REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Dršćevka 1, 52000 Pazin

P-227/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Sonji Marinac Rumora, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĆJ, vlasnik obrta [obrt], AUTOLIMARSKI OBRT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik Franjo-Krešimir Šenjug, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate iznosa od 354,83 eura, nakon održane i zaključene glavne rasprave 14. svibnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na ročištu za objavu presude 30. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, isplatiti tužitelju ĆJ, vl. obrta [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 354,83 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 23. studenog 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 400,00 eura, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 30. lipnja 2026. do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u iznosu od 100,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 30. lipnja 2026. do isplate.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj je tužbom podnesenom Trgovačkom sudu u Zagrebu 10. svibnja 2024. zatražio da se tuženiku naloži isplatiti mu iznos od 354,83 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. studenog 2023. do isplate, kao i trošak postupka, sve uvećano za zakonske zatezne kamate.

2. U tužbi je naveo da je 10. veljače 2023. nastala šteta na vozilu marke Škoda Superb, registarske oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenice LJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. Oštećenica je, prema navodima tužbe, imala kod tuženika ugovoreno kasko osiguranje za navedeno vozilo po polici kasko osiguranja.

3. Tužitelj je nadalje naveo da je oštećenica štetni događaj prijavila tuženiku, da su djelatnici tuženika dana 31. kolovoza 2023. godine procijenili štetu i napravili zapisnik odnosno izvid štete, referentni broj 231003200127/2. Oštećenica je nakon štetnog događaja popravak vozila povjerila tužitelju kao autolimarskom i autolakirerskom obrtu. Prema navodima tužbe, popravak je izvršen prema pravilima struke, vozilo je dovedeno u stanje u kojem se nalazilo prije štetnog događaja, te je za izvršeni popravak izdan račun broj 19/P1/2, koji je glasio na iznos od 3.212,04 eura.

4. Međutim, tuženik je po navedenom računu platio iznos od 2.857,21 eura, ali nije platio preostali iznos od 354,83 eura. Prema navodima tužbe, razlog zbog kojeg tuženik nije platio preostali dio računa jest okolnost da tuženik priznaje cijenu sata rada u iznosu od 20,00 eura, dok je tužitelj obračunao cijenu sata rada od 40,00 eura bez PDV-a za limarske i lakirerske radove.

5. Tužitelj je u tužbi istaknuo da je oštećenik slobodan izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo, da osiguratelj ne može oštećeniku nametnuti izbor ugovorne radionice niti jednostrano određivati najvišu priznatu cijenu sata rada, ako takvo ograničenje ne proizlazi iz ugovora i ako nije dokazano da je oštećenik time povrijedio svoju obvezu smanjenja štete. Tužitelj drži da je cijena sata rada od 40,00 eura bez PDV-a sukladna njegovu važećem cjeniku i tržišnim okolnostima, te je priložio cjenik tužitelja i drugu dokumentaciju iz koje proizlazi da se takva satnica naplaćivala i prihvaćala u usporedivim slučajevima.

6. U odnosu na aktivnu legitimaciju, tužitelj je naveo da su oštećenica LJ kao ustupitelj i tužitelj kao primatelj dana 4. siječnja 2024. sklopili Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja, kojim je oštećenica tužitelju ustupila predmetnu tražbinu prema tuženiku u iznosu od 354,83 eura, a tuženik da je o tom ustupu obaviješten.

7. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Najprije je istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti Trgovačkog suda u Zagrebu, navodeći da je osiguranje sklopljeno putem zastupničkog ureda na području Trgovačkog suda u Pazinu.

8. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio činjenične tvrdnje o nastanku i dinamici štetnog događaja, kao i tvrdnje o nastalim oštećenjima na vozilu koje je bilo predmetom ugovora o osiguranju. Smatra da sama činjenica da je tuženik prije parnice obradio štetu i isplatio dio iznosa ne predstavlja priznanje pasivne legitimacije niti priznanje obveze na plaćanje preostalog iznosa.

9. Tuženik je nadalje naveo da je tužitelj svoju tražbinu stekao ugovorom o ustupu od oštećenice, pa sukladno članku 84. Zakona o obveznim odnosima tuženik prema tužitelju može isticati sve prigovore koje je mogao isticati prema ustupiteljici.

10. Tuženik je posebno istaknuo da osigurani slučaj nije uredno prijavljen, da oštećenica nije pozvala policiju niti pribavila policijski zapisnik, da nisu predočeni dokazi o okolnostima nastanka štetnog događaja te da nije dokazano da bi događaj bio osigurani slučaj u smislu uvjeta kasko osiguranja.

11. Tuženik je osporio i visinu zahtjeva. Naveo je da tužitelj nije dokazao da je cijena sata rada od 40,00 eura bez PDV-a opravdana i tržišno utemeljena, da je cjenik tužitelja njegova jednostrana isprava, te da tuženik ima pravo priznati samo onu cijenu sata rada koju smatra opravdanom prema vlastitim procjenama, ponudi svojih ugovornih partnera i obvezi oštećenika da smanji štetu.

12. Tuženik je tvrdio da je oštećenici omogućio popravak vozila u servisu iste vrste i kvalitete, na istom području i po nižoj cijeni sata rada, pa je prema njegovu shvaćanju oštećenica, izborom tužitelja kao skupljeg servisa, doprinijela povećanju štete.

13. Tužitelj se podneskom od 28. studenoga 2024. očitovao na odgovor na tužbu. Usprotivio se tuženikovu prigovoru mjesne nenadležnosti Trgovačkog suda u Zagrebu. U cijelosti je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva. Istaknuo je da je prigovor nedostatka aktivne legitimacije neosnovan jer je oštećenica valjano ustupila tužitelju tražbinu, a tuženik je o ustupu obaviješten.

14. Tužitelj je nadalje naveo da je prigovor nedostatka pasivne legitimacije neosnovan jer su u spis priloženi polica kasko osiguranja, izvid štete, ponuda odnosno odluka tuženika o isplati, dokaz o djelomičnoj uplati i ugovor o ustupu tražbine. Prema navodima tužitelja, u ovom predmetu nije riječ o situaciji u kojoj bi pasivna legitimacija tuženika proizlazila samo iz djelomične isplate, nego ona proizlazi iz ugovornog odnosa kasko osiguranja između tuženika i oštećenice.

15. Tužitelj je također naveo da su prigovori o neprijavljivanju štete i nepozivanju policije neosnovani jer je tuženik štetu zaprimio, obradio, procijenio i djelomično platio, a nije dokazao da bi eventualno propuštanje pojedine obveze iz uvjeta osiguranja imalo za posljedicu gubitak ili smanjenje prava na osigurninu.

16. U odnosu na visinu zahtjeva, tužitelj je ostao kod tvrdnje da je cijena od 40,00 eura bez PDV-a bila stvarna i važeća cijena njegova rada, da je rad stvarno izvršen, da su sati rada preuzeti iz izvida tuženika i da tuženik nije dokazao da je takva cijena nerazmjerna ili protivna tržišnim okolnostima.

17. Trgovački sud u Zagrebu rješenjem poslovni broj P-970/2024-6 od 30. lipnja 2025. oglasio se mjesno nenadležnim i spis ustupio naslovnom sudu.

18. Tuženik je podneskom od 12. svibnja 2026. ostao kod odgovora na tužbu, svih prigovora i dokaznih prijedloga. Posebno je istaknuo da se činjenice o aktivnoj i pasivnoj legitimaciji, nastanku štetnog događaja, uzročnoj vezi i visini štete ne pretpostavljaju, nego ih mora dokazati tužitelj. Tuženik se pritom pozvao na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u predmetima u kojima je razmatrano pitanje je li obrada štete i djelomična isplata osiguratelja dostatna za zaključak o pasivnoj legitimaciji.

19. Sud je u dokaznom postupku proveo dokaz čitanjem dokumentacije priložene spisu i to očitovanja Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga i postavljenih joj upita, police kasko osiguranja broj 8310009476, uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila, izvida štete broj 231003200127/2, računa tužitelja broj 19/P1/2 od 3. studenoga 2023. i njegova priloga, cjenika tužitelja, dokaza o dostavi računa, obavijesti odnosno ponude tuženika, dokaza o uplati iznosa od 2.857,21 eura, ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 4. siječnja 2024., notifikacije o ustupu tražbine, elektroničke poruke kojom je tuženik obaviješten o ustupu, te čitanjem pisanih iskaza tužitelja ĆJ i svjedokinje LJ. Sud je izvršio uvid i u dokumentaciju koju je tužitelj dostavio radi usporedbe cijene sata rada, uključujući druge račune i dokaze o isplatama po štetama kod drugih osiguratelja.

20. Sud nije provodio dokaz usmenim saslušanjem tužitelja i svjedokinje jer su dostavljeni njihovi pisani iskazi s ovjerenim potpisima, a tuženik pisanim iskazima nije prigovorio, niti predložio da se na ročištu za glavnu raspravu neposredno saslušaju tužitelj i svjedokinja. Nisu provedena vještačenja koja je prvotno bio predložio tužitelj jer isti nakon pribave pisanih iskaza stranaka više nije ustrajao pri tom dokaznom prijedlogu. Nakon provedenog dokaznog postupka sud je ocijenio da je odlučne činjenice moguće utvrditi iz isprava u spisu i pisanih iskaza. Osim toga, vrijednost predmeta spora iznosi 354,83 eura pa bi izvođenje vještačenja radi ocjene opravdanosti cijene sata rada bilo nerazmjerno vrijednosti predmeta spora i protivno načelu ekonomičnosti postupka, osobito u sporu male vrijednosti. Sud je imao u vidu i odredbe članka 223. i članka 464.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; u daljnjem tekstu - ZPP), prema kojima sud može ocijeniti visinu tražbine prema slobodnoj ocjeni ako bi utvrđivanje točnog iznosa bilo povezano s nerazmjernim teškoćama ili troškovima.

21. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno članku 8.ZPP-a, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.

22. Među strankama nije sporno da je tužitelj izdao račun broj 19/P1/2 od 3. studenoga 2023. na iznos od 3.212,04 eura za popravak vozila marke Škoda Superb registarske oznake [registarska oznaka]. Nije sporno da je tuženik prije pokretanja parnice oštećenici LJ isplatio iznos od 2.857,21 eura, te da nije platio preostali iznos od 354,83 eura obračunatih po računu tužitelja. Nije sporno ni da je oštećenica LJ sklopila s tužiteljem ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 4. siječnja 2024., te da se ugovor odnosi upravo na preostali iznos od 354,83 eura po navedenom računu i predmetnom štetnom događaju.

23. Među strankama je sporno je li tužitelj aktivno legitimiran, je li tuženik pasivno legitimiran, postoji li obveza tuženika iz kasko osiguranja, je li štetni događaj osigurani slučaj u smislu ugovora o kasko osiguranju, imaju li eventualni propusti u prijavi štete ili nepozivanje policije pravni učinak na pravo na osigurninu, te je li cijena sata rada od 40,00 eura bez PDV-a osnovana.

24. Uvidom u policu kasko osiguranja broj 8310009476 (list 57. i 58. spisa) sud je utvrdio da je LJ kao ugovarateljica odnosno osiguranica kod tuženika imala ugovoreno kasko osiguranje za vozilo marke Škoda Superb, registarske oznake [registarska oznaka]. Time je utvrđeno da je između oštećenice i tuženika postojao ugovor o kasko osiguranju koji predstavlja pravnu osnovu eventualne obveze tuženika na isplatu osigurnine.

25. Iz police osiguranja i Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila (list 178.- 115. spisa; u daljnjem tekstu – Uvjeti osiguranja) sud je utvrdio da su ti Uvjeti osiguranja sastavni dio ugovora o osiguranju. Iz tih uvjeta proizlazi da se kasko osiguranjem pokrivaju štete na osiguranom vozilu nastale uslijed osiguranih rizika, uz ugovorene isključene rizike i uz obveze osiguranika nakon nastanka osiguranog slučaja.

26. Čitanjem izvida štete broj 231003200127/2 (list 57. spisa) sud je utvrdio da je tuženik predmetni štetni događaj evidentirao i obrađivao upravo u odnosu na oštećenicu LJ i vozilo marke Škoda Superb, registarske oznake [registarska oznaka]. U izvidu štete tuženik se izričito pozvao na policu broj [broj police]. Iz izvida proizlazi da je tuženik procijenio oštećenja na vozilu i utvrdio potrebu limarskih i lakirerskih radova.

27. Uvidom u račun tužitelja broj 19/P1/2 od 3. studenoga 2023. i njegov prilog (list 49. i 50. spisa), sud je utvrdio da je tužitelj za izvršeni popravak obračunao ukupno 3.212,04 eura. Iz priloga računa proizlazi da su za popravak obračunati limarski i lakirerski radovi, materijal i ostale stavke nužne za popravak vozila. Iz računa, odnosno priloga računu i pisanog iskaza tužitelja sud je utvrdio da je za popravak vozila utrošeno 10,90 sati limarskih radova i 7,10 sati lakirerskih radova. Navedena količina radnih sati odgovara izvidu štete tuženika.

28. Uvidom u cjenik tužitelja (list 55. spisa) sud je utvrdio da je u vrijeme izvršenja predmetnih radova tužitelj za automobilarske radove na osobnim vozilima primjenjivao cijenu sata rada od 40,00 eura bez PDV-a, odnosno 50,00 eura s PDV- om, te istu cijenu za autolakirerske radove na osobnim vozilima. Sud taj cjenik prihvaća kao vjerodostojan dokaz o cijeni koju je tužitelj primjenjivao u svom redovitom poslovanju, osobito jer je usklađen s izdanim računom i drugim ispravama u spisu.

29. Uvidom u dokaz o uplati sud je utvrdio da je tuženik 15. prosinca 2023. izvršio uplatu iznosa od 2.857,21 eura. Iz sadržaja uplate proizlazi da se odnosi na predmetni štetni događaj, odnosno na račun tužitelja. Time je utvrđeno da je tuženik u mirnom postupku prihvatio osnovu obrade štete i izvršio djelomičnu isplatu.

30. Sud pritom posebno ističe da zaključak o pasivnoj legitimaciji tuženika ne temelji samo na činjenici da je tuženik obradio štetu i djelomično isplatio naknadu. Sama obrada štete i djelomična isplata ne predstavljaju neoborivu zakonsku presumpciju odgovornosti osiguratelja. Međutim, u ovom predmetu te se činjenice cijene zajedno s policom kasko osiguranja, uvjetima osiguranja, izvidom štete, računom tužitelja, dokazom o djelomičnoj isplati, ugovorom o ustupu tražbine i notifikacijom ustupa. Iz tako utvrđenog dokaznog sklopa proizlazi da je tuženik pasivno legitimiran jer je upravo on osiguratelj iz ugovornog odnosa kasko osiguranja iz kojeg potječe ustupljena tražbina. Tuženik se pak u tijeku postupka pozivao na sudsku praksu koja se odnosila na slučajeve u kojima iz (u tim predmetima) priložene dokumentacije, primjerice izvida štete, nije bilo moguće utvrditi je li osoba za koju se tvrdi da je oštećenik u određenom štetnom događaju s tuženikom (osigurateljem) bila u ugovornom odnosu. Kako je već navedeno, u ovoj pravnoj stvari tuženik je sačinio izvid štete u kojem se izričito pozvao na policu osiguranja broj [broj police osiguranja]. U ponudi (list 52. spisa) je kao „Naš znak“ tuženik potom izričito naveo broj 231003200127, a koji se odnosi na izvid štete (list 57. spisa).

31. Uvidom u Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 4. siječnja 2024. (list 59. i 60. spisa) sud je utvrdio da je oštećenica LJ kao ustupiteljica tužitelju ĆJ, vl. autolimarskog obrta [obrt], kao primatelju, ustupila novčanu tražbinu prema tuženiku u iznosu od 354,83 eura. Iz ugovora proizlazi da tražbina potječe iz štete broj 231003200127/2, računa broj 19/P1/2 u ukupnom iznosu od 3.212,04 eura, od čega je tuženik platio 2.857,21 eura, dok je preostao iznos od 354,83 eura. Uvidom u notifikaciju o ustupanju tražbine od 4. siječnja 2024. i elektroničku poruku od 1. ožujka 2024. (list 61. i 62. spisa) sud je utvrdio da je tuženik obaviješten o ustupu potraživanja. Time su ispunjene pretpostavke da tužitelj, kao primatelj ustupljene tražbine, prema tuženiku kao dužniku ostvaruje prava koja je prema tuženiku imala ustupiteljica.

32. Čitanjem pisanog iskaza tužitelja ĆJ (list 181. spisa) sud je utvrdio da je tužitelj izjavio da je, prema izvidu štete broj 231003200127/2 tuženika, u njegovoj limarskoj i lakirerskoj radionici popravljeno vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka], vlasništvo LJ, te da je vozilo popravljeno sukladno pravilima struke i dovedeno u stanje u kojem se nalazilo prije štetnog događaja. Tužitelj je u pisanom iskazu naveo da je za popravak utrošeno 10,90 sati limarskih radova i 7,10 sati lakirerskih radova, da navedena količina radnih sati u potpunosti odgovara izračunu tuženika sadržanom u izvidu štete od 31. kolovoza 2023., te da je račun broj 19/P1/2 izdan sukladno važećem cjeniku u vrijeme izvršenja radova. Osim toga, tužitelj je naveo da je nakon što je tuženik samo djelomično podmirio iznos štete po računu broj 19/P1/2, s oštećenicom LJ sklopio Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja, kojim mu je ustupljena tražbina u iznosu od 354,83 EUR, a o ustupu je tuženik obaviješten 1. ožujka 2024.

33. Sud prihvaća pisani iskaz tužitelja kao vjerodostojan jer je jasan, određen, potpisan uz javnobilježničku ovjeru potpisa i u bitnim dijelovima potvrđen ispravama u spisu i to izvidom štete, računom, cjenikom, ugovorom o ustupu tražbine i dokazom o djelomičnoj isplati. Sud nije našao proturječja između iskaza tužitelja i dokumentacije u spisu.

34. Čitanjem pisanog iskaza svjedokinje LJ (list 183. spisa) sud je utvrdio da je svjedokinja izjavila da je vlasnica vozila marke Škoda Superb, registarske oznake [registarska oznaka], koje je nakon štetnog događaja od 10. veljače 2023. popravljeno u radionici tužitelja. Navela je da je usluge tužitelja koristila zbog profesionalnosti i stručnosti, da je bila upoznata s cijenama sata rada tužitelja, te da je vozilo popravljeno i dovedeno u stanje u kojem se nalazilo prije štetnog događaja. Navela je da je štetni događaj prijavila tuženiku, da su djelatnici tuženika 31. kolovoza 2023. procijenili štetu i izradili izvid štete broj 231003200127/2, te da joj je tuženik dostavio odluku kojom je utvrdio da je šteta pravno osnovana i obvezao se na isplatu, ali u iznosu koji nije bio dostatan za namirenje računa popravka u cijelosti. Kako je tuženik samo djelomično podmirio iznos štete po računu broj 19/P1/2, odlučila je razliku novčanog potraživanja prema tuženiku, radi naknade troškova popravka vozila, ustupiti tužitelju kao radionici koja je izvršila popravak. Potvrdila je da je 4. siječnja 2024. sklopila Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja u iznosu od 354,83 eura.

35. Sud prihvaća pisani iskaz svjedokinje LJ kao vjerodostojan jer je u bitnim dijelovima potvrđen ispravama u spisu. Iskaz je sukladan polici kasko osiguranja, izvidu štete, računu tužitelja, dokazu o djelomičnoj isplati, ugovoru o ustupu tražbine i notifikaciji ustupa. Sud nije našao okolnosti koje bi upućivale na nevjerodostojnost ili neuvjerljivost tog iskaza.

36. Na temelju navedenih isprava i pisanih iskaza sud je utvrdio da je u vrijeme štetnog događaja bio sklopljen ugovor o kasko osiguranju vozila kod tuženika, da je štetni događaj obrađen od strane tuženika po predmetnom broju štete, da je tuženik procijenio štetu, djelomično isplatio naknadu i odbio platiti preostali iznos isključivo zbog neprihvaćanja cijene sata rada tužitelja, te da je oštećenica valjano ustupila tužitelju tražbinu za preostali iznos.

37. Prema članku 921. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022; u daljnjem tekstu - ZOO), ugovorom o osiguranju osiguratelj se obvezuje ugovaratelju osiguranja, odnosno korisniku osiguranja, isplatiti osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj osiguranja obvezuje se platiti premiju osiguranja.

38. U ovom predmetu pravna osnova zahtjeva nije izvanugovorna odgovornost za štetu po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti, nego ugovor o kasko osiguranju sklopljen između oštećenice LJ i tuženika. Stoga za osnovanost zahtjeva nije odlučno dokazivanje svih pretpostavki deliktne odgovornosti treće osobe, nego postojanje ugovora o kasko osiguranju, nastanak osiguranog slučaja, visina štete odnosno troška popravka i valjan prijenos tražbine na tužitelja.

39. Sud je upravo zbog prigovora tuženika o pasivnoj legitimaciji posebno utvrdio i obrazložio pravnu osnovu tuženikove obveze. Ta osnova proizlazi iz police kasko osiguranja broj 8310009476, koja se odnosi na vozilo marke Škoda Superb, registarske oznake [registarska oznaka], iz uvjeta kasko osiguranja, iz izvida štete broj 231003200127/2, iz djelomične isplate tuženika i iz ugovora o ustupu tražbine radi ispunjenja.

40. Sud je pritom imao u vidu pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u rješenju Revd-2728/2024-2, prema kojem sud mora dati jasne i određene razloge o odlučnom prigovoru pasivne legitimacije osiguratelja i pravnoj osnovi tužbenog zahtjeva. U ovom predmetu sud izričito utvrđuje da tuženikova pasivna legitimacija ne proizlazi iz same činjenice djelomične isplate, nego iz ugovora o kasko osiguranju i ostalih isprava koje zajedno dokazuju da je oštećenica imala prema tuženiku tražbinu iz predmetnog osiguranog slučaja.

41. Sud je imao u vidu i odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev- 1524/2024-2 te odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-4810/2025-9 donesenu nakon te revizijske odluke. Međutim, navedene odluke ne dovode do drukčijeg zaključka u ovom predmetu. U tom predmetu odlučno je bilo to što tužitelj nije dokazao postojanje ugovora o kasko osiguranju, odnosno nije dokazao da je cedent imao tražbinu prema osiguratelju upravo iz osnove na koju se pozivao. U ovom predmetu, za razliku od toga, polica kasko osiguranja za vozilo LJ nalazi se u spisu, izvid štete odnosi se na isto vozilo i istu oštećenicu, tuženik je po toj šteti izvršio djelomičnu isplatu, a ugovor o ustupu odnosi se upravo na preostali dio tražbine iz istog računa i istog broja štete.

42. Prigovor tuženika o nedostatku aktivne legitimacije nije osnovan. Prema članku 80. stavku 1. ZOO-a vjerovnik može svoju tražbinu ugovorom prenijeti na trećega, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju (članak 82. stavak 1. ZOO-a). Primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja (članak 84. stavak 1. ZOO-a).

43. Iz ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja proizlazi da je oštećenica LJ tužitelju ustupila upravo tražbinu prema tuženiku u iznosu od 354,83 eura iz predmetnog štetnog događaja i računa broj 19/P1/2. Tuženik je o ustupu obaviješten. Stoga je tužitelj aktivno legitimiran zahtijevati isplatu ustupljene tražbine.

44. Prigovor tuženika da obrada štete i djelomična isplata ne predstavljaju priznanje pasivne legitimacije djelomično je pravno točan u apstraktnom smislu, ali ne dovodi do odbijanja tužbenog zahtjeva u ovom konkretnom predmetu. Sud ne polazi od toga da je djelomična isplata sama po sebi neoborivo priznanje obveze. Međutim, djelomična isplata je relevantna dokazna činjenica koja se cijeni zajedno s ostalim dokazima. Kada se ona dovede u vezu s policom kasko osiguranja, izvidom štete, računom, ugovorom o ustupu i notifikacijom, tada čini dio dokaznog sklopa iz kojeg proizlazi osnovanost tužiteljeva zahtjeva.

45. Nisu osnovani ni prigovori tuženika da štetni događaj nije uredno prijavljen odnosno da nije pozvana policija. Tuženik je kao osiguratelj imao teret dokazati koju je konkretnu ugovornu obvezu iz uvjeta kasko osiguranja oštećenica povrijedila, da uvjeti osiguranja za takvu povredu predviđaju gubitak ili smanjenje prava na osigurninu, te da je eventualna povreda bila relevantna za utvrđenje nastanka, uzroka, opsega ili visine štete.

46. Tuženik to nije dokazao. Naprotiv, iz izvedenih dokaza proizlazi da je tuženik štetu zaprimio, evidentirao, obradio, procijenio, sastavio izvid štete i djelomično isplatio naknadu. Tuženik nije dokazao da zbog nepozivanja policije ili zbog navodnog nepravilnog prijavljivanja nije mogao utvrditi nastanak osiguranog slučaja, uzrok oštećenja, opseg oštećenja ili visinu štete. Tuženik nije dokazao ni da bi prema uvjetima kasko osiguranja u konkretnom slučaju postojala osnova za potpuno uskraćivanje ili smanjenje prava na osigurninu.

47. Stoga sud ocjenjuje da su prigovori tuženika u tom dijelu paušalni i neosnovani. Ako je tuženik smatrao da zbog navodnih propusta osiguranice nije dužan isplatiti osigurninu, trebao je to jasno i određeno dokazati, osobito imajući u vidu da je prije parnice sam obradio štetu i isplatio veći dio iznosa popravka.

48. U odnosu na visinu zahtjeva, sud utvrđuje da je sporan ostao samo iznos od 354,83 eura koji predstavlja razliku između računa tužitelja i djelomične isplate tuženika. Tuženik nije osporio da je popravak izvršen u radionici tužitelja, niti je dokazao da vozilo nije popravljeno ili da radovi navedeni u računu nisu bili potrebni.

49. Sud prihvaća obračun tužitelja prema cijeni sata rada od 40,00 eura bez PDV-a. Ta cijena proizlazi iz tužiteljeva cjenika koji je bio na snazi u vrijeme izvršenja popravka, potvrđena je izdanim računom, a u pogledu količine radnih sati podudara se s izvidom štete tuženika. Tuženik nije dokazao da bi navedena cijena bila nerazmjerna, protivna tržišnim okolnostima ili da bi prema ugovoru o kasko osiguranju oštećenica bila dužna popravak obaviti isključivo u ugovornoj radionici tuženika ili po satnici koju jednostrano priznaje tuženik.

50. Sud ne prihvaća prigovor tuženika da je oštećenica izborom radionice tužitelja doprinijela povećanju štete. Oštećenik ima pravo odabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo, a ograničenje tog prava moralo bi proizlaziti iz ugovora ili iz konkretno dokazane okolnosti da je izbor radionice bio nerazuman i protivno obvezi smanjenja štete.

51. Tuženik nije dokazao da je oštećenici prije popravka osigurao stvarno dostupnu, usporedivu i prikladnu mogućnost popravka istog vozila, iste vrste i kvalitete, na istom području, u servisu koji bi prihvatio izvršiti sve potrebne radove po satnici od 20,00 eura bez PDV-a. Nije dovoljno samo paušalno tvrditi da postoje ugovorni servisi s nižom satnicom. Tuženik je morao dokazati konkretnu usporedivu ponudu za predmetno vozilo i predmetna oštećenja, te da bi takav popravak za oštećenicu bio stvarno dostupan, pravodoban i jednakovrijedan.

52. Pri tome sud ima u vidu i pravno shvaćanje izraženo u praksi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, prema kojem oštećenik nije dužan bezuvjetno prihvatiti osigurateljev izbor radionice, niti osiguratelj može jednostrano nametnuti satnicu svojih ugovornih partnera ako ne dokaže da je izbor druge radionice predstavljao doprinos povećanju štete. Takvo pravno shvaćanje izraženo je primjerice u odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3225/2024-2.

53. Tuženik je osporavao vjerodostojnost tužiteljeva cjenika kao jednostrane isprave. Međutim, sud ocjenjuje da sam karakter cjenika kao isprave koju izdaje poduzetnik ne znači da se ona ne može koristiti kao dokaz. Cjenik se u ovom predmetu ne cijeni izolirano, nego zajedno s računom, prilogom računa, izvidom štete, pisanim iskazima tužitelja i svjedokinje, dokazom o djelomičnoj isplati i drugim računima dostavljenima radi usporedbe cijene rada.

54. Tuženik nije ponudio uvjerljive dokaze iz kojih bi proizlazilo da tužitelj predmetnu satnicu ne primjenjuje u redovitom poslovanju, da je ona posebno povećana samo za osigurateljne štete ili da je protivna tržišnim okolnostima. Nasuprot tome, tužitelj je dostavio svoj cjenik i račun, a pisani iskaz tužitelja potvrđuje da je račun izdan prema važećem cjeniku u vrijeme izvršenja radova. Osim toga, spisu je priložen račun 124/VP/1 izdan po ČJ, vlasniku obrta [obrt], [adresa] (list 145. spisa) iz kojeg proizlazi da je u istom obračunat sat autolimarskih i autolakirerskih radova u iznosu od 40,00 eura bez PDV, kao i obrazloženu ponudu tuženika (list 146. spisa) iz koje proizlazi da je oštećeniku DJ, na čije ime je izdan navedeni račun, priznata naknada štete u cjelokupnom iznosu računa 124/VP/1, odnosno naknada u iznosu od 40,00 eura za sat autolimarskih i autolakirerskih radova.

55. Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio da je tužitelj dokazao aktivnu legitimaciju, jer mu je oštećenica valjano ustupila tražbinu, da je tuženik pasivno legitimiran kao osiguratelj iz ugovora o kasko osiguranju, da je tuženik prije parnice obradio i djelomično platio predmetnu štetu, da su prigovori o neprijavljivanju štete i nepozivanju policije neosnovani jer tuženik nije dokazao njihov utjecaj na pravo na osigurninu, te da je visina preostale tražbine od 354,83 eura dokazana, pa je valjalo odlučiti kao u točki I. izreke presude.

56. Na iznos glavnice od 354,83 eura tuženiku je naloženo i plaćanje zakonskih zateznih kamata od 23. studenog 2023., odnosno od dospijeća računa 19/P1/2 od 3. studenog 2023., po stopi koja se primjenjuje na ostale odnose (članak 29. ZOO-a).

57. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavku 1. i članku 155. Zakona o parničnom postupku. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, tuženik mu je dužan naknaditi troškove postupka.

58. Tužitelju je priznat trošak sastava i podnošenja tužbe u iznosu od 100,00 eura, u skladu s Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.; u daljnjem tekstu – Odvjetnička Tarifa), trošak sastava i podnošenja podneska od 28. studenoga 2024. u iznosu od 100,00 eura, u skladu s Tbr. 8. t. 1. Odvjetničke tarife, trošak pristupa pripremnom ročištu od 27. lipnja 2025. i 18. veljače 2026. u iznosu od po 50,00 eura, u skladu s Tbr. 9. t. 2. Odvjetničke tarife, trošak pristupa ročištu za glavnu raspravu od 14. svibnja 2026. u iznosu od 100,00 eura, u skladu s Tbr. 9. t. 2. Odvjetničke tarife, odnosno ukupno 400,00 eura. Na dosuđeni iznos troškova parničnog postupka u točki II. izreke presude tuženiku je naloženo i plaćanje zateznih kamata od dana donošenja ove presude do isplate (članak 151. stavak 3. ZPP-a) po stopi koja se primjenjuje na ostale odnose.

59. U III. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu više zatraženog troška na ime zastupanja na pripremnim ročištima.

U Pazinu, 30. lipnja 2026.

Sutkinja

Sonja Marinac Rumora

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od petnaest dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a). U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno, po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem, odredi drukčije (članak 467.a ZPP-a).

DNA:

- tužitelju po punomoćnici,

- tuženiku po punomoćniku.