REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž Ob-37/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Šimić, kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Zlatka Pirca kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Draženke Ilak, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice – protutužene ZZD, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Nikoli Horvatu, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Nikola Horvat i Dean Radišić, Karlovac, protiv tuženika – protutužitelja ZZ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po pomoćniku Nikolini Mršić, odvjetnici u Karlovcu, radi utvrđenja bračne stečevine, rješavajući žalbu stranaka protiv presude Općinskog suda u Karlovcu od 8. travnja 2026. poslovni broj: P Ob-79/2025-17, u sjednici vijeća održanoj 30. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe tužiteljice-protutužene i tuženika-protutužitelja kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu od 8. travnja 2026. poslovni broj P Ob 70/2025-17.

II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova podnesenih žalbi.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Utvrđuje se da osobno vozilo marke Volkswagen Tiguan 2.0 TDI Trendline Plus, broj šasije: [broj šasije], snage motora 110 kw/150 KS, godina proizvodnje 2018., obujma motora 1968, čini bračnu stečevinu bivših bračnih drugova; tužiteljice ZZD, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u ½ dijela i tuženika ZZ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u ½ dijela.

II. Nalaže se tuženiku – protutužitelju ZZ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici – protutuženoj ZZD, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 13.000,00 EURA, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, tekućom na taj iznos od dana 8. siječnja 2021. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužiteljici – protutuženoj NZD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku – protutužitelju ZZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 13.245,57 eura zajedno sa zakonskim kamatama tekućim na iznos od;

- 218,52 eura za lipanj 2020. sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. lipnja 2020. pa do isplate;

− 217,82 eura za srpanj 2020. sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. srpnja 2020. pa do isplate;

− 215,60 eura za kolovoz 2020. sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. kolovoza 2020. pa do isplate;

− 217,54 eura za rujan 2020. sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. rujna 2020. pa do isplate;

− 218,50 eura za listopad 2020. sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. listopada 2020. pa do isplate;

− 218,13 eura za studeni 2020. sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. studenog 2020. pa do isplate;

− 217,70 eura za prosinac 2020. sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. prosinca 2020. pa do isplate;

− 218,35 eura za siječanj 2021. sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. siječnja 2021. pa do isplate;

− 218,25 eura za veljaču 2021. sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. veljače 2021. pa do isplate;

− 218,67 eura za ožujak 2021. sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. ožujka 2021. pa do isplate;

− 218,70 eura za travanj 2021. sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. travnja 2021. pa do isplate;

− 217,48 eura za svibanj 2021. sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. svibnja 2021. pa do isplate;

− 216,53 eura za lipanj 2021. sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. lipnja 2021. pa do isplate;

− 216,22 eura za srpanj 2021. sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. srpanj 2021. pa do isplate;

− 216,45 eura za kolovoz 2021. sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. kolovoza 2021. pa do isplate;

− 215,90 eura za rujan 2021. sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. rujna 2021. pa do isplate;

− 9.765,21 za rujan 2021. sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. rujna 2021. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne tope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku – protutužitelju ZZ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici – protutuženoj ZZD, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove postupka u iznosu od1.139,70 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 08. travnja 206. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne tope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tužiteljici – protutuženoj ZZD, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku – protutužitelju ZZ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove postupka u iznosu od 1.389,70 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 08. travnja 206. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu u točkama II. i IV. izreke pobija tuženik-protutužitelj zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1-3 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP).

2.1. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje budući je tuženik već u odgovoru na tužbu priznao da je automobil kupljen za vrijeme trajanja braka te je navedeno učinjeno nespornim već na pripremnom ročištu, a ostatak dokaznog postupka pred prvostupanjskim sudom vodio se po protutužbenom zahtjevu tuženika-protutužitelja radi isplate novčanih sredstava na ime kredita koji je podignut za kupovinu automobila a koji kredit je tuženik otplatio sam i to nakon prestanka bračne zajednice.

2.2.Navodi da protutužitelj potražuje od tužiteljice- protutužene polovicu isplaćenog kredita za automobile i to za svaki mjesec od prestanka bračne zajednice do konačne isplate kredita sukladno njenom suvlasnom omjeru ističući da su stranke učinile nespornim visinu tužbenog i protutužbenog zahtjeva, a da je sporno kada je došlo do prestanaka bračne zajednice između stranka, obzirom da su zbog životnih okolnosti ostale živjeti na istoj adresi sve dok tužiteljica nije odselila iz stana.(kad joj je tuženik kupio stan).

