Poslovni broj:157 K-75/2025-17

Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Ulica plemića Borelli 9

23000 Zadar

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od suca tog suda Vere Miočić, kao predsjednice vijeća, te sudaca porotnika Igora Dujele i Suzane Dundović, kao članova vijeća, u kaznenom predmetu protiv optužene TČ zbog kaznenog djela iz čl. 345. st. 3. u vezi st. 1. Kaznenog zakona («Narodne novine», broj 110/97, 27/98, 50/00

– Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, 77/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zadru broj: K -DO- 56/11 od 11. srpnja 2011., nakon rasprave održane 24. studenoga 2022., 1. travnja 2025., 27. svibnja 2025., 14. srpnja 2025., 25. veljače 2026., 15. svibnja 2026. i 24. lipnja 2026., zaključene u prisutnosti Nine Markić, zamjenice općinske državne odvjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, optuženice, branitelja optuženice Dalibora Škorputa, odvjetnika u Zadru i opunomoćenika oštećenika Davida Bajla, odvjetnika u Odvjetničko društvo FRANKO KOTLAR, ANA VIDOV & partneri, d.o.o. sa sjedištem u [adresa], dana 30. lipnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Temeljem odredbe čl. 453. Zakona o kaznenom postupku Narodne novine, broj:

152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda; 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24, 72/25 i 13/26 – dalje: ZKP)

optužena PČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kćer UČ i T rođ. P, rođena **.**.1963. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, trgovac, sa završenom srednjom školom, s novčanim primanjima u iznosu od oko 1.300,00 eura mjesečno, udana, majka dvoje punoljetne djece, bez čina, bez odlikovanja, neosuđivana

o s l o b a đ a  s e  o p t u ž b e

da bi u razdoblju od 29. studenog 2009. do 13. listopada 2010. u Škabrnji, s namjerom da se u znatnoj mjeri okoristi, kao poslovođa prodavaonice broj 86 Trgovačkog društva Sonik u Škabrnji, zadužena za raspolaganje novca i za raspolaganje robe u prodavaonici i za njezinu prodaju i naplatu, kao i za poslove redovnog polaganja dnevnih utržaka prodavaonice, ne vršeći redovito uplate dnevnih utržaka u vremenu od 27. rujna 2010. do 10. listopada 2010. neovlašteno zadržala za sebe iznos od 51.193,42 kune, a u vremenu od 29. studenog 2009. do 13. listopada 2010. neovlašteno uzela za sebe iz prodavaonice razne artikle u iznosu od 14.677,95 kuna, na koji način je oštetila navedeno trgovačko društvo za iznos od 65.924,08 kuna,

dakle, s ciljem prisvajanja stvari i novca velike vrijednosti, protupravno prisvojila stvari i novac koji su joj povjereni u službi,

pa da bi time počinila kazneno djelo protiv službene dužnosti – pronevjerom, opisano po čl. 345. st. 3. u vezi st. 1. Kaznenog zakona («Narodne novine», broj 110/97, 27/98, 50/00 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08- OUSRH, u daljnjem tekstu: KZ/97), a kažnjivo po čl. 345. st. 3. KZ/97.

II. Temeljem čl. 158. st. 3. ZKP-a upućuje se oštećeno trgovačko društvo SONIK d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 06269544602 da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici.

III. Temeljem čl. 149. st. 1. ZKP troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP te nužni izdaci optuženice i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Zadru je pod poslovnim brojem: K-DO-56/11 od 11. srpnja 2011. podiglo optužnicu (koja je zaprimljena kod ovog suda dana 13. srpnja 2011.), protiv optužene TČ, zbog kaznenog djela protiv službene dužnosti – pronevjerom, opisano po čl. 345. st. 3. u vezi st. 1. KZ/97, a kažnjivo po čl. 345. st. 3. KZ/97.

2. Napominje se da je ovaj sud 29. studenoga 2022. prethodno ovom ponovljenom postupku donio presudu poslovni broj: 89 K-846/18 kojom optuženicu oslobađa optužbe jer po mišljenju vijeća nije dokazana namjera optuženice za protupravnim prisvajanjem novca i stvari koji su joj povjereni u službi, već isključivo radi namirenja duga koji je optuženica imala prema oštećeniku, slijedom navedenog nije dokazano da bi počinila predmetno kazneno djelo koje joj se stavlja na teret

2.1. Povodom žalbe Županijski sud u Zadru je rješenjem poslovni broj Kž- 50/2024-5 od 28. siječnja 2025. prihvatio žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Zadru, ukinuo navedenu prvostupanjsku presudu i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred izmijenjenim vijećem. U obrazloženju drugostupanjske odluke je navedeno da će sud u ponovljenom postupku izvesti sve već izvedene dokaze, a po potrebi i nove, te će utvrditi je li optuženica imala potraživanje prema SONIK d.o.o., u kojem iznosu i po kojoj pravnoj osnovi, je li pravovremeno obavijestila poslodavca o tome da će na ime svog potraživanja zadržati novac ili nije, nakon čega će donijeti novu i na zakonu utemeljenu presudu.

3. U ponovljenom postupku, u očitovanju kakav stav zauzima prema optužnici, optuženica je navela da se ne smatra krivom za djelo koje joj se stavlja na teret, te da ne prihvaća postavljeni imovinskopravni zahtjev oštećenika.

