REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, POŽEGA

Poslovni broj: Pr-29/2025-23

U I M E R E PU B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi po sutkinji ovoga suda Meliti Novak u parničnom predmetu tužitelja LAHET d.o.o., [adresa], OIB:19828376762, zastupan po punomoćniku Dominiku Brekalu, odvjetniku u Požegi, protiv tužene JĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Ivanu Dragičeviću, odvjetniku u Požegi, radi naknade štete, nakon održane i dovršene glavne javne rasprave održane i dovršene 2.lipnja 2026. u nazočnosti z.z. tužitelja DĆ, tužene i punomoćnika stranaka, 30.lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Tužitelj LAHET d.o.o., [adresa], OIB:19828376762, u cijelosti se odbija s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

"1.Utvrđuje se da tuženik JĆ, sa prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nije poštovala ugovornu zabranu natjecanja sadržanu u članku 13. Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 01. veljače 2022. godine sklopljenog između tužitelja i tuženika.

2. Nalaže se tuženiku JĆ, sa prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da isplati tužitelju Lahet d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 19828376762 iznos od 5.000,00 eura na ime nepoštivanja ugovorne zabrane natjecanja (ugovorna kazna), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje povećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za 3 postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, a sve to u roku 15 dana.

3. Utvrđuje se da tuženik JĆ, sa prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nije poštovala ugovornu odredbu o čuvanju poslovne tajne sadržanu u članku 15. Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 01. veljače 2022. godine sklopljenog između tužitelja i tuženika.

4. Nalaže se tuženiku JĆ, sa prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da isplati tužitelju Lahet d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 19828376762 iznos od 5.000,00 eura na ime nepoštivanja ugovorne odredbe o čuvanju poslovne tajne, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje povećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za 3 postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, a sve to u roku 15 dana.

5.Nalaže se tuženiku JĆ, sa prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužitelju Lahet d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 19828376762 štetu u zasad neodređenom iznosu na ime naknade štete u vidu izmakle koristi, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje povećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za 3 postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, a sve to u roku 15 dana.

6. Nalaže se tuženiku JĆ, sa prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u roku od 15 dana."

II

Nalaže se tužitelju LAHET d.o.o., [adresa], OIB:19828376762 da tuženoj JĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime troškova parničnog postupka plati iznos od 1.900,00 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj Lahet d.o.o. podnio je tužbu protiv tuženice JĆ radi naknade štete. U tužbi navodi da su tužitelj kao poslodavac i tuženica kao radnica sklopili su Ugovor o radu na neodređeno vrijeme dana 01. veljače 2022. godine za radno mjesto učiteljica mentalne aritmetike i učiteljica Numicon programa. U članku 4. navedenog Ugovora utvrđeno je da je radnik dužan obavljati poslove pripreme plana i programa nastave, organiziranja i vođenja predavanja te komunikacije s roditeljima, sve brinući se za dobrobit svakog učenika. Također je ugovoreno da će radnik obavljati administrativne poslove- rad na računalu, obrada dokumenata, pisanje izvještaja te poslove koji uključuju promotivne aktivnosti škole. U članku 5. je navedeno da će pored poslova navedenih u članku 4. obavljati i druge poslove prema nalogu Poslodavca, a koji su u skladu s naravi i vrsti posla i djelatnosti kojom se poslodavac bavi. U članku 10. navedenog ugovora, tuženica je preuzela obvezu da za vrijeme rada kod tužitelja neće za svoj račun ili za račun trećih osoba obavljati poslove iz djelatnosti tužitelja ili iz drugih djelatnosti koje na bilo koji način konkuriraju djelatnosti tužitelja, a u članku 11. je ugovoreno da tuženik za vrijeme trajanja radnog odnosa i nakon njegovog prestanka čuvati sve poslove tajne tužitelja te da neće neovlaštenim osobama davati nikakve izjave ili podatke koje su joj povjereni ili ih je mogla saznati na poslu. Nadalje, u navedenom ugovoru i to članku 13., tuženik kao radnik je preuzeo obvezu da za vrijeme trajanja radnog odnosa kod poslodavca ni pod kojim uvjetima, na bilo kojem području, ne smije obavljati bilo kakve poslove kojima se poslodavac bavi.

1.1. Ujedno je ugovoreno da tuženik ne smije obavljati ni poslove koji imaju ikakve veze s tim poslovima i to niti u svoje ime i za svoj račun, niti u svoje ime, a za račun drugog pravnog ili fizičkog subjekta, niti u ime i za račun drugog pravnog ili fizičkog subjekta, bez prethodne izričite suglasnosti poslodavca, izdane u pisanoj formi (zabrana konkurencije). Nadalje, u drugom stavku je ugovoreno da TD LAHET d.o.o. kao poslodavac i tuženik kao zaposlenik ugovaraju „zabranu konkurencije“ predviđenu prethodnim stavkom na razdoblje od pet godina po prestanku radnog odnosa. U konačnici je u trećem stavku predviđeno da ukoliko tuženik kao zaposlenik postupi suprotno „zabrani konkurencije“, obvezan je poslodavcu isplatiti iznos od 5.000,00 eura i to na ime ugovorne kazne. Također, u tom slučaju u obvezi je isplatiti poslodavcu iznos razlike do potpune naknade štete, prouzrokovane kršenjem „zabrane konkurencije“, ukoliko je ta šteta veća od iznosa predviđene ugovorne kazne. U istom ugovoru o radu u članku 15. je između ostaloga navedeno da tužitelj i tuženik zajednički i suglasno utvrđuju da tuženik u trenutku zaključivanja ugovora o radu ne posjeduje saznanja, podatke, kontakte s klijentima i bilo koje druge informacije koje se odnose na poslovanje poslodavca, te da će se smatrati da je tuženik kao zaposlenik sva saznanja, podatke, kontakte s klijentima i bilo koje druge informacije koje se odnose na poslovanje poslodavca stekao na radu i u vezi s radom kod poslodavca, pa tuženik kao zaposlenik svojim potpisom na ugovoru neopozivo potvrđuje činjenicu kako sva saznanja, podaci, kontakti s klijentima i bilo koje druge informacije koje stekne na radu ili u vezi s radom kod poslodavca predstavljaju poslovnu tajnu. Nadalje, navedeno je da tužitelj i tuženik izričito ugovaraju da je zaposleniku zabranjeno da sve vrijeme dok se informacije koje predstavljaju poslovnu tajnu čuvaju kao poslovna tajna, a najkraće u razdoblju od pet godina od kada su informacije postale poslovna tajna, bilo kojem subjektu, pod bilo kojim uvjetima, i na bilo koji način prenese informacije koje predstavljaju poslovnu tajnu te da će se takvo postupanje smatrati odavanjem poslovne tajne. U konačnici, ugovoreno je da ukoliko tuženik postupi suprotno prethodno navedenoj zabrani, obvezan je poslodavcu isplatiti iznos od 5.000,00 eura a na ime ugovorne kazne, kao i da pored toga poslodavcu isplati i iznos razlike do potpune naknade štete, prouzrokovane kršenjem zabrane iz prethodnog stavka ukoliko je ta šteta veća od iznosa predviđene ugovorne kazne.

