REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] H 5

Poslovni broj: Us I-1271/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Snježane Vukašinović, u upravnom sporu tužitelja DjinNin d. o. o., OIB: 20172440843, iz Poreča, Tina Ujevića 18, kojeg, protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, OIB: 22874515170, Uprave sigurnosti plovidbe, Lučke kapetanije Rijeka, Službe sigurnosti plovidbe, Rijeka, Senjsko pristanište 3, koje zastupa službena osoba HOI, radi inspekcijskog nadzora pomorskog dobra, 30. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave sigurnosti plovidbe, Lučke kapetanije Rijeka, Službe sigurnosti plovidbe KLASA: UP/I-342-24/25-03/146, URBROJ: 530-04-5-1-25-2 od 29. svibnja 2025.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika KLASA: UP/I-342-24/25-03/146, URBROJ: 530-04-5-1- 25-2 od 29. svibnja 2025. toč. 1. izreke naređeno je tužitelju da sa nespornog dijela pomorskog dobra, dijela nasipa ispred k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u roku od i 5 (petnaest) dana od dana zaprimanja ovog rješenja ukloni izvedene zahvate u prostoru i stvari i vrati pomorsko dobro u prvotno stanje, sukladno njegovoj prirodi i namjeni, radi otklanjanja posljedica izvedenog zahvata u prostoru i to kako slijedi: a) dva međusobno spojena kioska ukupne dužine 8,10 m, širine 3,30 m i visine 2,15 m natkrivena čeličnom rešetkastom konstrukcijom s konzolnim istacima preko kioska, sve skupa natkriveno PVC tendom, a postavljeno na drvenoj podnoj konstrukciji dimenzija 9,3 m x 4,8 m; b) betonsko popločavanje izvedeno betonskim opločnicima dimenzija 0,40 m x 0,40 m u obliku slova "L", ukupne površine 113,46 m2 (dimenzija 4,5 m x 9,3 m i 7,7 m x 9,3 m); c) metalnu ogradu u obliku slova "U" ukupne dužine 23,85 m (4,5 m + 17,15 m + 2,2 m) i visine 0,95 m; d) ugostiteljsku opremu koja se sastoji od 26 stolova, 25 stolica, 5 postolja za suncobrane, 3 suncobrana, dvije rashladne vitrine, jedne škrinje za sladoled te dva spremišta za stvari dimenzija 1,55 m x 1,00 m x 0,8 m. U toč. 2. izreke određeno je da je trgovačko društvo "DjinNin” d.o.o., dužno odmah nakon izvršenja naredbe iz toč. 1. izreke ovog rješenja o tome obavijestiti ovo tijelo na uvodno označenu adresu ovog tijela s pozivom na gornju klasu. U toč. 3. izreke određeno je ako trgovačko društvo "DjinNin" d.o.o., pravodobno ne izvrši naredbu iz toč. 1. izreke tog rješenja ili istu ne izvrši u cijelosti, isto će se prisilno izvršiti putem treće osobe (trećih osoba) i to na trošak društva "DjinNin" d.o.o.

2. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu ovom sudu. Tužbom osporava zakonitost rješenja dužnika zbog pogrešne primjene zakona, povrede pravila postupka, nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja te nepotpunog obrazloženja. Prije svega ističe da se u konkretnom slučaju ne radi o pomorskom dobru nego dijelu nasipa koji se nalazi ispred pomorskog dobra na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a kako je to navedeno u izreci osporavanog rješenja te se stoga ne može smatrati da se ovdje radi o pomorskom dobro pa samim time nema niti mjesta primjeni odredaba čl. 188. – 190. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama. Naime, ovdje je prilikom odlučivanja predstavlja li predmetni nasip pomorsko dobro trebalo uzeti u obzir i odredbe čl. 209. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, a koji regulira status nasipa koji se izuzima iz pomorskog dobra. Prema čl. 209. st. 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ako se nasip zadrži u prostoru sukladno odredbama ovog zakona i ako dio nasipa koji se zadržava u prostoru više ne predstavlja pomorsko dobro prema kriterijima propisanima ovim zakonom, taj dio nasipa postaje vlasništvo Republike Hrvatske. U konkretnom slučaju je očito da se radi o nasipu koji je zadržan u prostoru te je stoga prije donošenja osporavanog rješenja trebalo utvrditi radi li se uopće o pomorskom dobru pa samim time ima li osnova za donošenje predmetnog rješenja. Na opisani način na štetu tužitelja povrijeđena je odredba čl. 19. st. 1. Ustava Republike Hrvatske sukladno kojoj akti državne uprave moraju biti utemeljeni na zakonu , a u ovoj pravnoj stvari akt nije utemeljen na zakonu već upravo suprotno. Vezano za istaknuto tužitelj ukazuje i na povredu odredbe čl. 98. Zakona o općem upravnom postupku glede obrazloženja odluke, čl. 8. Zakona o općem upravnom postupku glede utvrđenja bitnih činjenica i okolnosti te čl. 19. st. 2 Ustava Republike Hrvatske. Također tužitelj ističe kako je u konkretnom predmetu povrijeđeno i načelo izjašnjavanja stranke i načelo usmene rasprave obzirom nije određeno ročište za saslušanje tužitelja sukladno odredbi čl. 54. Zakona o općem upravnom postupku. Vezano za isto ukazuje na stajalište Europskog suda za ljudska prava zauzeto u predmetu LBINTERFINANZ A.G. protiv Republike Hrvatske toč. 24, odluke Ustavnog suda RH broj U-III-2515/2016, U-III-3519/2012 i U-III-2160/2011.