4. Uz suglasnost stranaka pročitani su sljedeći dokazi: odluka Sonik d.o.o. [adresa] od 3. studenog 2010. (list 9), inventurne razlike (list 10-15), obračun u povodu inventure od 2. studenog 2010. (list 16), odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu (list 19), ugovor o radu od 18. travnja 2005. (list 21-22), ugovor o radu od 1. rujna 2008. (list 24-26), potvrda o zaključenom ugovoru o radu (list 23), ugovor o radu za radnicu ŠČ (list 27-29), međuskladišnica (list 33-85), knjiga popisa o nabavi i prodaji robe za 2010. godinu (list 86), podnesak Sonik d.o.o. od 15. 10. 2010. upućen radnici ŽČ od 15. 10. 2010. (list 89-90), prijava kršenja radne obveze (list 91), odluka Sonik d.o.o. [adresa] od 12. listopada 2010. (list 92), povratnica (list 93), uplatnica (list 94), konto kartica analitičke glavne knjige (list 95), odluka Sonik d.o.o. [adresa] od 3. studenog 2010. (list 96), odluka Sonik d.o.o. [adresa] od 18. si ječnja 2010. (list 110), konto kartice (list 97-98), izjava FČ (list 99), ugovor o zakupu (list 100 -101), zapisnik o primopredaji poslovnog prostora (list 102), Obavijest – prestanak ugovora o zakupu i iseljenje (list 103-104), obavijest o prestanku ugovora o zakupu (list 105), Odluka Sonik (list 110), analitičke temeljnice (list 111-113, 116, 121), razlike po inventuri ambalaže (list 114-115), elektronička pošta (list 106-109), obračun manjka za prodavaonicu 86 (list 117-120), Analitičke temeljnice (list 121), ukupan izlaz (list 122- 123), inventurne razlike (list 124-135), obračun kala, rasapa, loma, kvara i krađe (list 136-148), pregled inventurnih lista (list 149), inventurne liste (list 150-179), potvrda o visini dohotka za okrivljenicu za 2011. (list 225-226), zapisnik o primopredaji poslovnog prostora (list 229), dopis kojeg je oštećenik uputio NČ **.**.2010. (list 230), dopis kojeg je NČ uputio oštećeniku 1. listopada 2010. (list 231), ugovor o zakupu od 4. prosinca 2004. (list 232-233), rješenje policijske uprave zadarske od 2. lipnja 2005. (list 237-238), narudžba Sonik d.o.o. (list 239), zahtjev NČ podnesen Policijskoj upravi zadarskoj 30. svibnja 2005. (list 240), promet po žiro računu za NČ u odnosu na žiro račun otvoren kod Zagrebačke banke za razdoblje od 1. siječnja 2005. do 1. siječnja 2009. (list 241 -243), podnesak Sonik d.o.o. [adresa] od 5. travnja 2017. (list 289), podnesak Sonik d.o.o. [adresa] od 11. listopada 2017. zajedno s prilozima (list 296-305), medicinska dokumentacija za optuženu (list 308-311), ugovor o radu (list 312-313), podnesak Sonik d.o.o. od 7. prosinca 2017. (list 315), Izvadak iz zemljišne knjige (list 344 -362), potvrda zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Zadru od 4. rujna 2019. (list 363), iskaz svjedoka UČ od 7. rujna 2012. (list 227-228), iskaz svjedoka NČ od 30. listopada 2012. (list spisa 244-245), iskaz svjedoka OČ od 22. studenog 2012. (list spisa 247-248), suočenje između svjedoka OČ i UČ od 10. prosinca 2012. (list 249-250), iskaz svjedoka KČ od 15. listopada 2012. (list 235-236), iskaz svjedoka UČ od 22. ožujka 2017. (list 285-286), iskaz svjedoka KČ od 22. ožujka 2017. (list 286-287), iskaz svjedoka NČ od 26. svibnja 2017. (list 290-291), iskaz svjedoka RČ (list 291-292), iskaz svjedoka GČ (list 293), iskaz svjedokinje IČ (list 218-219), iskaz svjedokinje TČM (list 219), iskaz svjedokinje ĐČ (list 219), iskaz svjedoka AČ (list 219), iskaz svjedokinje BČ (list 220), iskaz svjedokinje JČ (list 220), iskaz svjedokinje MČ (list 220), iskaz svjedokinje ČČ (list 220), iskaz svjedokinje DČ (list 220-221), potvrda o visini dohotka i primitak Ministarstva financija, Porezne uprave [adresa], Ispostava Zadar za okrivljenicu (l.s. 370- 381), Vjenčani list (list 389), iskaz svjedoka NČ sa rasprave od 06. prosinca 2021. (l.s. 405-406), financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku Damiru Uglešiću zaprimljeno kod ovog suda 19. studenog 2021. (l.s. 392 -400), dopuna financijsko-knjigovodstvenog vještačenja dokumentacije od 10. ožujka 2022. (l.s. 411- 421), iskaz stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije Damira Uglešića sa rasprave od 12. svibnja 2022. (l.s. 433-437), platne liste za HČ od siječnja 2008. do prosinca 2008., od siječnja 2010. do listopada 2010. (l.s. 452 -473), sistematizacija radnih mjesta kao sastavni dio Pravilnika o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Sonik d.o.o. [adresa] (l.s. 474-533), podnesak Porezne uprave – Područni ured Zadar – Ispostava Zadar kao odgovor na dopis ovog suda od 29. lipnja 2022., dopuna financijsko - knjigovodstvenog vještačenja od 2. studenog 2022. po vještaku Damiru Uglešiću, dipl. oec. ( l.s. 553-560), izvadak iz sudskog registra za oštećenika Sonik d.o.o. (podaci od 18.05.2022. l.s. 439-447), podnesak oštećenika od 21. lipnja 2022. uz priloge dokumentacije i to platne liste za okr. HČ za 2008. i 2010. godinu, Pravilnik o radu Sonik d.o.o., sistematizacija radnih mjesta, odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu, dopis sindikalnom povjereniku od 21.10.2010., poziv na iznošenje obrane od 15.10.2010., prijava kršenja radnih obveza (l.s. 451-544), iskazi svjedoka UČ, DČ, RČ i NČ na raspravi 27. svibnja 2025. (l.s. 609-616), zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenice TČ dan kod Županijskog suda u Zadru dana 4. svibnja 2011. (l.s. 195), iskaz dan pred ovim sudom dana 25. srpnja 2012. (l.s. 217-218), iskaz okrivljenice dan pred ovim sudom dana 24. rujna 2015. (list spisa 279-281) i na raspravi 14. srpnja 2025. (l.s. 619-621) i izvod iz kaznene evidencije (l.s.632-633) za optuženicu.

