REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Zadru
Borelli 9, 23000 Zadar
Poslovni broj: P-909/2026-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A B E Z O D R Ž A V A NJ A R A S P R A V E
I P R E S U D A Z B O G O G L U H E
I
P R E S U D A N A T E M E LJ U P R I Z N A NJ A
Općinski sud u Zadru, po sucu Marku Baraki u pravnoj stvari tužitelj DA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Nikoli Pranjiću, odvjetniku iz Rijeke, Verdijeva 9, protiv tuženika 1. RA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. FA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. EA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Ani Grbić, odvjetnici u Zadru, radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, izvan ročišta za glavnu raspravu, dana 30. lipnja 2026 godine,
p r e s u d i o j e
I. Raskida se Ugovor o doživotnom uzdržavanju (uz prijenos imovine nakon smrti) zaključen 28. siječnja 2026.g. i potvrđen po javnom bilježniku Suzani Hrabar iz Zadra, pod posl.br OV-642/2026, između tužitelja DA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao primatelja uzdržavanja i 1. tuženika RA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tuženika FA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. tuženika EA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao davatelja uzdržavanja.
II. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Zadar temeljem ove presude brisanje zabilježbe postojanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju (uz prijenos imovine nakon smrti) od 28.01.2026.g. upisane pod Z-2744/2026 na nekretninama upisanim u zk ul [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], opisane kao kč br [katastarska čestica] – dvorište, stambena zgrada, [adresa] površine 144 m2 i kč br [katastarska čestica] – dvorište površine 8 m2, sve ukupno 384 m2.
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi tvrdi da su tužitelj kao primatelj uzdržavanja i tuženici kao solidarni davatelji uzdržavanja dana 28. siječnja 2026.g. zaključili Ugovor o doživotnom uzdržavanju (uz prijenos imovine nakon smrti), potvrđenog po javnom bilježniku Suzani Hrabar iz Zadra, pod OV-642/2026 od 28.01.2026.g. Tužitelj se potpisom Ugovora obvezao za uzvrat ostaviti u vlasništvo nekretnine opisane u čl. 2. Ugovora, kao i sve druge nekretnine koje se budu našle u njegovom vlasništvu u trenutku smrti te novčana sredstva na žiro računu OTP banke d.d. Tuženici su kod Naslovnog suda, ZK odjel Zadar istoga dana 28.01.2026.g. ishodili u svoju korist upis zabilježbe postojanja ugovora o doživotnom uzdržavanju pod brojem Z-2744/2026 na nekretninama iz čl. 2. Ugovora. Ugovorom opisanim u točki 2. tužbe, tuženici su se kao davatelji uzdržavanja člankom 4. obvezali osigurati i pružati niz radnji u svrhu očuvanja, poboljšanja i olakšanja života i životnih uvjeta tužitelja kao primatelju uzdržavanja, i to na način da su bili dužni: - brinuti o zdravlju i zdravstvenom stanju tužitelja na način da osiguraju adekvatnu medicinsku njegu i pomoć tužitelju, o prehrani tužitelja, kao i o pospremanju kuće, odnosno prostora u kojem živi primatelj uzdržavanja, s tim u svezi snositi troškove režija, primjereno se ponašati prema tužitelju te mu učiniti život primjeren njegovoj životnoj dobi, isto tako osigurati mu sve aktivnosti i životne situacije koje su primjerene njegovoj životnoj dobi uz pokazivanje dužnog poštovanja prema istome, a po potrebi osigurati i plaćati smještaj u domu za starije i nemoćne osobe ili neki drugi adekvatni smještaj te na posljetku – sahraniti tužitelja o svom trošku prema mjesnim običajima i želji istoga. U proteklom razdoblju - od dana zaključenja Ugovora kada su tuženici ujedno ishodili zabilježbu postojanja ugovora, isti nisu pružili niti pružaju ocu bilo koji sadržaj Ugovorom preuzete obveze uzdržavanja. S obzirom da je tužitelj osoba starije životne dobi koja je nakon smrti supruge (12/2025) ostao stanovati sam na adresi prebivališta te da se radi o teškom onkološkom bolesniku, tužitelj je osnovano i s povjerenjem zaključio ugovor o doživotnom uzdržavanju s najbliskijim osobama – sinovima pouzdajući se da će isti biti voljni i motivirani pomoći mu u podmirenju i ispunjenju svakodnevnih životnih i zdravstvenih potreba. Međutim, tuženici nisu primatelju uzdržavanja kupovali potrebne lijekove, već ih je tužitelj nabavljao sam jednako kao što je sam bez ičije pomoći organizirao prijevoz u Zagreb na potrebne onkološke pretrage te sam odlazio na preglede kod doktora opće medicine u Ninu. Tužitelj je većinu vremena potpuno sam, a tuženici se ne brinu o čistoći i urednosti njegovog životnog prostora i odjeće. Tužitelj i dalje snosi režijske troškove i troškove ogrjeva što sukladno Ugovoru nije njegova obveza. Unatoč tome što su se tuženici obvezali brinuti o prehrani tužitelja, isti ne kupuju ocu namirnice niti mu pripremaju obroke, već primatelj uzdržavanja isto čini potpuno sam. Dakle, tužitelj kao primatelj uzdržavanja i dalje brine o sebi samostalno, bez ičije pomoći i o vlastitom trošku slijedom čega nema više nikakve osnove ni opravdanosti da Ugovor i dalje bude na snazi. S obzirom da tuženici ne ispunjavaju Ugovorom preuzete obveze uzdržavanja, tužitelj je predložio raskid Ugovora što su isti odbili. Tuženici od dana zaključenja Ugovora nisu ispunili niti ispunjavaju ijednu Ugovorom preuzetu obvezu uzdržavanja definirane u čl. 4. Ugovora, slijedom čega tužitelj osnovano traži zaštitu svojih prava i interesa inzistirajući na raskidu Ugovora o doživotnom uzdržavanju (uz prijenos imovine nakon smrti) zaključenog dana 28.01.2026.g., sve sukladno odredbi čl. 583.st.3. ZOO-a. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže Naslovnom sudu da temeljem provedenih dokaza donese presudu kojom će usvojiti tužbeni zahtjev.
