REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-467/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić, članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OM, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Stjepan Grubišić, odvjetnik u Splitu , protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB 22694857747, Filijala Split, Put Mostina 1, kojeg zastupa punomoćnik Rinaldo Mešin, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri, sa sjedištem u [adresa], radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R- 511/2025-2 od 28. listopada 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-798/2024 od 16. srpnja 2025., u sjednici održanoj 30. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija u odnosu na naznačena pravna pitanja.

II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavnom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-511/2025-2 od 28. listopada 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-798/2024 od 16. srpnja 2025. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositelj cijeni da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, i to zbog nepodudarnosti s praksom revizijskog suda pri čemu je ukazano na odluke broj Revd-2728/2024-2 od 10. srpnja 2024. i Rev-2892/2017-2 od 5. travnja 2023. Pored toga, dopuštenje revizije se predlaže i zbog povrede temeljnoga ljudskog prava na pravično suđenje kao zasebne osnove za dopuštenje revizije u aspektima prava na pristup sudu, zabrane arbitrarnosti i prava na obrazloženu sudsku odluku.

2. Pitanja naznačena u prijedlogu tuženika glase:

1) Je li sud drugog stupnja prilikom odlučivanja o žalbi, a u smislu odredbe članka 375. stavka 1. ZPP, dužan očitovati se o konkretnim žalbenim prigovorima koji proturječe stajalištima prvostupanjske presude i je li prihvatljivo paušalno očitovanje ponavljanjem razloga prvostupanjske presude bez davanja argumentiranih razloga iz kojih bi se mogao izvesti zaključak zašto žalbeni prigovori stranke nisu osnovani; 2) Je li drugostupanjska presuda opterećena bitnom povredom u situaciji kada u obrazloženju presude kao razloge o žalbenim prigovorima navodi netočne i/ili nepotpune odredbe uvjeta ugovora, a čime mijenja same ugovorne odredbe koje se tiču u postupku nepotpuno utvrđenih činjenica;

3) Je li u drugostupanjskom postupku došlo do povrede temeljnog prava na pravično suđenje u aspektu prava na pristup sudu ukoliko je zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva utemeljen na obrazloženju u kojem nisu navedene sve utvrđene činjenice, a posebno ukoliko su iste proturječne navedenima te jesu li time učinjene vjerojatnim osobito teške povrede odredbi parničnog postupka sadržane u članku 375. ZPP?

4) Jesu li nižestupanjski sudovi ovlašteni mijenjati ugovornu volju stranaka u slučajevima kada ugovorne stranke ne osporavaju odredbe ugovora te između njih ne postoje prigovori postupanja protivna načelu savjesnosti i poštenja?

3. Tužiteljica nije odgovorila na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.

4. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nemaju potrebno obilježje važnosti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao ni za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. ZPP te stoga ne opravdavaju dopuštenje revizije.

5. Naime, predmet je postupka zahtjev tužiteljice za isplatu osigurnine za povredu prava osobnosti uslijed razbojništva, u iznosu od 1.990,84 eura s pripadajućim zateznim kamatama, a na temelju Ugovora o osiguranju od opće odgovornosti prema radnicima i trećim osobama (Osiguranje od opće odgovornosti prema radnicima i trećim osobama, Osigurnina za povredu prava osobnosti usred razbojništva, tehničke specifikacije pod točkom 2.), kojeg je poslodavac tužiteljice sklopio s tuženikom.

5.1. Između stranka tijekom postupka nije bilo sporno da je za vrijeme redovnog radnog vremena u poštanskom uredu u prostorijama ABC u [adresa] gdje je radila tužiteljica 30. ožujka 2021., oko 16:02 sati došlo do razbojstva kojom prigodom je otuđen novac. Pored te nesporne činjenice, u postupku je utvrđeno da se tužiteljica u trenutku ulaska nepoznatog počinitelja razbojništva u prostorije poštanskog ureda nalazila na svom radnom mjestu u prostorijama tog poštanskog ureda, i to u dijelu koji je odijeljen vratima koja se nikada ne zatvaraju od dijela u koji je pristupio počinitelj, a njezina je udaljenost od šaltera iznosila pet metara te je imala za posljedicu da je, u razdoblju trajanja razbojstva od minimalno tri minute, tužiteljica začula komešanje, ustala sa svoje pozicije, prošla kroz otvorena vrata i vidjela počinitelja kako traži novce od njezinih kolegica. Poslodavac tužiteljice je njoj ovaj štetni događaj priznao kao ozljedu na radu zbog oružanog napada.

