Republika Hrvatska
Općinski sud u Zlataru
Stalna služba u Zaboku
Zabok, Matije Gupca 22
Poslovni broj P-513/2025.-50.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, po sucu toga suda Karolini Balen, u parničnom predmetu tužitelja ER iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marija Kos, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika HR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Edin Muminagić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon dana 10. lipnja 2026. zaključene glavne i javne rasprave u nazočnosti tužitelja i punomoćnice tužitelja te punomoćnika tuženika i zamjenika punomoćnika tuženika Denisa Mirića, odvjetnika u Zagrebu, na ročištu za objavu i uručenje presude 30. lipnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Odbacuje se tužba tužitelja u kojoj tužbeni zahtjev glasi:
"Nalaže se tuženiku HR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju ER, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 9.754,00 EUR-a u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju Privredne banke Zagreb na dan isplate zajedno sa zakonskim kamatama tekućim od 20. ožujka 2015. pa do isplate na iznos od 200,00 EUR-a protuvrijednosti u kunama tekućim od dana 16. travnja 2015. pa do isplate, na iznos od 1.800,00 EUR -a protuvrijednosti u kunama tekućim od dana 1. srpnja 2015. pa do isplate, na iznos od 2.000,00 EUR-a protuvrijednosti u kunama tekućim od dana 31. kolovoza 2015. pa do isplate, na iznos od 3.500,00 EUR-a protuvrijednosti u kunama tekućim od dana 16. svibnja 2015. pa do isplate, na iznos od 900,00 EUR-a protuvrijednosti u kunama tekućim od dana 16. lipnja 2015. pa do isplate, na iznos od 900,00 EUR-a protuvrijednosti u kunama tekućim od dana 15. srpnja 2015. pa do isplate i na iznos od 454,00 EUR protuvrijednosti u kunama po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena do isplate, sve u roku 15 dana."
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u cijelosti.
III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.875,00 EUR, u roku od 15 dana, dok se u preostalom iznosu zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je u tužbi naveo da je s tuženikom dana 19. ožujka 2015. zaključio ugovor o kupoprodaji pekarske peći tip STT70 te je ugovorena kupoprodajna cijena od 7.500,00 EUR, koju cijenu se tuženik obvezao isplatiti tužitelju sukladno čl. 3. navedenog ugovora na način da mu na dan sklapanja ugovora isplati iznos od 200,00 EUR, do dana15. travnja 2015. iznos od 1.800,00 EUR, do dana 30. lipnja 2015 iznos od 2.000,00 EUR, do dana 30. kolovoza 2015. iznos od 3.500,00 EUR, time su tužitelj i tuženik dana 14. travnja 2015. sklopili aneks navedenog ugovora, kojim se tuženik obvezao tužitelju na ime dodatnih radova isplatiti iznos od 2.254,00 EUR i to dana 15. svibnja 2015. iznos od 900,00 EUR, zatim dana 15. lipnja 2015. iznos od 900,00 EUR i dana 15. srpnja 2015. iznos od 454,00 EUR, a tužitelj tvrdi da tuženik nije tužitelju platio navedene iznose niti nakon poziva i pismenih i usmenih od strane tužitelja. S obzirom da tuženik nije ispunio svoju obvezu prema tužitelju, to tužitelj od tuženika traži isplatu iznosa od 9.754,00 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama i to na iznos od 200,00 EUR-a tekućim od dana 16. travnja 2015. pa do isplate, na iznos od 1.800,00 EUR-a tekućim od dana 1. srpnja 2015 pa do isplate, na iznos od 2.000,00 EUR-a tekućim od dana 31. kolovoza 2015 pa do isplate, na iznos od 3.500,00 EUR- a tekućim od dana 16. svibnja 2015. pa do isplate, na iznos od 900,00 EUR-a tekućim od dana 16. lipnja 2015 pa do isplate, na iznos od 900,00 EUR-a tekućim od dana 15. srpnja 2015. pa do isplate i na iznos od 454,00 EUR-a, kao i naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude.
2. U ovom predmetu je dana 22. studenoga 2018. sud donio presudu zbog ogluhe kojom je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, no povodom žalbe tuženika protiv navedene presude Županijski sud u Bjelovaru je donio rješenje poslovni broj Gž- 704/2023-2 od 23. svibnja 2024., kojim je u cijelosti ukinuo pobijanu presudu zbog ogluhe i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Nakon navedenog rješenja Županijskog suda u Bjelovaru, tuženik je dao odgovor na tužbu u kojem navodi da iz preslike dokumentacije i posebno priloga tužbe tužitelja od 23. travnja 2018. zbog isplate nisu vidljivi aneks kupoprodajnog ugovora, a niti zapisnik o predaji pa se ne može sa sigurnošću utvrditi radi li se o ovoj pravnoj stvari te je li potpisnik tih dokumenata doista tuženik te tuženik traži da mu se dostave čitki dokumenti i to aneks kupoprodajnog ugovora i zapisnik o predaji, kako bi se kao moglo sa sigurnošću to utvrditi. Navodni dugovani iznos za koji ga tereti tužitelj i na koji glasi tužbeni zahtjev ne odgovara činjeničnom stanju, koje postoji između stranaka pa tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja iz svih zakonom dopuštenih razloga i predlaže da se tužba odbaci, odnosno podredno da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije uz naknadu troškova parničnog postupka.
3.1. Odlukom Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-913/2025. od 24. studenoga 2025. ukinuto je rješenje ovoga suda poslovni broj P-290/2024.-33. od 8. srpnja 2025. kojim je odbačena tužba u ovom predmetu te je predmet vraćen ovome sudu na ponovni postupak. Drugostupanjski sud je uputio da je potrebno utvrditi tko je izdao predmetnu zadužnicu, je li istu izdao upravo tuženik ili brat tuženika. Kako se u dotadašnjem tijeku postupka nije moglo zaključiti da bi, s obzirom na subjektivne granice pravomoćnosti, dosuđujuća presuda imala učinak identičan učincima izdane zadužnice, to se nije moglo tada ni zaključiti kako tužitelj nema pravni interes za vođenje ovoga postupka.
4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u ugovor o kupoprodaji od 19. ožujka 2015., u aneks kupoprodajnog ugovora od 14. travnja 2015., u presliku povratnica, u presliku dopisa punomoćnika tužitelja tuženiku od 3. prosinca 2015., u zapisnik o primopredaji, saslušao tužitelja u svrhu dokazivanja te saslušao svjedoka TR.
4.1. Iako uredno pozvan, tuženik se nije odazvao pozivu suda na saslušanje u svrhu dokazivanja te je u skladu s čl. 268. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80,22 114/22, 155/23 i 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP-a) sud odustao od njegovog saslušanja te je saslušao samo tužitelja.
5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da tužitelj nema pravni interes za podnošenje ove tužbe niti bi meritornom dosuđujućom odlukom u ovom predmetu ishodio veći oblik pravne zaštite od one koju već ima.
6. Sporne su bile činjenice ima li tužitelj pravni interes za podnošenje ove tužbe s obzirom na nesporno postojeću zadužnicu, a podredno je sporno je li tuženik i u kojem iznosu podmirio tražbinu tužitelja temeljem predmetnog ugovora o kupoprodaji i aneksa tog ugovora.
7. Dakle, nesporno je da je kao osiguranje plaćanja pekarske peći temeljem ugovora o kupoprodaji ugovorena zadužnica na iznos od 100.000,00 kn, koju je tuženik predao tužitelju, a da je tužitelj svoju tražbinu pokušao namiriti u Financijskoj agenciji, ali da to namirenje nije bilo uspješno.
8. Uvidom u ugovor o kupoprodaji od 19. ožujka 2015. utvrđeno je da su stranke zaključile ugovor kojim je tužitelj prodao tuženiku pekarsku peć tip STT70 te je ugovorena kupoprodajne cijena od 7.500,00 EUR, koju cijenu se tuženik obvezao isplatiti tužitelju sukladno čl. 3. navedenog ugovora na način da mu na dan sklapanja ugovora isplati iznos od 200,00 EUR dok se preostali iznos od 7.300,00 EUR tuženik obvezao tužitelju platiti tako da do dana 15. travnja 2015. plati iznos od 1.800,00 EUR, do dana 30. lipnja 2015. iznos od 2.000,00 EUR, do dana 30. kolovoza 2015. iznos od 3.500,00 EUR i to na ruke ili na žiro-račun, a u istom članku je ugovorno da u slučaju prekoračenja gore navedenih rokova kupac, odnosno tuženik je dužan prodavatelju, odnosno tužitelju platiti zakonsku zateznu kamatu od dana dospjelosti svakog pojedinog iznosa do isplate. U čl. 4. ugovoreno je da se kupac obvezuje prodavatelju kao osiguranje plaćanja dugovanog iznosa na dan zaključenja ugovora predati osobnu zadužnicu na iznos od 100.000,00 kn, time da je istim člankom ugovoreno da prodavatelj ima pravo naplatiti zadužnicu za cjelokupni iznos kupoprodajne cijene i pripadajuće zakonske zatezne kamate u slučaju da kupac zakasni maksimalno 14 dana s isplatom bilo kojeg iznosa iz čl. 3. ovog ugovora i nadalje prema čl. 5. ugovora ugovoreno je da se prodavatelj obvezuje da će predmet kupoprodaje predati kupcu u Svetom Križu Začretju u roku od 25 dana od potpisivanja ugovora pod uvjetom da kupac uredno ispuni svoje ugovorne obveze.
9. Uvidom u aneks kupoprodajnog ugovora od 14. travnja 2015. utvrđeno je da su isti sklopili tužitelj i tuženik i da s tuženik obvezao tužitelju na ime dodatnih ugovorenih radova isplatiti iznos od 2.254,00 EUR i to dana 15. svibnja 2015. iznos od 900,00 EUR, zatim dana 15. lipnja 2015. iznos od 900,00 EUR i dana 15. srpnja 2015. iznos od 454,00 EUR.
10. Uvidom u presliku dopisa punomoćnice tužitelja upućeno tuženiku od 3. prosinca 2015. utvrđeno je da tužitelj obavještava tuženika da je dana 10. rujna 2015. poslana na naplatu zadužnica tuženika, a temeljem koje zbog nedostatka novčanih sredstava nije naplaćen iznos dugovanja pa tužitelj poziva tuženika da u roku od 2 dana od primitka dopisa podmiri dugovanje.
11. Uvidom u presliku dopisa punomoćnice tužitelja tvrtki Pekarstvo Vili j.d.o.o. od 3. prosinca 2015. utvrđeno je da tužitelj obavještava navedenu tvrtku, kao jamca platca, da je dana 10. rujna 2015. poslana na naplatu zadužnica tuženika, a temeljem koje zbog nedostatka novčanih sredstava nije naplaćen iznos dugovanja pa tužitelj također poziva tu tvrtku da kao jamac platac u roku od 2 dana od primitka dopisa podmiri dugovanje.
12. Saslušan u svrhu dokazivanja tužitelj je iskazao da je bio vlasnik pekarske peći tipa STT Strojoterm te je navedena peć prodana tuženiku za iznos od 7.500,00 EUR, a i tuženik mu nije platio navedeni iznos. Tužitelj tvrdi da je plaćanje predmetnog stroja bilo s tuženikom dogovoreno na rate i sada ne može reći na koliko rata je bilo predviđeno da mu tuženik plati pekarsku peć, a ta dokumentacija se nalazi kod njegove odvjetnice. Predmetni ugovor zaključili su 2015., a iste godine sklopljen je i aneks ugovora i "misli" da je tim aneksom bila ugovorena prodaja miksera za tijesto, ali se ne sjeća točno u kojem iznosu, a da se radilo o iznosu od otprilike 1.500,00 – 1.800,00 EUR, time da ne može točno reći, ali je vjerojatno i sve to bilo ugovoreno plaćanjem na rate pri čemu "misli" i na aneks tog ugovora. Tužitelj navodi da je i pekarska peć, kao i spomenuti mikser bio pohranjen u skladištu njegovog bratića, koje se bavio proizvodnjom pekarskih peći i miksera, ali je on umro. Tužitelj se na sjeća, a s obzirom na protek od 10 godina, ne može točno reći je li i koliko od strane tuženika plaćeno, a i "nešto" je plaćeno. Sjeća se da je tu pekarsku peć montirao TR i on je tu peć montirao tuženiku 2015. godine. Kao osiguranje plaćanja postojala je zadužnica i u zadužnici je bio naveden ukupni iznos, ali se na sjeća na koji iznos je bila ta zadužnica. Tužitelj navodi da je predmetna zadužnica aktivirana s obzirom da je tuženikov brat bio jamac tuženiku, ali njemu nije ništa plaćeno temeljem te zadužnice. Tužitelj je imao tu zadužnicu i ista je bila kod njega i aktivirao ju je u Financijskoj agenciji, ali tom zadužnicom nije podmirena cijena niti pekarske peći ni miksera jer na računu tuženika nije bilo sredstava. On nije pokretao neki drugi postupak ovrhe kojim bi naplatio svoju tražbinu, već je sve to predao svojoj odvjetnici da dalje pokreće postupke. Pekarsku peć je kupio od bratića kako bi njegova žena pekla kolače, ali je od toga odustala i ne sjeća se sada svih detalja s obzirom da je to sve bilo prije 20 godina, a da se svi izvornici dokumentacije nalaze kod njegove odvjetnice. Tužitelj navodi da je tuženik u to vrijeme kada se sve opisano događalo bio pekar i proizvodnju proizvoda tuženik je obavljao posao u Novigradu kuda je peć i otišla, a ne zna tko je obavljao transport peći dok je on povezao TR s tuženikom.
12.1. Svjedok TR iskazao je da je montirao predmetnu peć tuženiku iz usluge tužitelju i to u Novigradu Istarskom u kampu. Peć je montirao u neku kuću u kampu u praznom prostoru. Ne zna je li to bio privatni ili poslovni prostor. To je radio tri dana. Ne zna ništa o njihovom poslovnom odnosu, njegove su bile samo "ruke". Nitko ga nije platio za taj rad. Vidio je tuženika onda kad mu je montira peć, a poslije toga ga nije vidio.
13. Iz obavijesti Financijske agencije od 14. svibnja 2026. utvrđeno je da je kod Financijske agencije dana 10. rujna 2015. zaprimljena bjanko zadužnica ovjerena po Javnom bilježniku Mariji Baković dana 20.ožujka 2015. pod poslovnim brojem Ov - 4418/15 izdana od strane dužnika HR i jamca platca Pekarstvo Vili j.d.o.o., OIB: 33998804738, vjerovniku ER. Zadužnicu je na provedbu dostavio vjerovnik po punomoćnici Mariji Kos. Ista je sukladno zahtjevu vjerovnika evidentirana u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje na teret računa dužnika i jamca platca u cijelosti, glavnica u iznosu od 37.454,17 kn uz obračun zakonske zatezne kamate od 9. rujna 2015. do isplate. U odnosu na dužnika prestalo se s izvršenjem predmetne osnove za plaćanje sukladno čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima. Financijska agencija je prestala s izvršenjem i u odnosu na jamca platca, jer je za istoga otvoren stečajni postupak te je brisan iz registra. Po predmetnoj osnovi nije bilo naplate.
13.1. Iz ove obavijesti Financijske agencije utvrđeno je da je dužnik po predmetnoj bjanko zadužnici upravo tuženik – HR te da je ista izdana tužitelju ER kao vjerovniku. Činjenica da je kao jamac platac po zadužnici navedeno trgovačko društvo Pekarstvo Vili j.d.o.o. ne mijenja značaj i snagu te bjanko zadužnice kao ovršne isprave za naplatu tuženikovog duga prema tužitelju.
14. Prema čl. 214. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024, u daljnjem tekstu: OZ-a) zadužnica je privatna isprava potvrđena kod javnog bilježnika, kojom dužnik može dati suglasnost da se radi naplate tražbine određenog vjerovnika zaplijene svi računi, koje ima kod banaka te da se novac s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi isplaćuje vjerovniku i takva isprava izdaje se u jednom primjeru i ima učinak rješenja o ovrsi, kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja.
14.1. Prema čl. 215. st. 1. OZ-a dužnik može privatnom ispravom potvrđeno kod javnog bilježnika dati suglasnost da se radi naplate tražbine čiji će iznos biti naknadno upisan u ispravi zaplijene svi njegovi računu kod banaka te da se novčana sredstva s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, izravno s računa isplate vjerovniku koji je određen u ispravi ili koji će naknadno biti u nju upisan (bjanko zadužnica). Takva isprava izdaje se u jednom primjerku i nakon što u nju bude upisan iznos tražbine i podaci o vjerovniku, ima učinak rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja. Po st. 3. istoga članka propisano je da odredbe čl. 214. st. 2. te 4. do 8. istoga zakona na odgovarajući način primjenjuju i na bjanko zadužnicu.
15. Tuženik je tijekom postupka isticao prigovor nedostatka pravnog interesa tužitelja za traženje kondemnatorne zaštite od suda jer tužitelj već raspolaže ovršnom ispravom koja mu omogućava ostvariti identičnu pravnu korist. U ovom je predmetu bilo odlučno utvrditi je li vjerovniku tražbine pružena pravna zaštita određenog sadržaja koja ga ovlašćuje na mogućnost prisilnog ostvarenja tražbine. Upravo je i smisao redovnog parničnog postupka ostvarenje pravne zaštite određenog subjektivnog prava vjerovnika tražbine. Postojanje pravnog interesa za traženje pravne zaštite je opća procesna pretpostavka za svaki zahtjev stranke da se sud u određenoj pravnoj stvari angažira. Da bi u tom smislu tužba bila dopuštena i da bi sud bio dužan o tužbenom zahtjevu donijeti meritornu odluku tužitelj mora učiniti vjerojatnim da će u slučaju prihvaćanja njegovog tužbenog zahtjeva to za njega predstavljati ostvarenje određene pravne koristi koju bez povoljne sudske presude ne bi mogao ostvariti. Zato je sud ovlašten ocjenjivati pravni interes za podnošenje tužbe i donijeti odgovarajuću odluku o postojanju pravnog interesa tužitelja za vođenje parnice i onda kada se radi o kondemnatornom zahtjevu. Bitno za odluku suda u takvim slučajevima je utvrđenje je li tužiteljevo subjektivno pravo već zaštićeno odgovarajućom odlukom ili ispravom koja ima svojstvo ovršne isprave.
15.1. Bjanko zadužnica ne sadržava odmah prilikom njenog izdavanja iznos tražbina koja se treba naplatiti, već se taj iznos naknadno upisuje u toj ispravi. Radi se o privatnoj ispravi kojom dužnik potvrđuje kod javnog bilježnika i daje suglasnost da se radi naplate tražbine čiji će iznos biti naknadno upisan u ispravi zaplijene svi njegovi računi kod banaka te da se novčana sredstva s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, izravno s računa isplate vjerovniku koji je određen u toj ispravi ili koji će naknadno biti u nju upisan. I ta isprava se izdaje u jednom primjerku, a svojstvo ovršne isprave stječe tek nakon što se u nju upiše iznos tražbine i podaci o vjerovniku. U pogledu dostave te isprave agenciji vrijede ista pravila kao kod zadužnice, a i za bjanko zadužnicu vrijedi pravilo da ima svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može tražiti ovrha protiv dužnika ili jamca plataca na drugim predmetima ovrhe.
15.2. Dakle, zadužnica ima svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može tražiti ovrha protiv dužnika, a tužitelj je nesporno temeljem te zadužnice protiv tuženika tražio ovrhu, koja je ostala bezuspješna.
16. Tužitelju i tuženiku je bilo poznato da postoji zadužnica kao sredstvo osiguranja predmetne tražbine, a tužitelj ju je dostavio na naplatu Financijskoj agenciji, ali nije uspio naplatiti svoju tražbinu i zadužnica je dostavljena na naplatu i prije podnošenja ove tužbe, što je razvidno iz dopisa punomoćnice tužitelja tuženiku od 3. prosinca 2015. i iz dopisa Financijske agencije.
17. Prigovor nedostatka pravnog interesa tužitelja za podnošenje kondemnatorne tužbe i vođenjem ove parnice je osnovan. Tužitelj već raspolaže ispravom temeljem koje može tražiti prisilnu naplatu svog potraživanja prema tuženiku, a upravo iz tog razloga je i podnio kondemnatornu tužbu. Stoga je postojanje ovršne isprave negativna procesna pretpostavka zbog koje nije dopušteno vođenje ove parnice i meritorno suđenje. Isprava kojom tužitelj raspolaže (bjanko zadužnica) omogućuje ostvariti onu pravnu korist koju želi ostvariti traženje kondemnatorne zaštite. U slučaju uspjeha sa tužbenim zahtjevom u cijelosti, ishodio bi još jednu ovršnu ispravu za naplatu istoga duga čiji bi pravni učinci bili izjednačeni s učinkom navedene zadužnice, koja postoji jer se radilo o osiguranju njegove novčane tražbine, a naplatu putem bjanko zadužnice tužitelj može uvijek tražiti na imovini tuženika.
17.1. Pritom nije od utjecaja radi li se o kondemnatornom tužbenom zahtjevu (Revt 300/2018-8 od 5. prosinca 2018., Revt 527/2016-2 od 4. listopada 2017., Revt 371/2013-2 od 10. siječnja 2018., Rev-3231/2016-2 od 15. siječnja 2020. i dr.).
18. Slijedom navedenog, a uzimajući u obzir čl. 187. st. 2. ZPP -a i gore navedeno, tužitelj nema pravni interes za vođenje ovog parničnog postupka pa je valjalo tužbu u cijelosti odbaciti.
19. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. ZPP-a, a troškovi parničnog postupka odnose se na zastupanje tuženika po punomoćniku, koji je odvjetnik u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za radi odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/2023 i 107/2025) i to za sastav žalbe na presudu zbog ogluhe po trbr. 10/1 – 125 bodova, za sastav odgovora na tužbu po tbr. 8/1 – 100 bodova, za zastupanje na raspravi dana 24. rujna 2024., 23. svibnja 2025., 23. siječnja 2026., 7. svibnja 2026. i 10. lipnja 2026. po tbr. 9/1 – 100 bodova, zastupanje na ročištu glavne rasprave 16. travnja 2025. (tbr. 9/5 – 25 bodova), odnosno ukupno 750 bodova, a računajući vrijednost boda od 2,00 EUR, to iznosi 1.500,00 EUR, a uz PDV od 25% u iznosu od 375,00 EUR, ukupni dosuđeni troškovi parničnog postupka iznose 1.875,00 EUR.
20. Daljnji zatraženi trošak tuženika nije priznat jer trošak zastupanja odvjetnika čije je sjedište izvan područja suda pred kojim se vodi parnica može iznositi samo toliko koliko bi iznosio i trošak odvjetnika čije je sjedište u mjestu parničnog suda, dakle, ne obuhvaća trošak izbivanja iz pisarnice za vrijeme putovanja niti trošak putovanja (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-501/2023). Trošak sastava odgovora na žalbu nije ocijenjen neophodnim troškom.
21. Budući da tužitelj nije uspio u parnici, to je odbijen kao neosnovan njegov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom.
U Zaboku 30. lipnja 2026.
Sudac
Karolina Balen
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja može se izjaviti žalba u roku od 15 dana, putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu u Bjelovaru. Ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.
Dostaviti:
1. Odvj. Marija Kos, Zagreb
2. Odvj. Edin Muminagić, Zagreb
3. eOglasna ploča suda