2.Tuženik pod 1 RA je dostavio sudu odgovor na tužbu 20.svibnja 2026.g. kojim je osporio tužbu, činjenične navode u tužbi i tužbeni zahtjev, da bi u podnesku koji je zaprimljen u sud 22.svibnja 2026.g. naveo da se još jednom očituje na predmet da ako otac želi raskid ugovora da to prihvaća i povlači sve ranije navode u odgovoru na tužbu i prihvaća tužbeni zahtjev i da napominje da ne želi snositi nikakve troškove za postupak raskida ugovora s istim ili bilo kakve naknade troškova oko tog spora.
2.1.Članak 332.a st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 dalje ZPP-a) propisuje da ako je tuženik u odgovoru na tužbu priznao odlučne činjenice, neovisno o tome što je osporio tužbeni zahtjev ili ako tuženik nije izričito osporio tužbeni zahtjev, sud može bez zakazivanja ročišta donijeti presudu (članci 325. i 329.), ako ne postoje druge smetnje za njezino donošenje , slijedom čega je odlučeno u vidu presude bez održavanja rasprave u odnosu na tuženika pod 1.
3.Tuženik pod 2 FA je uredno zaprimio tužbu sa prilozima i poziv za davanje odgovora na tužbu, te je sud ovom tuženiku dostavio tužbu na odgovor uz upozorenje na pravne posljedice nedavanja odgovora na tužbu (čl. 284. u svezi čl. 331.b ZPP-a). Tuženik u ostavljenom roku od 30 dana nije podnio odgovor na tužbu. Budući su se ispunile zakonske pretpostavke iz citiranog čl. 331.b st. 1. Zakona o parničnom postupku, jer su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u suprotnosti s dokazima koje je podnio tužitelj, niti su te činjenice u suprotnosti sa činjenicama koje su općepoznate, a niti postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da je tuženika spriječio opravdani razlog da podnese odgovor na tužbu, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja u vidu donošenja presude zbog ogluhe u odnosu na ovog tuženika.
4.Tuženik pod 3 EA je po punomoćnici podneskom od 04.svibnja 2026. izjavio da priznaje tužbeni zahtjev tužitelja kojim se traži raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 28. siječnja 2026. godine, potvrđenog po javnoj bilježnici Suzani Hrabra iz Zadra, poslovni broj OV-642/2026. Međutim, 3-tuženik izričito ističe da priznanje tužbenog zahtjeva ne znači priznanje činjeničnih navoda iz tužbe. Ovaj tuženik osobito ne priznaje kao točne navode tužitelja da tuženici posebno on nisu pružali skrb, pomoć i uzdržavanje, da nisu izvršavali obveze preuzete Ugovorom, niti da je tužitelj bio ostavljen bez pomoći. Ovaj tuženik ističe da prema njegovim saznanjima predmetna tužba nije posljedica stvarnog, ozbiljnog i trajnog neispunjenja ugovornih obveza, već je do podnošenja tužbe došlo pod utjecajem treće osobe koja nije ugovorna strana, a koja ima vlastiti interes u odnosu na nekretninu koja je predmet Ugovora o doživotnom uzdržavanju. Posebno se ističe da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen 28. siječnja 2026. godine, dok je tužba podnesena već 15. travnja 2026. godine, dakle nakon vrlo kratkog razdoblja od sklapanja ugovora, te ovaj tuženik smatra da je upravo pod takvim vanjskim utjecajem kod tužitelja naknadno došlo do promjene volje u pogledu opstanka Ugovora, zbog čega tuženik EA, radi mirnog i ekonomičnog okončanja postupka, priznaje tužbeni zahtjev za raskid Ugovora. Slijedom navedenog, ovaj tuženik predlaže da sud, u odnosu na 3. tuženika EA, donese odluku sukladno zakonu na temelju priznanja tužbenog zahtjeva. Ujedno se predlaže da sud pri odlučivanju o troškovima postupka uzme u obzir da ovaj tuženik priznaje tužbeni zahtjev radi mirnog i ekonomičnog okončanja postupka te da svojim postupanjem nije dao povoda za podnošenje tužbe, te nije dužan snositi troškove postupka.
4.1.Sud je obzirom na izneseno temeljem čl. 331. st. 1. i čl. 338. st. 5. ZPP-a bez daljnjeg raspravljanja donio presudu kojom je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na tuženika pod 3.
5.Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.
U Zadru, 30. lipnja 2026. godine
S u d a c
Marko Baraka
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na nadležni Županijski sud, pismeno u tri istovjetna primjerka za sud i protivnu stranku.
Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. Zakona o parničnom postupku).
Presuda na temelju priznanja može se pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ili zbog toga što je izjava o priznanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare.
DNA:
1.Tužitelju po punomoćniku uz rješenje za plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 55,00 Eur-a
2.Tuženicima pod 1 i 2
3.Tuženiku pod 3 po punomoćnici
