Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-816/2023-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Vlatke Fresl Tomašević kao predsjednice vijeća, Tomislava Aralice kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Ilijane Petyo kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Ognjen Krznarić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Krznarić & Alitović j.t.d. iz Zagreba, Ulica Šiška Menčetića 4/III, protiv tuženika Bella d.o.o. proizvodnja i trgovina iz Semeljaca, Kralja Tomislava bb, OIB: 45375502355, koga zastupa punomoćnik Goran Jarić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mišević i Jarić j.t.d. iz Osijeka, L. Jägera 24/II, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Đakovu poslovni broj Pr-926/2021-43 od 29. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 30. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te potvrđuje presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj Pr-926/2021-43 od 29. ožujka 2023. pod točkom I. i III. Izreke, kao i dio odluke pod točkom IV. izreke koji nije ovom drugostupanjskom odlukom preinačen (odbijen zahtjev preko 1.091,83 eura s osnova naknade troškova postupka).

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj Pr-926/2021- 43 od 29. ožujka 2023. pod točkom II. izreke, te pod točkom IV. izreke u dijelu u kojem je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadom troškova postupka u iznosu od 1.091,83 eura, pa se o tome ovako odlučuje:

1.Nalaže se tuženiku Bella d.o.o. proizvodnja i trgovina, Kralja Tomislava bb, Semeljci, da tužitelju JT iz [adresa], na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 6.022,96 eura (preko u točci I. osporene presude dosuđenog istog iznosa) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 17. kolovoza 2021. godine pa do isplate, a po stopi koja tužitelju pripada kao sudioniku u ostalim odnosima u smislu čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO), u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.091,83 eura sa zateznom kamatom koja teče od 30. lipnja 2026. godine kao dana presuđenja pa do isplate, a po stopi koja tužitelju pripada kao sudioniku u ostalim odnosima u smislu čl. 29. st. 2. ZOO, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati 373,29 eura na ime naknade troškova sastava žalbe, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovana zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Đakovu poslovni broj Pr-926/2021-43 od 29. ožujka 2023. suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku BELLA d.o.o. proizvodnja i trgovina, Kralja Tomislava bb, Semeljci, da tužitelju JT iz [adresa], na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 6.022,95 EUR / 45.379,92 kn1 sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 17. kolovoza 2021. godine pa do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječene kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te iznos od 225,00 EUR / 1.695,26 kn1 na ime tuđe pomoći i njege sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 29. ožujka 2023. godine kao dana presuđenja pa do 31. prosinca 2023. godine po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječene kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. S tužbenim zahtjevom preko dosuđenoga tužitelj se odbija kao neosnovanim.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 574,44 EUR / 4.328,12 kn2 sa zateznom kamatom koja teče od 29. ožujka 2023. godine kao dana presuđenja pa do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV. Sa zahtjevom za naknadom parničnog troška preko dosuđenoga tužitelj se odbija kao neosnovanim."

2. Protiv navedene presude, sadržajno samo protiv dijela pod točkama II. i IV. izreke, pravodobno se žali tužitelj zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP). Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači na način predložen žalbom. Traži naknadu troškova žalbe.

3. Protiv navedene presude, sadržajno samo u dijelu pod točkama I. i III. izreke pravodobno se žali tuženik zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. ZPP. Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači na način predložen žalbom ili ukine. Traži naknadu troškova žalbe.

