Poslovni broj: Pp-2827/2024

Republika Hrvatska

Općinski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, u prekršajnom predmetu, po sutkinji tog suda Olgi Šuman Pavlović, uz sudjelovanje Marije Raguž, kao zapisničarke, u žurnom prekršajnom postupku protiv okrivljenika RP, kojeg zastupa Bojan Lujak, odvjetnik iz [adresa], po Obveznom prekršajnom nalogu Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za komunalne djelatnosti, promet i mjesnu samoupravu, Odsjek za komunalno redarstvo, Klasa: 363-04/24-03/87, Urbroj: 2117-1-03-04/24-24-01 od 30. travnja 2024. godine, zbog prekršaja iz čl. 41. Odluke o reklamiranju na području Grada Dubrovnika (Službeni glasnik Grada Dubrovnika, br. 13/18, 15/19, 4/20, 5/21, 8/21, 11/23), na temelju čl.244. st.1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22),

p r e s u d i o  j e

OKRIVLJENIK: RP, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], i boravištem u [adresa],

oslobađa se od optužbe

I. da bi,

dana 29. travnja 2024.godine u 11,11 sati, u Dubrovniku, Ulica Brsalje, na javnoj površini, usmeno reklamirao kao tzv.booker, prodavao aranžmane i usluge za svoje potrebe bez odobrenja Grada Dubrovnika,

čime bi počinio prekršaj iz čl. 41. Odluke o reklamiranju na području Grada Dubrovnika.

II. Troškovi ovog prekršajnog postupka padaju na teret proračuna Suda.

Obrazloženje

1. Po obaveznom prekršajnom nalogu Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za komunalne djelatnosti, promet i mjesnu samoupravu, Odsjeka za komunalno redarstvo, tereti se okrivljenik radi počinjenja prekršajnog djela opisanog u izreci ove presude.

2. Na obvezni prekršajni naloge okrivljenik je, pravodobno podnio prigovor, pa je navedeni Obvezni prekršajni nalog stavljen izvan snage.

3. Okrivljenik VP u pisanoj obrani ističe da nije kriv. Radi za turističku firmu Fortitudo iz Dubrovnika, i u njihovo ime radi kao turistički pratitelj, objašnjava njihovim gostima sve što je porebno za njihove transfere (ture u Dubrovniku), a nije prodavao niti reklamirao aranžmane niti usluge za svoje potrebe bez odobrenja Grada Dubrovnika. Mnogi turisti putem on line su rezervirali karte za svoje ture.

4. U dopuni pisane obrane okrivljenik po branitelju, obavezni prekršajni nalog je nerazumljiv jer ne sadrži činjenični opis radnje prekršaja iz koje proistječe zakonsko obilježje prekršaja te se sastoji od prepisivanja teksta Odluke i to još pogrešno, bez konkretiziranja točnog ponašanja za koje se optužuje okrivljenika. Naime, čl. 41. Odluke o reklamiranju na području Grada Dubrovnika doslovno propisuje da je zabranjeno usmeno reklamiranje ugostiteljske i druge ponude od strane gastro informatora, tzv. ubacivača, bookera i sl., te dijeljene reklamnih letaka i drugih promotivnih materijala. Reklamiranje je pak u skladu s čl. 2. st. 1. toč. 2. Odluke informiranje, predstavljanje i opisivanje nekog proizvoda, usluge ili djelatnosti potencijalnim korisnicima ili kupcima. Činjenični opis OPN je paušalan i proturječan sam sebi te se iz njega ne mogu razaznati bitna obilježja prekršaja: je li riječ o usmenom reklamiranju ili dijeljenju letaka, odnosno je li se reklamiralo proizvod, uslugu ili djelatnost potencijalnim kupcima - i ako da -koju. Okrivljenika se optužuje da bi usmeno reklamirao kao tzv.booker i pritom dijelio prospekte, prodavao aranžmane i usluge za potrebe turističke agencije i/ili svoje potrebe bez odobrenja grada Dubrovnika. Ovo nije istina, a ne može se niti utvrditi što se okrivljeniku točno stavlja na teret, a s obzirom da se inkriminacija sastoji od 1) usmenog reklamiranja, 2) dijeljenja prospekta i prodavanje aranžmana i usluga, iako je očito nemoguće istom inkriminiranom prigodom ostvariti radnje i pod 1), 2) i 3), a od kojih prodavanje uopće nije prekršaj. Inkriminira se da je to sve radio "za potrebe turističke agencije" ali nije jasno koje agencije i za kakve potrebe, a ako bi se nešto radilo za potrebe turističke agencije onda se OPN morao izdati protiv pravne i odgovorne osobe, a ne okrivljenika kao fizičke osobe. Nije jasno koje je točno aranžmane i usluge okrivljenik navodno reklamirao/dijelio/prodavao, odnosno koje prospekte je navodno dijelio. Odobrenje Grada Dubrovnika uopće ne postoji za reklamiranje iz čl. 41. Odluke. U pojedinim OPN-ovima se navodi da bi inkriminirane radnje činio za potrebe turističke ageNcije, u kojem slučaju bi trebalo teretiti i pravnu osobu-turističku agenciju, u velikom dijelu OPN-ova navodi da bi to radio bez odobrenja, iako ovo odobrenje ne postoji. Nadalje se u Pojedinim činjeničnim opisima inkriminira da bi naplatio uslugu, a što nema veze s reklamiranjem, ali ukazuje na to da komunalni redari nisu uopće provjeravali je li riječ o prethodno bookiranim gostima koji se ukrcavaju i vrše plaćanje temeljem prethodnih rezervacija putem interneta. Nadalje, nema dokaza da je okrivljenik počinio ono što mu se stavlja na teret, što god to bilo. OPN se poziva na neposredno opažanje komunalnih redara, pa se iste perdlaže ispitati u prekršajnom postupku i suočiti s okrivljenikom. U svakom slučaju nije kršio Odluku te nije usmeno reklamirao /dijelio/prodavao bilo što, a javne površine (Pile) su upravo to – javne i dostupne svima – te njemu niti bilo kome drugome nije zabranjeno nalaziti se na njima i komunicirati s bilo kime jer to nije prekršaj. Komunalni redari nadalje uopće ne provjeravaju niti to radi li se o osobnim potrebama, ili potrebama agencije, a što je vidljivo iz činjenice da se u određenom dijelu OPN-ova okrivljenik tereti da bi booking vršio za potrebe agencije.

5. U dokaznom postupku ispitan je svjedok komunalni redar ZP te je izvršen uvid u foto-snimak.

6. Svjedok ZP je izjavio da je to bilo dana 29. travnja 2024.godine kada je zatekao gdina RP kako bukira usmeno nudi usluge za cabrio buseve za panorama za gdina CP je tada radio.

Na pitanje branitelja svjedoku sjeća li se riječi kojima je bukirao, svjedok odgovara da se ne sjeća. Na pitanje branitelja da li je identificirao osobe kojima je nudio reklame, svjedok odgovara da nije. Na pitanje branitelja da li je zapisao u nalogu da je radio za CP, svjedok odgovara da nije. Na pitanje branitelja koliko je prijava podnio protiv RP, svjedok odgovara 10-ak. Na pitanje branitelja da li se sjeća konkretnog događaja ili govori generalno, svjedok odgovara da se ne sjeća konkretnog događaja.

7. Na temelju ovako provedenog žurnog prekršajnog postupka nije utvrđeno dokazanim da bi okrivljenik počinio djelo prekršaja činjenično opisano i pravno kvalificiran kao u izreci ove presude.

8. Okrivljeniku se stavlja na teret da je u navedeno vrijeme koje je navedeno u obveznom prekršajnom nalogu na javnoj površini, u ulici Brsalje u Dubrovniku usmeno reklamirao kao tzv.booker, prodavao aranžmane i usluge za svoje potrebe bez odobrenja Grada Dubrovnika.

9. Takav činjenični opis u obveznom prekršajnom nalogu je potpuno nerazumljiv. Odredbom čl. 41. Odluke reklamiranju na području Grada Dubrovnika propisano je da je zabranjeno usmeno reklamiranje ugostiteljske i druge ponude od strane gastro informatora, tzv. ubacivača, bookera i sl., te dijeljene reklamnih letaka i drugih promotivnih materijala, pa je ostalo prijeporno na koji način je utvrđeno da je kritične zgode usmeno reklamirao kao tzv.booker, prodavao aranžmane i usluge za osobne potrebe, kao i što je to reklamirao, koje aranžmane je prodavao te koje su to usluge.

10. Tim više, što nije utvrđeno što se okrivljeniku stavlja na teret, a na što obrana ukazuje, s obzirom da se inkriminacija sastoji od usmenog reklamiranja, prodavanja aranžmana i usluga-iako je očito nemoguće istom inkriminiranom prigodom ostvariti radnje usmenog reklamiranja i prodavanja aranžmana i usluga, a od kojih prodavanja uopće nije prekršaj, pa nije jasno koje je točno aranžmane i usluge okrivljenik navodno reklamirao/dijelio/prodavao te odobrenje grada Dubrovnika uopće ne postoji za reklamiranje iz čl. 41. Odluke.

11. Nadalje, u pravu je okrivljenik kada u obrani ističe da komunalni redar nije uopće provjeravao je li riječ o prethodno bookiranim gostima, budući i sam svjedok komunalni redar ZP izjavljuje da se ne sjeća riječi kojima je okrivljenik bukirao, a i ne sjeća se konkretnog događaja, već je iskazivao generalno. Svjedok ZP također izjavljuje da nije zapisao u nalogu da je okrivljenik radio za CP, iako u svom iskazu tvrdi da je isti radio za CP.

12. Stoga, obzirom da okrivljenik negira učin djela prekršaja, dok se svjedok ne sjeća konkretnog događaja, a i način na koji je utvrđen prekršaj ne može biti valjan dokaz pa se, na osnovu svega naprijed navedenog okrivljenik oslobađa od optužbe zbog prekršaja iz čl. 41. Odluke o reklamiranju na području Grada Dubrovnika, kako je to odlučeno u izreci.

13. Obzirom da je okrivljenik oslobođen optužbe, troškovi ovog prekršajnog postupka padaju na teret proračuna Suda.

U Dubrovniku, 30. lipnja 2026. godine

Zapisničarka:

Sutkinja:

Marija Raguž,v.r.

Olga Šuman Pavlović,v.r.

Pravna pouka:

Protiv ove presude nije dopuštena žalba.

Dostaviti:

- okrivljeniku,

- branitelju,

- ovlaštenom tužitelju,

- spis