REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-151/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika NF, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Matija Sučević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu SUČEVIĆ I PARTNERI d.o.o., sa sjedištem u Zagrebu, Palmotićeva ulica 55, protiv tuženice-protutužiteljice FF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Borko Bebić, odvjetnik u Splitu, radi isplate i utvrđenja, podredno poništenja, odlučujući o prijedlogu tuženice-protutužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi, poslovni broj Gž-492/2025-3 od 18. kolovoza 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3125/2016-42 od 24. ožujka 2025., u sjednici održanoj 30. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženice-protutužiteljice za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženica-protutužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi, poslovni broj Gž - 492/2025-3 od 18. kolovoza 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3125/2016-42 od 24. ožujka 2025. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositeljica navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, kao i zbog povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 – dalje: Konvencija) i Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 – dalje: Ustav RH).
2. Tuženica-protutužiteljica u prijedlogu za dopuštenje revizije, sukladno odredbi članka 385.a stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), naznačuje pravna pitanja koja glase:
"1) Da li izjava fizičke osobe o obvezi darovanja određenog novčanog iznosa, dana bez ikakve protučinidbe i uz naznaku simboličnog razloga („na spomen na sestru njegove bake“), a koju izjavu u znak zahvalnosti osoba kojoj se novac daruje supotpisuje, predstavlja ugovor o darovanju ili pravni posao kojim se uređuju međusobni odnosi;
2) Može li se izjava o obvezi darovanja novca, koja je dana bez prave predaje, dakle s odgodnim rokom, smatrati valjanom ako nije sastavljena u propisanoj javnobilježničkoj formi, odnosno je li takva izjava ništetna odnosno je li izjava o obvezi darovanja novca uz odgodni rok po svojoj pravnoj prirodi ugovor o darovanju bez prave predaje;
3) Je li sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je jednostranu izjavu volje o darovanju novca kvalificirao kao obvezno-pravni ugovor između stranaka, iako u izjavi nije iskazana volja druge strane za preuzimanjem obveze niti protučinidbe;
4) Predstavlja li psihološki pritisak, verbalne prijetnje i emocionalna ucjena u obiteljskom odnosu oblik prijetnje u smislu članka 279. ZOO-a, koji može uzrokovati pobojnost izjave volje, iako nije bila izrečena izravna prijetnja životu ili tijelu;
5) Je li sud pravilno zaključio da nije potrebna javnobilježnička forma kad izjava sadrži obvezu darovanja novca nakon ostvarenja određenog događaja (pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju)?".
3. Na prijedlog nije odgovoreno.
4. Odredbom članka 387. stavak 2. točka 3. ZPP propisano je da prijedlog za dopuštenje revizije mora, između ostaloga, sadržavati i jasno naznačene razloge zbog kojih stranka smatra da joj Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. ili 2. ZPP, uz određeno pozivanje na relevantne propise i dijelove sudskih odluka.
4.1. Postupajući u skladu s navedenim odredbama revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije ne udovoljavaju temeljnim pretpostavkama dopustivosti zbog toga što predlagatelj u prijedlogu ne navodi uopće, pa tako ni jasno, nijedan razlog važnosti primjerice naveden u odredbi članka 385.a stavka 1. ZPP poput neujednačenosti sudske prakse drugostupanjskih sudova ili nepodudarnosti prakse nižestupanjskih sudova s praksom Vrhovnog suda, Suda Europske unije ili Europskog suda za ljudska prava, kao što ne navodi niti druge moguće relevantne razloge na temelju kojih bi dopuštenjem revizije bila ostvarena javnopravna funkcija revizije koja se očituje u osiguranju jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
4.2. U takvim je okolnostima na temelju odredbe članka 389.a stavaka 3. i 5. u vezi sa stavkom 1. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pitanja valjalo odbaciti i riješiti kao u izreci rješenja.
5. U odnosu na pozivanje na povredu Ustavom zajamčenih prava, prema ocjeni revizijskog suda tuženica-protutužiteljica navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinila vjerojatnim ni da su joj tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bila povrijeđena temeljna ljudska prava iz članaka 14. i 26. Ustava RH na jednakost svih pred zakonom i pred sudovima. Naime, predlagateljica niti ne ukazuje da bi nekoj drugoj stranci u istovrsnim činjeničnim i pravnim okolnostima bila dana pravna zaštita, koja je njoj navodno uskraćena.
5.1. Nadalje, predlagateljica prema ocjeni revizijskog suda nije učinila vjerojatnim niti da bi joj bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 6. stavak 1. Konvencije i člankom 29. Ustava RH, a niti da bi joj bilo povrijeđeno pravo na mirno uživanje imovine (pravo vlasništva) zajamčeno člankom 1. Protokola 1. uz Konvenciju te člankom 48. Ustava RH. Pobijanom je presudom utvrđeno da predmetna Izjava od 9. srpnja 2015. ne predstavlja ugovor o darovanju, već da se radi o izjavi volje tuženice- protutužiteljice kojom ona preuzima obvezu predaje novčanog iznosa tužitelju - protutuženiku uz odgodni rok te da se radi o pravnom poslu kojim stranke reguliraju međusobne odnose. Također je ocjenjeno da se radi o valjano izjavljenoj volji tuženice- protutužiteljice jer je utvrđeno da njena pisana Izjava od 9. srpnja 2015. nema takvih formalnih nedostataka koji bi je činili ništetnom, niti je ista sastavljena protivno Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu, a niti su utvrđene mane volje koje bi ju činile ništetnom. Predlagateljica naznačenim pitanjima te navodima iz prijedloga i nadalje polazi od tvrdnji da se radi o ugovoru o darovanju, a ne o pravnom poslu kojim se uređuju međusobni odnosi. Pobijane nižestupanjske odluke, protivno navodima predlagateljice, sadrže jasna i obrazložena utvrđenja o pravnoj prirodi predmetne Izjave kao i o nepostojanju razloga za eventualnu ništetnosti iste Izjave.
6. U takvim okolnostima predlagateljica nije učinila vjerojatnim da su joj u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena navedena prava, pa je prijedlog u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava valjalo također odbaciti. Stoga je na temelju odredbe članka 389.a stavaka 3., 4. i 5. ZPP riješeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 30. lipnja 2026.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