4. Žalba tuženika nije osnovana dok je žalba tužitelja djelomično osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP, budući je sud na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete, te naknadom troškova postupka. U postupku su utvrđene sljedeće bitne činjenice:

-tužitelj je radnik tuženika zaposlen kao drvno tehnološki stručni radnik finalnog smjera, 4. stupanj, a svoje radne zadaće je obavljao u proizvodnom pogonu ... u [adresa];

-tužitelj obavlja poslove strojne obrade drveta prilikom čega rukuje sa svim strojevima u proizvodnom pogonu poslodavca;

-tužitelj je 16. ožujka 2021. kao djelatnik tuženika, radeći u prostorijama tuženika kao poslodavca na poslovima obrade drveta strojnom glodalicom, doživio nesreću na radu kad je nož radnog stroja zahvatio njegovu lijevu šaku te je zadobio ozljedu u vidu otvorenog prijeloma distalnog članka trećeg prsta, rezne rane prstiju i gnječno – razderne rane prvog do petog prsta lijeve ruke;

-do nesreće je došlo kad je tužitelj objema rukama potiskivao drveni element prema nožu stroja, obrada je zapinjala na drvenom čvoru komadu drveta kog je obrađivao pa je stroj dva puta izbacio taj element, a kad je tužitelj po treći put rukama potiskivao u stroj taj drveni element, u jednom trenutku je nož naišao na čvor u drvetu te odbacio drveni element iz ravnoteže koji je pogurnuo radnikovu lijevu šaku uslijed čega je lijeva šaka radnika došla u zahvatni dio noža pa je pretrpio ozljedu;

-tuženik tvrdi da je do ozljede tužitelja došlo isključivo krivnjom, grubom nepažnjom, odnosno grubim nemarom tužitelja kao radnika koji pri obavljanja radnih zadataka nije koristio osobnu zaštitnu opremu za rad na siguran način, niti se pridržavao uputa za siguran rad pri poslovima u drvnoj industriji, te je drvo u glodalicu gurao rukom bez da je upotrijebio drvene gurače koje je trebao koristiti i koji se nalaze pored stroja;

-tužitelj ističe da ne bi došlo do štetnog događaja da nije bilo tog polučvora u drvenom elementu, tvrdi da ne postoji pomagalo pomoću kojeg bi mogao ovaj drveni element gurati već se na ovoj glodalici drveni element mora gurati rukama ;

-prilikom štetnog događaja tužitelj, radeći na predmetnom stroju, nije koristio zaštitne rukavice niti pomagalo od drveta i stezaljki koje stežu drveni element kog stroj obrađuje

– držač obradka;

-vještak Prskalo zaključuje kako je pri radu na konkretnoj stolnoj glodalici obavezna upotreba pomoćnih naprava (držača) za postavljanje i učvršćenje drvenog obradka, kao i upotreba zaštitnih rukavica s dobrim osjetom, udobn ih i sigurnih za upotrebu;

-predmetne zgode tužitelj je zadobio sljedeće ozljede: fractura aperta phalangis distalis No III 1. sin – otvoreni prijelom distalnog članka trećeg prsta, vulnera scissa digitorum 1. sin. – rezna rana prstiju i WLC multipla digitorum No. I – V 1. sin – gnječno – razderne rane prvog do petog prsta;

-zbog zadobivenih ozljeda tužitelj je pretrpio povredu prava osobnosti i druge vidove šteta.

9. Na utvrđene činjenice sud je prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz čl. 19., čl. 29., čl. 1045., čl. 1046., 1089., čl. 1095., čl. 1100. i čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO), čl. 90., čl. 102. i čl. 111. Zakon o radu („Narodne novine“ broj: 93/14, 127/17, 98/19, dalje: ZR) i čl. 25. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj: 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18, dalje: ZZR), pa odlučio kao u izreci osporene presude.

10. Sud je prvog stupnja pravilno utvrdio bitne činjenice, ali ne sve, te nije sasvim pravilno primijenio materijalno pravo.

11. U osporenoj odluci sud prvog stupnja navodi kako poslodavac odgovara po načelu objektivne odgovornosti „…ali je i tužitelj doprinio nastanku ovog štetnog događaja jer se nije pridržavao svoje obveze korištenja zaštitnih rukavica i pomagala za rad s manjim drvenim obradcima jer da se pridržavao ove svoje obveze i da je koristio zaštitne rukavice koje po nalazu i mišljenju vještaka dopro naliježu na šaku i omogućuju sigurnost, udobnost i dobar osjet prstiju i da je koristio pomagala u ovom procesu rada do ove povrede vjerojatno ne bi došlo pa je njegov doprinos ovom događaju 50%, dakle omjer odgovornosti tuženika kao poslodavca i doprinosa tužitelja kao radnika je po mišljenju ovog suda 50 : 50%.“

12. Za predmetne štete načelo objektivne odgovornosti propisano je čl. 25. st. 1. i 2. ZZR koji glasi: (1) Ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. (2) Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

13. Dakle, objektivna odgovornost tuženika nije upitna. Također nije upitno da se ozlijeđeni radnika prilikom radnog procesa nije služio pomoćnom napravom (držačem) za postavljanje i učvršćenje drvenog obradka, niti je koristio zaštitne rukavice. A to je prema nalazu i mišljenju vještaka Ilije Prskala protivno pravilima struke i pravilima zaštite na radu za rad na predmetnom stroju (list 108 spisa).

14. Međutim, iz iskaza tužitelja te radnika PT i ET proizlazi kako je to bio uobičajeni način rada u njihovoj radionici prilikom rada na predmetnom stroju. Tako PT kaže da je i on radio na istoj glodalici i da se neke stvari mogu odraditi uz pomoć pomagala a neke ne. Za isti radi proces prilikom kojeg je stradao tužitelj kaže da ni on ne bi koristio zaštitne rukavice jer je od više majstora dobio uputu kada se radi na takvim strojevima da zaštitne rukavice znaju visiti s prsta i da onda taj dio zna zapeti i povući ruku te ju ozlijediti pa on u takvim slučajevima ne koristi zaštitne rukavice.

15. Slično iskazuje i ET.

16. Njima nadređen OT, za kog CT, zakonska zastupnica tuženika, kaže kako je bio „osoba koja je zadužena za komunikaciju između uprave tuženika i pogona, odnosno radnika u pogonima“ pripovijeda kako, u vezi pomoćnih naprava (držača) za postavljanje i učvršćenje drvenog obradka i zaštitnih rukavica, „neki radnici u pogonu i koriste, a neki ne iz razloga jer im usporava rad pa tako i tužitelj ne koristi pomagala upravo jer ga ona usporavaju“. Dakle, osoba zadužena za komunikaciju između uprave i radnika u pogonu jako dob ro zna da radnici u pogonu ne koriste uvijek predmetna sredstva zaštite na radu.

17. Stoga ovaj viši sud po čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP utvrđuje , na temelju spomenutih dokaza izvedenih u prvostupanjskom postupku, kako je način na koji je tužitelj radio na stroju, bez zaštitnih rukavica i pomoćne naprave, bio „uobičajen način rada“, te kako je to bilo poznato poslodavcu ili mu u najmanju ruku nije moglo biti nepoznato.

18. Ovaj žalbeni sud napominje kako mu je poznato pravno shvaćanje da žalbeni sud može utvrđivati činjenice koje sud prvog stupnja nije utvrdio na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu samo ako je sam, u postupku povodom žalbe, izveo te dokaze. Ovaj žalbeni sud smatra takvo pravno shvaćanje pogrešnim i protivnim zakonskoj odredbi iz čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP gdje se izrijekom navode „izvedeni dokazi koji se nalaze u spisu“. Dakle, već su izvedeni. Očita je namjera zakonodavca da ovom odredbom izbjegne ukidanje prvostupanjske odluke i tako doprinese ekonomičnosti i ubrzanju parničnog postupka. A da je tome tako posebno je vidljivo iz stipulacije stavka 2. istog članka prema kojem drugostupanjski sud može preocjenjivati i one dokaze koje je sud prvog stupnja ocijenio ali je izveo nepravilan zaključak. A uz to se u čl. 373.a nigdje ne spominje ponovno izvođenje dokaza tijekom drugostupanjskog postupka. Ponovno izvođenje dokaza u dijelu postupka povodom žalbe zakon predviđa samo kao mogućnost u odredbama čl. 373.b ZPP, ali to je sad jedan drugi procesni institut. Po čl. 373.a ZPP drugostupanjski sud može samo potvrditi ili preinačiti prvostupanjsku presudu, dok po čl. 373.b ZPP može donijeti bilo koju odluku od onih koje je ovlašten donositi drugostupanjski sud.

19. Dakle, time što je poslodavcu bilo poznato ili mu nije moglo biti nepoznato da radnici u pogonu ne koriste sredstva zašt ite na radu pri radu na stroju glodalici, on je mogao utjecati na korištenje pomoćnih sprava i zaštitnih rukavica te je mogao izbjeći ovakve i slične nezgode na radu. Pa nije tužitelj potajno, skrivečki, obavljao svoje radne zadatke na predmetnom radnom stroju.

20. Stoga u ovim okolnostima ekskulpacijski razlog ne stoji, pa to što ozlijeđeni radnik nije koristio sredstva zaštite na radu, a zbog čega je došlo do ozljede, zato što je to bio uobičajeni način rada, ne predstavlja grubu neharnost.

21. U vezi žalbenog razloga tuženika kako je on sa svoje strane napravio sve što je u njegovim mogućnostima da ne dođe do ozljede na radu , valja kazati kako ta tvrdnja nije točna. Iz izvedenih dokaza proizlazi kako rad na glodalici bez pomoćne naprave i zaštitne rukavice nije bio rijetkost, dapače, to je bio uobičajen način rada. Stoga je poslodavac, da je upotrijebio dostatni stupanj nadzora, sve i da nije znao da radnici tako rade na stroju, lako mogao spriječiti takav način rada.

22. Sud prvog stupnja utvrđenjem primjerene visine naknade neimovinske štete u iznosu od 12.045,91 euro nije pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 1100. ZOO. Naime, upravo vodeći računa o težini povrede, okolnostima slučaja, ali i o značenju povrijeđenog dobra i cilju kome služi naknada, kao i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom, dosuđena naknada, s obzirom na težinu i vrstu povreda (fractura aperta phalangis distalis No III 1. sin – otvoreni prijelom distalnog članka trećeg prsta, vulnera scissa digitorum 1. sin.

– rezna rana prstiju i WLC multipla digitorum No. I – V 1. sin – gnječno – razderne rane prvog do petog prsta), trajanje i jačinu fizičkih bolova (jakog intenziteta u trajanju 2 dana, srednje jakog intenziteta 7 dana i slabijeg intenziteta 30 dana kumulativno), straha (primarni strah jakog intenziteta u kratkom trajanju te sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 1 dan, srednjeg intenziteta u trajanju od 4 dana i lakog intenziteta u trajanju od 15 dana), zaostale trajne posljedice od 14% (smanjena pokretljivost IP zgloba ručnog palca, djelomična amputacija distalnog članka kažiprsta uz kontrakturu DIP zgloba i smanjenu pokretljivost PIP zgloba, kontrakture DIP zgloba trećeg prsta i smanjena pokretljivost PIP zgloba te diskretno smanjena pok retljivost četvrtog i petog prsta pa će se aktivnostima u slobodno vrijeme moći baviti na uobičajeni način uz ulaganje povećanih napora i potreba ), naruženost (srednjeg stupnja vrlo uočljiva trećima jer je predmetna ozljeda uzrokovala naruženost izgleda, skladnosti tijela i funkcije tijela u srednjem stupnju, zaostao je i diskretan ožiljak na dorzalnoj strani palca, prisutna je djelomična amputacija distalnog članka kažiprsta te izrazito vidljiv ožiljak na dorzalnoj strani distalnog i srednjeg članka srednjeg prsta te diskretni ožiljci na dorzalnim stranama četvrtog i petog prsta), te sve druge okolnosti slučaja, primjereno zadovoljenje u smislu navedenog propisa, i prema shvaćanju ovog suda, predstavlja iznos od 12.045,91 eura.

23. Pa kako je utvrđeno da tužitelj, iz gore navedenih razloga, nije doprinio nastanku vlastite štete u razmjeru od 50%, valjalo mu je pravilnom primjenom materijalnih odredbi, dosuditi čitav taj iznos, a ne samo pola.

24. Pravilno je sud prvog stupnja primijenjeno materijalno pravo kad je utvrdio primjerenu visinu naknade štete zbog tuđe pomoći i njege u iznosu od 450,00 eura. Adekvatnim dokazima je utvrđeno kako je tužitelj imao potrebu za tuđom pomoći i njegom 2 sata dnevno kroz 45 dana. Zbirni iznos sud je, prema shvaćanju ovog višeg suda, pravilno izračunao primijenivši kao kriterij cijenu od 5,00 eura po satu nekvalificirane medicinske njege (45 x 2= 90 x 5,00 eura = 450,00 eura). Žalitelji nisu isticali konkretne žalbene razloge glede visine ovog vida štete.

25. Stoga je po čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP valjalo potvrditi osporenu odluku pod točkom I. izreke, a dio odluke pod točkom II. izreke preinačiti te usvojiti i onaj dio zahtjeva tužitelja s kojim je prvostupanjskom presudom odbijen.

26. U konačnici tužitelj je uspio s čitavim zadnjim postavljenim tužbenim zahtjevom pa je po čl. 166. st. 2. ZPP valjalo izmijeniti i odluku o troškovima postupka. Sad valja o trošku odlučiti po čl. 154. st. 1. ZPP i obrediti tužitelju čitav njegov potrebni trošak u smislu čl. 155. st. 1 ZPP.

27. Samu visinu potrebnog troška tužitelja sud je prvog stupnja pravilno obredio primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje: OT/12) , a također je pravilno utvrdio koji se dio troškova smatra potrebnim, a koji ne, u smislu propisa iz čl. 155. ZPP. U vezi žalbenog razloga tužitelja treba kazati kako po Tbr. 8. st. 1. OT/12 stranka ima pravo na naknadu samo za četiri obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku, a ne pet kako zahtjeva tužitelj. Kako se predujam za vještačenje smatra nužnim i potrebnim troškom u cijelosti, taj se trošak ne umanjuje za razmjer uspjeha u parnici. Na tuženikov žalbeni razlog valja kazati kako je predujam za vještaka drvne industrije uplatio tuženik (list 94 spisa) pa to nije tužiteljev trošak i pravilno ga sud prvog stupnja nije uključio u tužiteljeve potrebne troškove, a tuženik, zato što nije uspio u parnici, ionako nema pravo na naknadu troškova postupka.

28. Sud je prvog stupnja dakle pravilno utvrdio visinu potrebnog troška tužitelj s osnova zastupanja po odvjetniku u iznosu od 2.426,29 eura. Tome valja pribrojati trošak predujma vještačenja od 331,81 eura, pa to sve skupa iznosi 2.758,10 eura.

29. Slijedom iznesenog, valjalo je po čl. 161. st. 2. ZPP žalbe tužitelja i tuženika odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkom III. izreke, a dio odluke pod točkom IV. izreke izmijeniti na način da se tužiteljici obređuje daljn ji trošak postupka u iznosu od 1.091,83 eura, a ostatak odluke potvrđuje.

30. Kako tuženik nije uspio sa žalbom valjalo ga je po čl. 161. st. 1. ZPP odbiti sa zahtjevom za naknadom troškova žalbe.

31. Budući je tužitelj uspio s dijelom žalbe u odnosu na glavni zahtjev u cijelosti valjalo mu je obrediti naknadu troškova nastalih u žalbenom postupku. Tužiteljev trošak se sastoji od troška sastava žalbe po odvjetniku što prema odredbama Tbr. 10./1. OT/12 iznosi 373,29 eura (125 bodova x vrijednost boda + 25% PDV).

U Zagrebu 30. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević