Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž R-187/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Domagoju Vukoviću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Sanja Conjar, Domagoj Vuković i VR, [adresa], protiv tuženika Brod-plin d.o.o., Slavonski Brod, Trg pobjede 5, OIB: 93572453653, zastupanog po punomoćnici Ivani Đurinac Vuković, odvjetnici u Slavonskom Brodu, Trg pobjede 24, radi utvrđenja otkaza nedopuštenim i vraćanja na rad, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pr-20/2025-11 od 23. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 30. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pr-20/2025-11 od 23. siječnja 2026.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 250,00 eura.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 75,00 eura.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem da nije dopuštena Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu od 7. ožujka 2025. kojom je tuženik redovito otkazao ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 31. kolovoza 2022. tužitelju na poslovima radnog mjesta referent u Odjelu upravljanja i održavanja pri Sektoru toplinarstva, kao i Odluka po zahtjevu za zaštitu prava radnika iz radnog odnosa od 4. travnja 2025. godine. Također, odbijen je i tužbeni zahtjev tužitelja za vraćanjem na rad na radno mjesto referent u Odjelu upravljanja i održavanja pri Sektoru toplinarstva i uspostavljanjem svih prava iz radnog odnosa prema Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 31. kolovoza 2022., kao i zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka sa pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke). Tužitelju je naloženo i da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate (točka II. izreke).
2. Protiv presude žalbu je podnio tužitelj iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev prihvatiti, odnosno podredno, istu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Tuženik je podnio odgovor na žalbu u kojem predlaže da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem otkaza nedopuštenim i vraćanjem na rad.
6. Sud prvog stupnja je u prvostupanjskom postupku u bitnome utvrdio:
- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 31. kolovoza 2022. na radnom mjestu referent u Odjelu upravljanja i održavanja pri Sektoru toplinarstva,
- da je 15. siječnja 2025. tuženik putem ovlaštene tvrtke proveo provjeru prisutnosti alkohola u organizmu radnika te da je tom prilikom utvrđeno da je tužitelj na radnome mjestu, za vrijeme rada u 14,30 sati, imao koncentraciju alkohola od 2,95 mg/l,
- da je tuženik dana 30. siječnja 2025. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu kojim je tužitelju, temeljem odredbe čl. 116. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23 - dalje: ZR) kojom je tužitelju izvanredno otkazao ugovor o radu,
- da je tužitelj dana 4. veljače 2023. protiv Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 30. siječnja 2025. podnio zahtjev za zaštitu prava,
- da je tuženik Odlukom od 12. veljače 2025. prihvatio tužiteljev zahtjev za zaštitu prava, te opozvao Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 30. siječnja 2025.
- da je tuženik dana 7. ožujka 2025. donio Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu kojom je tužitelju, temeljem odredbe čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR, dao otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem tužitelja,
- da je protiv Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu od 7. ožujka 2025. tužitelj dana 21. ožujka 2025. podnio zahtjev za zaštitu prava,
- da je Odlukom od 4. travnja 2025. tuženik odbio tužiteljev zahtjev za zaštitu prava koji je tužitelj podnio 21. ožujka 2025.,
- da je tuženik tužitelju otkazao ugovor o radu iz razloga što je kod tužitelja 15. siječnja 2025. za vrijeme radnog vremena utvrđena prisutnost alkohola u krvi u koncentraciji od 2,95 mg/l pri čemu je tužitelju i prije tog događaja tužitelju dana 8. studenog 2022. izrečeno pisano upozorenje na obveze iz radnog odnosa,
- da je tuženik dokazao da je tužitelj počinio povrede radne obveze koje se tužitelju odlukom o otkazu stavljaju na teret,
- da u postupku utvrđene povrede radnih obveza predstavljaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu.
7. Tužitelj osporava pobijanu presudu ističući u istoj da tuženik nije, nakon što je stavio izvan snage Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu donijetu 30. siječnja 2025., mogao zakonito na temelju iste činjenične osnove odluku o redovitom otkazu skrivljenim ponašanjem. Također, tužitelj smatra da odluka kojom je udovoljio radnikovom zahtjevu za zaštitu prava analogno postupovnim posljedicama predstavlja pravomoćnu sudsku odluku, što proizlazi iz čl. 133. st. 4. ZR.
8. Međutim, žalbeni navodi tužitelja su neosnovani. Prije svega, potrebno je navesti da poslodavac ima ovlaštenje stavljati izvan snage vlastitu odluku o otkazu ugovora o radu. To može učiniti čak i nakon što radnik podnese tužbu sudu , a pogotovo to može učiniti povodom radnikova zahtjeva za zaštitu prava jer u tom slučaju odluka o otkazu nije postala konačna (u tom smislu su i odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-898/2022 od 11. listopada 2023. i Rev-238/2022 od 30. listopada 2023., kao i odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-238/16 od 30. ožujka 2017.). Pravna posljedica stavljanja izvan snage odluke o otkazu ugovora o radu je ta da takva odluka pravno ne egzistira i ne proizvodi pravne učinke, te se nakon stavljanja izvan snage ista više ne može utvrđivati nedopuštenom . Dakle, stavljanje izvan snage odluke o otkazu ugovora o radu nema za posljedicu stvaranje svojevrsne presuđene stvari kako to pogrešno smatra tužitelj, već ima za posljedicu da takva odluka o otkazu više pravno ne egzistira, te da posljedično tome ista ne može (više) predstavljati osnovu za prestanak radnog odnosa.
9. U konkretnom slučaju, tuženik je Odlukom od 12. veljače 2025. udovoljavajući tužiteljevom zahtjevu za zaštitu prava stavio izvan snage Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu koju je donio 30. siječnja 2025., nakon čega je dana 7. ožujka 2025. donio Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu kojim je tuženiku dao otkaz skrivljenim ponašanjem radnika. S obzirom da je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu stavljena izvan snage, te nema pravni učinak, tuženik je imao ovlaštenje da donese novo odluku o redovitom otkazu ugovora o radu te takva odluka nije nezakonita samom činjenicom što je ranija odluka o otkazu o izvanrednom otkazu stavljena izvan snage. To pogotovo što odluka o redovitom otkazu ugovora o radu skrivljenim ponašanjem tužitelja se ne temelji samo na povredi radne obveze počinjene 14. siječnja 2025., već i na povredi radne obveze koja je bila predmetom pisanog upozorenja koje je tužitelju izrečeno 8. studenog 2022. godine.
10. Nisu osnovani niti tužiteljevi žalbeni navodi koji se odnose na izrečeno pisano upozorenje na obveze iz radnog odnosa. Naime, tužitelju je dana 8. studenog 2022 izrečeno pisano upozorenje na obveze iz radnog odnosa te iz istog proizlazi da je tužitelj 15. lipnja 2022. na poziv direktora poslodavca da dođe u prostorije poslodavca odbio isto učiniti navodeći besmisleno obrazloženje. Također, utvrđeno je da je nakon što se pokušalo utvrditi da li se tužitelju nešto dogodilo s obzirom da je rekao da se ne osjeća dobro i da će se javiti u hitnu pomoć, tužitelj nije zatečen na radnom mjestu već u obližnjem ugostiteljskom objektu gdje je zajedno s drugim radnikom ispijao pivo. U postupku nije sporno, a navedeno proizlazi i iz izvedenih dokaza, posebice iz zapisnika o provjeri alkoholiziranosti od 14. siječnja 2025., da je tužitelj dana 14. siječnja 2025 zatečen na radnom mjestu s koncentracijom alkohola u krvi od čak 2,95 mg/l. Povrede radne obveze koja su se dogodile dana 14. siječnja 2025. u situaciji kada je tužitelj već jednom bio upozoravan na svoje radne obveze iz ugovora o radu kao i na mogućnost otkaza u slučaju kršenja istih, predstavljaju u svojoj ukupnosti zajedno sa povredom radnih obveza počinjenih 15. lipnja 2022. opravdani razlog za otkaz u smislu odredbe čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR kako to pravilno utvrđuje i ocjenjuje prvostupanjski sud. Okolnost što je tužitelju pisano upozorenje na obveze ugovora o radu izrečeno prije više od dvije godine na koju okolnost tužitelj ukazuje u podnijetoj žalbi ne znači da povrede iz tog upozorenja tuženik nije trebao uzeti u obzir prilikom donošenja odluke o otkazu. U konkretnom slučaju dakle, postojali su opravdani razlozi da se tužitelju redovno otkaže ugovor o radu zbog njegovog skrivljenog kršenja obveza iz radnog odnosa tako da su žalbeni navod tužitelja u tom smislu neosnovani.
11. Sud prvog stupnja je dakle, u prvostupanjskom postupku pravilno, u smislu odredbe čl. 8. ZPP, ocijenio sve izvedene dokaze, te je na temelju istih pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Stoga u postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP, a niti je ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP. Na takvo, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR kada je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem otkaza nedopuštenim i vraćanjem na rad odbio. Nije stoga ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP kojeg u žalbi također ističe tužitelj.
12. Tužitelj u žalbi ističe i da je sud prvog stupnja počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Međutim, suprotno žalbenim navodima tužitelja, pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne, dostatne i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati tako da nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Pritom sud prvog stupnja nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
13. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.
14. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).
15. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na žalbu jer navedeni troškovi u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP nisu bili potrebni za vođenje postupka.
16. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 30. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Vesna Žulj
