Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-1091/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlatke Fresl Tomašević kao predsjednici vijeća, Tomislavu Aralica kao sucu izvjestitelju i članu vijeća, te Ilijani Petyo kao članici vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Danijelu Papku, odvjetniku u Zagrebu, Boškovićeva ulica 13 A, protiv tuženika Dom zdravlja Zagreb-istok iz Zagreba, Švarcova 20, OIB 97103671104, zastupanog po punomoćniku Matiji Doriću, odvjetniku u Zagrebu, Švarcova 2, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2006/2022-73 od 2. lipnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 30. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2006/2022-73 od 2. lipnja 2023. pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju 3.464,07 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 3.185,35 eura teku od 14. prosinca 2019, a na iznos od 278,72 eura od 2. lipnja 2023, pa do isplate.

II. Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr - 2006/2022-73 od 2. lipnja 2023.

- pod točkom I. izreke u dijelu u kojem naloženo tuženiku platiti tužitelju 6.649,41 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 6.370,69 eura teku od 14. prosinca 2019, a na iznos od 278,72 eura od 2. lipnja 2023, pa do isplate,

- pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju na ime naknade troškova postupka iznos od 3.187,01 eura, sa zateznim kamatama, pa se o tome ovako odlučuje:

1. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatom 6.649,41 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 6.370,69 eura teku od 14. prosinca 2019, a na iznos od 278,72 eura od 2. lipnja 2023, pa do isplate.

2. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

III. Nalaže se tužiteljici da tuženiku plati iznos od 205,47 eura s osnove razmjernog dijela troška žalbe, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2006/2022- 73 od 2. lipnja 2023. suđeno je:

„I/ Nalaže se tuženiku DOM ZDRAVLJA ZAGREB-ISTOK, Zagreb, Švarcova 20, da tužiteljici OZ iz [adresa], isplati iznos od 10.113,48 eura/ 76.200,00 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 9.556,04 eura/ 72.000,00 kn od dana 14.12.2019. godine do isplate,

- na iznos od 557,44 eura/ 4.200,00 kn od 2.6.2023. do isplate,

do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.187,01 eura/ 24.012,50 kn sa zateznom kamatom koja teče od 2.6.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, sve u roku od 15 dana, dok se odbija zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška u preostalom iznosu preko dosuđenog.“

2. Protiv ove presude pravovremenu žalbu je izjavio tuženik iz svih žalbenih razloga u čl. 353. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP) s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu pre inači na način predložen žalbom. Traži naknadu troškova žalbe.

3. Tužiteljica je dostavila pismeni odgovor na žalbu u kojem osporava tuženikove žalbene razloge.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP, kako to neosnovano navodi žalitelj, budući je sud na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom štete zbog ozljede na radu, zateznih kamata i naknade troškova postupka. U postupku su utvrđene slijedeće bitne činjenice:

- tužiteljica je bila radnica tuženika u vrijeme štetnog događaja;

- tužiteljica je na dan štetnog događaja radila od 14,00 do 21,30 sati na poslovima spremačice;

- dana 31. srpnja 2017, za vrijeme radnog vremena, na radnom mjestu, u prostorijama poslodavca na adresi [adresa], lokaciji Hirčeva 1, tužiteljica je zadobila ozljedu na radu;

- ozljeđivanje se dogodilo na način da se tužiteljica silazeći niz stepenice okliznula, pala i ozlijedila lijevi gležanj;

- tužiteljica je osposobljena za rad na siguran način;

- u štetnom događaju tužiteljica je pretrpjela ozljedu u vidu distorzije lijevog gležnja;

- zbog ozljeđivanja trpjela je razne vidove šteta.

9. Na utvrđene činjenice sud je prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz čl. 19., čl. 1100. i članova 1063 do 1067 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO), čl. 111. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje: ZR), te čl. 25. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj: 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18, dalje: ZZR) te presudio kao u izreci.

