1

Poslovni broj: Gž R-246/2021-

Poslovni broj: Gž R-246/2021-

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Županijski sud u Rijeci u vijeću u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić, predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. V. iz P., P., OIB: …, koju zastupa punomoćnica L. H., odvjetnica iz Z., protiv I. tuženika C. o. d.d., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik K. Ć., odvjetnik iz Odvjetničkog društva Ć. i Š. d.o.o., Z., i II tuženika Opće bolnice "…" S., OIB: …, koju zastupa punomoćnik Ž. S., odvjetnik iz S., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Pr-133/2019-31 od 18. prosinca 2020., u sjednici vijeća 18. siječnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

              I Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Pr-133/2019-31 od 18. prosinca 2020. u točki II izreke i u odbijajućem dijelu točke III izreke.

              II Djelomično se prihvaća žalba tužiteljice te se preinačuje citirana presuda suda prvog stupnja u točki III izreke u dijelu kojim je tuženicima naloženo da tužiteljici naknade parnični trošak na jednake dijelove na način da se nalaže tuženicima solidarno naknaditi parnični trošak.

              III Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu žalbenog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I izreke naloženo je I i II tuženiku solidarno isplatiti tužiteljici iznos od 25.630,00 kn s zateznom kamatom, koja na iznos neimovinske štete od 24.370,00 kn teče od dana podnošenja tužbe, 19. ožujka 2019., a na iznos imovinske štete za tuđu pomoć i njegu od 1.260,00 kn od 18. prosinca 2020. do isplate.

2. Točkom II izreke odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva za naknadu neimovinske i imovinske štete preko iznosa od 25.630,00 kn do iznosa od 31.670,00 kn, (za iznos od 6.040,00 kn/801,65 eur) kao i u odnosu na tijek zateznih kamata na iznos imovinske štete zatražen od podnošenja tužbe do presuđenja.

3. Točkom III izreke naloženo je I i II tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 11.277,50 kn, dok je preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu parničnog troška odbijen što očito proizlazi iz obrazloženja presude mada to nije navedeno u izreci.

4. Rješenjem suda prvog stupnja dopuštena je preinaka tužbe sadržana u podnesku tužiteljice od 9. rujna 2020.

5. Protiv citirane presude u odbijajućem dijelu, u točki II i točki III izreke, kao i u dijelu točke III izreke kojim je tuženicima naloženo da tužiteljici naknade parnični trošak na jednake dijelove, žalbu je podnijela tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 80/22,114/22 i 155/23 dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači, u skladu s žalbenim navodima, uz naknadu žalbenog troška.

              6. Odgovori na žalbu nisu podneseni.

              7. Žalba je djelomično osnovana.

              8. Prema stanju u spisu prvostupanjska presuda u točki I i dosuđujućem dijelu točke III izreke (odluka o naknadi parničnog troška) postala je pravomoćna zbog izostanka žalbi tuženika, i umješača.

              9. U ovom žalbenom postupku, a s obzirom na žalbene navode tužiteljice sporno je je li prvostupanjski sud pravilno odbio dio tužbenog zahtjeva za naknadu imovinske i neimovinske štete u ukupnom iznosu od 6.040,00 kn (801,65 eur), sporan je tijek zatezne kamate s time da tužiteljica u žalbi navodi da je zateznu kamatu zatražila od dana podnošenja odštetnog zahtjeva i da joj zatezna kamata pripada od tada, a ne od 19. ožujka 2019. kao dana podnošenja tužbe u odnosu na naknadu neimovinske štete i od 18. prosinca 2020., kao dana presuđenja u odnosu na naknadu imovinske štete. Tužiteljica također u žalbi navodi da je tužbenim zahtjevom zatražila da joj tuženici solidarno naknade parnični trošak, a da je sud u odluci o naknadi parničnog troška obvezao tuženike da joj parnični trošak naknade u jednakim dijelovima.

              10. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, dok tužiteljica u žalbi sadržajno ne navodi koju je to bitnu povredu odredaba parničnog postupka počinio prvostupanjski sud.

              11. Suprotno žalbenim navodima činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, te je i prema shvaćanju ovog suda materijalno pravo pravilno primijenjeno kada je odlučeno kao u pobijanom, odbijajućem dijelu točke II izreke, odbijajućem dijelu točke III izreke, dok su jedino osnovani žalbeni navodi tužiteljice da su tuženici solidarni dužnici i u odnosu na naknadu parničnog troška.

              12. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio da je tužiteljica 10. ožujka 2016., kao radnica II tuženika, prilikom obavljanja poslova svog radnog mjesta, prvostupnice sestrinstva na odjelu pulmologije za vrijeme obavljanja pretrage vađenja krvi pacijentu iz radijalne arterije došlo do ozljeđivanja na radu na način da je tužiteljica nakon pokušaja uspravljanja, osjetila iznenadnu bol u predjelu leđa. Sud je nakon provedenog medicinskog vještačenja, te uvidom u medicinsku dokumentaciju u spisu utvrdio da tužiteljica zbog bolova nije mogla nastaviti rad, da su joj kolegice dale antireumatike, međutim da bolovi nisu popuštali zbog čega je hospitalizirana od 14. do 18. ožujka 2016. zbog akutne bilateralne lumboišijalgije te je nalazom MRI lumbosakralne kralježnice učinjenim 3. svibnja 2016. opisana darzomedijalna protruzija i v diska za 6mm sa reduciranim prednjim epiduralnim prostorom uz potiskivanje duralne vreće, dok je u razini L5-S1 konstatirana dorzomedijalna protruzija diska od oko 3,5 mm, a u visini L4-L5 je utvrđenja veća dorzomedijalna sedma protruzija IV diska sa kompresijom ventralom subarahnoidnog prostora. Vještak je u nalazu i mišljenju naveo da se radi o lakoj tjelesnoj ozljedi u kojoj je tužiteljica trpjela fizičke bolove, i strah, imala potrebu za tuđom, pomoći i njegom, dok da naruženost i trajne posljedice nisu zaostale.

              13. Prvostupanjski sud je cijeneći dužinu i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova i straha neugodnosti kojima je tužiteljica bila izložena tijekom liječenja, životnu dob i zanimanje tužiteljice kao i orijentacijske kriterije Vrhovnog suda RH iz 2020. zaključio da tužiteljica ima pravo na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, i to po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova u zatraženom iznosu od 15.370,00 kn, za pretrpljeni strah u iznosu od 9.000,00 kn, sve u smislu odredbi čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 45/21 dalje ZOO) te pravo na naknadu imovinske štete za tuđu njegu i pomoć u trajanju od 63 sata uz cijenu sata tuđe pomoći od 20,00 kn u ukupnom iznosu od 1.260,00 kn, dok je sud preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu od 6.040,00 kn odbio kao neosnovan.

              14. Tužiteljici je dosudio zateznu kamatu na naknadu neimovinske štete u zatraženom tijeku od podnošenja tužbe 19. ožujka 2019. do isplate, a na naknadu imovinske štete za tuđu njegu i pomoć od prvostupanjskog presuđenja (18. prosinca 2020.) do isplate, dok je preostali dio zahtjeva tužiteljice u odnosu na tijek zatezne kamate na imovinsku štete od podnošenja tužbe do dana presuđenja odbio kao neosnovan.

              15. O naknadi parničnog troška prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbi čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a, dosuđujući tužiteljici naknadu parničnog troška za potpun (cjelovit) uspjeh u parnici.

              16. Žalbeni navodi tužiteljice o preniskoj dosuđenoj naknadi neimovinske štete, nisu osnovani, jer je, suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud imao u vidu sve okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade, što je naveo i u obrazloženju presude. Stoga i prema shvaćanju ovog suda, uzimajući u obzir težinu tjelesne ozljede koju je zadobila tužiteljica, dužinu i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova i straha, neugodnosti kojima je tužiteljica bila izložena tijekom liječenja, hospitalizaciju, njezinu životnu dob i zanimanje kao i orijentacijske kriterije iz 2020., tužiteljici je pravilnom primjenom materijalnog prava dosuđena naknada neimovinske štete u iznosu od 24.370,00 kn (3.234,45 eur) a isto tako i naknada imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 1.260,00 kn (167,23 eur) s obzirom na dužinu potrebe za tuđom njegom i pomoći, okolnost da je tužiteljici bila potrebna nestručna tuđa pomoć i njega te pravilno utvrđenu cijenu sata nestručne pomoći u iznosu od 20,00 kn.

              17. Tužiteljici je nadalje pravilno dosuđena zatezna kamata na naknadu neimovinske štete od 19. ožujka 2019. kao dana podnošenja tužbe do isplate u smislu odredbi čl. 1103., 1086. i 29. ZOO-a, s time da se tužiteljici ukazuje da je i u tužbi (tužbenom zahtjevu) zateznu kamatu na neimovinsku i imovinsku štetu zatražila od dana podnošenja tužbe.

              18.Tužiteljici je nadalje pravilno dosuđena i zatezna kamata na naknadu imovinske štete od prvostupanjskog presuđenja, ovo iz razloga jer je visina štete utvrđena prema cijenama u vrijeme presuđenja, pa tužiteljici pripada zatezna kamata od dana presuđenja u smislu odredbe čl. 1086 ZOO-a.

              19. Visinu parničnog troška koji pripada tužiteljici prvostupanjski sud je pravilno utvrdio.

              20. Neosnovani su žalbeni navodi tužiteljice da joj je sud trebao priznati naknadu parničnog troška za sastav podnesaka od 6. svibnja 2019., 9. listopada 2019. i 9. rujna 2020. u punom iznosu primjenom Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 37/22 dalje Tarifa) jer se ne radi o obrazloženim podnescima.

              21. Neosnovani su žalbeni navodi da je sud pogrešno odbio zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška za sastav odštetnog zahtjeva, ovo iz razloga jer se ne radi o trošku koji je bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a, a ne radi se o situaciji koju ima u vidu Tbr, 28. Tarife.

              22. Osnovani su žalbeni navodi tužiteljice u kojima ističe da su tuženici solidarni dužnici i da su joj u obvezi solidarno naknaditi parnični trošak, kako je to i tužbom zatražila. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava samo u tom dijelu, te djelomičnim uvaženjem žalbe tužiteljice, pobijana presuda u točki III izreke preinačena i naloženo tuženicima da solidarno tužiteljici naknade parnični trošak.

              23. Tužiteljici nije dosuđen žalbeni trošak, jer je ocjena ovog suda da je tužiteljica s žalbom uspjela u neznatnom dijelu u odnosu na koji nisu nastali posebni troškovi pa je stoga zahtjev tužiteljice za naknadu žalbenog troška odbijen.

              24. Slijedom svega obrazloženog te primjenom odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

              25. Prvostupanjska presuda u točki I i dosuđujućem dijelu točke III izreke, kao i rješenje kao nepobijani ostaju neizmijenjeni.

U Rijeci 18. siječnja 2024.

Predsjednica vijeća

Dubravka Butković Brljačić v.r.