REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-3139/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Boški Pavičić, a po prijedlogu sudske savjetnice Ene Kalember Skoko, u pravnoj stvari tužitelja HEP- TOPLINARSTVO d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 15907062900, zastupanog po punomoćnici Ana-Mariji Kajić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Petrić & Kajić d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika ŽA, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 27. svibnja 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Valentine Mišure, odvjetnice u Odvjetničkom društvu Petrić & Kajić d.o.o. iz Zagreba i tuženika, 30. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Margarete Žabčić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-59045/2024 od 19. kolovoza 2024. kojim se nalaže tuženiku ŽA, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] platiti tužitelju HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 15907062900 iznos od 282,36 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te se tužbeni zahtjev tužitelja HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 15907062900 odbija kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 15907062900, za naknadom troškova parničnog postupka kao neosnovan u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio javnom bilježniku Margareti Žabčić prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – izvatku iz poslovnih knjiga radi naplate nepodmirenih dospjelih računa za naknadu isporučene toplinske energije u ukupnom iznosu od 432,87 EUR sa zateznom kamatom koja teče od svakog pojedinog računa pa do isplate, potražujući i troškove ovršnog postupka u iznosu od 120,00 EUR.

2. Rješenjem o ovrsi pod poslovnim brojem Ovrv-59045/2024 od dana 19. kolovoza 2024. godine određena je ovrha, na koju je ovršenik (sada tuženik) podnio prigovor dana 26. kolovoza 2024., u kojem navodi kako se rješenje o ovrsi temelji na vjerodostojnoj ispravi lažnog sadržaja te predmetno rješenje pobija u cijelosti. Tuženik navodi kako je stan u [adresa] kupio 2019. godine od Republike Hrvatske u lošem stanju, bez radijatora te grijanog prostora 40 m2. Kako je stan bio godinama prazan, navodi da su susjedi u dogovoru s zaposlenicima HEP-Toplinarstvo uklonili radijatore. Navodi kako je uložio prigovore na račune međutim tužitelj odbija njegove prigovore s obrazloženjem da je nije važno što navedeni stan nema radijatore, bitan je samo priključak. Tuženik navodi kako plaća energiju koja nije isporučena krajnjem potrošaču, sada ovršeniku te navodi da su zaposlenici tužitelja prema vlastitom interesu određivali snagu za stanove, krivotvoreći površine stanova i pogodujući drugima. Predlaže odbaciti rješenje o ovrsi.

3. Povodom istaknutog prigovora tuženika, spis je od strane javnog bilježnika ustupljen ovom sudu i zaprimljen pod poslovnim br. Povrv-3139/2024 te je pravomoćnim rješenjem istog suda od 6. listopada 2025. godine temeljem čl. 58. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22. dalje u tekstu: OZ), rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj je podneskom od dana 21. listopada 2025. očitovao na prigovor tuženika, te navodi kako su navodi tuženika u cijelosti činjenično i pravno neosnovani. Tužitelj ističe da je odredbom članka 39. Ovršnog zakona određeno da prijedlog za ovrhu mora sadržavati zahtjev za ovrhu u kojemu će biti naznačena ovršna ili vjerodostojna isprava na temelju koje se traži ovrha, ovrhovoditelj i ovršenik, tražbina čije se ostvarenje traži te sredstvo kojim ovrhu treba provesti i, po potrebi, predmet u odnosu na koji ga treba provesti. Prijedlog mora sadržavati i druge propisane podatke potrebne za provedbu ovrhe. U odnosu na osporavanje vjerodostojnosti izvatka iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja, tužitelj ističe da je odredbom članka 31. st. 1. Ovršnog zakona određeno da je vjerodostojna isprava, račun, mjenica i ček s protestom i povratnim računima kad je to potrebno za zasnivanje tražbine, javna isprava, izvadak iz poslovnih knjiga, po zakonu ovjerovljena privatna isprava te isprava koja se po posebnim propisima smatra javnom ispravom. Računom se smatra i obračun kamata. U skladu s navedenim, tužitelj ističe da je Izvadak iz poslovnih knjiga vjerodostojna isprava te da je ista podobna za ovrhu, obzirom da su na istoj naznačeni vjerovnik, dužnik, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze. Neosnovani su navodi tuženika da je prijedlog nezakonit i nerazumljiv budući da je rješenje o ovrsi doneseno na temelju vjerodostojne isprave – izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja, te stoga i nije potrebno prilagati račune navedene u izvatku.

Tužitelj ističe kako je upravo tuženik ovlašteni predstavnik suvlasnika koji je sklopio ugovor za predmetnu zgradu te pristao na uvjete pod kojim se obračunava toplinska energija i izdaju računi. Ističe kako je tuženik za utuženi period bio vlasnik predmetne nekretnine te u prilog toj tvrdnji dostavlja Ugovor o kupoprodaji broj: 718-03/2019. Također, dostavlja i korespondenciju između tuženika i tužitelja iz koje je razvidno da je tužitelj već u nekoliko navrata objasnio tuženiku način obračuna toplinske energije. Tužitelj ističe da su računi za utuženo razdoblje od travnja 2023. godine do veljače 2024. godine djelomično podmireni, što je razvidno iz knjigovodstvene kartice te stoga povlači tužbeni zahtjev te sada potražuje iznos od 282,36 EUR uvećano za zatezne kamate koje teku od dospijeća svakog pojedinog računa pa do isplate, potražuje trošak ovršnog postupka u iznosu od 120,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom od 19.08.2024. pa do isplate te iznos od 5,25 EUR na ime zateznih kamatama na djelomično plaćenu glavnicu. Na raspravi održanoj 27. svibnja 2026. tužitelj navodi kako obračun potrošnje toplinske energije vrši sukladno Ugovoru o potrošnji toplinske energije propisano u čl. 6 i čl. 2. predlaže održati na snazi platni nalog

5. Na podnesak tužitelja od 21. listopada 2025., tuženik se nije očitovao.

6. Sud nije proveo dokazni prijedlog tuženika da tužitelj dostavi izračun na temelju kojeg vrši obračun potrošnje s obzirom da je isti predložen na raspravi, a imajući u vidu da se radi o sporu male vrijednosti te je tuženik trebao predložiti dokazne prijedloge najkasnije u odgovoru na tužbu, a sukladno članku 461 a st. 2. i 7. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025, dalje u tekstu ZPP).

7. Sud je izvršio uvid u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga (list 12 spisa), uvid u odluku suvlasnika (list 22 spisa), Uvid u energetsku suglasnost (list 23-25 spisa),uvid u zatezne kamate (list 34 spisa), uvid u knjigovodstveno stanje na dan 26.08.2025. (list 35 - 36 spisa), Ugovor o potrošnji toplinske energije (list 37 – 44 spisa), uvid u korespondenciju tuženika i tužitelja (list 45 – 50 spisa), uvid u povrat računa (list 51- 53 spisa), Ugovor o kupoprodaji (list 54 – 60 spisa).

8. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br: 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025, dalje u tekstu ZPP) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za isporučenu toplinsku energiju za nekretninu koja se nalazi u [adresa] (šifra kupca 31790270021) na iznos od 282,36 EUR.

10. Među strankama je sporno osnova i visina tužbenog zahtjeva.

11. Izvadak iz ovjerenih poslovnih knjiga sam po sebi nije dovoljan dokaz visine tražbine kada tuženik ospori osnovu i visinu potraživanja. Tada je tužitelj dužan dostaviti račune i drugu dokumentaciju iz koje proizlazi kako je tražbina nastala i kako je obračunata.

Tužitelj tijekom postupka nije dostavio utužene račune slijedom navedenog sud nije mogao utvrditi osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, niti utvrditi na koje razdoblje se utuženi iznosi odnose. Također, s obzirom da tužitelj nije dostavio račune, sud nije mogao niti usporediti visinu tužbenog zahtjeva s iznosima u izvatku iz poslovnih knjiga. Tužitelj je kao dokaz na priložio izvadak iz poslovnih knjiga (list 35 spisa), a dužan je dokazati pravilnost obračuna tražbine i samim tim visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti, s obzirom da tuženik upravo osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva.

12. Odredbom čl. 230. st.1. ZPP-a propisano je što je javna isprava kao dokaz u parničnom postupku odnosno ona isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javne ovlasti koja joj je povjerena zakonom ili propisom zasnovanim na zakonu, te tako dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje, a također je propisana i presumpcija istinitosti sadržaja te javne isprave dok se ne dokaže suprotno u stavku 3. iste zakonske odredbe, dok 2. stavak iste zakonske odredbe propisuje da istu dokaznu snagu imaju i druge isprave koje su posebnim propisima u pogledu dokazne snage izjednačene s javnim ispravama.

