REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2141/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, Građansko upravni odjel, protiv tuženika Agram banka d.d., OIB: 70663193635, Ulica Grada Vukovara 74, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica Marina Ljubanović, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić&partneri, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 282, postupajući po prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-3233/2024-3 od 11. studenoga 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-80/2022-13 od 19. lipnja 2024., u sjednici održanoj 30. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e :
I. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-3233/2024-3 od 11. studenoga 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P -80/2022- 13 od 19. lipnja 2024.
2. Prijedlog za dopuštenje revizije podnio je pozivom na odredbu čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 148/11. - proč. tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP) radi naznačena tri pravna pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primijeni te pozivom na odredbu čl. 385.a st. 2. ZPP zbog povrede prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90., 135/97., 8/98. - službeni pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - službeni pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - službeni pročišćeni tekst, 76/10., 55/01. - službeni pročišćeni tekst, 5/14., 85/10. - službeni pročišćeni tekst - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. - proč. tekst, 8/99. - ispr., 14/02., 1/06. i 13/17. - dalje: Konvencija), navodeći da mu je povrijeđeno pravo na jednakost svih pred zakonom (čl. 14. st. 2. Ustava), pravo na pravično suđenje (čl. 29. Ustava), pravo vlasništva (čl. 48.st.1. Ustava) te poduzetničke slobode vlasničkih prava (čl. 50. Ustava).
3. Na prijedlog nije odgovoreno.
4. Razmatrajući prijedlog u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, a postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. ZPP vijeće revizijskog suda je ocijenilo da uz prvo naznačeno pitanje kojim predlagatelj u bitnom preispituje je li sud u ovom postupku bio dužan kao prethodno pitanje utvrditi egzistira li izvršni akt, nisu navedeni adekvatni razlozi važnosti jer sve odluke koje predlagatelj u prijedlogu navodi donesene su u drugačijoj pravnoj, a uz to i činjeničnoj situaciji te ne daju važnost postavljenom pitanju. Nadalje drugim opširno naznačenim pitanjem polazeći od činjenične naravi ovog postupka, u bitnom se preispituje počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 375. ZPP koja je dovela i do počinjenja apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. i t. 11. ZPP , ali uz sve to polazeći od pogrešne pretpostavke da pobijana presuda uopće ne sadrži razloge o žalbenim navodima, jer iz presude proizlazi da je sud, sukladno odredbi čl. 375. st. 1. ZPP, ocijenio sve žalbene navode koji su bili od odlučnog značaja. Trećim, također opširnim pitanjem, predlagatelj kroz svoju ocjenu dokaza u bitnom ukazuje na povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom i Konvencijom, odnosno pravo na jednakost svih pred zakonom (čl. 14. st. 2. Ustava), pravo na pravično suđenje (čl. 29. Ustava), pravo vlasništva (čl. 48. st. 1. Ustava) te poduzetničke slobode vlasničkih prava (čl. 50. Ustava) a koje povrede je ovaj sud ocijenio u daljnjem tekstu ovog rješenja kroz prijedlog koncipiran u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP.
5. Kako na opisan način naznačena pitanja nisu važna pravna pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pitanja je odbijen na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP te je odlučeno kao u toč. I. izreke.
6. Nadalje, razmatrajući prijedlog u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP te ocjenjujući navode tuženika da su mu povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom, sadržana i u Konvenciji, odnosno pravo na jednakost svih pred zakonom (čl. 14. st. 2. Ustava), pravo na pravično suđenje (čl. 29. Ustava), pravo vlasništva (čl. 48. st. 1. Ustava) te poduzetničke slobode vlasničkih prava (čl. 50. Ustava), ovaj sud je ocijenio da su takvi navodi neutemeljeni.
6.1. Što se tiče navoda o povredi prava jednakosti pred zakonom (čl. 14. Ustava) valja napomenuti da je sud svoju odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva utemeljio na čl. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" , broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst - dalje: ZV) te da se navedene odredbe primjenjuju se na sve subjekte u Republici Hrvatskoj, stoga se ne mogu prihvatiti tvrdnje tuženika da je došlo do povrede ustavnog prava jednakosti svih pred zakonom (čl. 14. Ustava).
6.2. Pozivajući se na povredu prava na pravično suđenje (čl. 29. st. 1. Ustava) tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije navodi da su u parničnom postupku u kojemu je donesena pobijana presuda niži sudovi počinili određene osobito teške povrede odredaba parničnog postupka te da su pogrešno primijenili materijalno pravo čime su ujedno povrijedili njegovo pravo na pravično suđenje. Sadržaj tuženikovog prijedloga za dopuštenje revizije se dijelom svodi na prigovore o načinu na koji su niži sudovi ocijenili dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle na razloge koje se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima. Glede tuženikovih navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu ni ti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižim sudovima tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje.
6.3. Što se tiče navoda tuženika o povredi prava vlasništva (čl. 48. st. 1. Ustava), valja istaknuti da su nižestupanjske odluke u potpunosti u skladu sa pozitivnim zakonskim propisima i to čl. 3. ZV-a, čl. 5. st. 2. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine", broj 158/03., 100/04., 141/06., 38/09., 56/16., 98/19. i 83/23. - dalje: ZPDML), tako i čl. 51. st. 1. Pomorskog zakonika ("Narodne novine", broj 17/04., 74/94., 43/96., 158/03. i 181/04.) te time nije došlo do nikakve povrede prava vlasništva tuženika niti njegovih legitimnih očekivanja, kao ni povrede poduzetničke slobode vlasničkih prava (čl. 50. Ustava).
6.4. Kako imajući u vidu izneseno, tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižim sudovima bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje, prijedlog za dopuštenje revizije je u dijelu kojim je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP te odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 30. lipnja 2026.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