2.3. Smatra da je sud pravilno utvrdio da je prestanak bračne zajednice nastupio u travnju 2020. godine jer navedeno nedvojbeno proizlazi iz iskaza svjedoka, materijalne dokumentacije te iskaza samih stranka i tvrdnji je da je iznos od 1.139,70 eura utvrđen na ime parničnog troška koji je iznos tuženik dužan platiti tužiteljici, određen u previsokom iznosu, budući da je tuženik već u odgovoru na tužbu priznao da je automobil bračna stečevina zbog čega je tužitelju valjalo priznati trošak tužbe, pripremnog ročišta te ročišta za objavu presude a ostalo odbiti kao neosnovano jer sve druge radnje koje je tužiteljica u postupku poduzimala bile su isključivo vezane za protutužbeni zahtjev te njegovu osnovanost, a u tom dijelu dakle koji se tiče protutužbenog zahtjeva, tužiteljica nije uspjela kako je i razvidno iz sudske odluke.

2.4. Navodi da je tužiteljica neosnovano tražila utvrđenje suvlasništa na vozilu jer je bila svjesna da je tuženik sam podmirio troškove kredita koji su bili veći od vrijednosti samog vozila kao i da sud nije utvrdio sve relevante činjenice koje bi izravno utjecale na donošenje pravilne odluke u odnosu na donošenje rješenja o trošku.

2.5. Posebno napominje da obveza je Republike Hrvatske koja proizlazi iz odredbe članka 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda da osigura svakoj osobi pod svojom jurisdikcijom prava i slobode određene u Konvenciji, da se ta obveza se proteže kako na sudove tako i na upravna tijela, tako i na sve sastavne dijelove tijela državne vlasti, od najmanjih do najvećih, bez ikakve iznimke i da ta obveza podrazumijeva da su tijela državne vlasti stvorena radi građana zemlje članice a ne protiv građana zemlje članice, podrazumijeva obvezu primjene zakona na sve građane jednako upravo onako kako zakoni glase, podrazumijeva osiguravanje načela jednakosti pred zakonom svih građana zemlje članice jednako tako da kad usvaja zahtjev jedne stranke u postupku a odbija zahtjev druge stranke u postupku, ta druga stranka zna razloge odbijanja, ima podlogu u važećim propisima za odbijanje zahtjeva, istoj su pravilno i potpuno obrazloženi razlozi adekvatnim načinom tako da u cijelosti razumije razloge odbijanja iz kojih može na jednostavan način utvrditi pravilnost i zakonitost u postupanju tijela državne vlasti koje je donosilo odluku.

2.6. Ističe da sud ima obvezu istinski i stvarno ispitati okolnosti konkretnog slučaja i utvrditi sve važne i odlučne činjenice tako da stranka, bez obzira na to da li je zahtjev odbijen ili prihvaćen, zna da je o njegovim zahtjevima odlučivalo nadležno tijelo, koje se u svemu pridržavalo važećih jamstava pravičnosti i nepristranosti i pri tome se poziva na odluke Ustavnog suda.

2.7.Osporava potpunost i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnu primjenu materijalnog prava te ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

2.8. Predlaže da županijski sud uvaži navode žalbe i da preinači presudu u citiranim točkama te naloži tužitelju da naknadi parnični trošak tuženiku uvećan za trošak sastava žalbe u iznosu od 312.50 eura te trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 106.18 eura a podredno da pobijanu presudu ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Pravodobnu žalbu podnosi i tužiteljica-protutužena pobijajući prvostupanjsku presudu u točkama III. i IV. izreke zbog apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešne primjene materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