13. Izvadak iz ovjerenih poslovnih knjiga u ovom slučaju predstavlja vjerodostojnu ispravu, sukladno odredbi čl. 23. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024, dalje u tekstu OZ), ali ne i javnu ispravu te posebnim propisom nije u pogledu dokazne snage izjednačena s javnom ispravom već samo kao vjerodostojna isprava s obzirom da ju je izdao tužitelj i njen sadržaj vjerojatno ukazuje na postojanje njegove tražbine.(isto stajalište zauzeo je i Županijski sud u Zagrebu u presudama Gž-18/07, Gž-2343/08 Gž-5279/09).

14. Međutim, kako je tuženik osporio visinu tužbenog zahtjeva to je tužitelj bio dužan dokazati upravo tu visinu tužbenog zahtjeva ispravom iz odredbe čl. 230. Zakona o parničnom postupku, te je bio dužan dostaviti takve isprave koje propisuju zakonski propis kako bi dokazao osnovanost i visinu svog zahtjeva, što je isključivo na njegov teret.

15. Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama poslovni broj Revt- 55/02-2 od 2. travnja 2002. godine i Rev-1283/07 od 29. travnja 2008. godine zauzima stajalište da u slučaju kad tuženik ospori vjerodostojnost računa, a da tužitelj nije dostavio nikakvu dokumentaciju niti je ponudio druge dokaze na okolnost vjerodostojnosti spornih računa i izvršenih isporuka tuženiku, prvostupanjski i drugostupanjski sudovi zaključuju da tužitelj nije dokazao osnovanost svoje tražbine tj da izvadak iz konta jest ovjerovljena isprava, no kako je tuženik osporio sadržaj te isprave, tužitelj je bio dužan dokazati istinitost te isprave, budući da izvadak iz konta upućuje na sadržaj iz poslovnih knjiga, odnosno na knjiženje tužiteljeve tražbine prema tuženiku, ali iz tog izvatka nije vidljiv činjenični i pravni odnos knjiženja pa je tužitelj nakon tuženikova prigovora tj. poricanja istinitosti izvatka iz konta bio dužan dokazati odgovarajućim ispravama ili drugim dokazima istinitost sadržaja.

16. S obzirom da tužitelj nije dostavio u spis isprave kojima bi dokazao visinu svoje tražbine (utužene račune) sud je zaključio da tužitelj nije dokazao svoju tražbinu.

17. Obzirom na izneseno, tužba i tužbeni zahtjev nisu osnovani jer je na tužitelju bio teret dokaza sukladno odredbama članka 7. i članka 219. ZPP-a, a posebno u situaciji kada je tuženik osporio tražbinu tužitelja i dostavio dokaze da je podnio prigovor u odnosu na račune na koje se odnosi predmetna tražbina. Međutim, tužitelj se u odnosu na prigovor tuženika nije niti činjenično očitovao niti je dostavio ikakve dokaze kojim bi dokazao osnovanost i visinu tražbine. Pritom se ističe da se ne može smatrati da je tužitelj osnovanost tražbine dokazao prilaganjem izvatka iz poslovnih knjiga, kao vjerodostojne isprave, obzirom da ona nema pretpostavljenu dokaznu snagu kao javna isprava u smislu članka 230. stavak 1. ZPP-a.

18. Dakle, dužnost stranaka jest da u parnici iznesu činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve te da predlože dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Na strankama je da sud uvjere u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost njihovih zahtjeva. Ukoliko sud ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu te formirati određeno uvjerenje, oslanjajući se na svoju savjest i slobodnu ocjenu dokaza, primijenit će pravila o teretu dokazivanja.

19. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koje je mjerodavno za ocjenu osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva. Ona obavezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu u svoju korist poziva nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

20. U tijeku postupka nastavljenom po pravilima parničnog postupka tužitelj u prilog svojih osnovanosti i visini tužbenog zahtjeva nije dostavio nikakve dokaze iako je prema odredbama čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a to bio dužan.

21. Kako tužitelj nije dokazao osnovanost i visinu tražbine, to je odbijen tužbeni zahtjev, stoga je sud odlučio ako pod točkom I. izreke presude.

22. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. st. 1. ZPP-a pa kako je tužitelj u cijelosti izgubio u sporu, sud je našao neosnovanim njegov zahtjev za naknadom troška, stoga je odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

U Zagrebu, 30. lipnja 2026.

Sutkinja:

Boška Pavičić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi elektronički / pisano putem ovog suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude, a o istoj odlučuje županijski sud. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a. Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. Pun. tužitelja uz rješenje o pristojbi na presudu

2. Tuženiku