10. Sud je prvog stupnja djelomično pravilno utvrdio bitne činjenice i posljedično djelomično pravilno primijenio materijalno pravo.

11. U obrazloženju osporene odluke sud prvog stupnja navodi: „Iz prihvaćenog iskaza tužiteljice i Prijave o ozljedi na radu nije utvrđeno da je u radnjama tužiteljice bilo propusta koji su doveli do toga da je ista pala na stepenicama. Štoviše, iz njezinog iskaza je utvrđeno da je tužiteljica u svemu postupala na uobičajeni način te da je obavljala radne zadatke prema pravilima struke. Tako je utvrđeno da se tužiteljica na uobičajeni način kretala stepenicama, gasila je svjetlo po katovima, a nije imala ručnu svjetiljku koja bi joj osvjetljavala put, da je stala na rub stepenice i pala, a na tom mjestu se nije vidjelo jer su svjetla bila ugašena. Imajući na umu ova utvrđenja, sama okolnost što se tužiteljica bila dužna kretati stepenicama po mraku bez ručne svjetiljke je propust poslodavca jer radnici nije omogućio ručnu svjetiljku za sigurno kretanje po mraku te nije na drugi način osigurao da stubište bude osvjetljeno, primjerice u vidu svjetla na senzor koje se automatski pali i gasi. Uzimajući u obzir sve naprijed navedeno, zaključak je suda da tuženik u konkretnom slučaju nije uopće vodio brigu o sigurnosti te zaštiti života i zdravlja tužiteljice prilikom obavljanja radnog zadatka, jer joj nije omogućio da obavlja poslove na siguran način zbog čega je došlo do ozljeđivanja radnika.“

12. Tuženica u žalbi osporava zaključak suda prvog stupnja kako nije tužiteljica nepažnjom skrivila niti doprinijela nastanku štetnog događaja. Kaže: „Tužiteljičino radno vrijeme toga dana bilo od 14,00 sati do 21,30 sati. Ukoliko je sama tužiteljica navela da je uganula nogu zasigurno prije 20,30 sati, nerazumljivo je da sud pokloni naklonost da se događaj zbio u 20,30 sati. Vrijeme kada se ozljeda dogodila iznimno je bitno za pitanje na koje je drugostupanjski Županijski sud u Zagrebu u presudi posl. broj Gž R- 1223/2022 od 20. rujna 2022. upozorio, a koje se odnosi na utvrđenje doprinosa tužiteljice nastanku štetnog događaja. Notorna je činjenica koju se ne treba dokazivati da dani ljeti traju duže, a dana 31. srpnja 2017. godine, kao i svake godine toga datuma, sunce zalazi u 20,27 sati. S obzirom da se pad dogodio više od sat vremena prije kraja tužiteljičinog radnog vremena razvidno je da je još uvijek bio dan, tj. da sunce nije zašlo te da je do stepeništa dopiralo svijetlo. Životno je logično da noćna baterijska lampa nije potrebna za silazak stepenicama, posebice do prizemlja, kada su stepenice koje vode do prizemlja okrenute prema ulaznim vratima, ulazna vrata koja su sačinjena od stakla, tako da što više prirodne svijetlosti dopire u unutrašnjost zgrade, pa i do samog stepeništa na kojem se dogodio predmetni udes. Također, tužiteljica se kretala stepenicama od vrha zgrade prema prizemlju, pad se dogodio na zadnjem dijelu stepeništa za prizemlje, nikako tužiteljica nije mogla prethodno ugasiti svijetlo u prizemlju. Drugim riječima, na stepenište je dopiralo uz prirodno vanjsko danje svijetlo i umjetno svijetlo koje je bilo upaljeno u prizemlju.“

13. Žalbeni razlozi su djelomično osnovani. Činjenicu da u vrijeme nezgode nije bio mrak u zgradi nakon što je tužiteljica ugasila svijetla na hodniku tuženik do sad u parnici nije isticao. To je stoga nova činjenica koju tuženik ističe tek u žalbi, a pravo na isticanje novih činjenica i dokaza je zabranjeno odredbom čl. 352. st. 1. ZPP koja glasi: „U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti. “ Pa kako se ova nova činjenica ne odnosi na bitne povrede odredaba parničnog postupka, ovaj drugostupanjski sud se na nju ne osvrće.

14. Ali to ne znači da tuženik nije dokazao doprinos tužiteljice nastanku štetnog događaja. Jer unatoč mraku na stepeništu prosječna osoba bi se spuštala niz stepenice s primjerenom pažnjom, pazeći gdje staje nogama i eventualno pridržavajući se rukohvata koji postoji uz svake stepenice. Da je tužiteljica upotrijebila pažnju prosječne osobe ne bi pala prilikom silaska niz stepenice niti zadobila predmetnu ozljedu. U kontekstu predmetnog spora to ujedno znači da je tužiteljica krajnjom nepažnjom doprinijela nastanku štetnog događaja pa nije sva odgovornost na tuženiku .

15. Tužiteljica je kao radnica pretrpjela štetu na radu i u svezi s radom pa joj je po čl. 111. ZR njen poslodavac, tuženik, dužan naknaditi tu štetu po općim propisima obveznoga prava. Po čl. 25. st. 1. ZZR poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti, na koju ne utječu propisane obveze radnika u području sigurnosti i zdravlja na radu. Ovdje se, dakle, radi o objektivnoj odgovornosti poslodavca. Po čl. 25. st. 2. ZZR, poslodavac se može osloboditi odgovornosti ili se njegova odgovornost može ograničiti prema općim propisima obveznog prava, ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

16. Presumpcija kako se smatra da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca potječu od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti, znači da radnik ne mora dokazivati kako je pojedina šteta nastala na radu ili u vezi rada budući da se isto presumira, ako je do štetnog događaja došlo prilikom rada za poslodavca. Ali nema prepreke da poslodavac pobija takvu presumpciju i pokuša dokazati suprotno. Mogućnost da poslodavac bude oslobođen odgovornosti ili da se njegova odgovornost umanji jer je tužitelj pridonio nastanku štete, zavisi od utvrđenih činjenica.

17. U svezi s time valja istaći sljedeće pravno shvaćanje zauzeto u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-794/2016-2 od 30. svibnja 2017: „Odredba članka 9. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti na radu o objektivnoj odgovornosti poslodavca za štetu radniku koja ne sadrži cjelovita pravila o oslobođenju poslodavca od odgovornosti, ne isključuje primjenu Zakona o obveznim odnosima kao općeg propisa obveznog prava.“

18. Na gore opisan način utvrđen je doprinos tužiteljice nastanku štetnog događaja. Razmjer tog doprinosa ovaj viši sud po čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP utvrđuje na 50% pa je stoga tuženi poslodavac dužan tužiteljici nadoknaditi samo polovinu utvrđene visine naknade štete.

19. Ovaj žalbeni sud napominje kako mu je poznato pravno shvaćanje da žalbeni sud može utvrđivati činjenice koje sud prvog stupnja nije utvrdio na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu samo ako je sam, u postupku povodom žalbe, izveo te dokaze. Ovaj žalbeni sud smatra takvo pravno shvaćanje pogrešnim i protivnim zakonskoj odredbi iz čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP gdje se izrijekom navode „izvedeni dokazi koji se nalaze u spisu“. Dakle, već su izvedeni. Očita je namjera zakonodavca da ovom odredbom izbjegne ukidanje prvostupanjske odluke i tako doprinese ekonomičnosti i ubrzanju parničnog postupka. A da je tome tako posebno je vidljivo iz stipulacije stavka 2. istog članka prema kojem drugostupanjski sud može preocjenjivati i one dokaze koje je sud prvog stupnja ocijenio ali je izveo nepravilan zaključak. A uz to se u čl. 373.a nigdje ne spominje ponovno izvođenje dokaza tijekom drugostupanjskog postupka. Ponovno izvođenje dokaza u dijelu postupka povodom žalbe zakon predviđa samo kao mogućnost u odredbama čl. 373.b ZPP, ali to je sad jedan drugi procesni institut. Po čl. 373.a ZPP drugostupanjski sud može samo potvrditi ili preinačiti prvostupanjsku presudu, dok po čl. 373.b ZPP može donijeti bilo koju odluku od onih koje je ovlašten donositi drugostupanjski sud.

20. Samu visinu naknade štete sud je prvog stupnja utvrdio , na temelju rezultata vještačenja medicinskih vještaka Maje Novak Roje i Miljenka Franjića, u sveukupnom iznosu, za sve vidove materijalne i nematerijalne štete , od 10.113,48 eura (9.556,04 eura za pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti i 557,44 eura na ime naknade zbog tuđe pomoći i njege). U žalbi tuženik navodi kako je “ Nerazumljivo … stajalište suda koji je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev kada je očito iz obrazloženja presude da je kod tužiteljice izostalo umanjenje radne i životne aktivnosti s psihijatrijske strane, a k tome je vještačenjem utvrđeno da se tužiteljica prvi puta javila psihijatru 3 godine nakon štetnog događaja. Sud nije uzeo u razmatranje ni navode tuženika od dana 24. rujna 2021. godine u kojima je tuženik isticao tužiteljičino protivljenje propisanoj terapiji. Naime, tužiteljica nije redovito uzimala terapiju koja joj je bila propisana, a koja činjenica je dokazana i sadržana u Medicinskoj dokumentaciji u Nalazu psihijatra DZ Zagreb-Istok, dr. OZD od 28. kolovoza 2020. godine.“

21. Ovaj žalbeni razlog nije osnovan jer je iz obrazloženja osporene odluke vidljivo kako je sud prvog stupnja prihvatio nalaz i mišljenje psihijatrijske vještakinje Vidrih koja je jasno konstatirala da uslijed štetnog događaja kod tužiteljice nije došlo do umanjenja radne i životne aktivnosti s psihijatrijske strane. Sud stoga nije dosudio tužiteljici po toj osnovi novčanu naknadu.

22. Ali dio žalbenih razloga u odnosu na visinu novčane naknade zbog utvrđene povrede prava osobnosti i pogrešne primjene materijalnog propisa iz čl. 1100. ZOO jest osnovan jer je sud prvog stupnja pravičnu novčanu naknadu odmjerio u previsokom iznosu.

23. Naime, vodeći računa o težini povrede, okolnostima slučaja, ali i o značenju povrijeđenog dobra i cilju kome služi naknada, kao i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom, dosuđena naknada, s obzirom na težinu i vrstu povreda (prema nalazu i mišljenju vještaka Roje i Franić: distorzija lijevog gležnja), trajanje i jačinu fizičkih bolova (prema nalazu i mišljenju vještaka Roje i Franić: jakog intenziteta u trajanju 3 dana, srednje jakog intenziteta 30 dana i slabijeg intenziteta sljedećih 150 dana) i straha (prema nalazu i mišljenju vještaka Roje i Franić: primarni strah jakog intenziteta i kratkotrajan 1 dan, sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju 3 dana, srednjeg intenziteta 15 dana i manjeg intenziteta 6 mjeseci; prema nalazu i mišljenju vještaka Vidrih: trpjela je primarni strah koji je bio intenzivan i kratkotrajan u trenutku ozljeđivanja, sekundarni strah jakog intenziteta trajao je 3 dana, srednjeg intenziteta tjedan dana te blažeg do 3 mjeseca po štetnom događaju, a kasni strah trpjela je povremeno do 6 mjeseci po štetnom događaju), umanjenje životne aktivnosti od 6% (prema nalazu i mišljenju vještaka Roje i Franić: samo s ortopedsko traumatološkog aspekta), naruženje (slabijeg stupnja povremeno vidljivo zaostalo je obzirom na oteklinu te promjenu boje kože lijevog gležnja i stopala) te sve druge okolnosti slučaja, primjereno zadovoljenje u smislu navedenog propisa, prema shvaćanju ovog suda, predstavlja iznos od 6.370,69 eura[1] / 48.000,00 kuna. Dakle, niže od 72.000,00 kuna koliko je obredio sud prvog stupnja u osporenoj odluci.

24. Što se tiče novčane naknade zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom vještaci Roje i Franić smatraju da joj je tuđa pomoć i njega bila potrebna 2 sata dnevno kroz 30 dana liječenja nakon ozljeđivanja te potom u periodu od 150 dana po 1 sat dnevno. Prvostupanjski sud ističe kako na temelju odredbe čl. 1095. st. 1. i čl. 1089. st. 2. ZOO tužiteljici za 210 sati nestručne tuđe pomoći pripada pravična novčana naknada. O cijeni sata tuđe pomoći sud je odlučio prema slobodnoj ocjeni sukladno odredbi čl. 223. ZPP u iznosu od 20,00 kn po satu, pa ista ukupno iznosi 557,44 eura / 4.200,00 kuna. Žalba se ne odnosi izrijekom na ovaj dio novčane naknade, a po mišljenju ovog višeg suda prvostupanjski sud je utvrđenjem visine ove naknade pravilno primijenio materijalno pravo.

25. Primjerena naknada za sve vidove štete u konkretnom slučaju iznosi 6.928,13 eura (6.370,69 eura + 557,44 eura). Ali kako je doprinos tužiteljice nastanku štete 50%, njoj pripada tek polovina ovog iznosa, dakle 3.464,07 eura.

26. Zbog svega rečenog, pravilnom primjenom materijalnog prava na gore utvrđene činjenice, valjalo je tužiteljici dosuditi polovinu primjerenog iznosa naknade štete, dakle svega 3.464,07 eura, a s preostalim dijelom njenog zahtjeva od 10.113,48 eura / 76.200,00 kuna ju odbiti. Dakle, u odnosu na visinu zahtjeva uspjela je s 34,25%.

27. Kako je razmjer uspjeha u parnici sad izmijenjen valjalo je izmijeniti i odluku o troškovima postupka. Kad se uzmu u obzir uspjesi stranaka u odnosu na osnovanost tužiteljičinog zahtjeva (dijelom je uspjela ali je i tuženik dijelom uspio s ekskulpacijskim razlogom) te po visini zahtjeva (tužiteljica je zahtijevala isplatu 10.113,48 eura, uspjela je s 3.464,07 eura), prema shvaćanju ovog višeg suda njihov zbirni uspjeh je podjednak. Uzeto je u obzir i to što je tužiteljica sama predujmila troškove vještačenja. Stoga je u ovom slučaju valjalo primijeniti odredbu čl. 154. st. 4. ZPP i odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

28. Radi svega rečenog valjalo je po čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP potvrditi osporenu odluku u točki I. izreke do iznosa od 3.464,07 eura, a preostali iznos preinačiti i odbiti zahtjev tužiteljice.

29. Također je valjalo po čl. 166. st. 2. ZPP izmijeniti odluku pod točkom II. koja sadržajno predstavlja odluku o troškovima postupka i odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

30. Kako je tuženik uspio sa žalbom u razmjeru od 65,75% (ožalbljen glavni zahtjev od 10.113,48 eura, uspio sa 6.649,41 eura) valjalo mu je po čl. 166. st. 2. ZPP obrediti i razmjeran dio naknade troškova žalbe po Tbr. 10./1. OT u iznosu od 205,47 eura (125 bodova x 2,00 vrijednost boda + 25% PDV = 312,50 eura, umanjeno na razmjer od 65,75%).

U Zagrebu 30. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević