R E P U B L I K A H R V A T S K A

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Poslovni broj: P-651/2023-52

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A N A T E M E L J U O D R I C A N J A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu Pavi Garić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnici Luani Šepek, odvjetnici u Zagrebu, protiv tužene Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, iz Zagreba, Slavonska avenija 6, zastupana po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, 30. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" I Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u čl. 3. st.3. Ugovora o kreditu broj: 514003020-26000050953/2005 koji su tužitelj kao Korisnik kredita i Davatelj osiguranja te tuženik kao Kreditor zaključili dana 08. kolovoza 2005. godine u dijelu kojim se kredit otplaćuje "u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po važećem srednjem tečaju Kreditora za devize, važećem na dan plaćanja" pa stoga isti članak u tom dijelu ne proizvodi nikakve pravne učinke za ugovorne strane.

II Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u čl. 8. Ugovora o kreditu broj: 514003020-26000050953/2005 koji su tužitelj kao Korisnik kredita i Davatelj osiguranja te tuženik kao Kreditor zaključili dana 08. kolovoza 2005. godine u dijelu u kojem će tuženik naplatiti tužitelju naknadu za prijevremenu otplatu kredita prema Tarifi Banke na preostali iznos kredita, sukladno poslovnoj politici Banke, pa stoga isti članak u tom dijelu ne proizvodi nikakve pravne učinke za ugovorne strane.

III Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos koji će biti specificiran nakon što bude udovoljeno rješenju kojim se tuženik poziva na dostavu dokumentacije i nakon provođenja vještačenja po toj dokumentaciji, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na utuženi iznos po stopi od računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31.srpnja 2008.g. po stopi od 15% godišnje, a od 01.kolovoza 2008.g. do 31.srpnja 2015.g. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena koje teku po toj stopi od 01.rujna 2007.g. do 31.srpnja 2015.g., a od 01.kolovoza 2015.g. do 31. prosinca 2022. po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, te od 01. siječnja 2023. e do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena a na ime razlike nastale zbog ništetnosti valutne klauzulu te na ime ništetnosti odredbe o naknadi za prijevremenu otplatu kredita.

IV Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate po a od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena."

Obrazloženje

1. U tužbi tužitelj navodi da pasivna legitimacija proizlazi iz činjenice da je tuženiku, kao društvu preuzimatelju, pripojeno društvo SLAVONSKA BANKA d.d. [adresa] sa sjedištem u [adresa], upisano u sudskom registru s matičnim brojem subjekta upisa (MBS): 030002102 Trgovačkog suda u Osijeku, na temelju Odluke glavne skupštine društva SLAVONSKA BANKA d.d. Osijek od 19.06.2008. godine te glavne skupštine društva HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d. iz Zagreba od 19.06.2008. godine kojima se daje odobrenje na ugovor o pripajanju od 18.06.2008. godine, a nakon upisa (pod e) povećanja temeljnog kapitala radi provedbe pripajanja, na temelju odluke Izvanredne glavne skupštine društva HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d. od 29.01.2009. godine. Odlukom Skupštine društva od 14. lipnja 2016. godine izmijenjene su odredbe Statuta društva od 23. prosinca 2015. godine i to naslov i članak 1. (prvi) Statuta u dijelu tvrtke/naziva društva i članak 2. - tvrtke društva. Hypo-Alpe-Adria-Bank je promijenila naziv u Addiko bank d.d. Tužitelj je sa prednikom tuženika zaključio 08. kolovoza 2005. godine. ugovor o kreditu br. 514003020-26000050953/2005. Ugovorom je tuženik stavio na raspolaganje tužitelju kredit iskazan kao iznos od 90.600,00 CHF isplaćen u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Banke (prednika tuženika) na dan korištenja kredita te je kredit bez određene namjere. Ugovoreno je rok vraćanja od 14 godina, s otplatom u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju prednika tuženika za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća. Predmetni Ugovor je solemniziran kod javnog bilježnika Miroslava Bračuna, dana 10. kolovoza 2005. godine, pod poslovnim brojem OU - 1168/2005. Dana 16. kolovoza 2007. godine potpisan je Aneks Ugovora o kreditu br. 514003020- 26000050953/2005. Istim su promijenjeni instrumenti osiguranja potraživanja Banke, dok je Ugovor o kreditu u ostalom dijelu ostao neizmijenjen. Aneks je solemniziran kod javnog bilježnika Miroslava Bračuna, dana 01. rujna 2007. godine, pod poslovnim brojem OU - 1168/2005. Člankom 3. stavak 3. Ugovora ugovorena je VALUTNA KLAUZULA u valuti CHF te je otplata kredita vezana uz predmetnu klauzulu, odnosno ugovoreno je da će se povrat obveza iz predmetnog Ugovora (iznos glavnice kredita i pripadajuće kamate) obračunati po srednjem tečaju Banke za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja. Člankom 8. Ugovora ugovorena je mogućnost prijevremene otplate kredita uz obvezu Korisnika kredita (ovdje tužitelja) na plaćanje naknade prema Tarifi Banke (prednika tuženika) na preostali iznos kredita, sukladno poslovnoj politici Banke. Početno ugovoreni mjesečni anuiteti tužitelja su se tijekom otplate kredita povećavali, a kao izravna posljedica korekcije (povećanja) kamatne stope i tečaja CHF u odnosu na HRK. Odredbom čl.3. st.3. Ugovora propisano je da se kredit ugovara u valuti (CHF), a isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti (valutna klauzula) te je otplata kredita vezana uz istu, što je također za posljedicu imalo povećanje anuiteta kredita temeljem tečaja CHF u odnosu na nacionalnu valutu - kunu, stavljajući tužitelja kao potrošača, odnosno korisnika kredita u neravnopravan položaj u odnosu na ovdje tuženika. Naime, priroda i specifičnost valute švicarski franak poznata je bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, kao što je tužitelj, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije mogao biti svjestan rizika kojeg preuzima. Očita je neravnoteža u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem predmetne odredbe koja nedvojbeno ide na štetu potrošača. U vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora tužitelj nije znao da je uz valutu švicarski franak vezan i rizik „valute utočišta“, a koji rizik primjerice uz valutu „EUR“ ne postoji, a koju činjenicu je tuženik kao stručna osoba sigurno znao ili barem morao znati te o istoj informirati potrošača u vrijeme sklapanja Ugovora. Propustivši obavijestiti tužitelja o svim parametrima bitnim za donošenje informirane odluke, tuženik je postupio protivno načelu savjesnosti i poštenja, a što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama stranaka. Ujedno, predmetna odredba tužitelju je u vrijeme sklapanja Ugovora bila i nerazumljiva, budući da isti nije mogao shvatiti rizik ugovaranja upravo valute švicarski franak, niti predvidjeti posljedice koje bi za njega iz toga mogle proizaći. Slijedom navedenog, razvidno je da je predmetna odredba nepoštena sukladno čl. 81. i 82. ZZP-a, dakle prema tome i ništetna u smislu odredbe čl. 87. ZZP-a! Tužitelj ujedno ukazuje da je pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017-10 od 14.06.2018. godine u točki I. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12 od 04.07.2013. godine kojom se utvrđuje da je, između ostalih, VI-tuženik – OTP banka d.d. - u razdoblju od 1. rujna 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima. Predmetnim presudama utvrđeno je da su odredbe kojim je glavnica vezana uz valutu švicarski franak NIŠTETNE u svim kreditima podignutim kod tuženika u razdoblju od 1. studenog 2004. godine do 31.prosinca 2008. godine, a takav je i kredit po predmetnom Ugovoru o kreditu. Nadalje, prema čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP) i čl. 118. ZZP, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope sukladno odluci banke te odredbi u kojima se ugovara CHF valutna klauzula, ima učinak uspostave pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se on nalazio da su te odredbe pošteno ugovorene, odnosno kamata i tečaj vraćaju se na početno ugovoreni tečaj i kamatnu stopu, jer su to jedini parametri koji su u ugovoru o kreditu navedeni i korisniku kredita prilikom sklapanja ugovora bili poznati. Svi iznosi plaćeni više od iznosa iz početnog otplatnog plana, uključujući naknadu za moratorij i naknadu za prijevremenu otplatu, predstavljaju stjecanje bez osnove te ih je tuženik kao nepošteni stjecatelj dužan vratiti tužitelju, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana stjecanja svakog pojedinog iznosa. Tužitelj ističe da je osim gore navedenih, ništetna i odredba čl. 8. Ugovora, a kojom odredbom je ugovorena izlazna naknada za prijevremenu otplatu kredita u visini utvrđenoj aktima Banke važećim na dan prijevremene otplate, dakle u visini utvrđenoj jednostranim aktima Banke, ovdje tuženika, ništetna iz istih razloga, jer nije razumljiva, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a o istoj se također nije pojedinačno pregovaralo. Naime, tuženik je temeljem predmetne odredbe mogao jednostrano i samovoljno odrediti i mijenjati visinu izlazne naknade tokom trajanja otplate kredita, a koju visinu tuženik nije mogao predvidjeti budući da predmetna odredba ne sadrži nikakve kriterije niti parametre o kojima ovisi visina predmetne naknade, stoga tužitelj nije mogao utvrditi kolika će biti njegova obveza ukoliko prijevremeno otplati kredit. Iz navedenog nedvojbeno proizlazi da predmetna odredba u trenutku sklapanja Ugovora tužitelju kao potrošaču nije bila razumljiva, a budući da je ista sadržana u tipskom ugovoru tužitelja te se o istoj nije unaprijed pregovaralo, tužitelj nije bio niti mogao biti upoznat s obvezama koje iz predmetne odredbe za njega proizlaze niti utjecati na sadržaj predmetne odredbe, stoga ista nedvojbeno stavlja tuženika u povoljniji položaj , a na štetu tužitelja kao potrošača. Slijedom navedenog, razvidno je da je odredba čl. 10. predmetnog Ugovora nepoštena u smislu odredbe čl. 81. st. 1. i 2. ZZP-a te kao takva i ništetna sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a!!! Tužitelj je otplatio kredit na način da je prodao nekretninu u Slavonskom Brodu te je Ugovorom o kupoprodaji ugovorio s kupcima da Zagrebačka banka d.d. Zagreb iznos od 57.366,01 CHF, u ime i za račun tužitelja isplati na račun tuženika te time zatvori predmetni kredit. Zbog navedenog je tuženik naplatio naknadu, a koja pravno nije osnovana. Iz svega naprijed navedenog, nesporno je kako su odredbe predmetnog Ugovora koje se odnose na način promjene kamatne stope sukladno jednostranoj odluci tuženika, kao i valutnu klauzulu i naknadu za obradu kreditnog zahtjev nepoštene, a time i ništetne. Tužitelj nije u mogućnosti precizirati tužbu i tužbeni zahtjev jer ne posjeduje svu potrebu dokumentaciju te je istu zatražio od tuženika, ali je nije zaprimio. Tuženik raspolaže svom potrebnom dokumentacijom te je predmetne podatke dužan dati tužitelju. Tužitelj predlaže da tuženik iste dostavi u spis te se potom provede potrebno financijsko vještačenje. Slijedom svega navedenog, tužitelj je predložio da sud nakon provedenog postupka donese presudu.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivio tužbi i tužbenom zahtjevu.

3. Tužitelj se svojim podneskom od 23. lipnja 2026. odrekao tužbenog zahtjeva u cijelosti, jer su se stranke sporazumjele izvan suda.

4. Stoga je sukladno članku 331.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 , 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) odlučeno kao u izreci.

Slavonski Brod, 30. lipnja 2026.

Sudac

Pavo Garić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude na temelju odricanja dopuštena je žalba u roku l5 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu u Slavonskom Brodu u tri istovjetna pisana primjerka. Presuda na temelju odricanja može se pobijati zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354 st. 2 ZPP-a ili zbog toga što je izjava o odricanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare (čl. 353 st. 3 ZPP-a).