Poslovni broj: UsI-130/2026-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mireli Valjan-Harambašić, sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Radojke Čupurdije, u upravnom sporu tužitelja ĐS (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, (OIB: 84397956623), Zagreb, Antuna Mihanovićeva 3, radi priznavanja mirovinskog staža, 30. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-10/25- 02/03019051960, URBROJ: 341-99-11/2-25-8821 od 11. prosinca 2025 .

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II 140-10/25-02/03019051960, URBROJ: 341-99-11/2-25-8821 od 11. prosinca 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Zadru, KLASA: UP/1 140-10/24-02/03019051960, URBROJ: 341-2411/02- 24-11832 od 12. lipnja 2024., kojim je odbijen zahtjev tužitelja da mu se u mirovinski staž utvrdi razdoblje od 13. listopada 1986. do 8. listopada 1991. kod poslodavca Stočar Zagreb, OOUR Ribarstvo Donji Lapac.

2. Tužitelj je podnio tužbu protiv osporenog rješenja tuženika pobijajući zakonitost istog zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog bitne povrede pravila postupka. Navodi da se odluka o odbijanju zahtjeva temelji na navodnom nepostojanju dokaza da je kod poslodavca OOUR Ribarstvo Donji Lapac (Ribarstvo Suvaja) uopće zasnovao radni odnos, kao ni o trajanju istog, slijedom čega je odbijen njegov prijedlog za saslušanjem u svojstvu svjedoka LS, JS i AS. Ističe da od pisanih dokaznih sredstava ima samo izvornik radne knjižice, u kojoj je na stranici sedam uredno upisan početak radnog odnosa 13. listopad 1986. te navodi da je točno da je njegova kolegica, sada pokojna HS, naknadno na stranici osam radne knjižice, nakon izbjeglištva u Republiku Srbiju upisala i datum prestanka radnog odnosa, a koji upis tuženik iz tog razloga očito drži nezakonitim, te smatra da se neopravdano ignorira upis početka radnog odnosa. Tvrdi da je zbog svojstva radne knjižice kao javne isprave pravilan i zakonit upis početka radnog odnosa te da se ima smatrati takvim dok se ne dokaže suprotno, a što tuženik nije dokazao. Ističe da je zbog pravilnog upisa početka radnog odnosa teret dokazivanja prestanka njegovog radnog odnosa na tuženiku i da iz postojećih činjenica tuženik izvodi nepravilan zaključak i pogrešno primjenjuje materijalni propis kada obrazlaže da predložene svjedoke nije saslušao iz razloga što bi oni bili jedino dokazno sredstvo. Smatra da tuženik pogrešno primjenjuje odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", 157/13., 151/14., 33/51., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22. - dalje: ZOMO) o dokazivanju spornih činjenica, navodeći da u ovom predmetu nema mogućnosti da se dokazivanje propiše na drugačiji način od onoga što je propisano Zakonom o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. i 110/21. - dalje: ZUP) te upućuje na članak 3. ZUP-a. Ukazuje na to da je došlo do teškoća u pronalaženju, po tuženiku vjerodostojnih dokaza, zbog početka rata, uništavanja materijalnih dokaza. Pojašnjava da je nakon rata došlo i do teritorijalne reorganizacije, pa smatra da je moguće da se dokazi o njegovom radno- pravnom statusu nalaze u Gospiću ili Zadru. S tim u vezi tvrdi da je predloženi svjedok LS dokaze o svom radnom odnosu pronašao u Područnom uredu tuženika u Šibeniku. Smatra da on nije dužan dokazivati postojanje radnog odnosa i na temelju njega status osiguranika, te ističe da iako je nesporno zasnovao radni odnos, da je dužan dokazivati njegovo trajanje, odnosno završetak, a što se može dokazati samo odjavom s osiguranja ili nastupanjem objektivnih okolnosti pod kojima je njegov poslodavac prestao s radom. Tvrdi da se njegov iskaz uvažio u postupcima trećih osoba. Predlaže da sud poništi osporeno rješenje tuženika.

3. Tuženik u dostavljenom odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana. Smatra da tužbeni navodi nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke pozivajući se na razloge iznesene u obrazloženju osporavanog rješenja. Istaknuo je da je u upravnim stvarima u kojima se odlučuje o pravu na mirovinsko osiguranje ZUP kao opći propis ima supsidijarnu primjenu u odnosu na ZOMO, budući da iz članka 122. stavka 3. ZOMO-a proizlazi da se za utvrđivanje mirovinskog staža ne mogu kao jedino dokazno sredstvo koristiti izjave svjedoka, napominjući da to proizlazi i iz sada važećeg članka 117. stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", 96/2025.). Ukazuje da su pogrešni tužbeni navodi tužitelja da bi se radno-pravna dokumentacija koja se odnosi na njegov radni odnos mogla nalaziti u organizacijskim jedinicama prvostupanjskog tijela, kao i navodi da je predloženi svjedok LS svoju radno-pravnu dokumentaciju pronašao u Područnom uredu Zavoda u Šibeniku, s obzirom na to da je uvidom u spis imenovanog utvrđeno da je navedeni svjedok za potrebe svog postupka samostalno dostavio potrebnu dokumentaciju, a koju dokumentaciju tužitelj za razdoblje od 13. listopada 1986. do 8. listopada 1991. nije dostavio. Napominje da poslodavci, sukladno važećem propisima u spornom razdoblju kojima je bilo uređeno pravno područje mirovinskog osiguranja (navedenim u obrazloženju osporavanog rješenja), nisu bili u obvezi Zavodu dostavljati radno - pravnu dokumentaciju koja se odnosi na radne odnose koje su zasnovali sa svojim radnicima, nego su isključivo bili u obvezi dostaviti odgovarajuće prijave koje se odnose na utvrđivanje svojstva osiguranika i staža osiguranja (prijavu o početku osiguranja, odjavu iz osiguranja, prijavu podataka o utvrđenom stažu osiguranja i osobnom dohotku), a koje prijave poslodavac Stočar Zagreb OOUR Ribarstvo, Donji Lapac za razdoblje od 13. listopada 1986. do 8. listopada 1991. za tužitelja nije dostavio. Ističe da tužitelj pogrešno navodi da je Đ u njegovu radnu knjižicu upisala datum prestanka njegovog radnog odnosa kod poslodavca Stočar Zagreb OOUR Ribarstvo, Donji Lapac, s obzirom na to da je uvidom u njegovu radnu knjižicu utvrđeno da je u istoj upisan samo početak radnog odnosa s danom 13. listopadom 1986., bez upisanog datuma prestanka radnog odnosa. Ukazuje na to da je pravno shvaćanje koje je naveo u obrazloženju osporavanog rješenja potvrđeno nizom presuda donesenih u sporovima utvrđivanja svojstva osiguranika i mirovinskog staža te kao primjer navodi pravomoćnu presudu Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 6 UsI-759/2020-7 od 29. rujna 2020., potvrđenu presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-4474/20-2 od 22. prosinca 2020., pravomoćnu presudu Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-968/22-6 od 19. rujna 2022. i pravomoćnu presudu Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI - 132/2022-11 od 31. ožujka 2022., potvrđenu presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-1917/2022-5 od 4. svibnja 2023. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

4. Tijekom spora održana je rasprava 10. lipnja 2026. na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

5. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju na osnovu koje je doneseno osporeno rješenje. Nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, u skladu s člankom 114. stavkom 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24., dalje: ZUS), sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmetni postupak pokrenut je zahtjevom tužitelja od 28. ožujka 2024. kojim traži da mu se u mirovinski staž kao staž osiguranja utvrdi razdoblje od 13. listopada 1986. do 8. listopada 1991. kao vrijeme koje je proveo u radnom odnosu kod poslodavca Stočar Zagreb, OOUR Ribarstvo Donji Lapac.

7. Prema članku 110. ZOMO-a, svojstvo osiguranika, mirovinski staž, plaće, osnovice osiguranja, naknade plaće i drugo utvrđuju se na osnovi isprava izdanih u skladu sa zakonom, odnosno potvrdama izdanim na temelju propisanih evidencija.

8. Člankom 122. stavcima 2. i 3. ZOMO-a propisano je da se mirovinski staž, plaća, osnovice te druge činjenice koje utječu na stjecanje i utvrđivanje prava, uzimaju pri ostvarivanju prava na mirovinu na osnovi podataka utvrđenih u matičnoj evidenciji. Za utvrđivanje činjenica iz stavka 2. ovoga članka ne mogu se kao jedino dokazno sredstvo koristiti izjave svjedoka.

9. Člankom 24. točkom 2. ZOMO-a propisano je da mirovinski staž, prema ovome Zakonu, na temelju kojega se ostvaruju prava iz mirovinskog osiguranja, obuhvaća razdoblje navršeno do 31. prosinca 2013. koje se, prema zakonskim propisima koji su se primjenjivali do toga datuma, računalo u mirovinski staž kao staž osiguranja, staž osiguranja s povećanim trajanjem i posebni staž.

10. U tom smislu, člankom 161. stavkom 1. Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju ("Narodne novine", 26/83., 5/86., 42/87., 34/89., 57/89., 40/90., 9/91., 26/93., 96/93., 44/94. i 59/96. - dalje: ZOMlO), koji je bio na snazi od 1. srpnja 1983. do 31. prosinca 1998., bilo je propisano da se pravo na mirovinsko i invalidsko osiguranje utvrđuje priznanjem svojstva osiguranika, a odredbom stavka 2. istog članka da svojstvo osiguranika za osobe iz članka 14. ZOMlO-a utvrđuje zajednica na osnovi propisane prijave osiguranja koju prema propisima o matičnoj evidenciji podnosi organizacija i poslodavac.

