Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Stalna služba u Valpovu
Kralja P. Krešimira IV br.3.
31550 Valpovo
Poslovni broj: Pr-129/2025-21
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Zvonimiru Rogić, u pravnoj stvari tužiteljice ČI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ani Šutalo, odvjetnici iz Valpova, protiv tuženika Gradsko društvo Crvenog križa Valpovo sa sjedištem u [adresa], OIB:9483566971, zastupanog po punomoćniku Berislavu Stankoviću, odvjetniku iz Osijeka, radi nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, vraćanju na rad i priznavanju prava iz radnog odnosa, nakon zaključene glavne javne rasprave 25. svibnja 2026., na osnovi čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), objavljene 30. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. O d b i j a s e tužbeni zahtjev tužiteljice ČI koji glasi: "Utvrđuje se da su odluke tuženika Gradsko društvo crvenog križa Valpovo, OIB 94835669718, [adresa] i to odluka broj 01-19/38-20 od 28. 07. 2020.g. kojom tuženik tužiteljici ČI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] otkazuje Ugovor o radu zaključen između stranaka dana 30. travnja 2017.g. i Anekse tom ugovoru zaključene 18. srpnja 2019.g. i od 01. 01. 2020.g. i odluka broj 01 73/3-20 od 20.08.2020.g. kojom se odbija kao neosnovan zahtjev za zaštitu prava od 06.08.2020.g. nezakonite, da otkaz nije dopušten i da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao pa se tuženiku nalaže da tužiteljicu vrati na radno mjesto na kojem je radila prije donošenja nezakonitih odluka o otkazu te da joj prizna sva prava iz radnog odnosa, isplati izgubljenu zaradu od nezakonitog prestanka radnog odnosa pa do povratka na rad i to za razdoblje od nezakonitog otkaza do 31.03.2026.god. iznos od 24.200,81 eur te ubuduće do povratka na rad iznos minimalne brutto plaće kao i pripadajuće neoporezive primitke po osnovu uskrsnice i božićnice u iznosu od 400,44 eur, sve zajedno sa pripadajućom zakonskom kamatom (osim na poreze i doprinose) po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, odnosno po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koja na svaki pojedini mjesečni iznos teče od 15 og u mjesecu za prethodni mjesec kako slijedi :
- na iznos od 69,56 eur od 15.08. 2020.god. do isplate,
- na iznos od 539,19 eur od 15.09. 2020.god. do isplate,
- na iznos od 539,19 eur od 15.10. 2020.god. do isplate,
- na iznos od 539,19 eur od 15.11. 2020.god. do isplate ,- na iznos od 539,19 eur od 15.12. 2020.god. do isplate,
- na iznos od 539,19 eur od 15.01. 2021.god. do isplate,
- na iznos od 277,08 eur od 15.02. 2021.god. do isplate,
- na iznos od 522,27 eur od 15.10. 2021.god. do isplate,
- na iznos od 539,19 eur od 15.12. 2021.god. do isplate,
- na iznos od 539,19 eur od 15.01. 2022.god. do isplate,
- na iznos od 539,19 eur od 15.02. 2022.god. do isplate,
- na iznos od 539,19 eur od 15.03. 2022.god. do isplate,
- na iznos od 539,19 eur od 15.04. 2023.god. do isplate,
- na iznos od 132,72 eur od 31.12.2021.god. do isplate,
- na iznos od 132,72 eur od 30.04.2022.god. do isplate,
- na iznos od 132,72 eur od 30.04.2022.god. do isplate,
- na iznos od 135,00 eur od 30.04.2023.god. do isplate,
- na iznos od 840,00 eur od 15.09. 2024.god. do isplate
-na iznos od 840,00 eur od 15.10. 2024.god. do isplate,
- na iznos od 840,00 eur od 15.11. 2024.god. do isplate,
- na iznos od 840,00 eur od 15.12. 2024.god. do isplate,
- na iznos od 840,00 eur od 15.01. 2025.god. do isplate,
- na iznos od 970,00 eur od 15.01. 2025.god. do isplate,
- na iznos od 970,00 eur od 15.02. 2025.god. do isplate,
- na iznos od 970,00 eur od 15.03. 2025.god. do isplate,
- na iznos od 970,00 eur od 15.04. 2025.god. do isplate,
- na iznos od 970,00 eur od 15.05. 2025.god. do isplate,
- na iznos od 970,00 eur od 15.06. 2025.god. do isplate,
- na iznos od 970,00 eur od 15.07. 2025.god. do isplate,
- na iznos od 970,00 eur od 15.08. 2025.god. do isplate,
- na iznos od 970,00 eur od 15.09. 2025.god. do isplate,
- na iznos od 970,00 eur od 15.10. 2025.god. do isplate,
- na iznos od 970,00 eur od 15.11. 2025.god. do isplate,
- na iznos od 970,00 eur od 15.12. 2025.god. do isplate,
- na iznos od 970,00 eur od 15.01. 2026.god. do isplate
- na iznos od 1.050,00 eur od 15.02. 2026.god. do isplate,
- na iznos od 1.050,00 eur od 15.03. 2026.god. do isplate,
- na iznos od 1.050,00 eur od 15.04. 2026.god. do isplate.
Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi prouzročeni parnični trošak, zajedno s pripadajućim zakonskom kamatama koje teku od presuđenja do isplate, po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.”
III. N a l a ž e s e tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 3.750,00 € u roku od 15 dana, dok se tuženik s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova postupka u iznosu od 750,00 € o d b i j a .
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je kod tuženika bila zaposlena temeljem više uzastopnih ugovora o radu od 2011. s jednomjesečnim prekidom tijekom 2014. na radnom mjestu Voditeljice u programu organiziranih dnevnih aktivnosti za starije osobe na području Grada Valpova financiranog iz sredstava Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku i iz sredstava Grada Valpovo. Posljednji ugovor zaključen za isto radno mjesto od 30.04.2017. djelomično je izmijenjen aneksima od 18.07.2019. i 01.01.2020. na način da su se stranke sporazumjele da će pola radnog vremena obavljati poslove iz osnovnog ugovora o radu, a pola radnog vremena ostale poslove po nalogu poslodavca te da će za obavljeni rad primati plaću u iznosu od 4.062,51 kn.
1.1. Dana 28.07.2020. tuženik joj je otkazao ugovor o radu od 30.04.2017. i sve anekse tom ugovoru Odlukom o redovitom, poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu zbog prestanka potrebe za obavljanjem poslova radnog mjesta na kojem je radila i zbog nedostatka financijskih sredstava.
1.2. Protiv navedene Odluke o otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme uložila je zahtjev za zaštitu prava jer smatra da je otkaz nezakonit i nedopušten. Tuženik je odlukom od 20.08.2020. zahtjev za zaštitu prava ocijenio neosnovanim i ostavio na snazi odluku o otkazu.
1.3. Navodi da prema odredbi čl. 115. st. 1. t. 1. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23 – dalje ZR) poslodavac može radniku otkazati ugovor o radu ako prestane potreba za obavljanjem posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga. Smatra da u ovom slučaju nisu ispunjeni uvjeti predviđeni citiranom zakonskom odredbom. Radno mjesto na kojem je radila nesporno nije ukinuto, a okolnost što poslodavac nije osigurao financiranje ne može njoj štetiti jer je osim poslova radnog mjesta financiranog iz sredstava Ministarstva, obavljala i druge poslove koji nisu financirani iz tog izvora kako je to izričito i navedeno u Aneksu od 18.07.2019. Osim toga, istim Aneksom stranke su se sporazumjele da će iznova definirati raspored radnog vremena i vrstu poslova koje će obavljati tek nakon pokretanja novog projekta „Kreativno zajedništvo” koji je usmjeren na organiziranje aktivnosti za starije osobe i potpisivanja Ugovora s Ministarstvom za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politike. Tuženik je postupajući samovoljno i nestrpljivo, protivno dogovorenom, otkazao joj ugovor o radu uz razloge koji takvu odluku ne mogu opravdati. Tvrdnja u pobijanoj odluci da je za njenim radom prestala potreba je proizvoljna jer radno mjesto Voditeljice nije ukinuto a kod tuženika nesporno postoji potreba i za obavljanjem drugih poslova koja je bila dužna po aneksu obavljati i koja je obavljala savjesno i pošteno. Kod tuženika je bila zaposlena 9 godina i obavljala je razne poslove i prošla više edukacija za obavljanje više poslova iz tuženikovog djelokruga rada. Prema tome, čak i da je prestala potreba za obavljanjem poslova radnog mjesta Voditeljice, a nije, tuženik joj je imao mogućnost ponuditi obavljanje drugih poslova u punom radnom vremenu. Nadalje, otkazni rok i trajanje godišnjeg odmora utvrđeni su pogrešno, a otpremnina nije određena iznosom. Iz odluke o otkazu slijedi da otkazni rok iznosi mjesec dana i dva tjedna te da ima pravo na godišnji odmor u trajanju od 8 radnih dana. Smatra da je u konkretnom slučaju otkazni rok u smislu odredbe čl. 122. st. 1. t. 4. ZR-a dva mjeseca jer je kod tuženika provela na radu punih 9 godina i da, sukladno tuženikovim odlukama br. 01-19/18-20 od 15.01.2020. i 01- 19/122-20 od 14.05.2020. ima pravo na godišnji odmor u trajanju od 23 dana. Ističe da je visina otpremnine trebala biti iskazana u odluci jer prazno pozivanje na odredbu čl. 126.st. 1. i 2. ZR-a u tom smislu nije dovoljno, tim više što joj je tuženik odlučio uskratiti prava koja joj pripadaju po prestanku radnog odnosa.
1.4. Odredbom čl. 120. st. 2. ZR-a propisano je da otkaz mora biti obrazložen. Smatra da odluka nema obrazloženje u smislu citirane zakonske odredbe jer se pravda razlozima koji nisu prihvatljivi i koji su kontradiktorni sadržaju otkazanih ugovora, a pri tom se ne nude nikakvi dokazi iz kojih bi bilo moguće zaključiti da je kod tuženika prestala potreba za obavljanjem poslova koje je obavljala, a koji su financirani od strane nadležnog Ministarstva i da nema drugih poslova na kojima bi mogla raditi koji se financiraju iz sredstava tuženika. U obrazloženju pobijane odluke nisu navedeni razlozi zašto joj je godišnji odmor utvrđen u kraćen trajanju o vremena navedenog u tuženikovim odlukama o godišnjem odmoru. U odnosu na otkazni rok nisu navedeni razlozi iz kojih razloga tuženik kod izračunavanja otkaznog roka nije uzeo u obzir ukupno vrijeme koje je kod njega provela na radu kao ni razlozi koji se odnose na propust utvrđivanja iznosa pripadajuće otpremnine. Postavljeni zahtjev obrazlaganja odluke o otkazu odnosi se i na odluku kojom se odbija zahtjev za zaštitu prava povodom odluke o otkazu odbija, no ta okolnost tuženiku nije bila smetnja za donošenje neobrazložene odluke o zahtjevu. Stoga predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti koji će urediti nakon financijsko-knjigovodstvenog vještačenja.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice. Navodi da je djelomično točno da je tužiteljica bila zaposlena kod njega temeljem više Ugovora o radu od 2011. s jednomjesečnim prekidom tijekom 2014., ali ne sve vrijeme na radnom mjestu Voditeljice u programu organiziranih dnevnih aktivnosti za starije osobe na području grada [adresa], jer na tom mjestu je radila samo za vrijeme trajanja toga programa. Navedeno radno mjesto nije postojalo prije pokretanja tog programa koji je financiran iz sredstava Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku i iz sredstava Grada Valpovo. Točno je da je 28.07.2020. donio Odluku o redovitom otkazu Ugovora o radu zbog prestanka potrebe za obavljanje određenog posla (poslovno uvjetovani otkaz) i to iz razloga koji su navedeni u obrazloženju Odluke. Naime, Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku prestalo je financirati naveden programe još u mjesecu travnju 2019., a grad [adresa] je prestao sa sufinanciranjem navedenog programa s 31.12.2019. S obzirom da mu je jedini izvor novčanih sredstava upravo u programima i projektima koje financiraju Republika Hrvatska preko svojih Ministarstava i jedinice lokalne samouprave te razne donacije od gospodarskih tvrtki i fizičkih osoba, a nema vlastitih novčanih sredstava, jasno je da broj zaposlenih kao i zapošljavanje na određenim radnim mjestima ovisi upravo o prilivu novčanih sredstava iz navedenih izvora. Neosporno je da je tužiteljica zaključno s 31.12.2019. radila na navedenom programu i njezino radno mjesto na kojem je radila ugaslo je s prestankom financiranja i ne postoji u sistematizaciji radnih mjesta kao takovo. Ističe da je aplicirao za sredstva koja je gospodarskim subjektima dodjeljivao Hrvatski zavod za zapošljavanje (HZZ) radi očuvanja radnih mjesta, ali je odbijen s obrazloženjem da ne obavlja gospodarsku djelatnost. Iz svega toga razvidno je da je kao poslodavac pokušavao na više načina doći do izvora novčanih sredstava kako bi mogao tužiteljicu zadržati u radnom odnosu. Unatoč prethodno navedenim problemima oko financiranja plaća za zaposlene, pa i za tužiteljicu, prije donošenja odluke o poslovno uvjetovanom otkazu, tužiteljici je ponudio zaključivanje novog Aneksa ugovora o radu za novo radno mjesto i to u programu ''Zaželi – Program zapošljavanja žena – faza II'' za radno mjesto geronto domaćice. Međutim, tužiteljica je to odbila, pred svjedocima ZI i AI, odnosno odbila je potpisati Izjavu o prihvaćanju novog radnog mjesta nakon čega je trebala sklopiti novi Aneks ugovora o radu.
2.1. Priznaje da je tužiteljici pogrešno izračunao trajanje otkaznog roka i da otkazni rok traje dva mjeseca, a ne kako je to navedeno u toč. 2. Odluke o redovitom otkazu Ugovora o radu te kada je uočio navedenu grešku, odjavio je tužiteljicu nakon isteka roka od dva mjeseca pa je tako tužiteljica u cijelosti konzumirala otkazni rok koji je trajao od 30.07.2020. do 30.09.2020.
2.2. Smatra neosnovanim navode iz tužbe glede otpremnine jer nije bio u obvezi u Odluci o redovitom otkazu navesti točan iznos otpremnine već je bilo dovoljno da se pozove na odredbe Zakona o radu koje reguliraju to pravo (čl. 126 st. 1. i 2. ZR). Tužiteljica je neprekidno provela na radu šest godina i u skladu s odredbom čl. 126. st. 1. i 2. ZR-a 14.09.2020. isplaćena joj je otpremnina.
2.3. Vezano za navode i prigovore iz tužbe o postojanju dviju Odluka za korištenje godišnjeg odmora, točno je da je ravnateljica prvu Odluku donijela početkom 2020. i istu uručila tužiteljici, međutim, tužiteljica je neposredno nakon toga otvorila bolovanje za koje se nije znalo koliko će dugo trajati, pa je ravnateljica donijela drugu Odluku u mjesecu svibnju 2020. koju je također uručila tužiteljici. Ističe da je tužiteljica iskoristila godišnji odmor za vrijeme trajanja otkaznog roka, a osim toga tužiteljica je bila oslobođena dolaska na posao od samog početka otkaznog roka. Slijedom svega navedenog predlaže da sud odbije tužiteljicu s tužbom i tužbenim zahtjevom.
3. Tijekom postupka stranke su ostale kod svojih navoda iz tužbe odnosno odgovora na tužbu, s tim da je tužiteljica nakon što je tuženik više puta upozoren na potrebu dostave odgovarajuće dokumentacije, po konačnoj dostavi iste i provedenom financijsko-knjigovodstvenom vještačenju, uredila tužbeni zahtjev prema nalazu sudskog vještak podneskom od 28. kolovoza 2024. (list spisa 465-466). Tuženik je u podnesku od 29. listopada 2021. (list spisa 128-130) priznao da tužiteljici nije ponudio otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora u zakonom propisanoj formi. Pojasnio je da je zakonska zastupnica tuženika tužiteljici prije otkaza informativno ponudila mogućnost nastavka rada na radnom mjestu geronto domaćica, a da je tužiteljica to prihvatila tad bi tuženik proveo zakonom propisanu proceduru. Naglasio je da tuženik zapošljava manje od 20 radnika i da isti zbog toga nije bio dužan provesti savjetovanje s radničkim vijećem te da nije bio dužan prilikom otkazivanja predmetnog Ugovora o radu voditi računa o socijalnim kriterijima.
4. Sud je presudom br. Pr-534/202-68 od 1. travnja 2025. (list spisa 485-495) usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice te je povodom žalbe tuženika od 14.04.2025. Županijski sud u Velikoj Gorici rješenjem br. Gž R-56/2025-2 od 10. srpnja 2025. (list spisa 525-529) ukinuo presudu i predmet vratio ovome sudu na ponovno suđenje.
5. U ponovljenom postupku tužiteljica je ostala kod tužbe te je na ročištu održanom 27. studenog 2025. (list spisa 536) i podneskom od 15.04.2026. (list spisa 570-572) postavila tužbeni zahtjev opisan kao u izreci presude predlažući da ga sud usvoji u cijelosti.
6. Tuženik se usprotivio i novo postavljenom tužbenom zahtjevu ostajući kod svih navoda iznijetih u pisanom odgovoru na tužbu i tijekom postupka predlažući da sud i tako postavljeni tužbeni zahtjev kao neosnovan odbije u cijelosti.
7. Sud je u dokaznom postupku saslušao svjedoke MI, tužiteljicu, zakonskog zastupnika tuženika TI i vještakinju Dajanu Vuković te izvršio uvid u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju priloženu spisu, dok nije saslušao svjedoke ŠI, ZI i AI. Naime, predmet ovog spora nije otkaz ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem tužiteljice kao niti otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora jer je sam tuženik priznao da za takav otkaz nije poštivao zakonom propisanu formu već je samo informativno tužiteljici ponudio prije otkaza radno mjesto geronto domaćice (što je ona odbila), a navedeni svjedoci su predloženi na okolnost dokazivanja pritužbi koje su z.z. tuženika i sama tužiteljica upućivale jedna prema drugoj, kao i na okolnost ponude radnog mjesta geronto domaćice od strane z.z. tuženika tužiteljici prije otkaza Ugovora o radu.
8. Svjedok MI iskazao je da obavlja poslove predsjednika Županijskog Crvenog križa Osijek koji u sebe uključuje sve pravne subjekte Crvenog križa u županiji, pa i [adresa]. U vrijeme predmetnih događaja bio je ravnatelj Županijskog Crvenog križa Osijek. Upoznao je tužiteljicu kada je bio u posjeti Crvenom križu u [adresa] negdje oko 2016. i misli da je tužiteljica bila zaposlena na vođenju projekata vezano za umirovljenike i u Crvenom križu radila je oko 5-6 godina. U razdoblju od 2017. do 2020. imao je ovlasti u programu koji je glavni odbor prihvatio u smislu upozoravanja ravnatelja koji eventualno ne primjenjuju pravilno programe primjenom zakona itd. Postojala su jednom godišnja i savjetovanja za ravnatelje i predstavnike stručnih službi vezano za kompletno djelovanje Crvenog križa, a što se odnosi na etički dio, programski dio i primjenu zakona i međusobna suradnja. Prije otkaza ugovora o radu tužiteljici, bio je sa zamjenikom ravnatelja EI u Crvenom križu u [adresa], a povodom pritužbi troje radnika (među njima i tužiteljica) vezano za odnose s ravnateljicom. Uglavnom pritužbe su bile na loše odnose i prijetnje otkazom zbog članstva u nekakvim strankama jer im je navodno ravnateljica rekla da ne smiju biti pripadnici nijedne političke stranke. Mi smo došli u [adresa] i obavili razgovor s ravnateljicom koja je pozvala navedenih troje zaposlenika i uspjeli su umiriti zaposlenike te također istaknuli da djelatnik može biti pripadnik stranke ali je ne smije propagirati. Nakon toga nema saznanja što se dalje događalo i poznato mu je da je tužiteljici prestao radni odnos jer se pokazala kao tehnološki višak.
9. Tužiteljica ČI iskazala je da je počela raditi u Gradskom društvu Crvenog križa Valpovo 01.10.2011. na projektu dnevnog boravka koje je financirano tadašnje Ministarstvo socijalne politike. Pisali su se projekti za svaku godinu, obzirom da je Gradsko društvo Crvenog križa Valpovo neprofitna organizacija te su trebali sredstva za rad tako da se uvijek moralo napraviti plan rada sa starijim osobama te kako ih animirati da se uključuju u zajednicu. Grad Valpovo je također sufinancirao te projekte. U početku je radila kao domaćica, a voditeljica je bila CI te nakon što je ona prestala raditi, ona je nastavila raditi posao voditeljice i pisati projekte za svaku godinu. Kao voditeljica dnevnog boravka bila je zadužena za uključivanje starijih osoba u zajednicu, organizirala je kreativne radionice gdje se štrikalo, heklalo, crtalo i sl., zatim predavanja liječnika za bolesti koje su karakteristične za stariju životnu dob. Također je brinula o organiziranju izleta i druženja s ostalim korisnicima u županiji, a organizirali su i tjelovježbe u parku i u jednoj prostoriji u zgradi Crvenog križa. Budući da je nedostajalo novca, jer projekt koji su tražili za starije osobe za dnevni boravak nije prošao, raspoređena je i na druge poslove te je radila sve što je trebalo, odnosno 4 sata je radila kao voditeljica, a 4 sata sve drugo npr. razvozila je pakete humanitarne pomoći korisnicima, mjerila im šećer, tlak, čistila, znala je raditi i u kuhinji od 7 do 09,30 sati jer ima dozvolu za rad u kuhinji. Njihov posao otežala je i činjenica što je bilo zabranjeno okupljanje zbog korone te se nisu mogli održavati sastanci u dnevnom boravku niti organizirati bilo kakve radionice za starije osobe.
9.1. Navela je da problemi s ravnateljicom nisu bili zbog posla već na osobnoj razini i zbog toga se žalila zajedno s kolegicom ŠI u Crvenom križu u Osijeku. Ravnateljica ju je znala omalovažavati i pred drugima je govorila da je neuredna, prljava te je imala dojam da ravnateljici smeta što je u HDZ-u. U zadnje vrijeme prije otkazivanja ugovora o radu su se znali sazivati hitni kolegiji te ju je ravnateljica znala pitati koliko je poslodavca promijenila, kakav je radnik, govorila je da bojkotira druge projekte. Nagovarana je da da otkaz prije samog otkazivanja uz navođenje da će biti novi projekti odnosno program "Zaželi", ali nije htjela prihvatiti kad joj je ravnateljica ponudila da se zaposli u programu Zaželi za geronto domaćicu, jer je tada imala 50 godina, a to je bio program za žene koje se teže mogu zaposliti i starije od 50 godina. Tuženik joj je isplatio otpremninu, ali ne sjeća u kojem iznosu zbog proteka vremena. Godišnji odmor je iskoristila u potpunosti nakon otkazivanja ugovora o radu. Bila je na bolovanju oko tri mjeseca prije otkazivanja ugovora o radu, jer je imala operaciju dva tumora, ali se nakon oporavka vratila na posao te je radila oko dva i pol mjeseca prije otkazivanja ugovora o radu. Misli da ih je bilo zaposleno oko 20-tak radnika neposredno prije nego što je dobila otkaz. Nakon otkazivanja ugovora o radu, nitko ju nije kontaktirao od strane tuženika vezano za posao. Misli da je otkaz dobila zbog političke diskriminacije jer je više puta bila vrijeđana pred cijelim kolektivom zbog pripadnosti stranci, no to nije spominjala u zahtjevu za zaštitu prava. Prije nego što je TI postala ravnateljica Gradskog društva Crveni križ Valpovo njih dvije su bile u dobrim odnosima i zajedno su radile te nikada nije bilo problema, a ugovor o radu na neodređeno vrijeme nikada nije potpisala prije nego što joj je sadašnja ravnateljica TI isti ponudila. Ravnateljica joj je pomagala u pisanju projekata za programe i izvješća u financijskom dijelu, a kolege su joj pomagale u ispunjavanju opisnog dijela obrasca. Navela je da nema iskustva u radu na EU projektima, a ravnateljica ju nije ni uključivala u te projekte. Izjavila je da bi se vratila na rad kod tuženika ako bi se ukazalo slobodno radno mjesto.
10. Zakonska zastupnica tuženika TI iskazala je da je Projekt za dnevne aktivnosti za starije osobe bio na snazi od 1. lipnja 2018. do 31. svibnja 2019., a oni su ga nastavili provoditi i po prestanku projekta su i dalje organizirali dnevne aktivnosti za starije osobe sve do sredine mjeseca ožujka 2020. kada su se zbog korone morala ograničiti okupljanja. Nisu imali dostatna sredstava za daljnje financiranje te nije bilo uvjeta za organiziranje dnevnog boravka zbog korone te su im se prihodi drastično smanjili u odnosu na proteklu godinu. Više puta su razgovarali o tome kako se nositi s tom situacijom te je odbor donio odluku na sjednici od 2.7.2020. da se tužiteljici da poslovno uvjetovani otkaz. Naime, odluka o otkazu tužiteljici donijeta je 16 mjeseci od završetka projekta, odnosno 14 mjeseci, a s otkaznim rokom na 16 mjeseci. Tužiteljica je cijelo to vrijeme radila na puno radno vrijeme poslove voditeljice dnevnih aktivnosti za starije osobe, a kada je došla zabrana organiziranja dnevnih aktivnosti zbog korone morala je tužiteljici dati druge poslove koje je i sama tužiteljica navela u svom iskazu odnosno podjela humanitarne pomoći, čišćenje prostora, rad u kuhinji kad su se pakirali paketi odnosno kuhano jelo za naše korisnike i sl. Zbog uputa ministarstva i Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo morali su prestati organizirati dnevne aktivnosti koje su se inače provodile. 8. travnja 2019. prijavili su novi projekt organiziranje dnevnih aktivnosti za starije osobe na području Valpovštine, a za voditeljicu su prijavili ČI. Taj projekt nije prošao administrativnu provjeru te je 18.10. upućena molba za dopunu dokumentacije koja je također odbijena 29.10. 2019. od strane Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva. Iako se trudila da taj projekt prođe, menadžerica joj je zaboravila dati na potpis sporazum o partnerstvu s CZSS Valpovo pa projekt nije prošao zbog toga. 15.10.2010. prijavili su novi infrastrukturni projekt vezano za rad s osobama starije životne dobi, demencijom i Č. I po završetku projekata nastavili su raditi sa starijim osobama iz vlastitih sredstava tako da oni nisu ni znali da je program završio te su osobe koje su došle u reviziju bile izuzetno zadovoljne načinom na koji rade. Tako su radili sve do korone. Podnijela je molbu za pomoć u financiranju dnevnih aktivnosti za starije osobe na sjednici 31.12.2019. odboru društva Crvenog križa Osječko-baranjske županije te je na sjednici to jednoglasno usvojeno, ali nisu dobili nikakvu pomoć jer je ravnatelj MI naknadno rekao da ne može biti dvostrukog financiranja, iako ga u to vrijeme nije ni bilo jer je grad [adresa] prestao sufinancirati dnevne aktivnosti za starije osobe još 31.12.2019. Nastojala je priskrbiti sredstva za rad njihovim korisnicima te dok je tužiteljica bila na bolovanju pisala projekt za organiziranje dnevnih aktivnosti za starije osobe za područje Valpovštine "Kreativno zajedništvo" gdje je kao voditeljicu za provedbu navela upravo ČI, no taj projekt nije prošao.
10.1. S ČI je bila u dobrim odnosima sve do otkaza ugovora o radu ŠI 2018. i tada su na nju krenuli napadi da nije politički orijentirana. Bilo joj je teško dati otkaz tužiteljici pa se o tome konzultirala s odborom Gradskog društva Crveni križ Valpovo te kada su oni bili suglasni s istim, ona je kao ravnateljica bila ovlaštena i donijela je odluku o otkazu ugovora o radu tužiteljici. 28. srpnja 2020. pozvala je tužiteljicu na razgovor kada su bile prisutne ZI i AI te joj rekla da je može zaposliti na projektu Zaželi kao gerontodomaćicu obzirom da nije imala druga stručna znanja i vještine da radi kao voditelj, koordinator ili asistent na europskom projektu. ČI je to odbila rekavši joj da ju može tužiti zbog pogodovanja za radno mjesto za koje još nije raspisan natječaj. Navela je da je tužiteljici bila isplaćena otpremnina u iznosu od 8.083,80 kn, a koji iznos su izračunali prema jednoj trećini prosječno isplaćene plaće u zadnja tri mjeseci puta šest godina neprekidnog staža. Tužiteljica je iskoristila u cijelosti godišnji odmor. Nakon što je tužiteljica odbila posao za gerontodomaćicu, nije ju zvala za posao pomoćnog kuhara, već je nazvala zavod za zapošljavanje da obavijeste tužiteljicu, iako nije ispunjavala uvjete iz tog natječaj što se tiče stručne spreme. Iskazala je da kod tuženika nema naziva radnog mjesta na kojem je tužiteljica radila, a da se radi o sličnim poslovima. Tužiteljici je poslan poziv putem e-maila za projekt Zajedno brinemo o najranjivijima – socijalne usluge za starije na području 5 slavonskih županija, 2. kolovoza 2021. Nakon otkazivanja ugovora o radu tužiteljici odobreno im je dva projekta, a dva projekta nije.
