REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-527/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Šimić, kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Zlatka Pirca, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Draženke Ilak, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja, u pravnoj stvari tužitelja HU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marijo Kaznačić, odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženika ... iz [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Knezović & Partneri j.t.d. iz [adresa], radi utvrđenja i isplate rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku od 26. ožujka 2026. poslovni broj: P-683/2019-25., u sjednici vijeća održanoj 30. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuju presuda Općinskog suda u Dubrovniku od 26. ožujka 2026. poslovni broj: P-683/2019-25.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova podnesene žalbe.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Utvrđuje je da je ništetna i bez pravnog učinka odredba čl. 6. Ugovora o [broj kredita] sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, potvrđenog (solemniziranog) kod javnog bilježnika Anđelka Stanić pod posl. br. OU 737/2005 od 25. kolovoza 2005.g., kojom je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva i da je banka ovlaštena u slučaju promjene situacije na tržištu izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama ..., te da tužitelj svojim potpisom na ugovoru o kreditu izjavljuje da je suglasan i da prihvaća primjenu Odluke o kamatnim stopama, kao i sve njene kasnije izmjene i dopune.

II. Nalaže se tuženiku ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj] – pravnom sljedniku ... da u roku od 15 (petnaest) dana i pod prijetnjom ovrhe, isplati tužitelju ukupan iznos od 3.791,06 EUR sa zateznom kamatom po stopi koja se do 31.12.2007. obračunava u visini određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, a od 01.01.2008. do 31.07.2015. godine u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima i to prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. godine po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, koje teku:

- na iznos od 19,79 EUR od 02.10.2007. godine do isplate

- na iznos od 19,64 EUR od 06.11.2007. godine do isplate

- na iznos od 19,60 EUR od 05.12.2007. godine do isplate

- na iznos od 19,93 EUR od 17.01.2008. godine do isplate

- na iznos od 19,75 EUR od 02.02.2008. godine do isplate

- na iznos od 19,89 EUR od 04.03.2008. godine do isplate

- na iznos od 68,75 EUR od 01.04.2008. godine do isplate

- na iznos od 66,56 EUR od 01.05.2008. godine do isplate

- na iznos od 65,42 EUR od 03.06.2008. godine do isplate

- na iznos od 65,74 EUR od 01.07.2008. godine do isplate

- na iznos od 64,06 EUR od 01.08.2008. godine do isplate

- na iznos od 63,63 EUR od 01.09.2008. godine do isplate

- na iznos od 64,00 EUR od 02.10.2008. godine do isplate

- na iznos od 68,46 EUR od 01.11.2008. godine do isplate

- na iznos od 65,33 EUR od 03.12.2008. godine do isplate

- na iznos od 78,40 EUR od 01.01.2009. godine do isplate

- na iznos od 78,49 EUR od 03.02.2009. godine do isplate

- na iznos od 78,48 EUR od 04.03.2009. godine do isplate

- na iznos od 76,17 EUR od 04.04.2009. godine do isplate

- na iznos od 75,87 EUR od 05.05.2009. godine do isplate

- na iznos od 74,00 EUR od 02.06.2009. godine do isplate

- na iznos od 72,57 EUR od 07.07.2009. godine do isplate

- na iznos od 71,90 EUR od 01.08.2009. godine do isplate

- na iznos od 72,02 EUR od 03.09.2009. godine do isplate

- na iznos od 70,58 EUR od 03.10.2009. godine do isplate

- na iznos od 69,89 EUR od 04.11.2009. godine do isplate

- na iznos od 69,84 EUR od 04.12.2009. godine do isplate

- na iznos od 70,23 EUR od 05.01.2010. godine do isplate

- na iznos od 70,27 EUR od 09.02.2010. godine do isplate

- na iznos od 69,32 EUR od 09.03.2010. godine do isplate

- na iznos od 70,38 EUR od 02.04.2010. godine do isplate

- na iznos od 69,86 EUR od 08.05.2010. godine do isplate

- na iznos od 69,92 EUR od 08.06.2010. godine do isplate

- na iznos od 72,09 EUR od 07.07.2010. godine do isplate

- na iznos od 69,30 EUR od 07.08.2010. godine do isplate

- na iznos od 72,75 EUR od 07.09.2010. godine do isplate

- na iznos od 69,86 EUR od 05.10.2010. godine do isplate

- na iznos od 68,32 EUR od 03.11.2010. godine do isplate

- na iznos od 70,77 EUR od 07.12.2010. godine do isplate

- na iznos od 61,83 EUR od 06.01.2011. godine do isplate

- na iznos od 59,58 EUR od 05.02.2011. godine do isplate

- na iznos od 58,49 EUR od 08.03.2011. godine do isplate

- na iznos od 58,36 EUR od 25.03.2011. godine do isplate

- na iznos od 57,29 EUR od 05.05.2011. godine do isplate

- na iznos od 59,65 EUR od 03.06.2011. godine do isplate

- na iznos od 58,17 EUR od 03.07.2011. godine do isplate

- na iznos od 63,95 EUR od 04.08.2011. godine do isplate

- na iznos od 62,94 EUR od 06.09.2011. godine do isplate

- na iznos od 56,78 EUR od 06.10.2011. godine do isplate

- na iznos od 36,67 EUR od 04.11.2011. godine do isplate

- na iznos od 35,52 EUR od 07.12.2011. godine do isplate

- na iznos od 35,51 EUR od 06.01.2012. godine do isplate

- na iznos od 35,46 EUR od 07.02.2012. godine do isplate

- na iznos od 34,68 EUR od 08.03.2012. godine do isplate

- na iznos od 33,76 EUR od 05.04.2012. godine do isplate

- na iznos od 33,17 EUR od 08.05.2012. godine do isplate

- na iznos od 32,80 EUR od 05.06.2012. godine do isplate

- na iznos od 31,75 EUR od 11.07.2012. godine do isplate

- na iznos od 31,11 EUR od 10.08.2012. godine do isplate

- na iznos od 30,24 EUR od 06.09.2012. godine do isplate

- na iznos od 29,26 EUR od 10.10.2012. godine do isplate

- na iznos od 28,97 EUR od 13.11.2012. godine do isplate

- na iznos od 28,36 EUR od 27.11.2012. godine do isplate

- na iznos od 27,52 EUR od 04.01.2013. godine do isplate

- na iznos od 26,41 EUR od 07.02.2013. godine do isplate

- na iznos od 25,65 EUR od 09.03.2013. godine do isplate

- na iznos od 25,34 EUR od 06.04.2013. godine do isplate

- na iznos od 24,25 EUR od 08.05.2013. godine do isplate

- na iznos od 23,12 EUR od 22.05.2013. godine do isplate

- na iznos od 22,33 EUR od 09.07.2013. godine do isplate

- na iznos od 21,60 EUR od 07.08.2013. godine do isplate

- na iznos od 21,04 EUR od 10.09.2013. godine do isplate

- na iznos od 20,58 EUR od 05.10.2013. godine do isplate

- na iznos od 19,74 EUR od 07.11.2013. godine do isplate

- na iznos od 19,02 EUR od 06.12.2013. godine do isplate

- na iznos od 18,32 EUR od 28.12.2013. godine do isplate

III. Nalaže se tuženiku ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj] – pravnom sljedniku ... – [obrt] nadoknaditi tužitelju prouzročeni mu parnični trošak u iznosu od 1.648,17 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 26. ožujka 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv te presude žali se tuženik pozivajući se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. stavak 1. točke 1.- 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), predlažući da se uvaženjem žalbe pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Traži troškove podnesene žalbe.

2.1 Ističe kako je sud ostvario bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. i 11. ZPP-a jer sud nezakonitim postupanjem nije dao mogućnost tuženiku da raspravlja pred sudom, presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati obzirom da proturječi sama sebi i razlozima presude te ista nema razloga o odlučnim činjenicama, o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

2.2. Smatra da su presude iz kolektivnog spora neprimjenjive u ovom slučaju zato što je članak 502.c ZPP-a, koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, da odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije ništetna naprosto iz razloga što ista nije zabranjena odnosno nije protivna niti jednom prisilnom pravnom propisu, osporava tijek zateznih kamata, smatra da nije proveden test poštenosti, da je pogrešno odlučeno o prigovoru zastare, te osporava odluku o troškovima postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da je ništetna i bez pravnog učinka odredba čl. 6. Ugovora o [broj kredita] sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, potvrđenog (solemniziranog) kod javnog bilježnika Anđelka Stanić pod posl. br. OU 737/2005 od 25. kolovoza 2005.g., kojom je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva i da je banka ovlaštena u slučaju promjene situacije na tržištu izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama ..., te da tužitelj svojim potpisom na ugovoru o kreditu izjavljuje da je suglasan i da prihvaća primjenu Odluke o kamatnim stopama, kao i sve njene kasnije izmjene i dopune, te zahtjev za isplatu iznosa od3.791,06 eur, s pripadajućim zateznim kamatama, na ime preplaćenih iznosa po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika.

6. Neosnovano se tuženik žalbom poziva na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da je suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud iznio jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

6.1. Također bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a, koju čini sud ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom, prvostupanjski sud nije počinio budući je tuženiku dana mogućnost raspravljanja pred sudom i iz žalbenih navodima nije razvidno kako i kada bi prvostupanjski sud tuženika onemogućio u raspravljanju.

7. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na bitne procesne povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

8. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

9. U postupku nije sporno da su prednici stranaka sklopili dana 23. kolovoza 2005. Ugovor o kreditu br. 266-272/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, koji je 25. kolovoza 2005. potvrđen (solemniziran) kod javnog bilježnika Anđelka Stanića pod posl. br. OU 737/2005, a temeljem kojeg je predniku tužiteljice odobren stambeni kredit u iznosu od 121.850,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za devize ..., važećem na dan korištenja kredita ( u tekstu: Ugovor o kreditu), da je tužiteljica nasljednica pok. DU – korisnika kredita iz Ugovora o kreditu, da je člankom 6. Ugovora o kreditu ugovorena promjenjiva kamatna stopa, da se člankom 2. Ugovora o kreditu otplata kredita veže uz tečaj CHF, da je ugovorena otplata kredita u razdoblju do 31. kolovoza 2005., da je tužiteljica kao nasljednica korisnika kredita – pok. DU preuzela obvezu i u cijelosti otplatila kredit i da su anuiteti tijekom otplate kredita rasli zbog promjene kamatne stope i rasta tečaja CHF u odnosu na kunu nakon zaključenja ugovora o kreditu.

10. U ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud polazi od presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa tužiteljice, i to presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. koje su potvrđene presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske te utvrđuje da su ništetne odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, slijedom čega da tužiteljica ostvaruje pravo povrata preplaćenih iznosa na ime ništetnosti valutne klauzule.

11. Suprotno žalbenom navodu tuženika, pravilno se sud prvog stupnja pozvao na činjenična i pravna utvrđenja iz navedenih presuda u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke u navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništave ugovorne odredbe, ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak i ugovaranjem redovne kamatne stope koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima tuženika, budući da je sukladno čl. 502.c ZPP-a, za takvo utvrđenje vezan u ovoj parnici, jer se tužiteljica na njih pozvala.

12. Naime, odredba čl. 502.c ZPP-a propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim postupcima za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz tužbe (čl. 502.a st. 1. ZPP-a). Dakle, citirana odredba propisuje direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuje sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu pozivaju na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi. Drugačije postupanje bilo bi nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, a osim toga, bilo bi i u suprotnosti s navedenim odredbama ZPP-a (tako i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.). Također, i odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 14/14, 110/15 i 14/19 – dalje u tekstu: ZZP), a koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog parničnog postupka, određeno je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP-a u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz 106. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

12.1. Dakle, imajući u vidu naprijed izneseni sadržaj citiranih odredbi ZPP-a i ZZP-a, a da su predmetne odredbe Ugovora o kreditu sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su toč. 5. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđene ništetnim, prvostupanjski sud, nije ni bio dužan provoditi nikakve dokaze u pravcu da se o utvrđenim ništetnim odredbama Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, da li su one jasne, teško razumljive i/ili teško uočljive i da li te odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini. Ovo stajalište zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019.

13. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača je između ostalog regulirano Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 78/12) i sada važećim Zakonom o zaštiti potrošača, time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i prasku suda Europske unije na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005. U predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Europski sud je utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba, koja tek kumulativna primjena osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba suglasno Direktivi 93/13 EEZ. Prvo pravilo o ex tunc učincima utvrđenja da je određena ugovorna odredba nepoštena ide u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikad nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača te sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo. Drugo pravilo je da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju i treće pravilo jest da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

14. Nadalje, prvostupanjski sud je utvrdio da je izostalo pregovaranje o promjenjivoj kamatnoj stopi i da tužiteljici nisu pojašnjeni rizici odnosno parametri promjene kamatne stope te da tuženik nije dokazao niti učinio vjerojatnim da je u slučaju tužiteljice i ugovaranja predmetnog Ugovora o kreditu postupio drugačije nego što je to bilo predmet dokazivanja i raspravljanja u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, odnosno da je tužiteljicu u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama sporne odredbe, zbog čega je pravilno sud prvog stupnja zaključio da se u ovom individualnom sporu primjenjuje pravno utvrđenje presude Trgovačkog suda u Zagrebu donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.

