Baza je ažurirana 22.08.2025.
zaključno sa NN 85/25
EU 2024/2679
1
Poslovni broj: Gž-1673/2021-
Republika Hrvatska Županijski sud u Rijeci Žrtava fašizma 7 51000 Rijeka |
Poslovni broj: Gž-1673/2021-
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić, predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Zavod, Z., OIB: …, protiv tuženika C. o. d.d., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu, poslovni broj Pn-148/2019-18 od 18. lipnja 2021. u sjednici vijeća 18. siječnja 2024.,
r i j e š o j e
I Prihvaća se žalba tuženika te se ukida presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu, poslovni broj Pn-148/2019-18 od 18. lipnja 2021. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.
II Ostavlja se o naknadi žalbenog troška odlučiti u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom u točki I izreke tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju iznos od 27.614,38 kn sa zateznom kamatom od donošenja presude do isplate, po stopi pobliže navedenoj u izreci presude.
2. Točkom II izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.
3. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 80/22,114/22 i 155/23 dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu žalbenog troška.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba je osnovana.
6. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 27.614,38 kn s zateznom kamatom po osnovni štete koja mu je nastala isplatom invalidske mirovine osiguraniku Ž. V. koji je kao suvozač stradao u prometnoj nesreći 10. srpnja 1986. za koju prometnu nesreću je proglašen krivim R. F., vozač automobila osiguranog kod tuženika s time da tužitelj traži naknadu štete u visini 40% isplaćenih invalidskih mirovina osiguraniku i to za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2018.
7. Odlučujući o navedenom tužbenom zahtjevu prvostupanjski sud je utvrdio da je osiguraniku tuženika Ž. V. priznato pravo na invalidsku imovinu rješenjem tužitelja broj In-33005 od 21. rujna 1993. i to s osnova ozljeda iz navedene prometne nesreće 40% i bolesti 60%. Dalje je utvrdio da je tuženik osporio osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva te naveo da tužitelj neosnovano za utuženo razdoblje traži naknadu štete u punom iznosu bez odbijanja razmjernog dijela, te da u konkretnom slučaju za odlučivanje o tužbom zahtjev ne dolaze u primjenu odredbe čl. 161. čl. 162. čl. 163. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13, 151/14, 33/15, 68/15, 93/15, 120/16, 18/18, 48/18, 62/18, 115/18 i 102/19 – dalje ZMO) već da u primjenu dolazi Zakon o osiguranju imovine i osoba ("Narodne novine" broj 53/77) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja (1986.).
8. Prvostupanjski sud je otklonio kao neosnovane ove tuženikove prigovore, te zaključio da za odlučivanje o tužbenom zahtjev dolaze u primjenu navedene odredbe ZMO, uz obrazloženje da tužitelj ima pravo potraživati naknadu štete prema odredbama ZMO koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju s time da šteta za tužitelja nastaje isplatom svakog mjesečnog iznosa invalidske mirovine, njegovom osiguraniku, odnosno da svaka isplata za tužitelja predstavlja novu štetu slijedom čega da visinu naknade štete treba utvrđivati na temelju ZMO koji je bio u primjeni u vrijeme njezinog nastanka.
9. Cijeneći odredbe čl. 161. st. 1. i 2., čl. 162. st. 1. i 2. i čl. 164. st. 1. ZMO ("Narodne novine" broj 157/13) koji se primjenjuje od 1. siječnja 2014. a kojim odredbama je propisano da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na temelju mirovinskog osiguranja sve dok traje isplate tih davanja iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju; zatim naknada stvarna štete koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovog Zakona obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuje iz mirovinskog osiguranja: 1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu; 2. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja i 3. troškove profesionalne rehabilitacije kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava prvostupanjski sud je zaključio o osnovanosti tužbenog zahtjeva pri čemu nije prihvatio stajalište tuženika o tome da bi tužitelj imao pravo na naknadu štete samo u visini razlike invalidske mirovine i starosne mirovine za koju je osiguranik tužitelja ispunio uvjete navršenjem 65 godina života (3. kolovoza 2007.).
10. Slijedom toga, te utvrđujući da je tužitelj u navedenom utuženom razdoblju svom osiguraniku isplatio ukupan iznos invalidskih mirovina od 69.035,94 kn, da tuženik odgovora za štetu u omjeru od 40% tužbeni zahtjev tužitelja je prihvatio dok je o naknadi parničnog troška odlučio primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.
11. Prema shvaćanju ovog suda za odlučivanje o tužbenom zahtjevu ne dolaze u primjenu citirane odredbe ZMO-a već odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 dalje ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine. Takvo stajalište zauzeto je u rješenju Vrhovnog suda RH broj Rev-930/2022-2 od 11. travnja 2023., u predmetu, u istoj činjeničnog i pravnoj situaciji kao što je i ovaj, s time da je prethodno rješenjem Vrhovnog suda broj Revd-2216/2021 od 5. travnja 2021. taj sud dopustio tuženiku podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude koja je donijeta u tom predmetu. Iz obrazloženja rješenja od 11. travnja 2023. u bitnom proizlazi da Vrhovni sud između ostalog navodi da je i u ranijim brojnim odlukama primjerice broj Rev-68/2019-2 od 1. ožujka 2022. zauzeo shvaćanje da za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Zavodu, da se tuženik, kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač-štetnik, i to s obzirom na okolnost da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja u koje spadaju i poslovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti sukladno odredbama ZOOP. Dalje se navodi da osiguravajuća društva nisu štetnici nego da temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari (motornog vozila) imaju obvezu (kada su za to ispunjenje propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (konkretnog vozača kao štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Prema odredbi čl. 8. st. 1. ZOOP a u pogledu učinka ugovora o obveznom osiguranju, društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje odnosno cjenicima premije osiguranja. Dalje se navodi da tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP a kojim je odredbama Zakona i uređen opseg osiguranog pokrića odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti obračunava i naplaćuje premija osiguranja, te da je u toj pravnoj stvari trebalo odlučiti primjenom odredbe čl. 27. ZOOP koji uređuje subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja.
12. Prema spomenutoj zakonskoj odredbi obveza tuženika kao društva za osiguranje postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koji se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog invalidnosti pa je sud trebao utvrditi postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju invalidnosti i u ovisnosti o tome odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.
13. Prema tome razlozi pobijane presude na temelju kojih je sud prihvatio tužbeni zahtjev nisu prihvatljivi, a zbog pogrešnog pravnog pristupa odlučne činjenice su ostale neutvrđene jer u konkretnom slučaju visinu štetu treba obračunati temeljem odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP-a.
14. Osim toga, tuženik u žalbi osnovano ukazuje da prvostupanjski sud u obrazloženju presude nije ocijenio njegov prigovor da je u konkretnom slučaju iscrpljena svota osiguranja. Iako je prvostupanjski sud u obrazloženju presude spomenuo ovaj tuženikov prigovor, isti prigovor prvostupanjski sud nije obrazložio odnosno naveo razloge, zbog čega ga smatra neosnovanim, a time je u donošenju pobijane presude, počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju tuženik osnovano u žalbi ukazuje.
15. Prvostupanjski sud će u ponovnom suđenju otkloniti navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, te će imati u vidu sadržaj citiranog rješenja Vrhovnog suda RH kao i ovog rješenja, o primjeni mjerodavnog materijalnog prava, ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu te donijeti novu zakonitu odluku kojom će odlučiti i o troškovima cijelog postupka.
16. Slijedom obrazloženog te primjenom odredbi čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja, s time da je ostavljeno o naknadi žalbenog troška odlučiti u konačnoj odluci primjenom odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a.
U Rijeci 18. siječnja 2024.
Predsjednica vijeća
Dubravka Butković Brljačić v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.