1.2. Dana 1. lipnja 2025. su tužitelj i tuženik sklopili sporazum o prestanku ugovora o radu, kojim je ugovoreno da će ugovor o radu sklopljen 01. veljače 2022. godine prestati dana 30. lipnja 2025. godine. Ujedno se napominje kako je tuženik bio inicijator raskida Ugovora, te je tuženik zahtijevao od tužitelja da tužitelj raskine navedeni ugovor o radu a kako bi ista mogla primati naknadu sa hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Tužitelj na navedeno nije pristao, ali je izašao u susret tuženici i potpisao navedeni sporazum o prestanku ugovora o radu. Također je u navedenom sporazumu utvrđeno da prije prestanka ugovora o radu tuženik kao zaposlenik se obvezuje vratiti poslodavcu prijenosno računalo i službeni mobitel koji je koristio. Ističe kako je tuženik vratio prijenosno računalo i službeni mobitel tužitelju, ali u potpunosti „prazan“, odnosno apsolutno sva dokumentacija i sve informacije su bile izbrisane.

1.3. Dana 18. srpnja 2025. tuženik je otvorio obrt pod nazivom „ [obrt]“, obrt za usluge, vl. JĆ, [adresa], a prije toga datuma otvorenja obrta, tuženik je započeo sa reklamiranjem škole matematičko-logičkih vještina Superznalac i to putem društvenih mreža kao i drugim kanalima za reklamiranje. Nakon što su nositelj franšize „Malac genijalac“ iz Šibenika, kao i sam tužitelj saznali da je tuženik otvorio obrt te da je započeo sa reklamiranjem škole matematičko-logičkih vještina Superznalac, odnosno da ista nudi na tržištu iste proizvode, odnosno usluge kao i tužitelj, te se na taj način tuženica natječe na tržištu, odmah su kontaktirali tuženicu da provjere o čemu je riječ, na što su dobili samo šture odgovore da nema nikakvih kršenja ugovornih niti zakonskih odredbi. Nakon toga, tužitelj je putem punomoćnika poslao dopis (opomenu pred tužbu) tuženiku, na koji dopis tuženik nije odgovorio. Dakle, nesporna je činjenica da je tuženik kao bivši zaposlenik, svojim postupanjem, odnosno otvaranjem obrta i škole matematičko-logičkih vještina J povrijedio Ugovornu odredbu ugovora o radu iz članka 13. (zabrana konkurencije), jer ista nudi na tržištu iste proizvode, odnosno usluge kao i njezin bivši poslodavac (tužitelj), te se na taj način natječe na tržištu, pa je time sukladno članku 13. navedenog Ugovora, kao i člankom 102. i 106. Zakona o radu i Zakona o obveznim odnosima, bila dužna tužitelju isplatiti iznos od 5.000,00 eura na ime ugovorne kazne za povrjedu ugovorne obveze „zabrane konkurencije“, odnosno jer je tuženik prekršio ugovornu zabranu natjecanja s poslodavcem (tužiteljem).

1.4. Isto tako, tužitelj ima neposredna saznanja (poruke na mobitelu, ne vraćanje poslodavcu bilješki o pojedinom učeniku, brisanje svih informacija i cjelokupne dokumentacije za pojedinog učenika) kako je tuženik prekršio i odredbu članka 15. ugovora o radu, odnosno jer je tuženik poslovnu tajnu koja predstavlja saznanja, podatke a naročito kontakte s klijentima koristila u svrhu vlastitog probitka i preuzimanja većeg broja djece u njezinu novootvorenu školu matematičko-logičkih vještina Superznalac, koja su dosada pohađala školu kod tužitelja. Prethodno navedenim postupanjem tuženik je prekršio obvezu čuvanja poslovne tajne preuzete člankom 15. ugovora o radu, a koja je uređena člankom 3. i 14. Zakona o zaštiti neobjavljenih informacija s tržišnom vrijednosti, kao i ugovornom obvezom (članak 15.), te je na taj način tuženik dužan tužitelju isplatiti iznos od 5.000,00 eura a na ime ugovorne kazne jer je ista kršila zabranu čuvanja poslovne tajne!

1.5. Tužitelju je također nastala i dodatna šteta u vidu izmakle koristi sukladno članku 1046. i 1089. Zakona o obveznim odnosima, jer je tuženik kršenjem preuzete ugovorne obveze „zabrane konkurencije“ i kršenjem preuzete ugovorne obveze „čuvanja poslovne tajne“, odnosno „preuzimanjem“ određenog broja djece u određenom školskom programu, onemogućila dobitak tužitelja koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari a čije ostvarenje je spriječeno tuženikovim postupanjem. S obzirom da tužitelj ne raspolaže točnim podacima o broju „preuzete“ djece u određenom školskom programu, tužitelj je od tuženika dopisom od 09. rujna 2025. godine zatražio dostavu podataka u roku od 8 dana od dana primitka dopisa (primljen 12. rujna 2025.) i to o broju upisane djece, vrsti programa koji pohađaju te njihove osobne podatke (ime i prezime), na koji dopis tuženik nije niti odgovorio.

1.6. Zbog svega navedenoga tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi da tuženica JĆ nije poštovala ugovornu zabranu natjecanja sadržanu u članku 13. Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. veljače 2022. sklopljenog između tužitelja i tuženika te naložiti tuženici JĆ da isplati tužitelju iznos od 5.000,00 eura na ime nepoštivanja ugovorne zabrane natjecanja (ugovorna kazna), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, da sud utvrdi da tuženica JĆ nije poštovala ugovornu odredbu o čuvanju poslovne tajne sadržanu u članku 15. Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. veljače 2022. sklopljenog između tužitelja i tuženika te naložiti tuženici da isplati tužitelju iznos od 5.000,00 eura na ime nepoštivanja ugovorne odredbe o čuvanju poslovne tajne, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom te naložiti tuženici naknaditi tužitelju štetu u vidu izmakle koristi, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Točno je da su tužitelj i tužena od 1.veljače 2022. imali sklopljen Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto Učiteljica mentalne aritmetike i učiteljica Numicon programa. Naglašava se da se u konkretnom slučaju radi o nametnutom ugovoru tj. „ tipskom „ obliku ugovora koji je tužena kao zaposlenik morala potpisati ukoliko je željela zasnovati radni odnos, bez da je imala mogućnost postaviti svoje uvijete ili utjecati na sadržaj istog. Navedeni ugovor je tipski obrazac koji je tužitelju očito dostavila tvrtka Svijet brojeva d.o.o. iz Šibenika koja je u Republici Hrvatskoj nositelj franšize međunarodne škole „ ČĆ Genijalac“.

