Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-6002/2024
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Gordane Korotaj, predsjednice vijeća, te sutkinje Nade Horvatović i suca Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ČL, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ("Narodne novine" br. 70/17., 126/19., 84/21., 114/22.), odlučujući o žalbi okrivljenog ČL, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru od 16. svibnja 2024., broj: Pp-189/2024-9, u sjednici vijeća održanoj 30. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba okrivljenog ČL, ukida se pobijana prvostupanjska presuda te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru od 16. svibnja 2024., broj: Pp-189/2024-9, okrivljeni ČL proglašen je krivim da bi, na način činjenično opisan u presudi, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te mu je izrečena novčana kazna 790,00 eura. Istom presudom, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.
2. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni je pravodobno, po braniteljici odvjetnici Željki Kupčerić-Trcović podnio žalbu s prijedlogom da se usvoji.
3. Žalba je osnovana.
4. U pravu je žalitelj kada u žalbi tvrdi da činjenično stanje u odnosu na prekršaj iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za sada, nije pravilno ni potpuno utvrđeno. Naime, okrivljenik je u tijeku prvostupanjskog postupka iznio obranu kojom negira počinjenje prekršaja, navodi da je upravo on taj koji je zatražio intervenciju policije jer je po navodima okrivljenika oštećenik taj koji je njega verbalno vrijeđao, držeći u rukama nož i to na adresi gdje on živi, a koja adresa je različita od mjesta počinjenja iz optužnog akta. Navodi kako je policija došla po njegovoj dojavi i obavila dokaznu radnju očevida. Nasuprot tome, oštećeni u svom iskazu pred sudom pobliže opisuje radnju za koju se tereti okrivljenik, a kako je ista i utužena.
4.1. Prvostupanjski sud, unatoč potpuno kontradiktornim iskazima okrivljenika i oštećenika, osuđuje okrivljenika za predmetni prekršaj, paušalno navodeći da je cijenio iskaz oštećenog kao uvjerljiv, objektivan i logičan i to s obzirom na obranu okrivljenika naglašavajući kako ima u vidu da je i sam okrivljenik iskazao da boluje od PTSP-a te da se liječio u Osijeku, Popovači i Vukovaru. Ovaj sud ističe kako je takav zaključak suda kojim isti poklanja vjeru iskazu oštećenog na temelju dobrovoljnog izjašnjavanja okrivljenika o njegovom psihičkom zdravstvenom stanju pogrešno i pravno nedopustivo. Naime, zdravstveno stanje okrivljenika ne smije biti osnovni supstitut za valjanju i objektivnu ocjenu proturječnih dokaza, niti liječenje predmetne bolesti ne smije rezultirati ikakvim gubitkom procesnog kredibiliteta na štetu okrivljenika.
4.2. S obzirom da okrivljenik i oštećenik iznose potpuno suprotne verzije istog događaja i međusobno se terete sadržajno potpuno različito za događaj istoga dana, prvostupanjski sud bio je dužan detaljno na temelju raspoloživih podataka, kao što je policijsko Izvješće o postupanju iz kojeg bi bilo razvidno tko je zatražio policijsku intervenciju i na kojoj adresi, a s obzirom da se obrana okrivljenika utemeljuje i na tome da on na spornoj lokaciji uopće nije bio, primjenom načela objektivnosti i nepristranosti utvrditi činjenično stanje u stupnju vjerojatnosti koji je potreban za donošenje osuđujuće presude ili okrivljenika, primjenom načela in dubio pro reo, osloboditi optužbe.
5. Isto tako, u pravu je žalitelj kada ističe da je sud okrivljeniku u obrazloženju visine kazne pogrešno cijenio otegotne okolnosti. Naime, napominje se da je činjenica da je okrivljenik prekršajno kažnjavan za isto djelo, kvalifikatorna okolnost koja dovodi do toga da je ispunjeno zakonsko biće prekršaja iz članka 22. stavka 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Stoga nespornu činjenicu kažnjavanosti nije moguće dodatno cijeniti kao otegotnu okolnost pri odluci o sankciji.
6. Kod takvog stanja stvari, ovaj sud smatra da prvostupanjski sud, u cilju pravilnog i točnog utvrđenja činjenica koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke u odnosu na prekršaj iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, nije pravilno cijenio i uzeo u obzir i pribavio sve raspoložive dokaze i doveo ih u vezu jednog s drugim, kao niti ispitao razlog proturječnosti iskaza okrivljenika i oštećenika, a zbog čega je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.
7. U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će, uvažavajući primjedbe dane u ovoj odluci pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.
8. Stoga je, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona, riješeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 30. lipnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nina Lukić, v.r.
Gordana Korotaj, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku, u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika, braniteljicu i tužitelja.