11. Člankom 158. ZOMlO-a bilo je propisano da se u Zajednici obvezno vodi matična evidencija o osiguranicima i korisnicima prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja na način i u skladu s odredbama Zakona o matičnoj evidenciji o osiguranicima i uživaocima prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja.

12. Nadalje, Zakon o matičnoj evidenciji o osiguranicima i uživaocima prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja (Službeni list SFRJ: 34/79. i 68/88.), koji je bio na snazi od 1. siječnja 1980. do 31. prosinca 1998.). u IV. poglavlju propisivao je podnošenje prijava matičnoj evidenciji, a člankom 24. odlomkom 1. stavkom 2. i 3. tog Zakona bilo je propisano da organizacije podnose Zavodu prijavu osiguranja za svakog novozaposlenog radnika, odjavu osiguranja za svakog radnika kome prestane radni odnos i prijavu promjena u toku osiguranja - za sve radnike kod kojih nastupi promjena u osiguranju kao i prijavu podatka o utvrđenom stažu osiguranja i osobnom dohotku za svakog radnika koji je u protekloj kalendarskoj godini bio u radnom odnosu.

13. Uzimajući u obzir da u matičnoj evidenciji Zavoda nema nikakve evidencije o tužiteljevom svojstvu osiguranika po osnovi radnog odnosa kod poslodavca Stočar Zagreb, OOUR Ribarstvo Donji Lapac u navedenom razdoblju, proizlazi da navedeni poslodavac za tužitelja u razdoblju od 13. listopada 1986. do 8. listopada 1991. tadašnjem Zavodu nije uspostavio prijavno - odjavne podatke niti podatke o stažu osiguranja i plaći, stoga ovaj sud nema osnove za donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari, jer spisu predmeta ne prileže dokazi na temelju kojih bi se moglo utvrditi da je tužitelj imao priznato svojstvo osiguranika te da je ostvario staž osiguranja na temelju radnog odnosa kod navedenog poslodavca za traženo razdoblje.

14. Također treba reći da je tijekom postupka prvostupanjsko tijelo uputilo tužitelju zaključak od 29. ožujka 2024. pozivajući ga da dostavi pisanu dokumentaciju o postojanju radnog odnosa kod navedenog poslodavca u predmetnom razdoblju te se tužitelj pozvao na dostavljenu radnu knjižicu s upisanim početkom radnog odnosa, za koji je u žalbi naveo da je podatke o početku njegovog rada kao i prestanku upisala, odnosno ovjerila u radnoj knjižici PS u izbjeglištvu u Srbiji, pa je osnovano javnopravno tijelo zaključilo da ni tužitelj nije dostavio evidenciju iz područja radnog odnosa, a koja je odlučna da bi se smatralo da je u tom razdoblju, na temelju radnog odnosa kod poslodavca „Stočar' Zagreb OOUR Ribarstvo, Donji Lapac imao svojstvo osiguranika iz mirovinskog osiguranja i ostvario staž osiguranja,

15. Što se tiče drugog radnika LS, treba reći da je tuženik u spis priložio rješenje od 10. travnja 2024., a iz obrazloženja tog rješenja proizlazi da mu je poslodavac prijavom na osiguranje uspostavio svojstvo osiguranika počevši od 13. listopada 1986., što u konkretnom predmetu nije slučaj. U odnosu na tvrdnje tužitelja da su dokazi o radnom odnosu za LS pronađeni u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Područnom uredu u Šibeniku ovaj sudu ističe da osim što takva obveza nije bila propisana u to vrijeme mjerodavnim propisima, da je tuženik priložio dopis od 15. veljače 2024. iz kojeg je razvidno da je imenovanog pozvao na dostavu materijalnih dokaza iz područja rada, iz čega slijedi da je upravo LS za sebe dostavio potrebnu radno - pravnu dokumentaciju.

16. S obzirom na to da ne postoje drugi materijalni dokazi, pravilno su javnopravna tijela otklonila mogućnost utvrđivanja mirovinskog staža tužitelju isključivo na temelju iskaza svjedoka, pozivajući se na članak 122. stavak 3. ZOMO-a.

17. Slijedom iznesenog, pravilno je prvostupanjskim rješenje odbijen zahtjev tužitelja da mu se u mirovinski staž utvrdi razdoblje od 13. listopada 1986. do 8. listopada 1991. kod poslodavca Stočar Zagreb, OOUR Ribarstvo Donji Lapac. Trebalo je stoga, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci presude.

U Splitu 30. lipnja 2026.

S U T K I N J A:

Mirela Valjan - Harambašić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (članak 126. ZUS-a).

DNA:

- tužitelju ĐS, [adresa]

- tuženiku, e- komunikacijom

- u spis