5. Optuženica je u svojoj obrani pred ovim sudom na raspravi dana 25. srpnja 2012. (l.s. 217-218) navela da je njoj žao zbog ovakve situacije, no da napominje da se nije htjela okoristiti niti oštetiti predmetno trgovačko društvo odnosno gospodina UČ, da ima potraživanja od UČ što on zna, ali prešućuje. Ta potraživanja odnose se na njezine godišnje odmore koji joj nisu plaćeni, a i na iznose koje je njoj trebalo platiti za najam njezinog prostora koji je u sklopu njezine kuće. Ističe da je 2010. bilo govora o prekidu suradnje odnosno o zatvaranju dućana, a u to vrijeme da su postojala njezina potraživanja. Taj njihov odnos trajao je još od 2005. godine, a 2010. je poslao kontrolorku da kaže kakva će situacija biti i dalje. UČ je njoj predložio da naprave inventuru znajući točno da je ona uzela novac za svoja potraživanja. Složila se s tim i napravili su inventuru utvrdivši pri tome i raspoloživu robu. Ona je potpisala ispravu u kojoj potvrđuje da je uzela robu no pitanje koju je ona robu stvarno uzela jer je neku robu uzimala u ljutnji uslijed dijele te situacije. Napominje da je i naknadno predala preko kolegice dnevni utržak od prethodnog dana i to u vrijeme kada se radila ta inventura. Sama komisija se žalila na papire koji su joj služili za inventuru. Ona je marljivo radila i zato joj je i ponuđena daljnja suradnja s time da je pri tome druga strane bila spremna da se zaboravi ovo što je bilo, a tijekom tog svog rada nije bilo nikakvih opomena. Smatra potrebnim navesti i da je bilo ugovoreno da joj se daje 500 kuna za vanjski najam i da ističe da se UČ usprotivio kada mu je to spomenula navodeći da je trebalo proširiti ugovor. Na pitanje branitelja je li izračunala prethodno koliko iznos dug kojeg ima prema trgovačkom društvu Sonik, iskazala je da je to izračunala i utvrdila da se otprilike radi oko 60.000,00 kuna pri čemu da je uključila i kamate. Mislila je da će doći do sporazuma i da će joj se isplatiti taj iznos koji utvrdila na slijedeći način: računajući iznose od 500,00 kuna mjesečno za vanjski najam kroz razdoblje od 4 godine i 9 mjeseci, 4 godišnja odmora u iznos od 3.200,00 kuna svaki, četiri zaostale plaće u iznosu od 3.200,00 kuna i četiri zaostale najamnine za prostor u iznosu od 1.200,00 kuna za svaki mjesec. Ona je UČ obavijestila o svojoj namjeri i da će svoje potraživanje naplatiti na ovakav način. IČ je došla i rekla da će se ovaj dućan zatvoriti zbog nerentabilnosti posla. U jednom prostoru su se prodavala umjetna gnojiva. Zatim su tu imali plin te sredstva za zaštitu bilja. Dogovorio se iznos za taj drugi prostor i to 500,00 kuna. Period zadržavanja dnevnih utržaka je bio oko 10 dana. Zadnji utržak kojeg je vratila putem kolegice je bio 3.700,00 kuna, ona je smatrala da taj novac nije njezin i da je pet godina radila pošteno. Ona je smatrala da je kompenzirana glede svojih potraživanja u okviru iznosa kojeg je uzela i tako da nije bilo ni više ni manje od iznosa kojeg je trebala dobiti. Na pitanje zastupnice optužbe da može reći da je sa UČ o naplati potraživanja razgovarala u skladištu i u svojoj kući. Obavještavala je predmetno trgovačko društvo o svojim potraživanjima i to putem svog supruga još 2005. Ipak se najamnina redovno plaćala, ali je ona postavljala pitanje zašto se ne plaća za četiri mjeseca ali se postavilo pitanje zašto se ne plaća i za vanjski dio. Na kraju se nije reguliralo ugovorom za taj vanjski dio. U Sonik je iš la po robu i narudžbe, a interesirala se i za plaćanje godišnjih odmora no nisu joj davali adekvatne odgovore odnosno govorili su o nekakvoj zamjeni čemu se ona nadala no nikada nije došlo do adekvatne realizacije u pogledu njezinih godišnjih odmora i nisu joj davali adekvatne odgovore odnosno govorili su o nekakvoj zamjeni čemu se ona nadala. U trgovini su radili ona i kolegica ŠČ, svatko svoju smjenu. Ona je bila šef dućana. U trezoru se držao novac od pologa i to u sklopu dućana. Svaki dan zasebno bi polagala dnevni utržak. Optuženica je dalje u svojoj obrani navela da je točno da je zadržala iznos od 65.924,08 kuna, ali u novcu, ne u robi. Ona je u periodu od 10 dana uzela novac. Osim tog perioda od 10 dana ona nije uzimala novac. Ona nije uzimala novac prije 27. rujna 2010. Isto tako da nije uzimala nikakvu robu. Bila je zaposlena kao poslovođa prodavaonice br. 56. Ona je imala usmenu suglasnost da se ovaj drugi prostor iznajmljuje za 500,00 kuna mjesečno i to je učinjeno usmeno na način da je na to pristao direktor maloprodaje KČ kojem se ne može sjetiti imena. S time je upoznat i VČ s kojim je kasnije o tome razgovarala. Na pitanje je li znala točan iznos novca koje je uzela iskazala je da je znala okvirno. Uzela je oko 50.000,00 kuna, a ne 65.000,00 kuna koliko joj se stavlja na teret. Ona da smatra da je još ostala oštećena budući je smatrala da s kamatama njezina potraživanja iznose oko 60.000,00 kuna. Njezina pomoćnica je išla na godišnji odmor i ona je uslijed toga našla drugu osobu da obavlja rad. Sonik je redovito isporučivao robu. Ona je potpisala da je roba otišla u cijelosti, a kasnije joj se stavilo na teret nekih 14.000,00 kuna manjka.

5.1. Nadalje, optuženica je u svojoj obrani pred ovim sudom na raspravi dana 24. rujna 2015. (list spisa 279-281) navela da je ona zadržala iznos od 50.000,00 kuna kako bi se nagodila s poslodavcem za novac kojoj joj poslodavac ima isplatiti na ime neiskorištenih godišnjih odmora kao i za najamninu od 4 mjeseca za prostoru sukladno ugovoru. Što se tiče godišnjeg odmora tražila je da se plati ili da je pošalju na godišnji odmor. Dozvola za prostor odnosno dodatnu kvadraturu bila je ishodovana te ističe da se radilo o 4 godine i 7 mjeseci koliko je oštećenik trebao platiti za najam te dodatne kvadratura. Nju nisu pustili na godišnji te je ostala s djelatnicom koja nije bila adekvatno osposobljena za posao. Njoj su nudili iz Sonika da će joj potraživanja biti plaćena no na kraju joj to nisu platili. Na kraju su joj uzeli i franšizu te da je rekla da će o tome razgovarati tek kad stari dug bude njoj plaćen. Tijekom 2010. je dogovorila da će treći dan novac biti uplaćen ako zbog spriječenosti ne bude plaćeno u prethodna 2 dana. Vidjelo se je li novac uplaćen budući da je tu postojala i osoba kontrolor. Ona novac nije pronevjerila nego zadržala i rekla je IČ da nema pravo dolaziti n joj u kuću i pitati za novac te je istaknula da se to rješava između nje i vlasnika UČ s kojim je rješavala to spomenuto potraživanje koje je imala prema Soniku. IČ je došla idućeg dana i optužila je da je ona lopovica, a VČ je došao istoga dana zajedno sa IČ i to popodne te joj je rekao da su njezina potraživanja za godišnji odmor otišla u zastaru što ju je naljutilo i smatra da je prevarena. Nisu ispoštovali ni ugovor prema kojem je navedeno da ranije stupaju u radni odnos nego što im je priznato pri čemu da ističe da se radi o 4 mjeseca da je manje plaćeno. VČ ju je molio da ponovno rade, ali je ona to odbila budući da je to bilo slabo plaćanje za prostor u smislu da joj je trebalo biti isplaćeno za taj radni najam. Što se tiče inventure da je isticala da neće to potpisati dok ne dobije uvid u cjelokupnu dokumentaciju, ali joj je rečeno da je VČ rekao da će sve biti u redu pa je ipak odlučila potpisati. Govorilo se o najmu glede vanjskog dijela i to u smislu veće kvadrature te ju je pri tome VČ upućivao na KČ. Ona je potpisala dokumentaciju da je roba otišla u cijelosti, a onda se njoj stavlja na teret 20.000 ,00 kuna. Poslije nije više imala uvidu u tu inventuru te smatra da se radi o jednostranoj odluci. Poslije inventure trebalo je doći do toga da se sve vrati kako je prije bilo i trebao je doći JČ kojem ne zna ime i koji je bio šef tj. tehnički direktor i koji je trebao dovesti prostor u prvobitno stanje, a njezin muž je potpisao papir da je sve u redu i da su sve ofarbali. Nakon nekoliko dana trebala je doći djelatnica Sjauš koja je bila član komisije za inventuru koju je VČ poslao da izvidi što ona radi. Ona je bila u kući. ŠČ je bila u dućanu te su joj u kuću ušli VČ i JČ. Ona je potpisala da je manjak u dućanu budući da je VČ vikao u kući u kojoj je tada bila njezina bolesna svekrva koja se prepala, a VČ joj je govorio da to mora potpisati iako je ona objašnjavala da se ne smatra krivom i da su oni to sve skrivili time što nisu isplatili ranija potraživanja. Nakon toga su se VČ i ona sastajali još dva puta i pri tome je on govorio da će platiti no nikad nije govorio što će točno platiti. VČ je pitao zašto nisu napravili novi ugovor ili proširili stari ugovor glede vanjskog dijela pa proizlazi da je imao u sve uvid. Govorio je da nisu radili u razdoblju koje je navedeno u ugovoru. Ona smatra da je to trebalo također biti isplaćeno. Tek su počeli 7. i 8 mjesec plaćati glede onoga što je navedeno u govoru za prostor, nakon što ih je njezin muž opominjao. Ona ostaje kod svojeg ranije iskaza kojeg je dala u ovom postupku 25. srpnja 2012. Optuženica je dalje u svoju obranu iskazivala na pitanje tužitelja da je Sonik bio u ugovornom odnosu sa njezinim suprugom što se tiče najma prostora, a ne sa njome. Na pitanje je li imala primjedbe na inventurni zapisnik iskazala je da joj je dan taj zapisnik potpisala kada je roba otišla u cijelosti iz prodavaonice br. 86. Postavlja pitanje što je mogla. Inventurni zapisnik nije potpisala. Nije ga potpisala budući da joj ništa nije dato, samo je međuskaldišnice potpisala. U inventurne liste da je popisivala onu robu koja je otišla. Četiri godišnja odmora njoj nisu priznata, a svaki iznosi 3.200,00 kuna kako je to VČ potpisao. Na pitanje zašto nije reagirala već prilikom prvog godišnjeg odmora iskazala je da joj je rečeno da je nema tko zamijeniti, da nema ljudi. Kod drugog godišnjeg odmora nije reagirala budući da je kolegica otišla u Australiju i dobila 2 mjeseca neplaćenog dopusta. KČ joj je rekao da nema ljudi koje bi poslali u zamjenu. Tražila je da joj se isplati za ta 2 godišnja odmora, ali uzalud. Tek 2008. je išla na godišnji odmor i pitala je što će biti sa ovim ranijim godišnjim odmorima i u kadrovskoj službi je bio odgovor da će se to riješiti. Ona je 2010. dobila otkaz pa je propao i godišnji odmor za tu godinu, a ističe da je VČ imao veliku dobit u tom dućanu u kojem je ona radila. Ona je 2009. bila na godišnjem odmoru. To za 2010. neće biti vidljivo niti u radnoj knjižici. U ugovoru o zakupu poslovnog prostora je bilo navedeno da se radi o ugovoru na vrijeme od 5 godina i da iznosi mjesečni zakup 1.300.00 kuna. VČ nije uredno plaćao njezinom suprugu za taj zakup već je tek u 7. i 8 mjesecu 2005. godine počeo plaćati. Dakle, ta plaćanja su išla između UČ i njezinog supruga. Ona je predmetni novac zadržala u svrhu da time podmiri potraživanja koja je imala prema UČ. Nakon toga je pokušala razgovarati sa UČ u svrhu podmirenja potraživanja no samo joj je rečeno da će biti plaćeno i to je na tome ostalo. Zadržani novac se i danas nalazi kod nje. Da je imala namjeru pokrasti UČ onda ne bi vraćala 3 .000,00 kuna što se odnosi na novac iz poslovanja od prethodnog dana. Na poštu je polagala novac, takva je obveza postojala s time da nije to bilo obvezno svaki dan polagati nego svaki drugi. Na pitanje je li izvijestila UČ da je zadržala novac, iskazala je da je VČ to već znao, budući da mu je najavila da će zadržati taj novac. Izvijestila je VČ da je zadržala novac par dana prije inventure. Ona je UČ iznijela svoje činjenice, a on je iznio svoje. Nikog drugog nije izvijestila da je zadržala novac. UČ je rekao neka se sve ovo riješi na obostranu korist no do toga na kraju nije došlo. Nakon zadržavanja novca nije tražila UČ da razgovara sa njome već je on došao kod nje u kuću tražeći da nastave daljnju suradnju što je ona odbila. Normalno je da je bila prisutna prilikom inventure. Na rad inventurne komisije nije imala primjedbi osim što ju je smetalo što su ih iz firme stalno zvali pa ona nije imala mogućnost da preda svu dokumentaciju. Potpisala je inventurne liste. Kada je Sonik napustio prostor koji je bio u zakupu odnijeli su sve stvari i iz garaže te boks za plin. Njezin suprug je potpisao zapisnik o primopredaji kao što je već navela ranije u zapisniku. N jezin suprug je usmeno njima rekao primjedbu da nije sve dovedeno u prvobitno stanje. Nije imao primjedbi na predanu površinu. Predana je i garaža i rešetarski kavez. Radi se o velikom prostoru od 4 prostorije sa velikim hodnikom. Na pitanje koju to dokumentaciju nije imala prilike predati inventurnoj komisiji iskazala je da je svu dokumentaciju predala no trebalo je još unijeti robu koja je došla tog dana. Kada je govorila da su joj iz Sonika nudili da će joj sve biti plaćeno mislila je na UČ i KČ. Nisu govorili o novčanim iznosima već samo pojedinačno o godišnjim odmorima kao četiri zakupnine pod 1.300,00 kuna te 4 godine i 7 mjeseci po 500 ,00 kuna. Ništa se u međuvremenu nije promijenilo tj. od zadnje rasprave te između nje i Sonika nije bilo nikakvog plaćanja odnosno podmirenja potraživanja. Na pitanje je li spremna U vratiti novčani iznos, iskazala je da ona nema što U vraćati budući da im ništa ne duguje te da je došlo do narušenja njezinog zdravlja i dostojanstva. Bila je u stalnom radnom odnosu sa Sonikom i plaću je uglavnom redovito primala odnosno uz eventualna zakašnjenja od par dana. Ona je tražila ili da je puste na godišnji odmor ili da joj plate. Dobivala je novac za to vrijeme dok je radila, a nije išla na godišnji odmor. Ona i muž su se dogovorili da ona zadrži iznos koji se odnosi na neplaćeni zakup. Prijašnje inventure bile su sve uredne. Sonik nije upao u isto vrijeme u posjed poslovnog prostora i garaže te je naknadno ušao u posjed vanjskog dijela i za to je bilo određeno 500,00 kuna usmeno između njezinog muža i KČ. Početkom 5. mjeseca se ušlo u posjed tog vanjskog dijela odnosno 4 mjeseca kasnije. Njezin suprug je NČ, ona smatra da se radi o njihovoj zajedničkoj imovini i glede dugova i glede prihoda. Na naknadno pitanje opunomoćenika optuženica je odgovorila da je površina boksa za boce 25x15 m, a spominje i prostoriju od 25 kvadrata gdje se čuvala stočna hrana. Garaža ima više od 80 kvadrata i navela je da se to može provjeriti.

