REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-1018/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja Biljane Bojanić, kao predsjednice vijeća, Nataše Babić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavičić-Sirotić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Maja Delić Ratković, odvjetnica u [adresa], protiv tuženica 1. FE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. AE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 3. ZE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Ante Balić, odvjetnik u [adresa], radi iseljenja, odlučujući o žalbi tuženica izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ps- 78/2024-8 od 28. travnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 30. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Uvažava se žalba tuženica, preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ps-78/2024-8 od 28. travnja 2026. te se sudi:

„1. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„Nalaže se tuženicama FE, [adresa], AE, [adresa] i ZE, [adresa], da u roku od 8 dana, isele iz stana koji se nalazi u [adresa], anagrafske oznake [adresa], a koji se u zemljišnim knjigama vodi kao čest. zgr. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to baš 8. suvlasnički dio, etažno vlasništvo (E-8), stan na II. katu označen brojem 6, površine 66,50 m[2] , koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, predsoblja, hodnika i balkona.“

2. Nalaže se tužiteljici solidarno u roku od 15 dana naknaditi tuženicama parnični trošak u iznosu od 600,00 eura, sa zakonskom zateznom kamatom od 28.travnja 2026. do isplate.

3. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženicama trošak žalbe od 240,00 eura u roku od 15 dana.“

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I. Nalaže se tuženicama FE, [adresa], AE, [adresa] i ZE, [adresa], da u roku od 8 dana, isele iz stana koji se nalazi u [adresa], anagrafske oznake [adresa], a koji se u zemljišnim knjigama vodi kao čest. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] i to baš 8.suvlasnički dio, etažno vlasništvo (E-8), stan na II.katu označen brojem 6, površine 66,50 m2, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, predsoblja, hodnika i balkona.

II. Nalaže se tuženicama da solidarno u roku od 15 dana naknade tužiteljici parnični trošak u iznosu od 500,00 eura, sa zakonskom zateznom kamatom od donošenje prvostupanjske presude do isplate.“

2. Pravovremenom žalbom navedenu presudu pobijaju tuženice iz svih zakonskih razloga, a iz sadržaja žalbe proizlazi da žaliteljice ne ukazuju na počinjenu neku od bitnih povreda postupka, niti na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, već na pogrešnu primjenu materijalnog prava. Predlažu odbaciti tužbu, podredno preinačiti pobijanu presudu i odbiti u cijelosti tužbeni zahtjev, a tužiteljicu obvezati na snašenje parničnih troškova tuženicama, uvećano za troškove žalbenog postupka, podredno ukinuti pobijanu presudu i vratiti predmet sudu prvoga stupnja na ponovno postupanje.

3. Sa žalbom tuženica postupljeno je po članku 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP).

3.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženica je osnovana.

5. Prvostupanjski sud je naložio tuženicama iseliti u roku 8 dana iz stana u [adresa], anagrafske oznake [adresa], a koji se u zemljišnim knjigama vodi kao k. č. br. zgr. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to 8. suvlasnički dio, etažno vlasništvo (E-8), stan na II. katu označen brojem 6, površine 66,50 m[2] , koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, predsoblja, hodnika i balkona, temeljem članka 161. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 22/2000. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014. i 81/2015. - pročišćeni tekst i 94/2017. - ispravak pročišćenog teksta - dalje: ZVDSP) prema kojoj vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda posjed te stvari.

6. Prvostupanjski sud u donošenju presude nije počinio niti jednu bitnu povredu parničnog postupka, na koju ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a.

7. I činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, a isto i nije ni sporno među strankama niti se činjenična utvrđenja iz prvostupanjskog postupka osporavaju žalbom, pa je tako nesporno:

- da su tužiteljica i njen bivši suprug ŠE suvlasnici svaki u ½ dijela stana u [adresa], anagrafske oznake [adresa], a koji se u zemljišnim knjigama vodi kao k. č. br. zgr. [katastarska čestica], upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to 8. suvlasnički dio, etažno vlasništvo (E-8), stan na II. katu označen brojem 6, površine 66,50 m[2] , koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, predsoblja, hodnika i balkona,

- da je tužena FE kćerka, a tužene AE i ZE unuke tužiteljice i ŠE te su u predmetni stan uselile prije desetak godina, nakon što se tužena FE razvela od supruga, a u predmetni stan su uselile uz odobrenje roditelja (tužiteljice i ŠE),

- da stan nije fizički podijeljen te stranke ovog postupka i ŠE koriste zajednički cijeli stan, a u tijeku je i postupak civilnog razvrgnuća suvlasništva stana između tužiteljice i ŠE,

- da se tužiteljica, iako je bila suglasna s useljenjem tuženica u predmetni stan, predomislila i prvo dopisima a potom tužbom zatražila iseljenje tuženica,

- da je drugi suvlasnik, otac i djed tuženica ŠE, suglasan da tuženice stanuju u predmetnom stanu.

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja pogrešno je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev temeljem članka 161. stavka 1. ZVDSP, revindikaciji. Tužiteljica u tužbi nije navela pravni osnov svog zahtjeva (što nije ni bi la dužna po članku 186. stavku 3. ZPP-a), ali tužiteljičin zahtjev nije osnovan temeljem članka 161. stavka 1. ZPP-a jer takvu pravu vlasničku tužbu podnosi vlasnik neposjednik, koji od posjednika zahtjeva povrat stvari koja mu je oduzeta iz posjeda. Tužiteljica je i nadalje u posjedu predmetnog stana pa joj takav zahtjev ne pripada, a uostalom u tužbenom zahtjevu tužiteljica niti ne traži da joj tuženice predaju u posjed stan, već traži samo njihovo iseljenje. Kako tužiteljica ne traži predaju u posjed stana, bilo samo njoj, bilo i njoj i drugom suvlasniku, to se ne primjenjuje niti članak 46. stavak 2. ZVDSP-a.

9. Za poduzimanje poslova koji premašuju okvir redovitoga upravljanja, a između ostalog to su i davanje cijele stvari u zakup ili najam na dulje od godinu dana, pa i na besplatno stanovanje kao što je ovdje slučaj, prema izričitoj odredbi članka 41. stavka 1. ZVDSP-a potrebna je suglasnost svih suvlasnika. S obzirom da su u konkretnom slučaju tužiteljica i ŠE suvlasnici i suposjednici predmetnog stana i da su svojoj kćerci i unukama dali predmetni stan na sukorištenje na neodređeno vrijeme, takvo raspolaganje sa stanom predstavljalo je posao izvanredne uprave za koju je postojala suglasnost oba suvlasnika.

10. Međutim, za iseljenje tuženica ne postoji suglasnost drugog suvlasnika, ŠE, koji dozvoljava tuženicima stanovanje u predmetnom stanu. Stoga tužiteljica kao suvlasnica, kada je zajedno sa drugim suvlasnikom dala pristanak na useljenje tuženica, nije ovlaštena tražiti iseljenje tuženica protivno suglasnosti drugog suvlasnika, jer je člankom 39. ZVDSP-a propisano da svaki suvlasnik ima pravo sudjelovati u odlučivanju o svemu što se tiče stvari koja je u suvlasništvu (upravljanje stvarju) zajedno s ostalim suvlasnicima (stavak 1.), a kad je neki suvlasnik poduzeo posao glede suvlasničke stvari bez potrebne suglasnosti ostalih, primjenjuju se pravila o poslovodstvu bez naloga (stavak 2.). Člankom 1121. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.) propisano je da se obavljanju tuđeg posla bez naloga ili ovlaštenja može pristupiti samo ako posao ne trpi odgađanje te predstoji šteta ili propuštanje očite koristi.

11. Dakle, tužiteljica kao suvlasnica u ½ dijela stana za zahtjev na iseljenje tuženica nema suglasnost drugog suvlasnika u ½ dijela, to se na nju primjenjuje naprijed navedena odredba o poslovodstvu bez naloga, a kako iseljenje tuženica nije nešto što ne trpi odgađanje, ne predstoji šteta ili propuštanje očite koristi, naročito što je u tijeku postupak civilnog razvrgnuća predmetnog stana, zahtjev tužiteljice na iseljenje tuženica nije osnovan.

12. Slijedom navedenog, kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, to je uvažavanjem žalbe prvostupanjska presuda preinačena i odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice, po članku 373. stavku 1. točke 3. ZPP-a.

13. Po članku 154. stavku 1. i članku 155. ZPP-a i tarifnog broja 7. točke 1.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023. i 107/2025. - dalje: Odvjetnička tarifa) tuženicama su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku u vidu jednokratne naknade u visini od 250 bodova ili 500,00 eura, s uvećanjem od 20% po tarifnom broju 40. točki 1. Odvjetničke tarife, odnosno ukupno 600,00 eura. Tuženicama, koje su uspjele sa žalbom , priznat je trošak žalbe u iznosu od 240,00 eura po tarifnom broju 10. točki 2. i tarifnom broju 40. točki 1. Odvjetničke tarife. Trošak pristojbe na žalbu nije tuženicama priznat jer nema dokaza da je ista plaćena.

U Puli-Pola 30. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Biljana Bojanić