REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž-16/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća te Melite Božičević-Grbić, Perice Rosandića, Ileane Vinja i doc. dr. sc. Zdenka Konjića kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. pok. fra EAŠ, povodom revizije protiv presude bivšeg Okružnog suda za Grad Zagreb od 28. srpnja 1947. broj K-375/1947, potvrđene presudom Vrhovnog suda Narodne Republike Hrvatske od 13. kolovoza 1947., broj Kž-1730/1947, odlučujući o žalbi Humanitarne udruge „Fra Ante Antić“ podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 25. travnja 2025., broj Kv I-39/2024, u sjednici održanoj 30. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se žalba podnositelja revizija Humanitarne udruge „Fra Ante Antić“ kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu odbijena je revizija „podnositelja Humanitarne udruge „Fra Ante Antić“ podnesena radi poništenja osuđujuće presude Okružnog suda u za Grad Zagreb od 28. srpnja 1947., broj: K- 375/1947, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Narodne Republike Hrvatske od 13. kolovoza 1947., broj: Kž-1730/1947, kao neosnovana.“
2. Protiv navedene presude žali se podnositelj revizije Humanitarna udruga „Fra Ante Antić“ putem opunomoćenika Tomislava Šiška i Tadije Mamića, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Šiško i partneri j.t.d. u Splitu, „iz svih žalbenih razloga s prijedlogom da žalbeni sud presudom preinači pobijanu presudu i donese odluku u korist podnositelja revizije“ odnosno „preinači pobijanu presudu i u izreci o kaznenoj odgovornosti poništi presudu Okružnog suda za Grad Zagreb…koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Narodne Republike Hrvatske…te da odredi da se pok. EAŠ EA, ima smatrati neosuđivanom i nevinom osobom.“
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Spis je sukladno čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24. i 72/25.; dalje: ZKP-25) dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Žalba nije osnovana.
6. Premda je žalitelj uvodno naznačio da prvostupanjsku presudu pobija iz svih žalbenih razloga iz sadržaja žalbe proizlazi da izražava nezadovoljstvo razlozima zbog kojih je revizija odbijena što je u biti prigovor činjenične naravi, a ovaj drugostupanjski sud ispitivanjem pobijane presude nije našao da su počinjene povrede procesnog ili materijalnog zakona na koje pazi po službenoj dužnosti prema čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.
- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26.; dalje: ZKP-26).
7. Žalitelj ne prihvaća pravilnim zaključak prvostupanjskog suda kako iz dokumentacije sadržane u spisu predmeta proizlazi da se radi o osudi i za kazneno djelo kojim je došlo do gubitka života tri osobe. Smatra da osuđenik pok. fra EAŠ „nije osuđen i proglašen krivim za radnju izvršenja – organiziranje postavljanja eksploziva u tvornici [obrt], već…da je sudjelovao u stvaranju i organiziranju skupine za špijunsku i terorističku djelatnost općenito, da je ta skupina pribavila eksploziv, međutim da su druge osobe … organizirali i podmetnuli eksploziv u tvornicu“. Po mišljenju žalitelja „nabava eksploziva … ne predstavlja radnju izvršenja kojom je prouzročena smrt neke osobe“ odnosno „osuđenik nije osuđen jer je sudjelovao u izvršavanju ili organiziranju navodnog terorističkog djela već da je sudjelovao u navodnom stvaranju špijunsko terorističke organizacije.“ Smatra da nema elemenata „koji potvrđuju neposrednu uzročnost, odnosno planiranje te izvršenje konkretnog kaznenog djela“ te da „pripisivanje odgovornosti za posljedice koje nisu izravno rezultat djelovanja pojedinca nije zakonito.“ Naglašava kako osuđenik pok. fra „IA nije nikada sudjelovao niti u planiranju niti u izvršenju kaznenog djela kojim je nastupila smrt neke osobe tako da ne postoje nikakvi elementi koji potvrđuju neposrednu uzročnost osuđenika s kaznenim djelom kojim je prouzročena smrt osobe.“
7.1. Nadalje, upirući na dokumentaciju te poglavito izjavu „šefa ondašnje Udbe“ ČA žalitelj navodi da „osuđenik a ni drugi osuđeni fratri nisu na bilo koji način sudjelovali u kriminalnom činu već se radilo o namještaljci ondašnje Službe državne sigurnosti (UDBE) koja je osuđenim franjevcima podmetnula planiranje i počinjenje kaznenog djela“ pa je stav suda o odbijanju revizije iz strogo formalnih razloga „paradoksalan i suprotan intenciji, cilju i svrsi koju je zakonodavac imao…prilikom donošenja zakona kojim se omogućava preispitivanje i poništavanje nepravednih presuda komunističkih sudova“.
8. Prije svega valja istaknuti da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda kako postupak povodom revizije ne dopušta ocjenu pravilnosti utvrđenih činjenica i moguće drugačije vrednovanje dokaza koji su izvedeni u postupku koji je prethodio donošenju presude suda bivše Jugoslavije za vrijeme komunističke vladavine, a koje stanovište je izraženo u više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (I Kž-707/2013-4, I Kž- 80/2019-4, I Kž-111/2021-4). Stoga su neosnovani navodi žalitelja kojima se problematizira dokazanost krivnje za predmetno kazneno djelo (odlomak 7.1.).
9. Nadalje, pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da je osuđeni pok. fra EAŠ proglašen krivim, između ostalog, zbog organiziranja podmetanja eksploziva u prostorije tvornice [obrt] što je i učinjeno 4. veljače 1947. kada je u navedenoj tvornici eksplodirala eksplozivna naprava kojom prilikom su smrtno stradali dvojica radnika, a treći je od zadobivenih ozljeda kasnije preminuo. Prema mišljenju suda prvog stupnja materijalnopravni okvir radnji zbog kojih je fra EAŠ osuđen ranijom presudom može se i danas podvesti pod obilježja teškog kaznenog djela protiv opće sigurnosti iz čl. 222. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24.; dalje: KZ). Shodno tome, ocjenom suda prvog stupnja, kako je fra EAŠ proglašen krivim i zbog kaznenog djela kojim je došlo do gubitka života tri osobe, revizija je odbijena pozivom na odredbu čl. 570.d st. 3. ZKP-25.
10. Ovakvo rasuđivanje prvostupanjskog suda kao pravilno i zakonito prihvaća Vrhovni sud Republike Hrvatske, a valja dodati sljedeće.
11. Iz izreke i obrazloženja ranije presude proizlazi da je, između ostalog, fra EAŠ zajedno sa ostalim počiniteljima („svi optuženi: DA, FA, fra. IA, NA, fra. OA, fra. ĆA, fra. MA i HA“) proglašen krivim zbog radnji koje su ranijom presudom pravno podvedene pod obilježje kaznenog djela iz čl. 3. toč. 8. i 13. Zakona o krivičnim djelima protiv naroda i države (dalje: ZKDND), dakle zbog organiziranja i članstva u udruženju koje ima za cilj da nasiljem, razaranjem ili oštećivanjem javne imovine obori ili ugrozi postojeće državno uređenje. Tako se u činjeničnom opisu navodi da su „svi optuženi … stvorili špijunsko terorističku organizaciju…smišljali i sprovodili diverzije i ubijstva“ održavali sastanke na kojima se raspravlja o mogućnost pravljenja diverzija u poduzećima i stvara plan da se pristupi vršenju sabotaže, te „U jesen 1946.godine … optuženi NA, IA, ĆA i MA održavaju sastanak na kome donose odluku da se … sa dobivenim eksplozivom izvrši diverzija u jednom od preduzeća…odlučeno je da se eksploziv postavi u tvornici [obrt] u [adresa] … Sa ovim IA je upoznao…NA, MA, ĆA i E koji su se s time saglasili i dali svoje odobrenje…“ uz navod da su eksploziv u tvornicu namjestile druge osobe („…DA dok mu je FA čuvao stražu namjestio eksploziv među demontirane strojeve i to tako da pri premještanju strojeva eksploziv mora da eksplodira…“) te da „…4. veljače 1947. godine ... kada su radnici počeli da podižu strojeve … namješteni eksploziv je eksplodirao tako da su na mjestu ostali mrtvi tvornički radnici KA i CA, teško je ozljeđen GA koji je od zadobivenih ozljeda na putu do bolnice također umro…“.
11.1. Prema tome, nije sporno da samu radnju postavljanja eksploziva u svrhu njegove aktivacije pri pomicanju strojeva nije poduzeo nitko od osuđenih redovnika. Međutim, razmatrajući inkriminirane radnje i kroz materijalnopravni okvir aktualnog zakonodavstva nema dvojbe da opisana djelatnost pripremanja, organiziranja te „odobravanja“ podmetanja eksploziva u tvornicu [obrt] u najmanju ruku ima obilježja sudioništva (poticanja iz čl. 37. i pomaganja iz čl. 38. KZ-a) u teškom kaznenom djelu protiv opće sigurnosti iz čl. 222. st. 2. KZ-a. Pritom treba imati na umu da se poticatelj i pomagač kažnjavaju kao da su sami počinili kazneno djelo premda nisu neposredno sudjelovali u radnji počinjenja djela. Drugim riječima radi se (najblaže) o kaznenom djelu dovođenja u opasanost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz čl. 215. st. 1. KZ-a kojim je prouzročena smrt više osoba za koju posljedicu zakon u čl. 222. st. 2. KZ-a predviđa strožu kaznu, a u odnosu na koju je kod počinitelja i sudionika dostatno postojanje nehaja, dakle svojevrsne predvidljivosti posljedice. Prema stanju stvari, kako iz izreke, tako i obrazloženja prijašnje presude razvidno je planiranje podmetanja eksploziva na način da do eksplozije dođe pri premještanju strojeva, pa je mogućnost nastupanja smrti osobe koja manipulira strojevima nesumnjivo predvidljiva. Stoga nije u pravu žalitelj kada tvrdi da u kaznenopravnom smislu nema uzročnosti između kriminalne aktivnosti zbog koje je prijašnjom presudom osuđen pok. fra EAŠ i smrti drugih osoba kao posljedice postavljanja i aktivacije eksploziva u tvornici [obrt].
12. Prema tome, nema dvojbe da je pok. EAŠ ranijom presudom Okružnog suda za Grad Zagreb proglašen krivim i zbog kaznenog djela čijim je počinjenjem došlo do gubitka života tri osobe zbog čega je prvostupanjski sud pravilno, shodno izričitoj odredbi čl. 570.d st. 3. ZKP-25, reviziju odbio.
13. Slijedom navedenog, na temelju čl. 482. u vezi s čl. 570.e ZKP-26, odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 30. lipanj 2026.
Predsjednik vijeća:
Dražen Tripalo