5.2. Odgovarajući na pitanja na raspravi 14. srpnja 2025. optuženica je odgovorila da nikada nije uzela nikakve artikle za sebe jer smatra da joj to ne pripada. Ako je nekad to ušlo u zapisnik navodi da to nije istina. Jedino što je napravila jest da je bacila artikle koje im nije priznao dobavljač (sredstva za pranje i čišćen je), pa ih je od ljutnje bacila u smeće. Oštećenik joj nikada rekao koji bi to artikli nedostajali odnosno kolika bi bila njihova vrijednost.

6. Tijekom postupka, pa tako i ponovljenog suđenja, nije bilo sporno da je oštećenik trgovačko društvo Sonik d.o.o. optuženici kao poslovođi prodavaonice broj 86 u [adresa] povjerio obavljanje poslova iz određenog djelokruga u njegovoj tvrtki i da su optuženici u obavljanju tih poslova bili povjereni novci i roba, odnosno nije sporno da je ista bila zadužena za raspolaganje novcem i robom u prodavaonici, za njezinu prodaju i naplatu, kao i za poslove redovnog polaganja dnevnih utržaka prodavaonice, te nije sporno da ista nije vršila redovito uplate dnevnih utržaka u vremenu od 27. rujna 2010. do 10. listopada 2010. te da je zadržala za sebe iznos od 51.193,42 kune, s time da spori da bi uzela za sebe iz prodavaonice razne artikle u iznosu od 14.677,95 kuna. Kazala je kako je iznos zadržala kako bi se nagodila s poslodavcem za novac koji joj oštećenik Sonik d.o.o. ima isplatiti na ime neiskorištenih godišnjih odmora kao i za neplaćenu najamninu za najam prostora koji je zajednička imovina nje i njezinog supruga, koji je u sklopu njihove kuće, navodeći da je ona UČ iz Sonik d.o.o. obavijestila o svojoj namjeri i da će svoje potraživanje naplatiti na ovakav način, navodeći dalje u bitnome da je ona smatrala da je kompenzirana glede svojih potraživanja u okviru iznosa kojeg je uzela i tako da nije bilo ni više ni manje od iznosa kojeg je trebala dobiti.

7. Prema provedenom financijsko knjigovodstvenom vještačenju po stalnom sudskom vještaku Damiru Uglešiću dokumentacije, a sukladno raspoloživoj dokumentaciji koja se nalazi u spisu, proizlazi da je popis robe u prodavaonici br. 86. u [adresa] obavljen 13. listopada 2010., kojemu je nazočila optuženica, i to za period poslovanja od 29. studenog 2009. do 13. listopada 2010. Kako je navedenu prodavaonicu trebalo vratiti zakupodavcu NČ iz [adresa], dakle, zatvoriti i svu trgovačku robu odvesti u skladište, odnosno druge prodavaonice trgovačkog društva Sonik d. o. o. [adresa] popisna komisija je dana 13. listopada 2010. za svu trgovačku robu koja se nalazila u prodavaonici broj 86 u [adresa] i koja je odvezena u skladište i druge prodavaonice Sonik d.o.o. [adresa], sačinila 30 međuskladišnica od broja 860068 do 860097 u ukupnom iznosu 86.742,10 kuna. Navedene međuskladišnice knjižene su u knjizi o nabavi i prodaji robe za 2010. te je za ukupan iznos od 86.642,10 kuna smanjeno zaduženje prodavaonice broj 86 u [adresa]. Nadalje, obrada popisa robe završena je 2. studenog 2010. te je utvrđen manjak robe u iznosu od 23.394,60 kuna, a od tako utvrđenog inventurnog manjka priznat je kalo (dozvoljeni manjak prema Odluci HGK) u iznosu od 5.858,99 kuna, te je utvrđen nedozvoljeni manjak u iznosu od 17.535,61 kuna. Prema odluci Skupštine Sonik d.o.o. prodavaonici br. 86 iz [adresa] odobrava se iznos rizika u iznosu od 2.857,66 kuna (0,30% na promet prodavaonice bez cigareta i kartica), te je na kraju utvrđen iznos manjka robe koji tereti poslovođa u iznosu od 14.644,95 kuna. Kontrolu polaganja utrška na žiro račun od strane TČ, poslovotkinje prodavaonice br. 86. u [adresa] vještak je provjerio preko provedenih knjiženja na konto kartici analitičke glavne knjige, te je utvrdio da ista nije redovno i na vrijeme polagala dnevne utrške na žiro račun Sonik d.o.o. [adresa], te da nije izvršila polog utrška u vremenu od 27. rujna do 10. listopada 2010. u iznosu od 51.380,68 kuna. Obzirom da je po prethodno uplaćenim utršcima platila 187,26 kuna više od utvrđene obveze, saldo manje položenog utrška na dana 13. listopada 2020. godine iznosi 51.193,42 kuna. Navedeni iznos knjižen je temeljnicom br. [broj telefona] od 2. studenoga 2010. na kontu 1659- potraživanja za manje plaćeni utržak (PČ). Dakle, na dan popisa 13. listopada 2010. u prodavaonici br. 86 u [adresa] utvrđeni su inventurni manjkovi robe u iznosu od 14.677,95 kuna, evidentne ambalaže u iznosu od 52,71 kuna, te manje položen utržak na žiro račun Sonik d.o.o. [adresa] u iznosu od 51.193,42 kuna, što ukupno iznosi 65.924,08 kuna, a prema odluci Skupštine Sonik d.o.o . [adresa], za navedene iznose manjka robe, evidentne ambalaže i manje položen utržak prodavaonice tereti se odgovorna osoba PČ. Prema dopuni financijsko-knjigovodstvenog vještačenja dokumentacije koja dopuna datira od 10. ožujka 2022. proizlazi da je vještak izračunao koliko bi iznosila naknada štete na ime 12 neiskorištenih godišnjih odmora za 2005., 2006., 2007., 2008., 2009. i 2010., a za što je optuženica tvrdila u svojoj obrani da joj je poslodavac dugovao, a obzirom da je optuženica u svojoj obrani tvrdila da godišnji odmor u tim godinama nije iskoristila, pa da joj je oštećeni Sonik d.o.o. onda dugovao shodno tome naknadu, pa je tako vještak izračunao da prema rekapitulaciji naknade štete na ime neiskorištenih godišnjih odmora iznosi ukupno 24.607,38 kuna, dok prema dopuni financijsko-knjigovodstvenog vještačenja dokumentacije koja dopuna datira od 2. studenog 2022., a sukladno novo pribavljenoj dokumentaciji u spisu, ta rekapitulacija iznosi 19.601,41 kuna (glavnica 14.068,65 kuna plus 5.532,76 kuna zatezne kamate obračunate do 13. listopada 2010.). Nadalje, prema dopuni financijsko-knjigovodstvenog vještačenja koja dopuna datira od 2. studenog 2022. proizlazi da je Sonik d.o.o. [adresa] za poslovanje prodavaonice 86 u [adresa], osim poslovnog prostora za koji je sačinjen Ugovor o zakupu opisan u točki 1.3. dopune financijsko-knjigovodstvenog vještačenja od 10. ožujka 2022. (list spisa 411 -420), koristio i garažni i vanjski prostor u kojem su se držala umjetna gnojiva i sredstva za zaštitu bilja, te u posebnom boksu plin u bocama, a za ovaj dodatni prostor koj i je Sonik d.o.o. [adresa] koristio nije sačinjen pismeni ugovor, ali kako tvrdi optuženica dogovoreno je da se mjesečno plati 500,00 kuna. Sud je zatražio od Porezne uprave, Ispostava Zadar, podatak o tome koliko bi iznosila prosječna mjesečna zakupnina za zakup garaže površine 80 m2 na adresi [adresa] (l. s. 648), a Porezna uprava, Područni ured Zadar, Ispostava Zadar, svojim dopisom od 14. srpnja 2022. godine (list spisa 549) obavijestila je Općinski sud Zadar da je dana 14. srpnja 2022. izvršena pretraga u bazi podataka informacijskog sustava Porezne uprave, te je utvrđeno da na lokaciji, [adresa], ne raspolaže traženim podacima. Stoga vještak nije mogao izvršiti obračun zakupnine za predmetnu garažu.

7.1. Iskazujući na raspravi 12. svibnja 2022. (l.s. 431-437) vještak Uglešić je kazao kako nije mogao utvrditi točan iznos naknade štete zbog neiskorištenog godišnjeg odmora jer mu poslodavac odnosno oštećenik nije dostavio podatke pa je izračun bio po njegovoj procjeni vezano uz rekapitulaciju štete na ime neiskorištenih godišnjih odmora s time da je zaključio da bi optuženica bila na godišnjem odmoru u periodu od 2005. do 2010., ali nije mogao zaključiti koliko točno dana je bila na godišnjem i na koliko dana godišnjeg odmora je imala pravo.

7.2. U dopuni nalaza i mišljenja od 2. studenoga 2022. (l.s. 553 -559) nastavno je naveo da naknada štete za neiskorišteni godišnji odmor za razdoblje 2005. do 2010., sa zatezni kamatama, iznosi sveukupno 19.601,41 kn.

7.3. Isto tako, vještak je zaključio iz stanja spisa da za dodatni prostor koji je Sonik d.o.o. [adresa] koristio nije bio sačinjen pismeni ugovor, ali da je optuženica u svojem iskazu tvrdila da je dogovoreno da se za to mjesečno plati 500,00 kuna i na temelju toga je napravio izračunan i prema tome u dopuni nalaza i mišljenja pod točkom 4. naveo da se je za poslovanje prodavaonice koristio i garažni i vanjski prostor u kojem su se držala umjetna gnojiva i sredstva za zaštitu bilja te u posebnom boksu plin u bocama, i za to je bilo dogovoreno da se mjesečno plati 500,00 kuna. U spisu nije pronašao dokument temeljem kojeg su bilo optuženica, bilo njezin suprug ili netko treći od Sonika d.o.o. za vrijeme trajanja ugovora o zakupu tražili bilo kakvu naknadu po osnovi korištenja nekog dodatnog prostora koji nije naveden u ugovoru.

7.4. Na stranici 2 dopune nalaza i mišljenja pod naslovom 1.1 vrijednost manjka robe na teret optuženice po inventuri na dan 13. listopada 2010. godine i je objasnio ja sam objasnio da nema za ovaj u konačnici utvrđeni inventurni manjak koji je teretio optuženicu u iznosu od 14.677,95 kn u količini i vrijednosti artikala pri čemu se ne može zaključiti o kojim artiklima je riječ jer nema pregleda artikala po količini, po cijeni i maloprodajnoj vrijednosti. Za evidentirani stvarni manjak u iznosu od 23.394,06 kuna se točno zna o kojim se artiklima točno radi i po njima je utvrđena maloprodajna cijena, to je list spisa 10-15.

7.5. Pregledom prometa po žiro računu fizičke osobe NČ koji se vodi kod Zagrebačke banke d.d. Zagreb ustvrdio je da oštećenik Sonik d.o.o. na ime osnovnog ugovora o zakupu nije isplatio četiri najamnine.

7.6. Nalaz i mišljenje te iskaz vještaka sud prihvaća kao jasan i u skladu sa strukom i dostupnom dokumentacijom, nije imao razloga posumnjati u njegovu točnost niti je prigovorima doveden u pitanje stoga nije bilo potrebe provesti drugo takvo vještačenje.

8. Svjedoci OČ i VČ, prilikom suočenja na raspravi 10. prosinca 2012. (l.s. 249-251) potvrdili su da je bio sastanak na kojemu je bilo govora o dugu od cca 65.000,00 kn odnosno 50.000,00 kn i govorilo se o onome što je otuđeno iz trgovine, s time da je OČ naveo kako je bilo govora o najamnini koju je optuženica spominjala i godišnjem odmoru dok je VČ otklonio najamninu jer da je ona uredno plaćena. Obojica svjedoka su se suglasili da je PČ imala potraživanja za neiskorišteni godišnji i to samo za 2010. iako je bilo govora i o drugim godinama. Jedan i drugi su se usuglasili da nije bilo govora o zastari potraživanja.

9. Svjedok KČ u svoji iskazima (l.s. 235-236, 286-287) u bitnome je kazao kako se ne može sjetiti da bi optuženica isticala kakve primjedbe u vezi najma, osim što je kazao da nije bila dogovorena naknada za garažu gdje je bio smješten plin, isto tako da se ne sjeća je li optuženica iznosila primjedbe u vezi korištenja godišnjeg odmora.

10. Svjedok GČ nije imao saznanja o odlučnim činjenicama (l.s. 293-294).

11. Svjedokinja IČ (l.s. 218-219) navela je kako je nakon utvrđenog manjka novca određena hitna inventura, a potom da je PČM spomenula dugovanja od ranije na ime najma i godišnjeg odmora. Optuženica da je počela govoriti o nekakvim svojim potraživanjima za vanjski dio koji se koristi tek kada joj je spomenula franšizu.

12. Svjedoci TČM, ĐČ, AČ i BČ (l.s. 219-220), članovi inventurne komisije, kazali su da su utvrdili inventurni manjak, a optuženica prilikom inventure nije imala primjedbi. Svjedokinje JČ i MČ (l.s. 220) potvrdili da optuženica nije uredno polagala novac, a ČČ (l.s. 220) da se pokušalo postići sporazum sa optuženicom da nadoknadi predmetni iznos dok njoj nije poznato da bi optuženica imala potraživanja prema Sonik d.o.o. Svjedokinja ŠČ (l.s. 220-221) kazala je kako joj je optuženica rekla da neće plaćati utrške dok ne dođe PČM da se riješe problemi oko najma za mjesto gdje je stajao plin i gnojivo, a nije primijetila da bi optuženica uzimala stvari iz trgovine koje nije platila. Optuženica da je imala godišnje odmore, ona ne zna kolikom ispočetka da nije išla s time da joj je prvi godišnji bio 2008.

13. Svjedoci koju su naknadno ispitani u ponovljenom postupku na raspravi **.**.2025. VČ, zastupnik po zakonu Sonik d.o.o., NČ i RČ, suprug i sin optuženice te ŠČ, zaposlena na istom radnom mjestu kao i optuženica (l.s. 609-616) nisu svjedočili o tome da bi se optuženica obraćala Sonik d.o.o. vezano uz potraživanja koje je imala prema njima sa osnove neplaćenog godišnjeg odmora i zakupnine za korištenje prostora u kući optuženice i njezina supruga. Suprug NČ naveo je kako se dug sa osnove zakupnine tretira kao zajednički prema njemu i supruzi jer se radi o zajedničkoj nekretnini iako je on formalno upisan kao vlasnik nekretnine pa potraživanje da predstavlja bračnu stečevinu. VČ, kada mu je predočen njegov iskaz na raspravi 7. rujna 2012. (l.s. 227 -228) naveo je da je u kadrovskoj službi utvrdio da je za 2008. godinu optuženica koristila 18 dana, dok je za 2009. koristila 21 dan, a za 2010. nije ništa koristila i da joj je pristao priznati 3.200,00 ili 3.400,00 kuna no ona se nakon toga nije javila pa je odlučio podnijeti kaznenu prijavu, odgovara da ju je zaista htio obeštetiti ako nije iskoristila svoj godišnji odmor u cijelosti, da su joj htjeli izaći u susret iako je njezina obveza bila iskoristiti godišnji odmor za prošlu godinu do 30. lipnja tekuće godine, ali nikad to nisu uspjeli dogovoriti jer se ona nikad nije javila s time da se zakup uredno plaćao i da su koristili i manje od ugovorenih 130 m2. Suprug optuženica NČ kazao je kako je njegovoj supruzi poslodavac Sonik d.o.o. nije platio naknadu za neiskorišteni godišnji odmor pa je ona za sebe zadržala novac na ime neiskorištenog godišnjeg odmora i neplaćene zakupnine, kazao je i kako njegova supruga za sebe nije zadržala nikakve artikle, samo da su bacili sredstva kojima je protekao rok.

14. Obilježja kaznenog djela pronevjere po KZ/97 (članak 345.) su: (1) povjeravanje stvari na radu, (2) protupravno prisvajanje i (3) izravna namjera (dolus directus), koji moraju biti kumulativno dokazani.

15. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi kako je optuženica nesporno imala osobno potraživanje prema oštećeniku svom poslodavcu Sonik d.o.o., međutim financijskim vještačenjem, koje je u tom smislu jedini adekvatan dokaz obzirom svjedoci nisu o tome dali konkretne podatke, nije bilo moguće utvrditi o kojem je točno iznosu riječ što je vještak potvrdio iskazujući usmeno na raspravi obzirom nije imao podatak koliko bi optuženica dana godišnjeg uistinu iskoristila. Analizom dopune financijskog vještačenja od 2. studenoga 2022. zaključuje se da je vještak izračunao koliko je optuženici manje priznato pravo na godišnji odmora u tom periodu zajedno sa zateznom kamatom, ali se ne uviđa da bi bilo prikazano koliko je dana godišnjeg uistinu i koristila s obzirom da to i sama optuženica problematizira. Postoji praksa (osobito u manjim prodavaonicama s minimalnim brojem radnika) gdje se godišnji odmor evidentira "na papiru" kako bi se ispunila zakonska forma, a radnik nastavlja raditi jer ga nema tko zamijeniti. Optuženica je upravo to tvrdila, naime da je ostajala na radu jer nije bilo zamjene. Nadalje, vještak nije mogao utvrditi količinu i vrijednosti artikala od 14.677,95 kn pri čemu nije mogao zaključiti o kojim artiklima je riječ jer nema pregleda artikala po količini, po cijeni i maloprodajnoj vrijednosti. U odnosu na zakupninu je situacija drugačija jer je ugovor o zakupu sklopio suprug optuženice NČ kao zakupodavac i u tom smislu on nastupa kao druga ugovorna strana prema Sonik d.o.o. u smislu Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008- dalje ZOO), a za ugovor o zakupu se prema čl. 4. st. 2. Zakona o zakupu i prodaji poslovnog prostora (Narodne novine br. 91/1996, 124/1997, 174/2004, 38/2009) traži obvezna pisana forma što je uvjet njegove valjanosti (čl. 290. ZOO), koji oblik vrijedi za sve daljnje izmjene pa tako i za povećanje zakupnine u odnosu na dodatni prostor, u suprotnome isto nema pravni učinak (čl. 286. st. 2. ZOO). Ukoliko bi se radilo o bračnoj stečevini optuženica zaista ima svoj udio u zakupnini, ali samo prema svom suprugu, ne i prema oštećeniku koji tu nastupa kao zakupac.

16. U predmetnoj situaciji, po mišljenju vijeća, nije nedvojbeno utvrđeno koliko bi optuženica dana godišnjeg uistinu iskoristila. Platna lista prikazuje naknadu koja je isplaćena, ali ne govori o tome je li godišnji odmor faktično korišten ili je naknada isplaćena za eventualni fiktivni godišnji odmor koji radnik zapravo nije koristio, a iz dopune vještaka Uglešića od 2. studenoga 2022. vidimo samo rekapitulaciju vezano uz priznati godišnji odmor, ne spominje se stvarno korišteni godišnji odmor u periodu 2005.-2010. s time da je ranije na raspravi 12. svibnja 2022. kazao da mu podatak o stvarnom korištenju nije bio dostupan koji podatak naknadno ne spominje u dopuni. Sama optuženica negira da bi koristila puni godišnji odmora, što njezina kolegica ŠČ potvrđuje i navodi da ispočetka optuženica nije išla na godišnji i da joj je prvi bio 2008., a svjedoci OČ i VČ prilikom suočenja navode da nije bilo govora o zastari ovog potraživanja optuženice iz radnog odnosa, a koji prigovor je bilo potrebno istaknuti da bi proizvodio učinke. U postupku stoga nije bilo moguće utvrditi razliku između iznosa potraživanja i iznosa štete što sve utječe na samu kvalifikaciju djela, a u dvojbi o visini potraživanja nastalog iz radnog odnosa i zbog nedostatka specifikacije inventurnog manjka zbog čega nije bilo moguće utvrditi koji artikli nedostaju, a koju dokumentaciju je u obvezi voditi poslodavac odnosno oštećenik, primjenom pravnologičkog pomagala in dubio pro reo (čl. 3. st. 3. ZKP) , treba se tumačiti u korist optuženice. Prema tome, uzevši da je optuženica nesporno imala potraživanje prema oštećeniku, ali čija visina u postupku nije dokazana, sud je utvrdio da time nije nedvojbeno dokazana namjera protupravnog prisvajanja na strani optuženice. Pri takvoj ocjeni više i nije relevantno samo pravo zadržanja i obavještavanje o zadržanju. Slijedom svega navedenoga, nije sa sigurnošću dokazano da je optuženica počinila kazneno djelo koje joj se stavlja na teret, stoga je optuženicu trebalo osloboditi optužbe temeljem članka 453. točke 3. ZKP-a.

17. Kako je donesena oslobađajuća presuda oštećen ik je sukladno čl. 158. st. 3. ZKP-a upućen da imovinskopravni zahtjev može ostvariti u parnici.

18. S obzirom da je optuženica presudom oslobođena optužbe, na temelju članka 149. stavka 1. ZKP, troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 1. točke 1. – 5. ZKP, te nužni izdaci optuženice i nužni izdaci i nagrada branitelja, padaju na teret proračunskih sredstava.

U Zadru 30. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Vera Miočić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba koja se može podnijeti u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u dovoljnom broju primjeraka za sud i suprotnu stranku, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje županijski sud. Oštećenik može pobijati presudu zbog odluke suda o njegovim troškovima kaznenog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu.

DNA:

1. ODO Zadar na broj K-DO-56/2011

2. optužena PČ, [adresa]

3. branitelj optuženice Dalibor Škorput, odvjetnik u Zadru 4.

4. opunomoćenik oštećenika David Bajlo, odvjetnik u Odvjetničko društvo FRANKO KOTLAR, ANA VIDOV & partneri, d.o.o. sa sjedištem u Zadru

5. oštećeni Sonik d.o.o., Zadar, Benkovačka cesta 1A