2.1.Također priznaje da joj je tužitelj u Ugovoru o radu uvjetovao ugovaranje zabrane konkurencije (natjecanja) za vrijeme trajanja radnog odnosa, kao i zabranu konkurencije u roku od 5 godina nakon prestanka radnog odnosa. Ističe da su odredbe Ugovora o radu, kojima je tuženoj nametnuta zabrana konkurencije, protivne Zakonu o radu, protivne moralu društva, te samim time i ništetne. Zakon o radu u pogledu Ugovorne zabrane natjecanja u članku 102. st. 2. jasno propisuje da se ugovorna zabrana natjecanja ne smije zaključiti na razdoblje duže od dvije (2) godine od dana prestanka radnog odnosa, te u st. 6. istog članka jasno propisuje da su Ugovori kojima se ugovara zabrana natjecanja ništetni, ako je radnik u vrijeme sklapanja toga ugovora primao plaću manju od prosječne plaće u Republici Hrvatskoj. Također, čl. 103. Zakona o radu jasno propisuje da ugovorna zabrana natjecanja obvezuje radnika samo ako je poslodavac ugovorom preuzeo obvezu da će radniku za vrijeme trajanja zabrane isplaćivati naknadu najmanje u iznosu polovice plaće isplaćene radniku u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu. Dakle, ne samo da je poslodavac prisilio tuženu da potpiše Ugovor, bez da je imala mogućnost primjedbe na sadržaj istog, nego je poslodavac u ugovor uveo odredbu o zabrani natjecanja na rok od pet (5) godina, dakle uveden je rok koji je za tri (3) godine dulji od zakonski određenog maksimalnog roka trajanja zabrane natjecanja iz čl. 102. Zakona o radu. Iako je prekoračen zakonski rok za tri godine, navedena odredba ugovora o radu nerazmjerno ograničava rad i napredovanje tužene, obzirom na područje, vrijeme i cilj zabrane, a tužitelj se ugovorom nije obvezao preuzeti zakonsku obvezu isplaćivati radniku naknadu plaće za vrijeme trajanja zabrane, slijedom čega, a sukladno čl. 103. Zakona o radu, jasno proizlazi da ugovorena zabrana natjecanja u konkretnom slučaju ne obvezuje tuženu. Tužena je prilikom sklapanja Ugovora o radu 01. veljače 2022. imala ugovorenu i isplaćivanu bruto plaću u iznosu od 8.181,00 kn, koja plaća je bila manja od prosječne bruto plaće u Republici Hrvatskoj u tom periodu, koja je iznosila 10.109,00 kn. Tužena ističe da je logičnim, smislenim i sveobuhvatnim tumačenjem odredbe iz čl. 102. st. 6. Zakona o radu, posljedično razumijevanju svrhe instituta ugovorne zabrane utakmice, a poznavanjem i sadržaja, pretpostavaka ništavosti prema općim propisima obveznog prava (protivnost Ustavu Republike Hrvatske, kogentnim zakonskim normama i moralu društva) jasna intencija zakonodavca da se na korist iz takve ugovorne zabrane ne može pozivati strana koja je nemoralna, dakle onaj poslodavac koji sa zaposlenikom ugovara plaću koja je manja od prosječne plaće u Republici Hrvatskoj, a istovremeno mu nameće zabranu buduće tržišne utakmice (pod prijetnjom naknade štete), te ga na taj način onemogućava u stjecanju potencijalno veće zarade kod drugog poslodavca iste djelatnosti u pogledu koje je zaposlenik educiran i stručan. Obzirom na izneseno, jasno je da su ugovorne odredbe, iz Ugovora o radu od 01. veljače 2022. o zabrani natjecanja, sukladno članku 102. st. 6. ništetne.

2.2. Sukladno odredbi čl. 352. st. 1. Zakona o obveznim odnosima sporazum o ugovornoj kazni dijeli pravnu sudbinu obveze na čije se osiguranje on odnosi. Budući da glavna tuženikova obveza ne postoji iz naprijed navedenog razloga, to ne postoji niti obveza plaćanja ugovorne kazne. Nesporno je da su tužitelj i tužena sklopili Sporazum o prestanku ugovora o radu slijedom čega je radni odnos prestao 30. lipnja 2025., ali nisu točni navodi iz tužbe da je tužena bila inicijator raskida Ugovora, već je upravo tužitelj sačinio sporazum u svrhu i sa ciljem da ne mora tuženoj isplaćivati plaću tijekom ljetnog perioda, odnosno u vremenu između kraja stare i početka nove nastavne godine. U predmetnom Sporazumu, kojim je okončan radni odnos te kojim je Ugovor o radu stavljen izvan snage, nigdje se ne spominje klauzula zabrane natjecanja i klauzula o čuvanju poslovne tajne na koju se tužitelj poziva u ovoj tužbi, pa je očito da je u tom trenutku tužitelj bio svjestan svih mana u pogledu predmetnog Ugovora o radu. Dakle, suglasnom voljom ugovornih stranaka Ugovor o radu tužene sklopljen sa tužiteljem prestao je važiti u svim svojim odredbama pa su tako prestale i važiti odnosne klauzule. Točno je da je tužena prilikom zasnivanja radnog odnosa dobila na korištenje novi (prazan) službeni mobitel i novo (prazno) prijenosno računalo. Navodi da je, da bi mogla primati i koristiti podatke na računalu, morala pristupiti i preuzeti podatke za rad s Google diska poslodavca i to koristeći svoju privatnu mail adresu i privatni Google račun, jer od poslodavca nije dobila službenu e- mail adresu (korisnički račun).

2.3. Tužena Ističe da nakon zasnivanja radnog odnosa nije dobila službene podatke za rad uz računalo, već ih je morala sama preuzeti (kopirati) na prazno računalo da bi iste mogla koristiti. Dakle, prezentacije i ostali radni materijali poslodavca, odnosno tužitelja potrebne za rad i nadalje se i danas nalaze na disku poslodavca, jedino ih on može izbrisati, a obveza radnika je da poslodavcu vrati računalo u stanju u kojemu je primljeno. Logično je, životno, zakonito i dopušteno da ako se radnik prijavi na službeno računalo ili mobilni uređaj privatnim računom, kao u ovom slučaju, ovlašten je prilikom povratku računala izbrisati svoj račun i povući sve svoje osobne podatke i dokumente. Tužena ukazuje da su neistiniti navodi tužitelja da je računalo vraćeno prazno budući se na istom nalaze sve fotografije djece i radionice na kojima su sudjelovala, jedino su uklonjeni osobni dokumenti tužene, koji su vezani uz njezin privatni Google račun (korisnički račun), a kojim se ista prijavila na te uređaje, te su i nadalje na mobilnom uređaju ostale sve komunikacijske grupe za razmjenu podataka između roditelja i korisnika mobilnog uređaja. Potpuno drugačija bi bila situacija da je tužitelj eventualno omogućio tuženoj korištenje službenih uređaja sa službenim Google računom (korisničkim računom) koji je stvoren i vezan uz predmetni uređaj. Tek tada bi se moglo govoriti o nekakvom otuđenju podataka tužitelja, ali to ovdje nije slučaj jer tužitelj nije vlasnik, niti može, niti smije biti korisnik privatnog računa tužene, a niti je tužena dužna na službenim uređajima ostati prijavljena svojim privatnim Google računom „ [adresa elektroničke pošte] “. Točno je da je Sporazumom o prestanku radnog odnosa reguliran povrat službenih uređaja, što je tužena, kako je već prethodno navedeno, uredno izvršila, ali tužena nije preuzela obvezu predati računalo i mobilni uređaj i nadalje prijavljeni na njen privatni račun, pa da bi tužitelj mogao imati uvid u njezinu raniju i budući privatnu korespodenciju i privatne podatke koji su povezani uz nju kao osobu, a sa poslovnim odnosom tužitelja i tužene nemaju nikakve veze.

2.4.Točno je da je tužena otvorila obrt za usluge „ [obrt]“, ali nisu istiniti navodi iz tužbe da je tužena započela reklamirati svoj obrt prije datuma registracije obrta. Ističe da je tužitelj korisnik franšize „ ČĆ Genijalac“ dakle, provodi nastavu u svojoj školi prema programu i nastavnim materijalima koju je dostavio Svijet brojeva d.o.o. iz Šibenika, koja tvrtka je u Republici Hrvatskoj nositelj franšize međunarodne škole „ ČĆ“. Za razliku od toga, obrt tužene koristi program i nastavne materijale svoga franšizera, odnosno tvrtke Superznalac d.o.o. , Klesarska 8, Posušje, Bosna i Hercegovina i sa franšizom tužitelja „ ČĆ“ nemaju nikakve veze, osim činjenice da se radi o izvanškolskoj aktivnosti iz područja matematičkih i logičkih vještina. Dakle, nakon što su tužitelj i tužena sklopili Sporazum o prestanku Ugovora o radu i rastali se na civiliziran način, očito je franšizer tužitelja razlog iz kojih je tužitelj podigao ovu tužbu, jer se očito međunarodna franšiza „Malac Genijalac“ osnovana u [adresa] i međunarodna franšizu „Superznalac“ osnovana u [adresa] smatraju konkurencijom, iako se u biti ne radi o istom proizvodu kako to neosnovano tvrdi tužitelj u tužbi.

2.5. Točno je da je tužitelj putem punomoćnika poslao tuženoj opomenu pred tužbu, ali je važno istaknuti da u toj opomeni nije ponuđeno nikakvo kompromisno rješenje, već je tužitelj pod prijetnjom tužbe od tužene neosnovano zatražio isplatu novčanog iznosa od 27.615,00 eura, dok je slijedećim dopisom također pod prijetnjom tužbe, ali i neosnovane kaznene prijave tužitelj, protivno zakonu, tražio od tužene, između ostalog i dostavu osobnih podataka o maloljetnoj djeci, koja su počela pohađati program obrazovanja koji njezin obrt provodi. Slijedom svega, a što je prethodno navedeno, pogotovo imajući u vidu zakonske odredbe u čl. 102. i 103. Zakona u radu, potpuno su promašene tvrdnje tužitelja, da je tužena bila obvezna poštivati zabranu natjecanja sa bivšim poslodavcem, te da je na taj način i iz tih razloga dužna tužitelju isplatiti ugovornu kaznu u iznosu od 5.000,00 eura. Navodi kako nisu istiniti niti navodi iz tužbe, da tužena nije vratila poslodavcu bilješke o pojedinim učenicima, odnosno da je obrisala sve informacije za pojedinog učenika jer ista takve bilješke nije niti vodila, niti je bila obvezna voditi. Svi podaci o učenicima nalaze se i nalazili su se na Web platformi tužitelja (D), koju je tužitelj kao administrator vodio i vodi podatke o svojim korisnicima, tj. koji sklapa ugovore sa roditeljima i raspolaže svim osobnim podacima o mlt. djeci ugovaratelja. Bitno je istaknuti da tužena nije kontakte klijenata koristila u svrhu vlastitog probitka, jer niti jednog roditelja koji je upisao dijete u školi „Superznalac“ tužena nije zvala niti „povlačila za rukav“, već su se isti krajem kolovoza, nakon što su vidjeli reklamu na društvenim mrežama , javili njoj kao osobi koju, ili poznaju, ili su sa istom rodbinski povezani, ili jednostavno djeca žele da im predaje učiteljica koju vole i na koju su navikla i u koju imaju povjerenje. Također, neistiniti su tužbeni navodi da je tužena prekršila čuvanje poslovne tajne i da je slijedom toga dužna tužitelju na osnovu toga isplatiti iznos od 5.000,00 eura, budući da za tu tvrdnju tužitelj ne pruža niti jedan jedini relevantni dokaz. Osim toga tužena ukazuje da nije upisala niti jednog jedinog učenika u svoju školu za vrijeme njihovog ugovornog odnosa. Dakle, svi korisnici edukacije škole „ Superznalac“ u trenutku zasnivanja ugovornog odnosa sa tuženom nisu bili u nikakvom ugovornom odnosu sa tužiteljem, jer svi ugovori ističu okončanjem školske nastavne godine, a koja je završila u lipnju 2025., znači kada je tuženoj i prestao radni odnos kod tužitelja. Za razliku od tužitelja, tužena može saslušanjem brojnih svjedoka (svojih ugovornih stranaka) dokazati da niti jedan roditelj, koji je upisao svoje dijete u školu tužene nije bio pozivan od strane tužene, već upravo suprotno, tuženoj su se javljali roditelji djece.

2.6. Ističe da je stvar slobodnog izbora svakog roditelja i njihovo ustavno pravo da sami odlučuju tko će im i po kojem programu obrazovati djecu u izvanškolskim aktivnostima.. između tužitelja i tužene ne postoji građanskopravni odnos temeljem kojeg bi tužena bila dužna tužitelju dostaviti podatke o broju djece u školi, vrsti programa koje pohađaju, te njihove osobne podatke za razdoblje od 01. srpnja 2025. do 30. rujna 2025.pa s obzirom na navedeno predmetni manifestacijski zahtjev tužitelja nije osnovan, pa čak i nedopustiv. Slijedom iznesenog predlaže sudu tužbu tužitelja odbiti u cijelosti, te istog obvezati tuženoj naknaditi sve troškove parničnog postupka.

3. Tužitelj ističe da je tuženik kao radnik mogao ne prihvatiti navedene uvjete i ne sklopiti ugovor o radu ili tražiti izmjenu pojedinih odredbi navedenoga ugovora. Činjenica je da je u navedenom Ugovoru o radu ugovorena zabrana konkurencije u roku od 5 godina nakon prestanka radnog odnosa, no sasvim paušalno tuženik ističe kako je navedena odredba protivna Zakonu o radu, odnosno da je ništetna. Naime, ustaljena sudska praksa kazuje kako bez obzira što je ugovorena zabrana natjecanja za razdoblje od pet godina od dana prestanka radnog odnosa, ne povlači ništetnost cijele ugovorne odredbe o zabrani natjecanja i plaćanju ugovorne kazne sadržane u ugovoru o radu, već samo u dijelu kojim je takva zabrana ugovorena za razdoblje preko dvije godine.

3.1. U odnosu na navode tuženika da je Ugovor kojim se ugovara zabrana natjecanja ništetna ukoliko je radnik u vrijeme sklapanja tog ugovora primao plaću manju od prosječne plaće u Republici Hrvatskoj su također paušalni i netočno interpretirani. Prije svega je potrebno napomenuti da „priopćenje Državnog zavoda za statistiku od 20. travnja 2022. godine“ kojega je dostavio tuženik, doista daje podatke o prosječnoj mjesečnoj neto i bruto plaći zaposlenih za veljaču 2022. godine, ali tuženik ne ističe kako je to prosječna mjesečna neto i bruto plaća po zaposlenome samo u pravnim osobama Republike Hrvatske.

3.2. U odnosu na navode da nisu točni navodi da je tužena inicijator raskida Ugovora, već upravo tužitelj u cijelosti iznosi neistine. Naime, upravo tuženik je bio inicijator raskida navedenog Ugovora o radu. Tužitelj ističe kako apsolutno niti jedan zakon ili podzakonski propis ne obvezuje ugovorne strane da u sporazumu kojim se okončava radni odnos treba navoditi klauzulu zabrane natjecanja i klauzulu o čuvanju poslovne tajne. Niti u jednom trenutku niti tijekom rada tuženika niti nakon prestanka rada, poslodavac nije zahtijevao tuženikov privatni račun, njenu raniju i buduću privatnu korespondenciju i privatne podatke koji su povezani uz nju kao osobu. Tuženik je kao radnik preuzeo određene obveze u ugovornom odnosu, a koji su sadržani u Ugovoru o radu (čl. 4. i dr.), te je u konkretnom slučaju na službenom laptopu i mobitelu morao obavljati administrativne poslove, obradu dokumenata i sl. Dakle, u konkretnoj situaciji, tuženik je prije svega bio upoznat prije početka rada sa svim svojim pravima i obvezama, te je dobio nastavne pripreme i metode koje je onda morao prilagoditi djeci kako i na koji način bi to isto približio i objasnio svakom pojedinom djetetu, jer su sva djeca individualna. Nadalje, tuženik je kao radnik morao sam osmisliti nastavni sat te pripremiti prezentacije, nastavne materijale za djecu, radne listiće, didaktičke igre i sl., te je morao pisati bilješke o praćenju napretka za svako dijete. Dakle, tuženik je kao radnik dobio šturu nastavnu pripremu, a njegova obveza je bila da uz prethodno navedene obveze tu pripremu obradi i proširi, a kako bi mogao kvalitetno odraditi svoj preuzeti posao. Sve navedeno, odnosno proširena nastavna priprema, osmišljeni nastavni satovi, prezentacije, nastavni materijali za djecu, radni listići, didaktičke igre, bilješke o praćenju svakog pojedinog učenika su u konačnici u vlasništvu tužitelja kao poslodavca, te je sva ta dokumentacija trebala biti vraćena tužitelju kao poslodavcu. Kao što je i sam tuženik priznao, ništa od toga nije vraćeno tužitelju, te je tužitelju i u tom pogledu otežan daljnji rad jer sve te godine tuženikovog rada kod poslodavca su izbrisane i trebalo je krenuti iz početka. Neistiniti su navodi kako su na mobilnom uređaju ostale sve komunikacijske grupe za razmjenu podataka, jer su obrisane sve poruke na aplikaciji Whats App (grupe i individualni razgovori), a na aplikaciji Viber su ostale komunikacijske grupe dok su većina individualnih razgovora obrisani kao i pojedine poruke obrisani.

3.3. Tužitelj ističe da je iz obrtnog registra vidljivo kako je 18. srpnja 2025. godine datum osnivanja obrta, a iz dostavljene screen shot dokumentacije koju tužitelj dostavlja, vidljivo je kako je tuženik počeo sa reklamiranjem svog obrta već 12. srpnja 2025. i to putem društvenih mreža.

3.4. Tužena je sukladno preuzetim ugovornim obvezama bila u obvezi voditi bilješke, te ih je i vodila. Navedene bilješke su vođene iz razloga da se vidi napredak pojedinog djeteta, što je sve usvojio, odnosno nije usvojio, tko je sve pristupio na taj nastavni sat, što će se raditi na tom satu i budućim satima i sl. Podatke koje tuženik spominje, a koji se nalaze na Web platformi je vodio tužitelj, ali oni nisu vezani za nastavu i ne odnose se na navedene bilješke.

3.5. Ističe da su neistiniti i kontradiktorni navodi tuženika da nije kontakte klijenata koristila u svrhu vlastitog probitka. Tužena je prije otvaranje svoga obrta započela s reklamiranjem i to putem društvenih mreža. Taj način oglašavanja, odnosno indirektni način je također kršenje poslovne tajne i kršenje ugovorene zabrane natjecanja. Navodi da je tužena slala direktne pozive za pohađanjem njezine škole.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1.veljače 2022., Sporazum o prestanku ugovora o radu od 1.lipnja 2025., Rješenje Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo Sektor za žigove i industrijski dizajn od 19.travnja 2024., u podatke Državnog zavoda za statistiku o prosječnoj bruto i neto plaći zaposlenih za veljaču 2022., u obračunske liste za tuženu, saslušao je svjedoke JĆU, IĆ, CĆ, TĆ, RĆ, PĆ i SĆ, saslušao je u svrhu dokazivanja tuženu i z.ztužitelja DĆ te je izvršio uvid u sve priloge i podneske u spisu.

5. Nakon ovako provedeno dokaznog postupka uz savjesni i brižljivu ocjenu svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno sud je nedvojbeno utvrdio da su tužba i tužbeni zahtjev tužitelja neosnovani.

6. Nesporno je da je tužena bila zaposlena kod tužitelja na radnom mjestu učiteljice mentalne aritmetike i učiteljice Numicon programa te da su stranke u članku 13.Ugovora o radu ugovorile zabranu konkurencije na razdoblje od pet godina po prestanku radnog odnosa, odnosno da tužena ne smije obavljati poslove koji imaju ikakve veze s tim poslovima i to niti u svoje ime i za svoj račun, niti u svoje ime, a za račun drugog pravnog ili fizičkog subjekta, niti u ime i za račun drugog pravnog ili fizičkog subjekta, bez prethodne izričite suglasnosti poslodavca, izdane u pisanoj formi, a ukoliko postupi suprotno zabrani konkurencije, obvezna je poslodavcu platiti iznos od 5.000,00 EUR na ime ugovorne kazne te isplatiti razliku do potpune naknade štete, prouzrokovane kršenje zabrane konkurencije ukoliko je šteta veća od iznosa predviđene ugovorene kazne. Također je ugovoreno da će se smatrati da je tuženik kao zaposlenik sva saznanja, podatke, kontakte s klijentima i bilo koje druge informacije koje se odnose na poslovanje poslodavca stekao na radu i u vezi s radom kod poslodavca, pa tuženik kao zaposlenik svojim potpisom na ugovoru neopozivo potvrđuje činjenicu kako sva saznanja, podaci, kontakti s klijentima i bilo koje druge informacije koje stekne na radu ili u vezi s radom kod poslodavca predstavljaju poslovnu tajnu. Nadalje je ugovoreno da je zaposleniku zabranjeno da sve vrijeme dok se informacije koje predstavljaju poslovnu tajnu čuvaju kao poslovna tajna, a najkraće u razdoblju od pet godina od kada su informacije postale poslovna tajna te da je ugovoreno da ukoliko tuženik postupi suprotno prethodno navedenoj zabrani, obvezan je poslodavcu isplatiti iznos od 5.000,00 eura a na ime ugovorne kazne, kao i da pored toga poslodavcu isplati i iznos razlike do potpune naknade štete, prouzrokovane kršenjem zabrane iz prethodnog stavka ukoliko je ta šteta veća od iznosa predviđene ugovorne kazne. Također je nesporno da su tužitelj i tužena 1.lipnja 2025. sklopili sporazum o prestanku ugovora o radu te da je tužena 18.srpnja 2025. otvorila obrt " [obrt]".

7. Sporno je je li tužena bila dužna poštovati ugovornu zabranu natjecanja sadržanu u članku 13. Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1.veljače 2022.

8. Prema odredbi članka 102.Zakona o radu ("Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23, dalje ZR) poslodavac i radnik mogu ugovoriti da se određeno vrijeme nakon prestanka ugovora o radu, radnik ne smije zaposliti kod druge osobe koja je u tržišnom natjecanju s poslodavcem te da ne smije za svoj račun ili za račun treće osobe sklapati poslove kojima se natječe s poslodavcem (ugovorna zabrana natjecanja), a takav ugovor ne smije se zaključiti za razdoblje duže od dvije godine od dana prestanka radnog odnosa.

8.1. Odredbom članka 102.stavak 6.Zakona o radu propisano je da je ništetan ugovor o zabrani natjecanja radnika s poslodavcem, ako takav ugovor sklopi maloljetnik ili radnik koji u vrijeme sklapanja tog ugovora prima plaću manju od prosječne plaće u RH.

8.2. Uvažavajući svrhu zakonom propisanog instituta ugovorne zabrane natjecanja i načelo pravne sigurnosti, u skladu s mišljenjem Ministarstva rada i, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike od 18.listopada 2029., s kojim se slaže i ovaj sud, u smislu navedene zakonske odredbe, pod prosječnom plaćom u Republici Hrvatskoj smatra se podatak Državnog zavoda za statistiku o prosječnoj mjesečnoj bruto plaći zaposlenih u Republici Hrvatskoj, koji je u vrijeme sklapanja ugovora iz članka 102.Zakona o radu, bio posljednji objavljen u Priopćenju Zavoda te se može zaključiti da je poslodavac postupao zakonito i pravilno, ako prilikom ugovaranja zabrane natjecanja poštuje važeće propise te uzima u obzir one činjenice koje mu u vrijeme sklapanja tog ugovora, mogu i moraju biti poznate

9. Isto tako članak 103.ZR-a propisuje naknadu u slučaju ugovorne zabrane natjecanja te ako tim Zakonom za određeni slučaj nije drukčije određeno, ugovorna zabrana natjecanja obvezuje radnika samo ako je poslodavac ugovorom preuzeo obvezu da će radniku za vrijeme trajanja zabrane isplaćivati naknadu najmanje u iznosu polovice prosječne plaće isplaćene radniku u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu.

10. Prema članku 106.ZR-a za slučaj nepoštivanja ugovorne zabrane natjecanja može se ugovoriti ugovorna kazna, a ugovorna kazna može se ugovoriti i za slučaj da poslodavac ne preuzme obvezu isplate naknade plaće za vrijeme trajanja ugovorne zabrane natjecanja, ako je u vrijeme sklapanja takvog ugovora radnik primao plaću veću od prosječne plaće u Republici Hrvatskoj.

11. Uvidom u Ugovor o radu zaključen između tužitelja i tužene 1.veljače 2022. utvrđeno je da su stranke ugovorile zabranu konkurencije za rok od 5 godina, od prestanka radnog odnosa te da navedenim ugovorom tužitelj nije preuzeo obvezu da će tužiteljici za vrijeme trajanja zabrane isplaćivati naknadu najmanje u iznosu polovice prosječne plaće koja joj je isplaćene u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu.

12. Iz navedenoga nedvojbeno proizlazi da je zabrana konkurencije, unatoč odredbe članka 102. ZR-a, ugovorena na rok od 5 godina, odnosno duže od maksimalne 2 godine. Osim toga, tužitelj ugovorom nije preuzeo obvezu da će tužiteljici za vrijeme trajanja zabrane isplaćivati naknadu najmanje u iznosu polovice prosječne plaće koja joj je isplaćena u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu te stoga, prema članku 103.ZR-a ugovorna zabrana natjecanja ne obvezuje tuženu te valjanost same zabrane i mogućnost naplate ugovorne kazne ovise isključivo o visini plaće tužene u trenutku potpisivanja ugovora

13. Tužiteljica je primala plaću manju od prosječne plaće u Republici Hrvatskoj. Naime člankom 8. Ugovorom o radu s tužiteljicom je ugovorena plaća u bruto iznosu od 8.181,00 kuna, što uz fiksni tečaj konverzije od 7,53450 HRK za 1 EUR iznosi 1.085,80 EUR, a u trenutku sklapanja ugovora bruto plaća tužiteljice bila je manja od službenog prosjeka u Republici Hrvatskoj, koji je za 2022. g., kada je zaključen ugovor o radu, iznosio 10.400,00 kuna bruto, dok je za 2021.g. iznosila 9.599,00 kuna.

14. Obzirom na to da je bruto plaća tužene u trenutku sklapanja ugovora o radu bila manja od službenog prosjeka u RH ugovorena zabrana konkurencije nema pravni učinak te tužitelj nema pravo od tužene tražiti isplatu ugovorne kazne niti naknadu štete zbog ugovorne zabrane konkurencije te ga je stoga sud odbio sa zahtjevom da sud utvrditi da tuženica nije poštovala ugovornu zabranu natjecanja sadržanu u članku 13. Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 01. veljače 2022. godine sklopljenog između tužitelja i tuženika te da naložiti tuženici da isplati tužitelju iznos od 5.000,00 eura na ime nepoštivanja ugovorne zabrane natjecanja (ugovorna kazna), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom

15. DĆ, z.z. tužitelja iskazala je u svrhu dokazivanja da ne postoji službeni pravilnik koji bi propisivao na koji način treba provoditi evidenciju u učenicima, ali je prema ugovoru o radu učiteljica dužna obavljati poslove pripreme plana i programa nastave, organiziranje i vođenja predavanja te komunikacije s roditeljima jer da to nije tako onda bi u ugovoru pisalo isključivo održavanje nastave. Svakodnevno je komunicirala s tuženom vezano za njezin rad, zajedno su sve planirale, također sam bila stalno u komunikaciji s roditeljima a evidencije koje je tužena vodila, vodila je u skladu sa ugovorenim obvezama iako isto nije propisano nikakvim pravilnikom. Nakon odlaska tužene u školi nije ostalo ništa što je ona izrađivala vezano za nastavu osim franšiznog kostura a sve ostalo su za novi semestar izrađivale nove učiteljice. Ugovor o radu je kupila i preuzela od franšize. Tužena je dobila registratore u koje mora ulagati radne materijalne koji su odrađeni na laptopu. Podatke je u računalo unosila putem svoga privatnom maila. Osim evidencije o djeci tužena je trebala evidentirati radne listiće, aktivnosti, didaktičke materijale, evidencije o vođenju nastavnog sata, radne listiće usklađene sa potrebama svakog djeteta. Tužena je prije odlaska poslala ocjene roditeljima međutim nije ostavila bilješke o djeci koje bilješke je trebalo predati novim učiteljicama.

16. Tužena JĆ je iskazala u svrhu dokazivanja da je ona na kraju rada vratila službeni mobitel i laptop, međutim sa istih sa maknula svoje osobne podatke, a preko osobnog maila je pristupala viberu tako da su, kada je maknula svoj osobni mail, nestali svi podaci s vibera. Superznalac je otvorila 1.kolovoza 2025. Superznalac je škola matematičko logičkih vještina koja za sada provodi dva programa mali znalac i super znalac. To je druga franšiza i ima drugi franšizni kostur, uvjete rada i materijale nego što to ima D. Nije nikoga zvala nego se oglašavala na društvenim mrežama, dijelila je letke i postavljala plakate i svi koji su došli k njoj sami su joj se javili. S Google diska je preuzimala listiće i prezentacije, googl disku je pristupala sa svog vlastitog maila, isto tako je s platforme Malac genijalac skidala nastavne listiće za mentalnu aritmetiku te je tamo vodila podatke o održavanju nastave. Svaki dan je zapisala temu i što je radila s grupom. Tom googl disku i platformi Malac genijalac može pristupiti učiteljica. Administrator Google diska i platforme je voditeljica škole. Nikada joj voditeljica škole nije govorila da mora voditi evidenciju o napredovanju djece i da joj je mor ostaviti. Kada je predala laptop i mobitel DĆ ju je pitala gdje su bilješke o djeci na što joj je odgovorila da to nema i da je svakom djetetu u udžbenik pisala gdje su stali i datum kada su to radili. Nitko joj nije dao nikakve tablice ili formulare na kojima bi to vodila. Ne postoji dnevnik, ne postoji imenik niti službena pedagoška dokumentacija na kojoj bi to vodila. Sva djeca su radila po istom udžbeniku, međutim neka djeca su brža neka sporija, a tko je gdje stao odnosno dokle je tko došao zapisala je u knjigu uz datum. U osnovnoj školi postoji propisana pedagoška dokumentacija, pravilnik o načinu vrednovanja i ocjenjivanja što ovdje ne postoji. Pripremala se na nastavu iako to nije bilo određeno jer je to bila njena dužnost. Nije bila dužna praviti ni pover point prezentacije niti listiće niti igre jer je to sve imala na google disku, ali je to sve radila kako bi animirala djecu, a nastava bi se održala i bez toga. Sa službenog laptopa je obrisala sve svoje osobne podatke jer je taj laptop koristila i kod kuće, a ostavila je sve fotografije koje je snimala službenim mobitelom na nastavi. Nikada nije dobila službenu bilježnicu niti registrator u koje bi trebala unositi pripreme za rad pa je to pisala na raznim papirima, bilježnicama i rokovnicima i smatra da to nije službena dokumentacija. Službeni laptop je koristila za izradu nastavnih listića i individualnu organizaciju nastave. Nikada nije dobila službeni mail škole tako da je googlu disku pristupala preko svog privatnog maila. Nije pristupala putem broja tužitelja na viber aplikaciju jer joj to nitko nije rekao. Ne zna jesu li obrisani individualni razgovori s roditeljima. Nije ostavila svoje pripreme jer je iste radila u svojim rokovnicima, bilježnicama i sl. bez ikakve upute da to radi, te stoga smatra da to nije vlasništvo škole nego njeno vlasništvo pa ga zato nije ostavila u školi.

17. Svjedokinja JĆU iskazala je da je kod tužitelja zaposlena od 3. rujna 2025. kao učitelj mentalne aritmetike i kao učitelj numikon programa. Prije početka rada zajedno s voditeljicom je prošla ugovor, dobili smo franšizni kostur, sama radim listiće, nastava je individualizirana, za svako dijete vodi bilješke i izvješće i zapise jer je svako dijete na svojoj razini znanja. Bilješke vodi u svoju bilježnicu za svako dijete a na kraju godine za svako dijete napiše izvješće koje su dobili od franšize. Nije propisano na koji način treba čuvati i voditi dokumentaciju. Na početku rada od firme je dobila mobitel i laptop. Napravila je mail od D kako bi komunicirala s roditeljima i poslovno, a broj mobitela je službeni broj kao i laptop. Sama je napravila mail. S roditeljima komunicira putem viber i whats up grupa, a i osobno. Ima i individualnih poruka i osobno kada roditelji dođu po djecu. Nije ništa brisala s mobitela niti s računala. Dobila je kostur plana i programa izvođenja nastave, a sama izrađuje nastavne listiće, prezentacije i općenito pripreme za sat. Sve to sprema u laptop. To ne predajem poslodavcu nego je spremljeno na laptopu. U platformu Malca genijalca unosi svaki nastavni sat nastavne jedinice koje se tada izvode za pojedino dijete. Iz udžbenika svakog pojedinog djeteta vidi dokle je dijete stalo, ali ne može vidjeti njegovu razinu znanja dok ne počne s njime raditi tako da je prvih mjesec dva morala proučavati svako dijete na kojoj je dijete razini i kojim tempom su radili. U platformu se unosi tko je prisutan na nastavi, a voditeljica joj je dala pristup Google disku Malca genijalca u kojem se nalazi franšizni kostur nastavnog plana za program ĆĆ, postoje i materijali, nastavni listići, prezentacije, kvizovi. U udžbenicima djece pronašla je datume koje je upisivala tužena iz kojih vidi dokle su djeca stigla. Koristi na platformi formulu za izradu individualiziranih listića za svako dijete, ali vrlo česti i sama izrađujem listiće. Franšizni kostur nije dovoljan za rad nego je to samo kostur i učitelji ga nadopunjuju. U registratorima nije pronašla listiće koje je izrađivala tužena nego samo isprintane dijelove franšiznog kostura i ništa drugo.

18. Iz priložnih dokaza niti iz iskaza saslušanih svjedoka, po mišljenju suda ne proizlazi, odnosno tužitelj nije dokazao da je tužena podatke, kontakte s klijentima i bilo koje druge informacije koje se odnose na poslovanje tužitelja koje je stekla na radu i u vezi s radom ili iznose zarada zaposlenika prenosila na bilo koji način da bi se takvo postupanje smatralo odavanjem poslovne tajne iz članka 15.Ugovora o radu od 1.veljače 2022.

19. Naime, saslušanjem brojnih svjedoka, majki djece koja su ranije pohađala školu tužitelja, a sada pohađaju školu tužene, utvrđeno je da su iste za školu Superznalac saznale preko društvenih mreža, odnosno preko obavijesti na poslovnom prostoru o otvaranju nove škole te da ih JĆ nije zvala da djecu prebace u njenu školu nego su to učinile jer je to bila želja njihove djece koja su željela i dalje imati istu nastavnicu, željela su ići u novu školu u koju će ići njihovi rođaci, odnosno nova škola je bliža njihovom mjestu stanovanja te su sva djeca u školu tužene upisana nakon što im je istekao ugovorni odnos sa školom tužitelja. Tužitelj nije dokazao da je tužena koristila bazu podataka tužitelja za dolazak do učenika, odnosno nije dokazao da je tužena roditeljima slala poruke ili mailove na adrese i brojeve iz evidencije tužitelja kako bi ih pozvala da djecu upišu u njenu školu nego je utvrđeno da su se roditelji javljali tuženoj radi upisa djece.

19.1. Isto tako, odnošenje vlastitih nastavnih priprema i materijala, po mišljenju suda, smatra se prenošenjem osobnog profesionalnog iskustva i znanja radnika, a ne otkrivanjem poslovne tajne. Iako tužitelj tvrdi da je on vlasnik tih materijala, njihovo odnošenje ne predstavlja otkrivanje poslovne tajne. Naime, tužiteljica ne može izbrisati vlastito znanje, vještine i osobne metode poučavanja koje je pretočila u pripreme, kvizove, igrice i slično te joj se ne može zabraniti da iste metode koristi kod novog poslodavca, odnosno u ovom slučaju u svojoj školi.

20. Zbog svega navedenoga, po mišljenju suda, tužitelj nije dokazao da tužena nije poštovala ugovornu odredbu o čuvanju poslovne tajne sadržanu u članku 15. Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 01. veljače 2022. godine sklopljenog između tužitelja i tuženika, pa mu stoga tužena nije dužna niti naknaditi ugovoreni iznos od 5.000,00 EUR zbog povrede zabrane čuvanja poslovne tajne niti nikakve drugu štetu s toga osnova te ju je stoga sud odbio i s tim dijelom tužbenog zahtjeva.

21. Budući je sud tužitelja u cijelosti odbio s tužbenim zahtjevom, na temelju odredbe članka 154.stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08., 57/11.; 148/11., 25/13., 89/14. -OUSRH i 70/19., 80/22 i 114/22 dalje: ZPP), naložio je da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.900,00 EUR, koji trošak se odnosi na sastav odgovora na tužbu (200,00 EUR), sastav obrazloženih podnesaka od 12.prosinca 2025., 13.siječnja 2026. i 16.ožujka 2026. (3x200,00 EUR), zastupanje na ročištima održanim 26.siječnja 2026., 25.veljače 2026., 24.ožujka 2026. i 2.lipnja 2026. (4x200,00 EUR), zastupanje na ročištu koje je odgođeno 15.prosinca 2025. (100,00 EUR), te pristup na ročište za objavu presude (100,00 EUR).

15.1. Tužena nema pravo na naknadu za konferenciju sa strankom u svrhu sastava odgovora na tužbu jer naknada za sastav odgovora na tužbu u sebi obuhvaća i uobičajenu pripremu te razgovor sa strankom.

16. Zbog svega navedenoga odlučeno je kao u izreci presude.

Požega, 30.lipnja 2026.

Sutkinja:

Melita Novak

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

1. Dominik Brekalo, odvjetnik, Požega

2. Ivan Dragičević, odvjetnik, Požega