3. Slijedom svega navedenog, predlaže sudu donošenje presude kojom će poništiti osporavano rješenje tuženika te predmet vratiti na ponovni postupak, odnosno ukoliko to okolnosti dopuštaju sam presudom riješiti upravnu stvar.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja, slijedom čega je predloženo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5. U sporu je održana rasprava 10. lipnja 2026. u prisutnosti tužitelja i službene osobe tuženika, te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 36/24 i 39/26, dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Na predmetnom ročištu zakonski zastupnik tužitelja ustrajao je u cijelosti kod tužbe, tužbenog zahtjeva i svih do sad predloženih dokaza. Dodatno je predložio da sud od Odsjeka za pomorstvo, promet i infrastrukturu Istarske županije, Pazin, M. B. Rašana 4 pribavi podatak o tome predstavlja li predmetna lokacija uvala Peškera pomorsko dobro te ukoliko predstavlja u kojoj površini i u kojim granicama. Također, zakonski zastupnik tužitelja predložio je da sud na današnjem ročištu ne zaključi raspravu u ovoj pravnoj stvari već da tužitelju omogući angažiranje odvjetnika radi zaštite njegovih prava i interesa u ovom postupku. Na istom ročištu službena osoba tuženika ostala je kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja, a u odnosu na navode istaknute na ročištu odnosno navode iz tužbe ukazala je na sadržaj odgovora na tužbu u kojem se tuženik o predmetnom pitanju granice pomorskog dobra i statusu pomorskog dobra već očitovao. Također , istaknula je kako je omaškom u odgovoru na tužbu zatražena naknada troškova. Predala je u spis dopis Upravnog odjela za prostorno planiranje i zaštitu okoliša od 3. ožujka 2025. kojim je vezano za javni natječaj za dodjelu dozvole na pomorskom dobru na području grada Poreča određen povrat jamčevine, između ostalog i tužitelju. Tužitelj je zaključno istaknuo kako nikada nije zaprimio odluku Gradskog vijeća Grada Poreča o dodjeli dozvola na pomorskom dobru niti bilo kakvu dokumentaciju vezano za isto.

6. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora, a odbio je ostale dokazne prijedloge kao suvišne, iz razloga što je sve odlučne činjenice za rješavanje ove upravne stvari mogao utvrditi uvidom u spis upravnog postupka te isprave i dokumentaciju u spisu ovog spora.

7. Sud je također odbio prijedlog tužitelja za odgodom ročišta iz razloga koji je naveo tužitelj, obzirom da je tužitelj imao dovoljno vremena od trenutka podnošenja tužbe dana 26. lipnja 2025. do dana održavanja ročišta vezano za pripremu argumentacije glede osporavanja zakonitosti rješenja tuženika i uređenje tužbe , pri čemu je sud cijenio i okolnost da tužitelj nije iznio razloge zašto bi to možebitno bio onemogućen učiniti.

8. Na temelju provedenog dokaznog postupka te razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Odredbom čl. 4. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine" broj: 83/23, dalje: Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama) propisano je da je pomorsko dobro opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu, a upotrebljava se i koristi pod uvjetima i na način propisan ovim Zakonom.

10. Odredbom čl. 5. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama propisano je da je pomorsko dobro izvan pravnog prometa i da se na njemu ne može steći pravo vlasništva niti druga stvarna prava po bilo kojoj osnovi, te da se nitko ne može pozivati na zaštitu povjerenja u istinitost i potpunost zemljišne knjige u odnosu na nekretninu koja je pomorsko dobro iz čl. 6. ovoga Zakona, kao i da su svi pravni poslovi sklopljeni suprotno stavku 1. toga članka ništetni.

11. Odredbom čl. 6. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama određeno je pomorsko dobro na način da pomorsko dobro čine, pored ostalih dijelova, i dio kopna koji je po svojoj prirodi namijenjen općoj upotrebi i koji je određen takvim, kao i sve što je s tim dijelom kopna trajno spojeno na površini ili ispod nje i čine ga nekretnine koje su po prirodnim obilježjima, izgledu, namjeni, položaju i načinu upotrebe: morska obala, morske plaže, sprudovi, rtovi, hridi, grebeni, otočići koje za vrijeme nevremena prekrivaju najveći valovi, žala, luke, lukobrani, rive, molovi, valobrani, nasipi, privezišta, gatovi, morske solane, ušća vodotoka koji se izlijevaju u more i kanali spojeni s morem, uključujući i građevine koje su trajno povezane s pomorskim dobrom i njegova su pripadnost, kao i da se morska obala proteže od crte srednjih viših visokih voda i obuhvaća pojas kopna koji je ograničen crtom do koje dopiru najveći valovi za vrijeme nevremena, na čije prirodno obilježje i izgled utječe more, a koji je prema svom položaju i izgledu u izravnom kontaktu s morem, odnosno da je kopneni dio pomorskog dobra pojas kopna uz more koji je po svojoj prirodi u neposrednoj vezi s morem i prema namjeni i načinu upotrebe služi uobičajenom korištenju i upotrebi mora kao općeg dobra, a širok je najmanje šest metara od crte srednjih viših visokih voda mjereno vodoravno.

12. Odredbom čl. 12. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama propisano je nitko nema pravo bez pravne osnove propisane ovim Zakonom na: posebnu upotrebu pomorskog dobra, gospodarsko korištenje pomorskog dobra, obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru, gradnju i/ili obavljanje drugih radova i/ili zahvata u prostoru pomorskog dobra koji se prema posebnim propisima kojima se uređuje građenje ne smatraju građenjem, kao i uredbom iz čl. 14. st. 4. toč. 11. ovoga Zakona, ograničavanje i/ili isključivanje opće upotrebe pomorskog dobra, zaposjedanje pomorskog dobra na bilo koji način za sebe ili drugoga.

13. Istim člankom također je propisano da je pravna i fizička osoba koja je na temelju akta koji predstavlja valjanu pravnu osnovu utvrđenu ovim Zakonom stekla neko od navedenih prava, dužna to pravo koristiti na način, u okviru i granicama određenim aktom kojim je to pravo stekao i u skladu s odredbama Zakona.

14. Odredbom čl. 188. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama propisano je da je naredba za uklanjanje upravna mjera inspekcijskog nadzora koja se donosi radi uklanjanja građevine i njezinih dijelova, objekata gotove konstrukcije, tipskih i drugih objekata jednostavne gradnje, pomorskih objekata, lučkih uređaja, vozila, olupina, podrtina, štandova, raznih drugih predmeta, stvari, otpada i svega ostalog što je izgrađeno, postavljeno ili odloženo na pomorsko dobro bez valjane pravne osnove propisane ovim Zakonom i drugim propisima donesenim na temelju ovoga Zakona.

15. Odredbom čl. 190. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama propisano je da je naredba za povrat pomorskog dobra u prvotno stanje upravna mjera inspekcijskog nadzora kojom se nalaže saniranje i vraćanje pomorskog dobra u prvotno stanje, sukladno njegovoj prirodi i namjeni, radi otklanjanja posljedica protupravnog zahvata u prostoru ili drugih ljudskih radnji zbog kojih se može donijeti upravna mjera zabrane korištenja pomorskog dobra i/ili druga upravna mjera inspekcijskog nadzora propisana odredbama istog Zakona, da se naredba za povrat pomorskog dobra u prvotno stanje može donijeti kao zasebna upravna mjera inspekcijskog nadzora ili uz druge upravne mjere propisane odredbama ovoga Zakona.

16. Iz dokumentacije koja prileži spisu upravnog postupka proizlazi da je tuženik, temeljem zahtjeva za provođenjem inspekcijskog nadzora dostavljenog od strane Grada Poreča, inspekcijskim nadzorom održanim dana 20. svibnja 2025. utvrdio da se na lokaciji nasipa ispred k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u uvali Peškera bez pravne osnove nalaze dva međusobno spojena kioska ukupne dužine 8 ,1 m, širine 3,3 m i visine 2,15 m. Kiosci su ranije korišteni od strane ovdje tužitelja i to kao ugostiteljski objekt pod nazivom Double Decker Caffe. Oba kioska smještena su na drvenu podnu konstrukciju dimenzija 9,3 m x 4,8 m. Iznad kioska je izvedena čelična rešetkasta konstrukcija s konzolnim istacima koji se prostiru izvan gabarita objekta, duž cijele njegove dužine i širine, a kao završni element postavljena je PVC tenda, kojom je natkriven cijeli prostor iznad kioska, uključujući konzolne istake. Neposredno ispred drvene podne konstrukcije nalazi se uređen i popločani prostor, izveden od betonskih opločnika dimenzija 0,40 m x 0,40 m. Popločane površine formirane su u obliku slova "L", ukupne površine 113,46 m2 (dimenzija 4,5 m x 9,3 m i 7,7 m x 9,3 m). Djelomično oko popločane površine postavljena je metalna ograda u obliku slova "U" sastavljena od tri segmenta: 4,5 m + 17,15 m + 2,2 m, ukupne duljine 23,85 m, visine 0,95 m. Na nadziranom dijelu pomorskog dobra zatečena je ugostiteljska oprema koja je složena i nije u aktivnoj uporabi u trenutku nadzora. Oprema uključuje 26 stolova, 25 stolica, 3 suncobrana, 5 postolja za suncobrane, 2 rashladne vitrine, 1 škrinju za sladoled kao i 2 spremišta dimenzija 1,55 m x 1,00 m x 0,8 m, postavljena uz kioske, na popločanom dijelu, a dijelom izvan ograđenog dijela prostora.