3.1. Navodi da suprotno pogrešnom utvrđenju prvostupanjskog suda, sam tuženik- protutužitelj već u svom odgovoru na tužbu ne osporava činjenicu da je brak između njega i tužiteljice-protutužene, razveden pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj R1 Ob-151/20-9 dana 13. listopada 2020. godine, a da se tužiteljica-protužena odselila iz zajedničkog stana na adresi [adresa], tek 11. siječnja 2021. godine, kada je prijavila promjenu adrese stanovanja pri Policijskoj upravi Karlovačkoj, dakle čak i nakon razvoda braka, koji tuženi- protutužitelj ne osporava, a što je jasno vidljivo iz priložene potvrde o promjeni adrese stanovanja i što je prvostupanjski sud i utvrdio ali bez obzira na to, izveo pogrešan krajnji zaključak, tako da sukladno navedenom, iako je brak pravomoćno razveden dana 13. listopada 2020. godine, sve do siječnja 2021. godine, bračna zajednica stranka je postojala; tužiteljica- protutužena je uredno financijski doprinosila za sve zajedničke potrebe svih ukućana; tuženika-protutužitelja i njihovog zajedničkog maloljetnog djeteta, te zajednica stola i postelje nije u potpunosti prestala.

3.2. Dakle, sve do siječnja 2021. godine, bračna zajednica je postojala, te je pogrešan zaključak da je tužiteljica-protutužena, iselila iz zajedničkog kućanstva u travnju 2020. godine a koji zaključak je prvostupanjski sud izveo iz iskaza svjedoka NZ i RZ koji su otac i majka tuženog protutužitelja, te AZ koji je bliski prijatelj tuženog-protutužitelja, iz čega proizlazi kako su navedeni svjedoci vrlo pristrani i njihova objektivnost u iskazivanju nema zadovoljavajuću razinu koju zahtjeva utvrđivanje osjetljive činjenice prestanka bračne zajednice, a osim toga njihova su saznanja posredna i dobivena isključivo od tuženika-protutužitelja.

3.3. Navodi da suprotno utvrđenju u prvostupanjskoj presudi, da bi se radilo o slučaju privremenog stanovanja tužiteljice-protutužene u zajedničkom domu stranaka čisto iz praktičnih razloga, valja naglasiti kako je tužiteljica-protutužena uvijek imala opciju odseliti kod svog oca, ali tu opciju nije iskoristila, tako da se svakako ne može decidirano utvrditi postojanje privremenog zajedničkog stanovanja zbog praktičkih razloga, već postojanje bračne zajednice koju su svakako određivali emocionalna povezanost za koju je životno i logično da ne prestaje samo zato što su postojale razmirice u bračnim odnosima, zatim zajedničko stanovanje, poštovanje i gospodarska povezanost.

3.4. Predlaže da se uvaži žalba tužiteljice - protutužene u cijelosti te preinače pobijane točke III i V izreke presude Općinskog suda u Karlovcu od dana 8. travnja 2026.godine, poslovni broj P Ob-79/2025-17, na način da odbije protutužbeni zahtjev u pobijanom dijelu te naloži tuženiku – protutužitelju da tužiteljici – protutuženoj naknadi trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 EUR-a (Tbr. 13/1 i Tbr. 36 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj: 142/2012, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22)), te trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 106,18 EUR-a, a podredno da ukine pobijanu presudu u pobijanom dijelu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

4.Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Predmet tužbenog zahtjeva je utvrđenje da motorno vozilo pobliže naznačeno u toč. I. izreke predstavlja bračnu stečevinu između stranaka te zahtjev tužiteljice – protutužena da joj tuženik – protutužitelj isplati iznos od 13.000,00 EUR na ime polovice vrijednost navedenog motornog vozila obzirom da je tuženik – protutužitelj predmetno vozilo prodao nakon prestanka braka između stranaka za iznos kupoprodajne cijene od ukupno 26.000,00 EUR, a predmet protutužbenog zahtjeva je isplata iznosa od ukupno 13.245,57 EUR sa zakonskim zateznim kamatama kako je pobliže naznačeno u toč. III. izreke na ime polovice iznosa kredita za naprijed navedenog motorno vozilo koje je tuženik – protutužitelj isplatio nakon prestanka bračne zajednice između stranaka.

7. Između stranaka nije sporno da je vozilo koje je predmet spora bračna stečevina između stranaka, nisu sporni mjesečni iznosi otplate kredita kako ih je specificirao tuženik – protutužitelj u odgovoru na tužbu odnosno protutužbi kao i da je tuženik – protutužitelj plaćao rate po kreditu za otplatu automobila, te također da tuženik – protutužitelj tijekom postupka nije osporio ni da je nakon prestanka bračne zajednice između stranaka prodao naprijed motorno vozilo i to za iznos od 26.000,00 EUR.

8. Prvostupanjski sud je utvrđenja:

- da je motorno vozilo koje je predmet ovog postupka kupljeno dana 14.studenog 2018., dakle za vrijeme trajanja bračne zajednice, a što tuženik – protutužitelj nije ni osporio tijekom postupka,

- da predmetno motorno vozilo predstavlja bračnu stečevinu između stranka i to u 1⁄2 dijela svake stranke,

- da je prodano motorno vozilo koje je predmet postupka i koje je bračna stečevina između stranaka, i to dana 07. siječnja 2021. za iznos od 26.000,00 EUR,

- da su stranke sklopile brak dana 05. rujna 2015., a isti brak je razveden rješenjem Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj R1 Ob-151/20-9 od 13. listopada 2020. donesenim temeljem sporazumnog prijedloga stranaka,

- da je tužiteljica – protutužena dana 11. siječnja 2021. prijavila promjenu adrese iz [adresa], na adresu [adresa],

- da stranke u razdoblju iz protutužbe više nisu živjele u bračnoj zajednici, budući da su suglasno navele kako njihov brak nije funkcionirao godinama prije formalnog razvoda, pri čemu tuženik – protutužitelj te svjedoci NZ i RZ kao trenutak prestanka bračne zajednice navode razdoblje oko rođenja kćeri Z, dok ĐZ ističe da su odnosi među strankama bili skladni nekih godinu dana nakon vjenčanja, a nakon toga su se njihovi odnosi pogoršali,

- da je tužiteljica namjerno ostala trudna s drugim muškarcem kako bi okončala brak sa tuženikom - protutužiteljem, pri čemu sama činjenica uspostave intimne veze s drugim muškarcem i rađanja djeteta iz takve veze upućuje na prestanak sadržaja bračne zajednice između stranaka, odnosno na nedostatak volje i želje na strani tužiteljice – protutužene da se bračna zajednica između stranaka nastavi,

- da u vrijeme kupnje stana u [adresa] i konačnog preseljenja tužiteljice – protutužene u predmetni stan, među strankama više nije postojala ni faktična zajednica života, a čime je nedvojbeno prestala i bračna zajednica između stranaka u naprijed navodnom smislu, a što je bilo u travnju 2020.

- da je tuženik- protutužitelj sam otplatio kredit u ukupnom iznosu od 26.491,25 eura, a koji iznos nije sporan između stranaka, koji kredit je obveza iz bračne stečevine svakog od stranaka u 1⁄2 dijela.

9.U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud se poziva:

- na odredbu članka 36. st. 1. i st. 3. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023; dalje – Obz) kojom je propisano da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, a bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnicibračne stečevine, ako nisu drukčije ugovorili,

- na odredbu čl. 39. st. 2. Obz – a , navodeći da iz iste proizlazi da je vlastita imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od temelja iz članka 36. Obz-a.

- na odredbu čanka 38. Obz – a kojom je pripisano da se na bračnu stečevinu primjenjuju odredbe propisa kojima se uređuju stvarnopravni i obveznopravni odnosi, ako istim Zakonom nije drukčije određeno.

- na odredbu članka 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023; dalje – ZOO) kojom je propisano da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

- na odredbu članka 1115. ZOO-a iz koje proizlazi da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

- na odredbu čanka 44. stavak 1. i stavak 3. Obz – a , kojom je propisano da za obveze koje je jedan bračni drug preuzeo radi namirenja tekućih potreba bračne i obiteljske zajednice, kao i za obveze koje su bračni drugovi preuzeli zajednički u vezi s bračnom stečevinom, odgovaraju oba bračna druga solidarno bračnom stečevinom i vlastitom imovinom, a da se smatra da su bračni drugovi za obveze iz stavka 1. ovoga članka odgovorni u jednakim dijelovima ako nisu drukčije ugovorili.

10. Obrazlažući pobijanu presudu prvostupanjski sud navodi da predmetno motorno vozilo predstavlja bračnu stečevinu između stranka i to u 1⁄2 dijela svake stranke slijedom čega je odlučeno kao u točki I. izreke, da je motorno vozilo koje je predmet postupka bračna stečevina između stranaka, prodano i to dana 07. siječnja 2021. za iznos od 26.000,00 EUR, tako da je u skladu s zakonskim odredbama osnovan zahtjev tužiteljice – protutužene za isplatu iznosa od 13.000,00 EUR na ime polovice vrijednosti otuđenog motornog vozila sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana prodaje, odnosno od 07. siječnja 2021., pa je odlučeno kao u toč. II. izreke presude,da je na temelju provedenih dokaza utvrdio da stranke u razdoblju iz protutužbe više nisu živjele u bračnoj zajednici, budući da su suglasno navele kako njihov brak nije funkcionirao godinama prije formalnog razvoda, pri čemu tuženik – protutužitelj te svjedoci NZ i RZ kao trenutak prestanka bračne zajednice navode razdoblje oko rođenja kćeri Z, dok ĐZ ističe da su odnosi među strankama bili skladni nekih godinu dana nakon vjenčanja, a nakon toga su se njihovi odnosi pogoršali. Nadalje da tome u prilog govori i iskaz same tužiteljice - protutužene, koja je navela da je namjerno ostala trudna s drugim muškarcem kako bi okončala brak sa tuženikom - protutužiteljem, pri čemu sama činjenica uspostave intimne veze s drugim muškarcem i rađanja djeteta iz takve veze upućuje na prestanak sadržaja bračne zajednice izmeđustranaka, odnosno na nedostatak volje i želje na strani tužiteljice – protutužene da se bračna zajednica između stranaka nastavi. Nadalje, da iako je nesporno da su stranke određeno vrijeme nakon pogoršanja bračnih odnosa nastavile živjeti u istom kućanstvu u stanu u [adresa], a pri čemu su već i poduzimale radnje vezano za kupnju stana u [adresa] u koji se tužiteljica-protutužena konačno i preselila, dakle poduzimali aktivne radnje radi razrješenja međusobnih imovinskopravnih pitanja s ciljem konačnog prestanka svih odnosa između stranka, prema stavu suda takva faktična koegzistencija nije predstavljala ostvarivanje sadržaja bračne zajednice. Prema ocijeni suda u vrijeme kupnje stana u [adresa] i konačnog preseljenja tužiteljice – protutužene u predmetni stan, među strankama više nije postojala ni faktična zajednica života, a čime je nedvojbeno prestala i bračna zajednica između stranaka u naprijed navodnom smislu, a što je kako to proizlazi iz činjenica utvrđenih tijekom postupka bilo u travnju 2020., da iz dokaza provedenih tijekom postupka proizlazi da je tuženik – protutužitelj nakon prestanka bračne zajednice sam otplatio kredit u ukupnom iznosu od 26.491,25 eura, a koji iznos nije sporan između stranaka, koji kredit je obveza iz bračne stečevine svakog od stranaka u 1⁄2 dijela, to da je tužiteljica – protutužena dužna ispatiti tuženiku – protutužitelju iznos od 13.245,57 EUR zajedno s zakonskim zateznim kamatama, kako je to pobliže naznačeno u toč. III. izreke presude.

11. Obrazlažući odluku o troškovima prvostupanjski sud istu temelji na odredbi čl. 154. ZPP-a, a visina troškova odmjerava primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023, 107/2025; dalje – Tarifa), navodeći da tužiteljica – protutužena u odnosu na tužbeni zahtjev uspjela u cijelosti, a tuženik – protutužitelj je uspio u odnosu na protutužbeni zahtjev u cijelosti, posebno smatrajući da je tužiteljica – protutužena uspjela s tužbenim zahtjevom, budući da je tuženik – protutužitelj u odgovoru na tužbu te na pripremnom ročištu priznao odlučne činjenice na kojima se isti temelji ,ali da tuženik – protutužitelj nije priznao tužbeni zahtjev, već samo odlučne činjenice, zbog čega je sud bio dužan odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva, ali bez potrebe za provođenjem dokaznog postupka u tom dijelu, te je u nastavku postupka dokazni postupak proveden je isključivo u odnosu na protutužbeni zahtjev, u kojem je tuženik – protutužitelj uspio, budući da je sud isti također ocijenio osnovanim.

