Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-1261/2026-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Borisa Mimica, kao predsjednika vijeća, Andree Boras- Ivanišević, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ivana Madunić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima iz odvjetničkog društva Gregović u Rijeci, protiv tuženika Hrvatske Autoceste d.o.o. Širolina 4, 10 000 Zagreb OIB: 57500463912, zastupan po punomoćnicima iz odvjetničkog društva Klišanin & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi stranaka protiv presude Općinskog suda u Crikvenici pod poslovnim brojem Pn-32/2019 od 15. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 30. lipnja 2026.
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog suda u Crikvenici pod poslovnim brojem Pn- 32/2019 od 15. svibnja 2025. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskom presudom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo naložiti tuženiku da tužitelju isplati na ime imovinske štete iznos od 2.256,89 eura/17.000,00 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, tekućom od dana 25.ožujka 2013. pa do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe ( točka I. izreke).
1.1.U odluci pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 eura u roku od 15 dana.
2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i .. dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijan presuda u tom dijelu preinači shodno navodima žalbe, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
2.1. Tuženik je odgovorio na žalbu tužiteljice i osporio navode žalbe te predložio žalbu tužitelja odbiti u cijelosti kao neosnovanu.
3. Predmet spora predstavlja tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete na vozilu tužitelja marke WVPOLO, kao posljedicu oštećenja u prometnoj nezgodi u kojoj mu je nastala šteta na vozilu neodržavanje ceste, na kojoj je zbog ledene neposipane ceste došlo od ugrožavanja sigurnosti prometa.
4.Tuženik je zahtjevu tužitelju suprotstavio prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći da održavanje autoceste A7 dionica Orehovica-Sv. Kuzam, na kojoj se dogodila prometna nezgoda, nije u nadležnosti tuženika, već istom da upravlja društvo Hrvatske ceste d.o.o.
5. U ovoj fazi postupka nije sporno da je dana 25. ožujka 2013. na autocesti A7 1100 m prije čvora Draga došlo do prometne nezgode u kojoj je sudjelovao tužitelj upravljajući osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka], na način da je cesta bila zaleđena i neposipana, zbog čega se vozilo ispred njega zarotiralo za 180 stupnjeva te se zaustavilo na traci kojom je upravljao tužitelj.
6. Sporno, međutim, u postupku valjalo prije svega raspraviti i utvrditi osnovanost istaknutog prigovora promašene pasivne legitimacije na strani tuženika za nastali štetni događaj i posljedice proistekle iz istog.
7. Raspravljajući po navedenom zahtjevu tužitelja sud prvog stupnja je u bitnom utvrdio:
-da iz iskaza saslušanih svjedoka TD, PD i MD, sudionika prometnih nezgoda do koje je došlo na istoj dionici istog dana, proizlazi kako je na tom dijelu cesta bila zaleđena nikakvih upozorenja na vremenske uvjete, jer su puhali orkanski udari bure,
- da ove navode svjedoka potvrđuje u svom iskazu i tužitelj, koji se odnosne prigode uključio na zaobilaznicu i prošao prvi tunel Sv. Kuzam kada je zbog orkanskih udara, i činjenice da je cesta je bila zaleđena, smanjio je brzinu na 40-50km/h, time da nije bilo nikakvih upozorenja na cesti i kada je unatoč poduzetom kočenju došlo do naleta njegova vozila na kombi zaustavljen na njegovoj traci,
– da iz dopisa društva Hrvatske ceste d.o.o. od 30.rujna 2014., proizlazi kako je uprava društva donijela odluku da će Hrvatske ceste i dalje održavati predmetnu autocestu, do kraja zimskog razdoblje 2014./2015., a ako u navedenom periodu bude ishođena uporabna dozvola da će se ista predati društvu Autocesta Rijeka-Zagreb d.d. na upravljanje u skladu sa odredbama Ugovora o koncesiji iz lipnja 1998., koji je izmijenjen 2007., koji ugovor je sklopljen između Republike Hrvatske kao kocedenta i
Autocesta Rijeka-Zagreb d.d. ( kao koncesionara),
- kako iz dopisa Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture od 23.svibnja 2016., proizlazi da je na dan 25.ožujka 2013., za gospodarenje i upravljanja nadležnom dionicom autoceste A7 nadležno bilo društvo Hrvatske ceste d.d
-kako je predmetna dionica razvrstana kao autocesta Odlukom o razvrstavanja javnih cesta ( NN 66/2013 ), koja je donesena nakon ovog štetnog događaja, objavljena je u Narodnim novinama 4.lipnja 2013.
8. Temeljem navedenih činjeničnih utvrđenja sud prvog stupnja je smatrao utvrđenim kako iz iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja nedvojbenim proizlazi da su se predmetna prometna nezgoda, kao i druge prometne nezgode koje su se dogodile u to vrijeme, dogodile uslijed zaleđenog kolnika i udara bure, te do iste zasigurno ne bi došlo da je prometnica ili bila zatvorena za promet ili da je postavljena adekvatna signalizacija, prihvaćajući međutim osnovnim prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika zbog čega je tužbeni zahtjev tužitelja, čija visina između stranaka nije bila sporna u cijelosti odbijen kao neosnovan.
9. Ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci iz razloga kako slijedi u nastavku.
10. Naime, zahtjev tužitelja promatrati je s aspekta primjene odredbe članka 1045. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023), kojom je propisano da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.
11. Odgovornost, pak, za štetu nastalu stanjem ceste regulirana je odredbom članka 81. Zakona o cestama (Narodne novine br. 84/2011, 18/2013, 22/2013, 54/2013, 148/2013, 92/2014, 110/2019, 144/2021, 114/2022, 114/2022, 4/2023, 133/2023 ) prema kojoj Hrvatske autoceste, društvo s ograničenom odgovornošću sa sjedištem u [adresa], upravlja autocestama, gradi ih, rekonstruira i održava, osim onih autocesta kojima upravlja koncesionar sukladno odredbama ovoga Zakona.
12. U obrazloženju pobijane presude sud prvog stupnja ocjenjuje kako tuženik nije kriv za nastanak predmetne nezgode, jer spornu dionicu nije održavao u vrijeme štetnog događaja, a sukladno svim gore navedenim odlukama i ugovorima istu je održavalo društvo Hrvatske ceste d.o.o., te ista u vrijeme predmetnog događaja nije bila razvrstana kao autocesta. Pri tome se ističe kako održavanje ceste nije opasna djelatnost, a tuženik je dokazao da šteta nije nastala njegovom krivnjom, otklanjajući primjenu odgovornosti tuženika u okviru odredaba članka 1063. i 1064. ZOO-a budući se tužitelj poziva na odgovornost tuženika temeljem citiranih odredaba. U odnosu pak na činjenicu da se u predmetu pod poslovnim brojem Pn-26/2019 vodi postupak povodom tužbe tužitelja OD u vezi istog štetnog događaja, ali je u istom predmetu tuženik Hrvatske ceste d.o.o. naglašava se kako isti predmet nije pravomoćno okončan, te nije od nikakvog utjecaja na ovaj predmet. Naime, u istom je bila donijeta presuda kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, ali je presuda ukinuta.
13. Navedena utvrđenja i pravni zaključak suda prvog stupnja za sada nije moguće prihvatiti kao pravilan iz razloga što u odnosu na istaknuti prigovor promašena pasivne legitimacije nedostaju odlučna činjenična utvrđenja, na koja su pravom ukazuje žalitelj u žalbenim navodima.
14. Naime, iz sadržaja IV Ugovora o izmjenama i dopunama Ugovora o koncesiji od 23. kolovoza 2007., koji je zaključen između Republike Hrvatske i Autocesta Rijeka– Zagreb d.d., proizlazi da je društvo Autocesta Rijeka – Zagreb d.d. bio koncesionar ceste na kojoj se dogodila predmetna prometna nezgoda, i to kontinuirano od zaključenja IV Ugovora o izmjenama i dopunama Ugovora o koncesiji od 23.08.2007., a to je društvo od konca 2020., točnije od 31. prosinca 2020., pripojeno društvu Hrvatske autoceste d.o.o., ovdje tuženiku.
14.1. Za ocjenu osnovanosti istaknutog prigovora promašena pasivne legitimacije odlučno je pitanje je li cesta na kojoj se dogodila prometna nezgoda, razvrstana kao autocesta još Odlukom o razvrstavanju javnih cesta u autoceste (NN 77/07) taj status imala i u vrijeme štetnog događaj. Stoga je, a imajući u vidu odredbu čl. 2. i čl. 81. ZC-a, utvrditi je li ista još od tad bila pod nadležnošću Hrvatskih autocesta d.o.o., odnosno ranije društva Autoceste Rijeka – Zagreb d.d. kao koncesionara. Prema tome, kako legitimacija tuženika proizlazi iz zakona, to na istu ne utječu tuženikovi ugovorni odnosi sa Hrvatskim cestama d.o.o., a kako to pogrešno smatra sud prvog stupnja, , a tuženik je uvijek ovlašten svoja eventualna prava štititi u zasebnoj parnici protiv Hrvatskih cesta d.o.o.
15. Pri tome je za ukazati i na Uredbu o mjerilima za razvrstavanje javnih cesta Vlade Republike Hrvatske od 15. ožujka 2012. („NN“ broj 34/12 ), koja je bila na snazi u vrijeme štetnog događaja, a kojom su propisana mjerila na temelju kojih se javne ceste razvrstavaju u jednu od sljedeće četiri skupine: autoceste, državne ceste, županijske ceste i lokalne ceste, o čemu je voditi računa o nastavku postupka.
16. Na koncu i činjenica da se u svezi s istim štetnim događajem vodi isti postupak naknade štete ali protiv druge osobe kao štetnika u odnosu na kojeg je ukinuta presuda zbog istaknutog prigovora promašene pasivne legitimacije, samo upućuje na potrebu dodatnog izjašnjenja u odnosu na osobu štetnika ali i pregled sadržaja predmetnog spisa sukladno dokaznom prijedlogu tužitelja.
17. Utoliko je i činjenično stanje odlučno za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja u postupku ostalo nepotpuno utvrđeno radi čega je temeljem odredbe članka 370. ZPP-a pobijanu presudu valjalo ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
18. U nastavku postupka, prvostupanjski će sud, uvažavajući razloge ovog drugostupanjskog rješenja, utvrditi s obzirom na vrijeme štetnog događaja tko je upravljao dionicom sadašnje autoceste A7 na kojoj je došlo do prometne nesreće, odnosno je li u vrijeme štetnog događaja, a s obzirom na mjesto prometne nesreće, navedena prometnica bila nerazvrstana cesta, državna cesta ili autocesta te nakon toga donijeti novu, pravilnu i zakonitu odluku.
U Splitu, 30. lipnja 2026.
Predsjednik vijeća
Boris Mimica
