Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-2060/2026
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja: Jasne Momirović, kao predsjednice vijeća te Katice Lučić i Ivane Bosnić Kovačić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I okrivljenika POGRAD d.o.o., kao pravne osobe, II okrivljenice IV, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, zbog prekršaja iz čl. 116. st. 2. i 4. u svezi sa st. 1. t. al. 1. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu („Narodne novine“, broj 41/18, 98/19), 30/21, 114/22), rješavajući o žalbi tužitelja Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Inspektorata sigurnosti cestovnog prometa i cesta, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, od 20. siječnja 2026., broj: Pp-5328/2022, u sjednici vijeća održanoj 30. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Inspektorata sigurnosti cestovnog prometa i cesta i pobijana prvostupanjska presuda se potvrđuje.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenici su na temelju čl. 161. st. 6. i čl. 182 t. 1. Prekršajnog zakona, oslobođeni od optužbe, da bi na način činjenično opisan u izreci te presude počinili prekršaj iz čl. 116. st. 2. i 4. u svezi sa st. 1. t. al. 1. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, s obrazloženjem da je ispitujući optužbu našao da činjenični opis radnje prekršaja iz koje proistječe zakonsko obilježje prekršaja je nepotpuno odnosno nema točno određenog navođenja okolnosti za određenje prekršaj u vidu konstitutivnih elemenata prekršaja, jer da u činjeničnom opisu optužbe nedostaju bitni konstitutivni elementi prekršaja iz čl. 5. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, odnosno da nedostaje navod kojim je konkretno vozilom u ime i za račun I okrivljenika kao poslodavca, predmetni vozač RV upravljao, odnosno da nedostaje određenje koja mu je kategorija za to ili ta vozila kojima je upravljao bila potrebna, a temeljem čega bi se prosuđivalo kakva mu je i da li mu je uopće trebala periodična izobrazba iz čl. 5. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu
2. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
3. Predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
4. Žalba nije osnovana.
5. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 18/18, 114/22) ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud imao valjane osnove za oslobađanje okrivljenika od optužbe na temelju čl. 161. st. 6. Prekršajnog zakona, jer djelo za koje se okrivljenici optužuje na način činjenično opisan u izreci, po propisu nije prekršaj, te da je za svoju odluku dao dostatne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud.
6. Naime, izrekom pobijane presude okrivljenici su oslobođeni od optužbe, zbog prekršaja iz čl. 116. st. 2. i 4. (ispravno: u svezi sa st. 1. t. al. 1.) Zakona o prijevozu u cestovnom prometu da bi inspekcijskim nadzorom izvršenim dana 8. rujna 2022. u 09,10 sati u Čabru, nad poslovanjem prijevoznika Podrgrad d.o.o., Ivana Gorana Kovačića 16, Čabar, te uvidom u dokumentaciju: vozačke dozvole zaposlenika i potvrde o stručnoj izobrazbi zaposlenika-vozača Podgrad d.o.o, te temelj izjave nazočne odgovorne osobe IV, utvrđeno i zapisnički konstatirano da su okrivljenici dana 8.9.2022. povjerili obavljanje poslova vozaču RV iz [adresa], a da navedeni nije stekao periodičnu izobrazbu propisanu čl. 5. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu.
7. Nadalje, čl. 116. st. 2. i 4. u svezi sa st. 1. t. al. 1. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu („Narodne novine“, broj 41/18, 98/19), 30/21, 114/22), koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja propisano je da će se kazniti za prekršaj i pravna osoba domaći prijevoznik i odgovorna osoba u pravnoj osobi „ako domaći prijevoznik ili prijevoznik Europske unije dopusti da njegovim vozilom upravlja vozač koji nije stručno osposobljen (članak 5. stavak 4.)“, a čl. 5. je propisano: (1) Vozači državljani države članice i vozači državljani trećih država koji su zaposleni u pravnim osobama i obrtima sa sjedištem u državi članici ili koji za njih rade i obavljaju cestovni prijevoz javnim cestama u Republici Hrvatskoj moraju steći početnu kvalifikaciju i redovito se osposobljavati kroz obveznu periodičnu izobrazbu ako upravljaju vozilima za koja je potrebna:
- vozačka dozvola kategorije C1, C1E, C ili CE, kako su definirane propisom kojim se uređuje sigurnost prometa na cestama, ili vozačka dozvola koja se priznaje kao istovjetna
- vozačka dozvola kategorija D1, D1E, D ili DE, kako su definirane propisom kojim se uređuje sigurnost prometa na cestama, ili vozačka dozvola koja se priznaje kao istovjetna.
(2) Vozači koji upravljaju vozilima za obavljanje autotaksi prijevoza putnika i koji obavljaju djelatnost iznajmljivanja vozila s vozačem kao poseban oblik prijevoza u cestovnom prometu, a za koje je potrebna vozačka dozvola B kategorije, moraju steći početnu kvalifikaciju po posebnom programu za vozače B kategorije.
(3) Vozači koji upravljaju vozilima za koja je potrebna vozačka dozvola B kategorije, a koji obavljaju javni linijski prijevoz, posebni linijski prijevoz, mikroprijevoz, shuttle prijevoz ili povremeni prijevoz putnika moraju steći početnu kvalifikaciju po programu za vozače B kategorije.
(4) Domaći prijevoznik ili prijevoznik Europske unije ne smije dopustiti da njegovim vozilom upravlja vozač koji nije stručno osposobljen u skladu s ovim člankom i ostalim odredbama ovoga Zakona koje reguliraju stručnu osposobljenost vozača.
8. Međutim, uvidom u činjenični opis djela u predmetnom optužnom prijedlogu koji činjenični opis je istovjetan navedenom činjeničnom opisu iz izreke pobijane presude, razvidno je da je isti nepotpun i da iz njega ne proizlaze sva njegova zakonom propisana obilježja, jer se s obzirom na zakonski opis prekršaja radi o prekršaju za čiju konkretizaciju činjeničnog opisa nužno treba navesti podatke o vozili, odnosno o kakvom vozilu se radilo, a da bi se uopće prosuđivalo da li je vozaču uopće bila potrebna periodična izobrazba u smislu čl. 5. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, a to je u ovom slučaju izostalo, što je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio.
9. Kako je zakonski opis, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja, jer u protivnom, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.
10. Nije u pravu tužitelj kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud trebao tražiti podatke o vozilu. Naime, odredbom čl. 161. st. 4. PZ propisano je postupanje suda ako u optužnom prijedlogu nedostaju podaci iz čl. 160. st. 2. PZ bez kojih nije moguće voditi postupak ili su pogrešni. Međutim, kako je odredbom čl. 161. st. 6. PZ propisano: „Ako sud, ispitujući optužni prijedlog nađe da djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret nije prekršaj, odmah će donijeti presudu kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe“, proizlazi da citirana odredba čl. 161. st. 6. PZ isključuje mogućnost pozivanja tužitelja na dopunu ili ispravak optužnog prijedloga u odnosu na činjenični opis radnje prekršaja iz koje proistječe zakonsko obilježje prekršaja u optužnom prijedlogu, a dopuna optužnog prijedloga u žalbenom postupku ne može proizvesti pravni učinak.
11. Slijedom navedenog žalbenim navodima žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude, pa je trebalo žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrditi.
U Zagrebu 30. lipnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Hana Bogović, v.r.
Jasna Momirović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.