11.1. Stoga je, a imajući u vidu da su obje stranke uspjele u postupku i to svaka u odnosu na svoj zahtjev, sukladno odredbi 154. st. 2. ZPP – a te uzimajući u obzir uspjeha stranaka te opseg provedenog dokaznog postupka odmjerio troškove postupka kako je to odlučeno u točki IV. Izreke.

12. Materijalno pravni pristup prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

13. Neosnovano stranke u žalbama ističu da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a , budući presuda nema takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka je razumljiva i ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, a u obrazloženju su navedeni svi razlozi o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

13.1. Drugostupanjski sud također nije utvrdio postojanje niti jedne od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

14. Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koji se u žalbama također pozivaju žalitelji . Činjenično stanje odlučno za ocjenu osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva potpuno je i pravilno utvrđeno i ono s navodima žalbe ne dovodi u sumnju tim više što žalitelji u žalbama ne ističu određene dokaze i činjenice koji bi upućivali na drugačije činjenično stanje od onoga kojeg je utvrdio prvostupanjski sud i na temelju kojega je donio pobijanu presudu kako u odlukama o tužbenom zahtjevu, protutužbenom zahtjevu tako i u odluci o troškovima postupka.

14.1. Žalitelji u žalbama analizirajući na svoj način daju svoja utvrđenja o tome kakvo je činjenično stanje trebao utvrditi prvostupanjski sud i na kakvo je trebao primijeniti materijalno pravo no s obzirom na utvrđenja i stajališta prvostupanjskog suda takovi žalbeni navodi po ocjeni ovog suda nisu prihvatljivi te ih ovaj sud ne prihvaća.

15. Pravilno u pobijanoj odluci sud prvog stupnja utvrđuje kako je automobil bračna stečevina tuženika- protutužitelja i tužiteljice-protutužene te kako tuženik-protutužitelj u biti protutužbenim zahtjevom traži isplatu ½ dijela preostalog i otplaćenog duga s osnove kredita koji je podigao u Zagrebačkoj banci pod brojem 7109247293 dana 31.10.2018. na iznos od 30.000,00 eura koji iznos je i korišten za kupovinu citiranog vozila, a koji jekupljen na način da je s računa tuženika isplaćen na račun AUTO HRVATSKE AUTOMOBILI.

16. Sud stoga pravilno primjenjuje gore citirane odredbe Obz-a i ZOO-a, jer je pokretninu koja je predmet ovog postupka tužitelj-protutuženik kupio za vrijeme trajanja bračne zajednice i koje odredbe propisuju da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, a bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije ugovorili, da se na bračnu stečevinu primjenjuju odredbe propisa kojima se uređuju stvarnopravni i obveznopravni odnosi, ako nije drukčije određeno, da se na bračnu stečevinu primjenjuju odredbe propisa kojima se uređuju stvarnopravni i obveznopravni odnosi, ako Obz-om nije drukčije određeno, da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva, da za obveze koje je jedan bračni drug preuzeo radi namirenja tekućih potreba bračne i obiteljske zajednice, kao i za obveze koje su bračni drugovi preuzeli zajednički u vezi s bračnom stečevinom, odgovaraju oba bračna druga solidarno bračnom stečevinom i vlastitom imovinom., a da se smatra da su bračni drugovi za obveze iz stavka 1. ovoga članka odgovorni u jednakim dijelovima ako nisu drukčije ugovorili.

17. Obrazloženje prvostupanjske presude u pogledu tužbenog i protutužbenog zahtjeva je stoga po ocjeni ovog suda doneseno pravilnom primjenom materijalnog prava te sa valjanim i razlozima uz detaljno obrazloženje tako da suprotno navodima žalbe tuženika -protutužitelja odluka nije donesena u suprotnosti sa odredbom članka 29. Ustava RH, a također nisu osnovani ni žalbeni razlozi tužiteljice- protutužene o okončanju trajanja bračne zajednice za što je prvostupanjski sud također dao valjane razloge, a što dovodi i do pravilne odluke o troškovima postupka i uslijed čega se žalbe ukazuju neosnovanima tako da ih je valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu te na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a presuditi kao u izreci.

18. Odluka o zatraženim troškovima podnesenih žalbi temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP-a , u svezi članka 154. stavak 1. ZPP-a, budući žalitelji nisu uspjeli sa žalbama.

U Slavonskom Brodu, 30. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dubravka Šimić