5.2. Kako je u to vrijeme poslodavac tužiteljice imao kod tuženika sklopljen ugovor o osiguranju od opće odgovornosti, kojim je bila ugovorena isplata iznosa od 15.000,00 kuna po osnovi odgovornosti poslodavca za pokušaj razbojništva za jednog radnika po štetnom događaju za radnike nad kojima je izravno izvršeno razbojništvo ili u slučaju prisutnosti radnika na mjestu pokušaja razbojništva (Uvjeti za osiguranje izvanugovorne odgovornosti tuženika koji su bili na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja, tehničke specifikacije pod točkom 2), to je prihvaćen tužbeni zahtjev te je tužiteljici dosuđen iznos od 1.990,84 eura s pripadajućom kamatom, a s obzirom na činjenicu da je tužiteljica u trenutku počinjenja kaznenog djela razbojništva bila na svom radnom mjestu i mjestu rada.

5.3. Pritom su sudovi otklonili u postupku isticane prigovore tuženika da u konkretnom slučaju nisu bili ispunjeni uvjeti za isplatu po predmetnom ugovoru o osiguranju tužiteljici. Sud je drugog stupnja ovakve žalbe tvrdnje tuženika ocijenio neosnovanima zbog toga što je imao na umu da je na temelju potvrde PU Splitsko-dalmatinske, Službe općeg kriminaliteta broj ... od 29. lipnja 2021., u postupku utvrđeno da je, od nepoznatog počinitelja, uz prijetnju pištoljem, izvršeno kazneno djelo razbojništva, između ostalih djelatnica, i na štetu tužiteljice (potvrda), da joj je poslodavac priznao ozljedu na radu uzrokovanu štetnim događajem po prijavi o ozljedi na radu od 31. ožujka 2021., da se tužiteljica u trenutku nastanka štetnog događaja i ulaska nepoznatog počinitelja nalazila u prostorijama poštanskog ureda cijelo vrijeme razbojstva koje je trajalo minimalno tri minute i to u dijelu dostave koji je odijeljen vratima koja se nikada ne zatvaraju, a koji je udaljen pet dužnih metara od šaltera slijedom čega je tužiteljica, kada je začula komešanje, ustala sa svoje pozicije udaljene pet metara, prošla kroz otvorena vrata i vidjela počinitelja kako traži novce od njezinih kolegica na šalteru, dakle da se tužiteljica u trenutku počinjenja kaznenog djela razbojstva, nalazila u prostoru poštanskog ureda. Prema ocjeni suda drugog stupnja, a suprotno žalbenim navodima tuženika, taj prostor, u svojoj cjelini, predstavlja mjesto rada tužiteljice i njezinih kolegica, pa se ne može zaključiti kako se tužiteljica nije nalazila u prostoriji nastanka štetnog događaja, dok okolnost što nepoznati počinitelj razbojstva, nije ostvario neposredan kontakt s tužiteljicom (neposredno uperio vatreno oružje u nju, već u njezinu kolegicu od koje je neposredno zahtijevao predaju novca), prema ocjeni žalbenog suda, ne utječe na zaključak da i tužiteljica nije bila žrtva kaznenog djela razbojništva uz prijetnju vatrenim oružjem, a sve imajući na umu po svjedocima opisane okolnosti konkretnog slučaja, koji su u bitnim dijelovima suglasni, i potvrđuju iskaz tužiteljice.

6. U takvim okolnostima valja zaključiti da naznačena pravna pitanja polaze od netočnih činjeničnih tvrdnji da sud drugog stupnja nije odgovorio na sve žalbene navode tuženika koji su bili od odlučnog značenja. Tuženik u osnovi osporava činjenično utvrđenje da se tužiteljica kao radnica nalazila u istoj prostoriji mjesta nastanka štetnog događaja razbojništva i s tim u vezi ističe da drugostupanjska presuda u obrazloženju navodi netočne odnosno nepotpune uvjete ugovora o osiguranju odnosno da ih mijenja. Međutim, žalbeni je sud detaljno, ozbiljno, razborito i logično odgovorio na te navode dajući razloge na temelju kojih je ocijenio pravilnom ocjenu suda prvog stupnja o tome da se tužiteljica nalazila u istoj prostoriji mjesta nastanka predmetnog štetnog događaja, kao i razloge zbog kojih ne prihvaća suprotne tvrdnje tuženika. Time drugostupanjski sud ni na koji način nije mijenjao sadržaj predmetnog ugovora o osiguranju. Drugo je pitanje što tuženik ne prihvaća zaključke sudova u tumačenju predmetnog ugovora o obvezama tuženika na temelju tog ugovora. No to naznačenim pravnim pitanjima ne daje obilježje važnosti.

