sinu) nekretninu opisanu u izreci presude, uz uknjižbu tereta prava plodouživanja za korist I-tuženika i III- tužene ( svoje supruge) gubi pravni učinak prema tužitelju u dijelu u kojem je to potrebno tj. za ispunjenje tužiteljeve tražbine.

6. Sud prvog stupnja je utvrdio:

- da su na temelju pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-6115/06-38 od 15. siječnja 2018. tužitelj i I-tuženik obvezani solidarno Croatia osiguranju d.d. isplatiti iznos od 67.866,51 kn sa pripadajućom zakonskom zateznim kamatama, te iznos od 4.835,00 kn po osnovi troška parničnog postupka sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom;

- da iz dopisa osiguratelja Croatia osiguranje d.d. dana 5. srpnja 2023. proizlazi da I- tuženik dospjelo potraživanje vjerovnika tj. Croatia osiguranja d.d., redovito otplaćuje ukupno potraživanje ustegom na mirovini;

- da je I-tuženik kao vlasnik kč. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište od 496 m2 i kč. br. [katastarska čestica] oranica od 148 m2, obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] darovao iste II-tuženiku na temelju ugovora o darovanju od 12. listopada 2020., a za sebe i III- tuženu zadržao pravo osobne služnosti plodouživanja;

- da je rješenjem o osiguranju posl. br. Ovr-43/2023-2 od 24. veljače 2023. a temeljem ovršne isprave -presude Općinskog građanskog suda posl. br. Pn-6115/06 od 15. siječnja 2018.,Općinski sud u Požegi odredio osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretninama tužitelja;

- da iz izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u teretovnici izvatka iz zemljišne knjige proizlazi da je prijedlog radi uknjižbe osobne služnosti – prava plodouživanja, a na temelju ugovora o darovanju nekretnina od 12. listopada 2020., zaprimljen 15. listopada 2020. pod broj Z-4227/2020 i da je za korist tuženika II- tuženika i III-tužene uknjižena osobna služnost na identificiranim nekretninama tj. kč. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište od 496 m2 i kč. br. [katastarska čestica] oranica od 148 m2 ;

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da na temelju citirane pravomoćne i ovršne presude, kao solidarni dužnik nije ništa platio vjerovniku tj. osiguratelju Croatia osiguranje d. d.;

- da iz iskaza I-tuženika proizlazi da dospjelu tražbinu prema svom vjerovniku tj. osiguratelju Croatia osiguranje d.d. ispunjava svaki mjesec na način da mu se od mirovine plijeni određeni novčani iznos i doznačuje za korist vjerovnika.

7. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je pozivom na članak 66. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.,156/22. i 155/23. – dalje: ZOO) zaključio da tužitelj nije vjerovnik tražbine po predmetnoj presudi nego Croatia osiguranje d.d., da nema dospjelu novčanu tražbinu prema I-tuženiku budući tužitelj kao solidarni dužnik nije ništa ni platio Croatia osiguranju d.d., da I-tuženik nije insolventan budući tražbinu prema Croatia osiguranju d.d. isplaćuje ustegom na mirovini. Isto tako prvostupanjski sud je zaključio da je osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na III- tuženicu, jer ona nije bila ugovorna stranka u ugovoru o darovanju. Stoga je odbio tužbeni zahtjev.

8. U konkretnom slučaju riječ je o tužbi za pobijanje dužnikovih pravnih radnji sve u smislu odredbe članka 66. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ( "Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje ZOO). Pobijanje je institut obveznog prava koji pruža vjerovniku iz obveznog odnosa u svrhu namirenja tražbine pravo pobijati valjana imovinsko pravna raspolaganja insolventnog dužnika, namirujući se iz nekih vrijednosti koje više nisu njegova imovina.

9. Institut pobijanja dužnikovih pravnih radnji je važan način očuvanja opravdanih pravnih interesa vjerovnika (tužitelja) u situacijama kada dužnik poduzme određene pravne radnje želeći onemogućiti naplatu dospjelog duga i time oštetiti vjerovnika.

10. Prema odredbi članka 66. stavak 1. ZOO-a, svaki vjerovnik čije potraživanje je dospjelo za isplatu i bez obzira kada je nastalo, može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika, dok se prema stavku 2. smatra da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika, ako uslijed njezina izvršenja dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine.

11. Prema odredbi članka 69. stavak 2. ZOO-a, tužba za pobijanje podnosi se protiv dužnika i treće osobe s kojom je ili u čiju je korist poduzeta pravna radnja koja se pobija, odnosno protiv njezinih sveopćih pravnih sljednika.

12. Prema odredbi članka 67. stavak 1. ZOO-a naplatno raspolaganje može se pobijati ako je u vrijeme raspolaganja dužnik znao ili mogao znati da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu svojim vjerovnicima i ako je trećoj osobi s kojom je ili u čiju korist pravna radnja poduzeta, to bilo poznato ili moglo biti poznato, dok prema stavku 2. ako je treća osoba dužnikov suprug ili krvni srodnik u rodnoj liniji, ili u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja, ili po tazbini do istog stupnja, smatra se da joj je bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, osim ako dokaže suprotno. Odredbom stavka 3. istog članka propisano je da se kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji smatra da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku i za pobijanje tih radnji ne zahtjeva se da je trećoj osobi to bilo ili moglo biti poznato.

13. Navedenim odredbama propisane su pretpostavke pod kojima vjerovnici mogu pobijati pravnu radnju svojih dužnika poduzetim s trećim osobama na štetu vjerovnika.

14. Dakle, opće pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji jesu: 1. dospjelost tražbine vjerovnika prema dužniku, 2. pravna radnja dužnika poduzeta na štetu vjerovnika, 3. insolventnost dužnika i 4. postojanje oštećenja vjerovnika time da pobijanje omogućuje vjerovnikovo namirenje. Te opće pretpostavke moraju biti ispunjene kumulativno, a zajedno s njima mora biti ispunjena i jedna od pretpostavki i jedna od posebnih pretpostavki iz članka 67. ZOO-a.

15. Suprotno shvaćanju prvostupanjskog suda III- tužena bi bila pasivno legitimirana iz razloga što je plodouživanje na predmetnoj nekretnini osnovano izravno u korist nje kao treće osobe, te ona u smislu zakona predstavlja „osobu u čiju korist je radnja poduzeta“ (članak 69. stavak 2. ZOO-a).

16. Žalba tužitelja svodi se na tvrdnje kako se radi o solidarnom jamstvu koje proizlazi iz ugovora o kreditu koje je sa kreditora prešlo na novog vjerovnika – Croatia osiguranje d.d., da je na tužitelja subrogacijom, odnosno regresom prešao dio tražbine koji je on ispunio ili ju je vjerovnik namirio ili osigurao namirenjem na njegovoj nekretnini, pa da postoji i da je dospjela tražbina tužitelja prema tuženiku. Da se radi o solidarnom jamstvu jasno potvrđuje sadržaj presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni br. Pn-6115/06-38 od 15. siječnja 2018. Sudužnik, kao osoba koja pristupa ugovoru o kreditu uz korisnika kredita, odgovara u smislu odredbe članka 414. stavak 1. u vezi člankom 1004. stavak 3. („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, dalje: ZOO/91)koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja navedenog pravnog posla (sada članak 43. stavak 1. u vezi članka 111. stavak 3. ZOO/05), jednako kao i korisnik kredita - i svaki sudužnik može biti pozvan na plaćanje dospjele obveze prije ili istodobno s glavnim dužnikom (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju broj: Rev-x 1023/2017-2 od 29. siječnja 2020.). Uvažavajući da iz sadržaja citirane presude Općinskog suda u Zagrebu proizlazi da je I- tuženik korisnik kredita, te da je isti realiziran za njegove potrebe- kupnja automobila, proizlazi da je predmetna solidarna obveza osnovana u isključivom interesu jednog solidarnog dužnika, da je tužitelj preuzeo ispunjenje obveze samo radi osiguranja povrata kredita, odnosno kako bi vjerovnik (banka) dobio veću sigurnost u potraživanju prema jednom solidarnom dužniku. Dakle, tužitelj je preuzeo bez ikakve koristi za sebe rizik solidarnosti u isključivom interesu samo jednog dužnika (ovdje glavnog dužnika tj. I- tuženika), nakon čega je uslijedila naprijed citirana presuda (15. siječnja 2018.) kojom su tužitelj i I- tuženik solidarno obvezani na isplatu Croatia osiguranju d.d. kao novom vjerovniku, potom pobijani Ugovor (12. listopada 2025.) kojim je I-tuženik otuđio svoju nekretninu, a nakon toga predmetno rješenje o osiguranju kojim je zasnovan teret prisilnog založnog prava na nekretnini tužitelja (24. veljače 2023.), te ova tužba radi pobijanja predmetnog Ugovora. Promatrano u kontekstu navedenog pravnog odnosa, poduzetih pravnih radnji, činjenice da doneseno rješenje o osiguranju „de facto“ predstavlja ugrožavanje imovine ovdje tužitelja u vidu moguće buduće naplate Croatia osiguranja d.d. prodajom nekretnine tužitelja, drugostupanjski sud cijeni da ovaj tužitelj ima opravdani pravni interes radi pobijanja predmetnog Ugovora, te da ima status vjerovnika naspram ovdje I -tuženika.

17. Nadalje, suprotno shvaćanju prvostupanjskog suda prema odredbi članka 66. stavak 1. ZOO-a podnošenje tužbe radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji nije uvjetovano činjenicom da je potraživanje vjerovnika utvrđeno pravomoćnom odlukom, niti ovršnom odlukom. Glede dospijeća tražbine valja navesti kako je na 4. sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 24. svibnja 2021. prihvaćeno je pravno shvaćanje: "Dospjelost vjerovnikove tražbine za isplatu, kao jedna od općih pretpostavki za pobijanje dužnikovih pravnih radnji poduzetih na štetu vjerovnika (članak 66. stavak1. ZOO-a) mora postojati u trenutku podnošenja tužbe." U pravnoj situaciji kada egzistira ovršna isprava-naprijed citirana presuda Općinskog suda u Zagrebu, temeljem koje je Croatia osiguranje d.d. ishodila rješenje o osiguranju kojim je zasnovan teret prisilnog založnog prava na nekretnini tužitelja (članak 297. stavak 1. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 94/17), ovaj sud cijeni da je predmetna tražbina dospjela , a imajući u vidu pravne posljedice zasnivanja založnog prava na nekretnini tužitelja - gubitak mogućnost slobodnog raspolaganja nekretninom bez tereta, mogućnost prisilne naplate prodajom nekretnine, neovisno o tome što što još uvijek nije došlo do namirenja prodajom nekretnine u ovrsi od strane Croatia osiguranja d.d.

18. Kod navedenog se za sada ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda o tome da nisu ispunjene pretpostavke pobijanja pravnih radnji dužnika prema odredbama ZOO-a.

19. Zbog pogrešnog pravnog pristupa izostala je i pravilna ocjena glede ispunjenja općih pretpostavki za pobijanje pravnih radnji dužnika kao i postoje li posebne pretpostavke za traženo pobijanje, činjenično stanje ostalo je pogrešno i nepotpuno utvrđeno, zbog čega za sada nije moguće ispitati ni je li materijalno pravo pravilno primijenjeno, pa je uvažavanjem žalbe tužitelja pobijanu presudu valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (članak 370 . stavak 1. ZPP-a).

20. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će utvrditi sve odlučne činjenice o kojima ovisi osnovanost zahtjeva tužitelja za pobijanje spornog ugovora o darovanju i prava tužitelja za namirenje na nekretnini koja je predmet pobijanog predmetnog Ugovora uključujući i visinu tražbine, budući prema stanju spisa proizlazi da I-tuženik ustegom na mirovini podmiruje dugovanje vjerovniku Croatia osiguranju d.d., te će nakon toga pravilnom ocjenom svih provedenih dokaza donijeti pravilnu i zakonitu odluku.

U Splitu, 30. lipnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Andrea Boras -Ivanišević