Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ovr-168/2026-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sucu Marku Pribisaliću, kao sucu pojedincu, temeljem nacrta odluke sudske savjetnice Tereze Nejašmić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja H-Adbuco d.o.o. Zagreb, Horvatova 80 A, OIB:13667298928, koje zastupa punomoćnik Miroslav Lovrić, odvjetnik iz Rijeke, protiv ovršenice HF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Draženka Horvat, odvjetnica u Rabu i punomoćniku Radovan Perić, odvjetnik iz Rijeke, radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbama ovršenice protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-362/2025-22 od 29. siječnja 2026., 30. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e:

Odbijaju se kao neosnovane žalbe ovršenice i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-362/2025-22 od 29. siječnja 2026.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem nastavljena je provedba ovrhe u predmetnoj ovršnoj stvari (točka I. izreke) te je odbijen kao neosnovan prijedlog ovršenice od 5. studenog 2025. za odgodu predmetne ovrhe (točka II. izreke).

2. Protiv prvostupanjskog rješenja žali se ovršenica dvjema žalbama pobijajući to rješenje u cijelosti sadržajno zbog razloga propisanog odredbom članka 353. stavka 1. točke 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje u tekstu ZPP), vezano uz odredbu članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22., dalje u tekstu OZ). Žalbama se predlaže pobijano rješenje preinačiti na način da se odgodi ovrha a podredno ukinuti i vratiti na ponovan postupak.

3. Ovrhovoditelj nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalbe ovršenice nisu osnovane.

5. Ispitujući pobijano rješenje kao i žalbene navode ovršenice, ovaj sud nije utvrdio da su počinjene bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi temeljem odredbe članka 365. stavka 2. istoga Zakona u vezi sa člankom 21. stavkom 1. OZ-a, a nije ni materijalno pravo pogrešno primijenjeno.

6. Žaliteljica u prvoj podnesenoj žalbi zapravo ponavlja navode iz prijedloga za odgodu ovrhe ističući kako, s obzirom na to kako je pokrenuo postupak radi utvrđivanja ništavim ovdje ovršne isprave, ukoliko bi u predmetnom ovršnom postupku bila prodana nekretnina, a u parničnom postupku donesena odluke u korist ovršenika, ovršenik bi mogao naknadno ostvariti samo zaštitu u vidu novčane naknade štete, a takva bi zaštita bila nepotpuna i nedovoljna, s obzirom na to da u predmetnoj nekretnini živi s obitelji i da bi ista bila nepovratno izgubljena. Poziva se na presudu Suda Europske unije u predmetu C-407/2019 (H protiv Addiko Bank d.d.).

6.1. Ovršenica u drugoj podnesenoj žalbi u bitnom ističe kako je do neplaćanja duga ovršenice došlo isključivo krivnjom ovrhovoditelja to jest da je do neplaćanja duga došlo zbog odbijanja ovrhovoditelja da potencijalnim kupcima izda pismo namjere za brisanje prava zaloga u slučaju izvršenja kupoprodaje. Ističe kako se radi o vrijednoj nekretnini čijom bi prodajom na javnoj dražbi ovršenici bila nanesena velika i nenadoknadiva šteta a da bi ovršenica prodajom dijelova svoje nekretnine ili podizanjem odgovarajućeg zajma mogla podmiriti svoje realno dugovanje ističući kako je ovršenica pokušavala podmiriti dug iako ju je u tome spriječio ovrhovoditelj.

7. U konkretnom slučaju ovrha je bila odgođena na rok od šest mjeseci rješenjem o odgodi ovrhe poslovni broj Ovr-362/2025-11 od 07. svibnja 2025. i to na suglasan prijedlog stranaka, te je taj rok, u trenutku donošenja pobijanog rješenja istekao. Prema odredbi članka 71. stavka 1. OZ-a sud će odgođenu ovrhu nastaviti po službenoj dužnosti nakon proteka vremena za koje je određena, pa je sud odlučio kao u točki I. pobijane odluke.

8. Ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava odredio nastavak odgođene ovrhe.

9. Sud prvog stupnja smatrao je neosnovanim prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe jer subjektivna kumulativna pretpostavka normirana člankom 65. stavak 1. OZ- a nije ispunjena iz razloga što ovršenica nije učinila vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpjela teško nadoknadivu ili nenadoknadivu štetu, odnosno da je potrebno odgodom spriječiti nasilje, a parnica koju je pokrenula radi utvrđenja ništetnosti ovršne isprave ne sprječava da se postupak ovrhe nastavi i ovrhovoditelj namiri prodajom nekretnina. Prvostupanjski sud utvrđuje da je ovršenica bila upućena u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog prigovora zastare te je parnični postupak okončan pravomoćnom presudom poslovni broj P-90/20 od 25. veljače 2022. kojom je ovršenica – tužiteljica odbijena tužbenim zahtjevom za proglašenje nedopuštene ovrhe u navedenom ovršnom predmetu. Nadalje prvostupanjski sud ističe da je Ugovor o kreditu sklopljen između korisnika kredita Uslužne zadruge Crikvenica Bribir, a ne ovršenika pa pozivanje ovršenika na Zakon o zaštiti potrošača, potrošačke Direktive EU ovaj sud smatra neosnovanim jer Ugovor o kreditu nije potrošački, a kredit je odobren za povrat kredita Zagrebačkoj banci i Privrednoj banci d.d. te uređenja turističkih apartmana i dogradnju garaže prema tome, navedene nekretnine služe za turističke svrhe – iznajmljivanje apartmana pa se ne može govoriti o stambenim jedinicama te stoga one ne predstavljaju dom ovršenice a ovršenica prebiva na sasvim drugoj adresi u [adresa] a ne u Crikvenici gdje se nalaze predmetne nekretnine. Također, ovršenica se ne može pozivati na pravo na dom jer se u Ugovoru – ovršnoj ispravi izričito suglasila da će radi namirenja određene tražbine ovrhovoditelj moći zatražiti prodaju određene nekretnine ovršenika.

10. Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda u bitnom kao pravilna prihvaća i ovaj sud jer su utemeljena na priloženim dokazima koje je sud prvog stupnja pravilno cijenio u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, o čemu prvostupanjsko rješenje sadrži prihvatljive razloge.

11. U smislu članka 65. OZ-a, kojim je regulirana odgoda ovrhe na prijedlog ovršenika, sud može na prijedlog ovršenika, u potpunosti ili djelomice, odgoditi ovrhu ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje te ako postoji jedan od zakonskih razloga za odgodu propisanih odredbama članka 65. stavka 1. točke 1. do 10. OZ. Ispitujući i ocjenjujući vjerojatnost da bi provođenjem ovrhe ovršenik trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje polazi se od imovinskih prilika ovrhovoditelja i mogućnosti ovršenika da u postupku protuovrhe namiri svoju tražbinu od ovrhovoditelja.

12. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio kako ovršenica nije učinila vjerojatnim da bi pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu provedbom predmetne ovrhe na nekretnini, niti da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje pa nije ispunjen jedan od dva kumulativno postavljena uvjeta iz članka 65. OZ-a.

13. Prvostupanjski sud pravilno zaključuje i kako nije relevantan niti istaknuti prigovor prava na dom jer se ovršenica izričito suglasila da se radi osiguranja tražbine zasnuje založno pravo na nekretnini na kojoj je određena ovrha radi osiguranja predmetne novčane tražbine ovrhovoditelja. Nadalje, ovršenica niti ne precizira u kojoj od devet zasebnih etažnih cjelina koje su predmet ovršnih postupaka ista zaista živi s obitelji, a nije sporno niti to da nema prijavljeno prebivalište na adresi predmetne nekretnine. Također, iz stanja spisa a i navoda same ovršenice je razvidno kako predmetne nekretnine ista prodaje pa ni iz tog razloga pozivanje na pravo na dom nije relevantno.

14. Slijedom navedenog, ovršenica je svojevoljno ugovorila založno pravo na predmetnoj nekretnini koristeći ju kao instrument osiguranja ugovorenog zajma, sa svim pravnim i faktičnim posljedicama tog raspolaganja koje su za nju poslije tog ugovaranja nastupile. Budući da se predmetna ovrha provodi po zakonom propisanom postupku temeljem raspolaganja zalaganjem navedene nekretnine, nije ostvarena povreda prava na dom već je postupanje suda prvog stupnja sukladno odredbi članka 8. stavka 2. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02 i 1/06), te čak nema niti potrebe da se za ovo utvrđenje u ovoj fazi postupka provodi test razmjernosti (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U- III- 2551/2015 od 7. srpnja 2015.).

15. Ostali žalbeni navodi kojima ovršenica ističe da je ovrhovoditelj kriv što ista nije podmirila dugovanje, da je isto previsoko, da ovrhovoditelj želi na štetu ovršenice ostvariti veliku nepripadnu korist nisu od značaja za odluku u ovoj ovršnoj stvari. Notorno je da svaki ovršenik u svakom ovršnom postupku trpi štetu jer je ovršni postupak sam po sebi tegoban za ovršenika no isti je nužan kako bi ovrhovoditelj mogao ostvariti svoja prava.

16. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako ovršenica u konkretnom pravnom odnosu ne djeluje kao potrošač već kao osoba koja poduzima radnje s ciljem ostvarivanja gospodarske djelatnosti. Sukladno navedenom, njoj u konkretnom slučaju ne pripada zaštita koja bi joj pripadala da ima status potrošača, što pozivanje na konkretnu presudu županijskog sud i Suda Europske unije čini neosnovanim

17. S obzirom na utvrđeno razvidno je kako nisu osnovani razlozi zbog kojih ovršenica pobija predmetno rješenje. Nadalje, prvostupanjski sud nije pri donošenju rješenja počinio bitne povrede ovršnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. ZPP-a u vezi sa člankom 381. ZPP-a. Stoga je, postupajući temeljem članka 380. točka 2. ZPP-a, valjalo odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi rješenje prvostupanjskog suda.

18. Zbog navedenog je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

Split, 30. lipnja 2026.

SUDAC

Marko Pribisalić