15. Stoga, kako iz iskaza tužiteljice proizlazi da se o spornim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, na tuženiku je bio, prema čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03, dalje: ZZP-a), teret dokaza da tome nije tako, a što tuženik nije dokazao.

16. Nadalje, prema odredbi čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZOO) u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO-a. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Također, suprotno žalbenom navodu tuženika, pravilno je sud prvog stupnja naložio tuženiku da tužiteljici isplati zatezne kamate na dosuđeni iznos preplate od dana isplate svakog pojedinačnoj iznosa sukladno čl. 1115. ZOO-a, jer je tuženik bio nesavjestan stjecatelj budući da je postupao suprotno načelu savjesnosti i poštenja kada je zaključio predmetni ugovor, a da pritom nije upoznao tužiteljicu sa svim rizicima ugovaranja valutne klauzule u CHF, što je uzrokovalo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, a što je sve tuženiku moralo biti poznato, kako je to pravilno i obrazložio sud prvog stupnja.

17. Jednako tako, odredbom čl. 326. st. 1. ZOO-a propisano je da ništetan ugovor ne postaje valjan kad uzrok ništetnosti naknadno otpadne, dok je stavkom 2. istog članka propisano da ako je uzrok ništetnosti bila zabrana manjeg značaja, a ugovor u cijelosti ispunjen, ništetnost se ne može isticati. Dakle, riječ je o iznimci od zabrane konvalidacije za čiju primjenu je potrebno kumulativno ispunjenje sljedećih uvjeta, odnosno da je zabrana naknadno otpala, da su obje stranke u cijelosti izvršile sve obveze iz ugovora te da je zabrana bila manjeg značaja. Stoga, kako u konkretnom slučaju uzrok ništetnosti nije naknadno otpao, nema mjesta primjeni navedene odredbe zakona. Štoviše, a kako je to prvostupanjski sud pravilno utvrdio, ugovaranje valutne klauzule o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo uzrokovalo je znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača te isto nikako ne predstavlja zabranu manjeg značaja, kako to neosnovano navodi tuženik.

18. Također, prvostupanjski sud je pravilno otklonio kao neosnovan tuženikov prigovor zastare glede isplate preplaćenih iznosa s osnova ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli. Naime, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva iznova ponovno počinje teći od trenutka pravomoćnosti presude u predmetu Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., pa je tužba podnesena 7. lipnja 2019. unutar petogodišnjeg zastarnog roka propisanog čl. 225. ZOO-a.

19. Valja ukazati da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. zauzeto pravno shvaćanje koje glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora." U presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. izraženo je pravno shvaćanje kako pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (14. lipnja 2018.).

20. Također, građanski odjel Vrhovnog suda Republike je na sjednici 31. siječnja 2022. donio objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF koje glasi: „Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.”

20.1. Prema tome, suprotno žalbenom navodu tuženika, a imajući u vidu citirana pravna shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, na koja se pravilno pozvao sud prvog stupnja, pokretanjem postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, na koje se u tužbi poziva tužitelj, dolazi do prekida zastare te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, dakle s osnove ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli od 13. lipnja 2014.

21. Također, treba reći da je sud prvog stupnja time što je utvrdio ništetnom ugovornu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi, izrazio svoje pravno stajalište da tužiteljica ima pravni interes za utvrđenjem ništetnosti sporne ugovorne odredbe, koji interes i prema pravnom shvaćanju ovog suda postoji, jer tužiteljica ima pravo zahtijevati da se u izreci presude utvrdi ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a koji pravni interes proizlazi iz toga što je tužiteljica ugovorna strana u tom ugovoru.

22. Slijedom navedenoga na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a trebalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu pod toč. I. izreke u dijelu kojem su utvrđene ništetnim dijelovi odredbe čl. 6. Ugovora o kreditu te pod toč. II. izreke, kako je i odlučeno u toč. I. izreke ove drugostupanjske presude.

23. Zbog iznesenog valjalo je odbiti žalbu tuženika kako u odluci o glavnim zahtjevima tako i u odluci i troškovima postupka koji su kako po osnovi tako i visini pravilno odmjereni (točka III. izreke).

24. Iz navedenih razloga primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

25. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka nije osnovan jer sa istim nije uspio (čl. 166. st. 2. u vezi sa čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Slavonskom Brodu, 30. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dubravka Šimić