7. Stoga je u odnosu na naznačena pravna pitanja valjalo odbiti prijedlog tuženika za dopuštenje revizije na temelju odredbe članka 389.b stavka 1. i 2. ZPP.

8. U odnosu na tvrdnje o povredi temeljnoga ljudskog prava na pravično suđenje, valja istaći da je ovo pravo zajamčeno odredbom članka 6. stavka 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 – dalje: Konvencija) i člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav RH). Riječ je o skupu postupovnih jamstava kojima se osigurava pravičan postupak i koje je nužno poštovati tijekom cijelog postupka i u svim okolnostima. To pravo podrazumijeva da u sudskoj odluci moraju biti navedeni dostatni i relevantni razlozi koji objašnjavaju činjenične zaključke sudova, kao i razlozi, izneseni na pravno logičan i konzistentan način, o tome koje su točno činjenice utvrđene u postupku te koje je pravo dovelo baš do takve odluke.

8.1. Mjerilom dostatnosti sudske odluke ocjenjuje se je li sud u pisanom obrazloženju svoje odluke naveo sve razloge kojima se vodio pri njezinu donošenju s obzirom na sadržaj zahtjeva i razloge koji opravdavaju donošenje baš takve odluke koju je o zahtjevu donio. Što se, pak, tiče relevantnosti, razlozi navedeni u pisanom obrazloženju u pravilu se smatraju relevantnima ako jasno upućuju na to da sudovi u konkretnom slučaju nisu obavljali svoje procjene na nerazuman način, da nisu učinili neku drugu očitu pogrešku u prosudbi, pogrešno procijenili postojanje nekog važnog čimbenika ili pak propustili razmotriti sve relevantne čimbenike odnosno uzeti u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno mjerodavni za donošenje odluke, da nisu odbili provesti dokaze koji bi mogli dovesti do drukčije odluke i da pri tome nisu zanemarili dokaze koje su stranke prezentirale sudu i slično. Drugim riječima, razlozi navedeni u pisanom obrazloženju moraju obuhvatiti sve važne aspekte svakoga pojedinog slučaja koji mogu utjecati na konačnu odluku u sporu.

8.2. Prema ocjeni revizijskog suda, razlozi koje su dali nižestupanjski sudovi za prihvaćanje zahtjeva tužiteljice i otklanjanje tvrdnji tuženika, zadovoljavaju kriterije relevantnosti i dostatnosti jer je iz pobijane presude vidljivo, i to na pravno logičan i konzistentan način, koje su točno činjenice utvrđene u postupku i koje je pravo dovelo baš do takvih odluka. Ti razlozi upućuju na to da u konkretnom slučaju ocjena osnovanosti tužbenog zahtjeva nije dana na nerazuman način, nije učinjena neka druga očita pogreška u prosudbi, pogrešno procijenjeno postojanje nekog važnog čimbenika, kao ni da je propušteno razmotriti sve relevantne čimbenike odnosno da je propušteno uzeti u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno mjerodavni za donošenje odluke, a pri tome nisu zanemareni dokazi koje su sudu prezentirale stranke. Kako su razlozi navedeni u obrazloženju pobijane odluke obuhvatili sve važne aspekte konkretnog slučaja koji su bili od utjecaja na konačnu odluku, to predlagatelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje u aspektu prava na pristup sudu, prava na obrazloženu sudsku odluku, kao ni u aspektu zabrane arbitrarnosti.

12. Slijedom svega naprijed navedenoga, prijedlog tuženika je u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava valjalo odbaciti po osnovi odredbe članka 389.a stavaka 3. i 4.

ZPP i riješiti kao u izreci.

Zagreb, 30. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil