Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

P-423/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Osijeku, po sucu Spomenki Rodić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CH iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Tomislavu Bogdan, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, zastupana po punomoćniku Josipu Mađarić,odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon rasprave zaključene dana 22.svibnja 2025. u nazočnosti tužitelja osobno, zamjenika punomoćnika tužitelja FH, odvjetničkog vježbenika u Osijeku Odvjetničkom uredu odvjetnika Tomislava Bogdan i punomoćnika tuženika odvjetnika Davora Petrović,30.lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se kako je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 528 -50- 3203982, zaključenog dana 22.12.2005. god. između tužitelja GH i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, a koja u čl. 3. glasi: „NAKNADA 3.30 % (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“.

II. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 459,87 EUR (četiristopedesetdeveteuraosamdesetsedamcenti),sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 23.12.2005. god. prema kamatnoj stopi koju određuje Zakon o kamatama i važeća Uredba o visini zakonske zatezne kamate do 31. prosinca 2007. godine, a od 01.01.2008. godine po stopi koju određuje čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena do 31.srpnja 2015..a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. godine prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, od 30.prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a sve to u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 375,00 EUR, sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 30. lipnja 2026. pa sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a sve to u roku 15 dana.

r i j e š i o je

Smatra se da je tužba tužitelja za isplatu iznosa od 348,94 EUR (tristočtrdesetosameuradevedesetčetiricenta) – povučena.

Obrazloženje

1. Tužitelj 13.ožujka 2026 podnio tužbu protiv tuženika u kojoj tužbi navodi da su 22.12.2005. god. tužitelj GH i tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, zaključili Ugovor o kreditu broj 528-50-3203982, a prema kojem je tuženik kao kreditor, tužitelju kao korisniku kredita i davatelju osiguranja, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 22.126,86 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja. Navedenim Ugovorom tipa „uzmi ili ostavi“ u čl. 3. ugovorena je jednokratna naknada za korištenje kredita u visini od 3.30 % od cjelokupnog iznosa kredita koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita. S obzirom da je predmetni Ugovor zaključen i realiziran 22.12.2005. god. tužitelju je isti dan naplaćen iznos od 730,19 CHF kao naknada za korištenje kredita (22.126,86 x 3.30% = 730,19 CHF) Tužitelj ističe kako se toj ugovornoj odredbi za tzv. „ulaznu naknadu“ nije pojedinačno pregovaralo, već je ista unaprijed formulirana od strane tuženika (banke) te implementirana u tipski ugovoru na koji tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja. Isto tako, tužitelj ističe kako mu nije bila razjašnjena relacija odnosa između iznosa naknade i usluga u ime kojih se ista naplaćuje. Prema odredbi čl. 53. Zakona o zaštiti potrošača (NN 19/22, 59/23) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, a što je u konkretnom slučaju i riječ. Ujedno, navedena odredba (čl. 3.) je i ništetna jer je nedopuštena po čl. 269., 270. i 271. Zakona o obveznim odnosima, sve to u svezi s čl. 322., 323. i 324. ZOO-a. Stoga je tuženik nepošteni stjecatelj sukladno čl. 1115. ZOO-a i istu naknadu mora vratiti. Tome u prilog govori i čl. 96. te čl. 102. Zakona o zaštiti potrošača (nepoštena i ništetna ugovorna odredba) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja ugovora, a ujedno je takvo formuliranje nepoštena poslovna praksa, konkretno zavaravajuća poslovna praksa pobliže opisana u čl. 107. do 110. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07). Dakle, navedena odredba nije bila ugovorena u dobroj vjeri te je suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, zbog čega je ista nepoštena i ništetna te ne proizvodi pravni učinak. Za napomenuti je kako je na dan utuženja iznos naplaćene naknade u CHF po srednjem tečaju tuženika iznosio 808,81 EUR, stoga ovim putem tužitelj upravo taj iznos potražuje od tuženika. Opreza radi, tužitelj napominje i kako se protiv tuženika pred Općinskim sudom u Osijeku već vodio parnični postupak radi utvrđenja ništetnosti odredbi koje se odnose na preplatu jednostrano povećane kamatne stope i tečaja HRK vezanog uz CHF te isplatu pretrpljene štete i stečenog bez osnove na temelju toga, a koji je pravomoćno završen. Slijedom svega izloženog, tužitelj predlaže da nadležni sud donese sljedeću presudu:

I. Utvrđuje se kako je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 528-50-3203982, zaključenog dana 22.12.2005. god. između tužitelja GH i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, a koja u čl. 3. glasi: „NAKNADA 3.30 % (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“

II. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 808,81 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 23.12.2005. god. do 31. srpnja 2008. god. po stopi od 15%, od 01. kolovoza 2008. god. do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31.12.2022. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, od 01.01.2023. god. po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. god. po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude pa sve do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Navodi da su tužitelj i tužena dana 22.12.2005. zaključili Ugovor o kreditu broj 528- 50-3203982 (dalje u tekstu: Ugovor) kojim je tuženik stavio tužitelju na raspolaganje iznos CHF 22.126,86, a da je ugovorena redovna kamata 2,90 % godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora i s kamatom po dospijeću u visini zakonske zatezne kamate koja je u trenutku sklapanja Ugovora iznosila 15% godišnje, također promjenjiva. Tuženik ističe da je Ugovor sklopljen sukladno članku 1021. Zakona o obveznim odnosima koji je lex specialis i regulira ugovore o kreditu između banke i korisnika kredita, a istim je propisano da su bitni sastojci ugovora o kreditu obveza banke da korisniku kredita stavi na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, dok je obveza korisnika kredita banci platiti ugovorenu kamatu i dobiveni iznos novca vratiti u vrijeme i na način utvrđen ugovorom. Navodi da je nesporno da je tužitelj slobodnom voljom sklopio Ugovor te da su mu prilikom sklapanja Ugovora uručeni i opći akti kreditora te da se tužitelj svojim potpisom usuglasio sa svim odredbama ugovora o kreditu i uručenim općim aktima. Ugovor je solemniziran 23.12.2005. godine kod javne bilježnice Lidije Perić pod brojem OU-2795/2005. Tuženik prigovara iskazanoj vrijednosti predmeta spora. Tužitelj je u tužbi kao vrijednost predmeta spora naznačio iznos od 2.136,03 EUR, dok je tužbenim zahtjevom zahtijevao isplatu iznosa od 808,91 EUR. Zahtjev na utvrđenje da je ništetna odredba ugovora predstavlja samo zahtjev da se u izreku presude unese odluka o pravnom pitanju o kojem ovisi osnovanost zahtjeva za isplatu (čl. 187. st. 3. ZPP), a o kojem bi sud ionako prejudicijelno morao odlučiti. U biti radi se o deklaratornom preambulu, koji je nužna logična pretpostavka kondemnatorne presude (neovisno o tome nalazi li se u izreci ili u obrazloženju), pa se vrijednost predmeta spora mjerodavan za odluku o trošku prosuđuje prema istaknutom kondemnatornom zahtjevu za isplatu. Stoga se predlaže utvrditi vrijednost predmeta spora u visini od 808,91 EUR. I. U odnosu na navode tužitelja da je odredba koja se odnosi na jednokratnu naknadu za obradu kredita ništetna U čl. 3. predmetnog Ugovora ugovoreno je:

„Čl. 3. NAKNADA

Naknada za obradu kredita: 3,30 % od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita“.

Odredba čl. 3. predmetnog ugovora je jasna, lako uočljiva i razumljiva!

Pravnu osnovu za naplatu predmetne naknade predstavljaju upravo odredba čl. 3. Ugovora o kreditu i opći akti tuženika, a tužitelju ne samo da je pojašnjena sporna odredba Ugovora, već je isti razumijevanje i prihvat potvrdio javnom bilježniku kao povjereniku suda prilikom solemnizacije Ugovora. Tuženik se protivi tvrdnjama tužitelja da je ništetna odredba čl. 3. Ugovora jer je tuženik kao kreditor i vjerovnik svoje pravo na obračun jednokratne naknade kredita crpio iz Pravilnika o naknadama za potrošačke kredite, a tužitelj je potpisom Ugovora pristao na sve odredbe i uvjete Ugovora. Tuženik ističe kako nikada nije zaprimio prigovor tužitelja u pogledu ugovorenih odnosno naplaćenih naknada. Tužitelj neutemeljeno ističe da su ugovorene odredbe nepoštene i nedopuštene, a kao takve i ništetne i ne navodi u čemu se sastoji propust tuženika. Prije zaključenja ugovora, tuženik je objasnio svaku odredbu ugovora tužitelju, kao i javni bilježnik prilikom solemnizacije, a obzirom tužitelj nije prigovarao odredbama, stranke su zaključile ugovor. Nesporno je da je tužitelj slobodnom voljom sklopio predmetni Ugovor o kreditu, te da su mu prilikom sklapanja Ugovora uručeni i opći akti kreditora te da se tužitelj svojim potpisom usuglasio sa svim odredbama ugovora o kreditu i uručenim općim aktima. Nisu osnovani navodi tužitelja da je tuženik postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja jer da bi se odredba o potrošačkom ugovoru mogla smatrati nepoštenom kumulativno moraju biti ispunjeni sljedeći uvjeti (čl.81. Zakona o zaštiti potrošača Narodne novine br. 96/03):

a. da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo i

b. da se, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, takvim uređenjem uzrokuje značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Obzirom da je tužitelj, nakon što mu je objašnjena svaka odredba Ugovora o kreditu, isti potpisao razvidno je da je tuženik postupio u cijelosti u skladu s načelom savjesnosti i poštenja. Slijedom svega navedenog, vidljivo je da je tužbeni zahtjev očito neosnovan. V. Nejasno je kako je tužitelj došao do iznosa koji potražuje, a print screen kalkulatora koji iznose iz CHF preračunava u EUR nje nikakav dokaz. Naime, u vrijeme isplate kredita službena valuta u Republici Hrvatskoj bila je HRK, a ne EUR. Također, tužitelj nije dokazao datum na koji je navodno naplaćena naknada čiji iznos sada potražuje, a tuženik osporava da se radi o datumu koji je tužitelj naveo u tužbi odnosno da je naknada naplaćena 22.12.2005. godine. Tužitelj nije dostavio nikakve dokaze u prilog svojih tvrdnji, a kako se radi o sporu male vrijednosti isti se provodi sukladno odredbama čl. 457 do 467aa ZPP-a. Prema čl. 461.a st. 2. u postupku u sporovima male vrijednosti stranke su dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, a prema čl. 3. radi se o pisanom postupku. . Radi svega navedenog tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te naložiti tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

3. U pisanom podnesku od 16.travnja 2026. tužitelj po punomoćniku navodi da je kredit nesporno isplaćen,te da iz same odredbe ugovora je vidljivo da se naknada naplaćuje prilikom isplate kredita,da tužitelj raspolaže datumom isplate - 22.12.2005.,te da jedino što je tužitelj omaškom naveo je datum tečaja CHF za EUR na dan podnošenja tužbe,umjesto na dan isplate kredita - 22.12.2005.,prema kojem bi naplaćena naknada iznosila 520,37 EUR. Navodi da specificira točku II tužbenog zahtjeva na iznos od 520,37 EUR umjesto ranije naznačenog iznosa (stranica 25 spisa).

4. Na ročištu održanom kod ovog suda dana 22. svibnja 2026. Zamjenik punomoćnika tuženika je naveo da je sporan osnov tužbenog zahtjeva, dok nije sporna visina tražbine tužitelja do iznosa od 459,87 EUR/3.464,92 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 28.prosinca 2005.,kao i do iznosa od 166,17 EUR/1.252,01 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 31.prosinca 2010. (stranica 30 spisa).

5. Na istom ročištu zamjenik punomoćnika tužitelja naveo je da uređuje tužbeni zahtjev tako da umjesto iznosa od 808,81 EUR ima pisati iznos od 459,87 EUR na koji iznos traži zatezne kamate od dana 28.prosinca 2025. godine.

6.Radi utvrđenja odlučnih činjenica za rješenje ovog spora sud je proveo dokaze tako što je izvršio uvid u Ugovor o kreditu, Potvrdu Raiffeisenbank Austria d.d. od 20.05.2026., te saslušao tužitelja u svojstvu stranke.

7.Dakle predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnim odredbe predmetnog ugovora o kreditu o naknadi koja se prema navedenom ugovoru naplaćuje pri prvom korištenju kredita,te zahtjev za isplatu po navedenoj osnovi.

8.Uvidom u Ugovor o kreditu utvrđeno je da su tužitelj GH kao korisnik kredita i tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, kao kreditor, dana 22.12.2005. zaključili Ugovor o kreditu broj 528-50-3203982, a prema kojem je tuženik kao kreditor, tužitelju kao korisniku kredita i davatelju osiguranja, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 22.126,86 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja.

Rok otplate kredita je 84 mjeseca (čl.4.)-

Namjena kredita je za kupnju novog automobila (čl. 6.).

Člankom 3. ugovorena je jednokratna naknada za korištenje kredita u visini od 3.30 % od cjelokupnog iznosa kredita koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita.

9.Iz sadržaja Potvrde Raiffeisenbank Austria d.d. od 20.svibnja 2004. (stranica 34spisa) razvidno je da je po ugovoru o kreditu broj 528-50-3203982 naplaćene naknade - naknada za obradu kredita u iznosu od HRK 3.464,92 HRK (3,30% od iznosa kredita) sukladno čl.3. Ugovora o kreditu i ista je ustegnuta od iznosa odobrenog kredita prilikom isplate kredita. Dana 31.12.2010 - naplaćena je naknada za konačnu otplatu kredita u iznosu od 1.252,01 HRK sukladno tada važećoj tarifi naknada (stranica 34 spisa).

10.Tužitelj GH, izjavio je saslušan u svojstvu stranka da 2005. su mu trebala sredstva za kupovinu vozila te se odlučio na podizanje kredita,automobil je odabrao u Auto kući Dundović,gdje su ga uputili da podigne kredita u Raiffeisen banci. U navedenoj banci je zatražio kredit,te mu je ponuđen kredit u valuti CHF. Dobio je unaprijed pripremljen tekst ugovora ,koji je pročitao. Zna da se tražila naknada za obradu kredita. Nisu mu objasnili kako se ta naknada obračunava ali su rekli da je tako u svim bankama i da se naknada mora platiti. Naknada je obustavljena od iznosa kredita. U vrijeme sklapanja ugovora o kreditu bio je u vojnoj mirovini,te nije imao privatnu firmu,niti obrt. Sredstva kredita utrošio je u kupovinu automobila,koji je koristio za osobne potrebe, Kredit je sam otplaćivao,te je kredit otplatio. U ugovoru je uočio odredbu o naknadi koju mora platiti,ali mu je rečeno u banci da se uzima naknada za obradu kredita i da je tako u svim bankama. Na pitanje zamjenika punomoćnika tuženika da li je pokušao pregovarati sa bankaricom da mu se ta naknada ne uzima ,tužitelj je izjavio da nije (stranica 31 spisa).

11.Dakle, kako je navedeno, tužitelj tužbom traži utvrđenje ništetnim odredbe predmetnog ugovora o kreditu o naknadi koja se otplaćuje prilikom prvog korištenja kredita, te isplatu iznosa koji je platio tuženiku temeljem ništetne odredbe predmetnog ugovora o kreditu.

12.Sporan je osnov tražbine tužitelja, dok visina tražbine nije sporna (stranica 30 spisa).

13.Odredbom čl.103 ZOO/91 (čl.322.,čl.1163,čl.1165 ZOO/05) propisano je da je ništetan ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva,osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neki drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

14.Odredbom čl.105 ZOO/91 (čl. 324. ZOO/05) propisano je da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe, i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog kojeg je ugovor sklopljen (st.1.),ali će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje (st.2.).

15.Temeljem odredbe čl.109 ZOO/91 (čl.327. ZOO/05) na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba, a odredbom čl.110 ZOO/91 ( čl. 328. ZOO/05) propisano je da pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi.

16.Odredbom čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/2003) propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a prema stavku 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Člankom 87. stavak 1. navedenog zakona propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

17.Dakle,u konkretnom slučaju imajući u vidu sadržaj odredbe čl.3. predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o naknadi koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita evidentno je da navedenim ugovorom nisu ugovoreni parametri za procjenu i izračun troškova naknade koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita odnosno za obradu kredita, a koja naknada je određena paušalno kao postotak od iznosa kredita, te je evidentno da plaćeni iznos u konkretnom slučaju nije odraz stvarnih troškova odnosno štete koju je tuženik navodno trpio u svezi obrade kredita odnosno prilikom prvog korištenja kredita, iz čega slijedi da kod sklapanja ugovora o kreditu, a niti kod određivanja i naplate naknade prilikom prvog korištenja kredita tuženik te troškove odnosno navodno postojanje štete nije uopće izračunavao, niti procjenjivao tj. njezino postojanje, stvarni obim i visina nisu niti bili utvrđeni, te u plaćenom iznosu evidentno nije obračunata stvarna šteta.

18.S obzirom na izloženo, te da je predmetni ugovor pisan na obrascu kojeg je unaprijed pripremio tuženik, te da iz provedenih dokaza proizlazi da se o predmetnoj odredbi nije pregovaralo, niti je tuženik dokazao da je potrošač faktički mogao utjecati na njezin sadržaj, s posljedicom da je tuženik pokazao spremnost promijeniti sadržaj navedene odredbe, a što je protivno načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, to je takva odredba nepoštena, pa stoga i ništetna, s napomenom da tuženik nije dokazao da je imao ikakve troškove zbog obrade kredita odnosno troškove prilikom korištenja kredita. Stoga je osnovan tužbeni zahtjev za isplatu utuženog iznosa koji je tužitelj platio na ime naknade pri prvom korištenju kredita u utuženom iznosu 459,87 EU,sa zateznom kamatom tekućom od dana plaćanja tj. od dana 28.prisinca 2005.. do isplate (čl.1115. ZOO; čl.29. ZOO). Naime, s obzirom da je u postupku utvrđeno da je predmetna odredba ugovora o kreditu u dijelu o obvezi plaćanja naknade pri prvom korištenju kredita ništetna, uz nespornu činjenicu da je tuženik sastavljač predmetnog ugovora o kreditu (ugovor pisan na obrascu koji je unaprijed pripremio tuženik; čl.3. Direktive vijeća 93/13/EEZ), proizlazi da je tuženik nepošteni stjecatelj, te je dužan platiti zateznu kamatu od dana stjecanja (VSRH broj Rev-1051/2023-2 od 3.travnja 2024.).

19.U odnosu na prigovor zastare za navesti je da temeljem odredbe čl. 215. st. 1. ZOO/05 zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

19.1.Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske, na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. donio je Zaključak koji glasi:

"Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.".

19.2.Stoga prigovor zastare u konkretnom slučaju nije osnovan.

20.Tužitelj je u pisanom podnesku od 16.travnja 2026. snizio tužbeni zahtjev sa iznosa od 808,81 EUR na iznos od 520,27 EUR,te potom na ročištu održanom kod suda dana 22.svibnja 2026. snizio tužbeni zahtjev na iznos od 459,87 EUR,što ima karakter povlačenja tužbe,čemu se tuženik nije protivio te je stoga sud donio rješenje kao u izreci (čl.193. ZPP).

21.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1. ZPP, s napomenom da je u konkretnom slučaju mjerodavna vrijednost predmeta spora prema vrijednosti konačno postavljenog kondemnatornog tužbenog zahtjeva za isplatu, a ne kako je to tužitelj naznačio u tužbi (2.136,03 EUR), s obzirom da u konkretnom slučaju deklaratorni tužbeni zahtjev služi samo za ocjenu osnovanosti zahtjeva za isplatu odnosno deklaratorni zahtjev istaknut uz tužbeni zahtjev na isplatu koji treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti zahtjeva za isplatu ne uzima se u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora (VSRH Revr-774/ 2005-2 od 13.12.2005;Revr-475/2008 od 27.10.2008., Županijski sud u Puli broj Gž -1313/2023- 2 od 27.11.2023.).

21.1.Naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u ukupnom iznosu od 375,00 EUR, koji trošak se sastoji od troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku za sastav tužbe po Tbr. 7.t.1 u visini od 50 bodova, sastav pisanog podneska od 16.04.2026. (Tbr. 8.t.1.) 50 bodova, te za zastupanje na ročištu kod suda dana 22. 05.2026. u visini od po 50 bodova., koji trošak je određen u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, plus PDV

22.Na dosuđeni iznos troška tužitelju pripadaju zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a, čl.29. ZOO).

23.Za napomenuti je da s obzirom da tuženik nakon što mu je dostavljen podnesak tužitelja od 16.travnja 2026. kojim je snižen tužbeni zahtjev za isplatu sa iznosa od 808,81 EUR na iznos od 520,27 EUR,što ima karakter povlačenja tužbe kako je naprijed navedeno, nije u roku od 15 dana iz čl.164.st.8. ZPP, koji rok je prekluzivan, zahtijevao naknadu parničnog troška za povučeni dio tužbenog zahtjeva,te nakon što je na ročištu dana 22.svibnja 2026. tužitelj snizio tužbeni zahtjev na iznos od 459,87 EUR,nije troškovnikom određeno zahtijevao naknadu troška za navedeni povučeni dio tužbenog zahtjeva,to mu stoga taj trošak nije dosuđen.

24.S obzirom na izloženo, odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 30. lipnja 2026.

SUDAC

Spomenka Rodić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave presude i rješenja , a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude i rješenja.

DOSTAVITI:

-punomoćniku tužitelja

-punomoćniku tuženika