17. Nadalje, iz dokumentacije koja prileži spisu upravnog postupka, proizlazi da je tužitelju koncesijsko odobrenje za obavljanje djelatnosti ugostiteljstva i trgovine KLASA: 342-01/23-01/22, URBROJ: 2163-6-06/08-23-3 od 15. veljače 2023. izdano od strane Vijeća za davanje koncesijskih odobrenja na pomorskom dobru Grada Poreča isteklo s danom 31. prosinca 2024., čime je tužitelj nakon navedenog datuma prestao imati važeću i pravno valjanu osnovu za korištenje predmetnog dijela pomorskog dobra odnosno za daljnjim zadržavanjem izvedenih zahvata u prostoru – kioska, podesta i prateće opreme na pomorskom dobru.

18. Sud u cijelosti prihvaća zaključak tuženika kako se tvrdnja tužitelja da nikada nije zaprimio odluku gradskog vijeća vezano za dodjelu dozvole na pomorskom dobru za naredno koncesijsko razdoblje za istu mikrolokaciju, iako se na predmetni natječaj javio, ne može prihvatiti kao opravdanje za nastavak korištenja ili zadržavanje objekata na predmetnom prostoru.

19. Nastavno, iz navedene činjenice – da je tužitelju za prethodno razdoblje bilo dodijeljeno koncesijsko odobrenje na pomorskom dobru, odnosno na navedenoj lokaciji, tužitelju nije moglo ostati nepoznato da dio nasipa ispred k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ima status pomorskog dobra. Sud je navedeni prigovor tužitelja kojim isti osporava status pomorskog dobra dijelu nasipa ispred k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ocijenio neosnovanim, a što jasno i nedvojbeno proizlazi iz isprave koja prileži spisu upravnog postupka, odnosno zemljišnoknjižnog izvatka Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižnog odjela Poreč zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u kojem je k. č. br. [katastarska čestica] upisana kao obala – pomorsko dobro. Navedeni sporni prostor nasipa, na kojem se nalaze objekti uklanjanja, nema posebnu oznaku katastarske čestice već se nalazi u morskom režimu ispred čestice upisane kao pomorsko dobro, odnosno isti čini nasip u neposrednom dodiru s morem i funkcionalnoj vezi s obalnim područjem te po svojim obilježjima predstavlja pomorsko dobro sukladno čl. 6. Zakona. Sve kako je to pravilno obrazložio i zaključio tuženik.

20. Stoga, sud ocjenjuje kako suprotno navodima tužitelja, u konkretnom slučaju nije počinjena niti povreda odredbe čl. 98. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) budući da obrazloženje osporavanog rješenja sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama bitnim za rješenje predmetne upravne stvari.

21. Nadalje, valja reći kako je sud ocijenio paušalnima i ostale prigovore tužitelja. Naime, ocjena je suda kako je u upravnom postupku činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno i na isto pravilno primijenjena relevantna norma te da nisu počinjene povrede odredaba postupka pa tako niti povreda odredbe čl. 54. ZUP -a. U konkretnom slučaju tužitelju je omogućeno izjašnjavanje, a kako to proizlazi iz zapisnika od inspekcijskom nadzoru od 20. svibnja 2025., koji sukladno odredbi čl. 76. st. 5. ZUP-a ima dokaznu snagu javne isprave i koji zapisnik je tužitelj bez primjedbi potpisao.

22. Slijedom svega navedenog, osporavano rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim pa je stoga sud na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a odlučio kao u izreci ove presude.

U Rijeci 30. lipnja 2026.

Sutkinja

Dubravka Zec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- tužitelju DjinNin d. o. o., Poreč, Tina Ujevića 18

- tuženiku Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture, Upravi sigurnosti plovidbe,

Lučkoj kapetaniji Rijeka, Službi sigurnosti plovidbe, Rijeka, Senjsko pristanište 3