11. Iz pismene dokumentacije koja prileži spisu proizlaze činjenice koje su među strankama neprijeporne pa ih sud ne smatra potrebnim ponavljati.
12. Iz pismenog nalaza i mišljenja vještakinje (list spisa 413-430) i dopune istog (list spisa 463-464) razvidno je da izgubljena zarada tužiteljice po osnovi plaće u onim mjesecima koje je bila nezaposlena nakon otkaza kod tuženika, kao i u onim mjesecima kad je ostvarila kod novog poslodavca plaću nižu od plaće koju je ostvarivala kod tuženika iznosi ukupno 6.260,81 € te se odnosi na razdoblje navedeno u tablici str. 417. spisa. Izgubljena zarada po osnovi neisplaćene uskrsnice i božićnice iznosi 400,44 €.
12.1. Iz dopune nalaza i mišljenja od 04.02.2026. (list spisa 541-544) razvidno je da u razdoblju od 01. svibnja 2023. pa do dana izrade nalaza i mišljenja izgubljena zarada tužiteljice iznosi 17.940,00 €.
12.2. Na ročištu održanom 25. svibnja 2026. vještakinja je iskazala da u cijelosti ostaje kod navoda iz nalaza i mišljenja te dopuna.
13. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje, dopune nalazu i mišljenje kao i iskaz vještakinje Dajane Vuković jer su dani po pravilima struke i na osnovi knjigovodstvene dokumentacije priložene spisu, a na koje stranke nisu imale primjedbe.
14. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu, utvrđenju da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao te posljedično tome vraćanje tužiteljice na rad kod tuženika i isplate izgubljene zarade.
15. Među strankama nije sporno i to:
- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na neodređeno puno radno vrijeme temeljem Ugovora o radu od 30. travnja 2017. na radnom mjestu voditeljice u programu organiziranih dnevnih aktivnosti za starije osobe na području grada [adresa];
- da je taj Ugovor djelomično izmijenjen prvo Aneksom od 18. srpnja 2019., na način da je ugovoreno da će tužiteljica kod tuženika pola radnog vremena raditi kao voditelj dnevnih aktivnosti za starije osobe, a pola radnog vremena će raditi ostale poslove po nalogu tuženika kao poslodavca;
- da su stranke sklopile drugi Aneks Ugovora o radu 1. siječnja 2020., kojim je povećana osnovna bruto plaća tužiteljice s 4.026,67 kuna na iznos od 4.062,51 kuna;
- da je tužiteljica prije navedenog Ugovora o radu s tuženikom sklapala više Ugovora o radu na određeno vrijeme i to počevši još od 2011., s tim da je tijekom 2014. ista imala jednomjesečni prekid radnog odnosa kod tuženika;
- da su nadležno Ministarstvo i Grad Valpovo tijekom, odnosno krajem 2019. prestali financirati tuženikov program organiziranih dnevnih aktivnosti za starije osobe na području grada [adresa];
- da je tuženik 28. srpnja 2020. donio Odluku o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu kojom je otkazao Ugovora o radu tužiteljici;
- da je tuženik u vrijeme predmetnog otkaza zapošljavao manje od 20 radnika;
- da je tužiteljica Odluku o otkazu prema povratnici str. 33. spisa zaprimila 30. srpnja 2020. te da je pravovremeno u zakonom propisanom roku 6. kolovoza 2020. tuženiku uložila pisani zahtjev za zaštitu prava na koji je tuženik odgovorio 20. kolovoza 2020. na način da je isti odbio kao neosnovan;
- da je tužiteljica pravovremeno podnijela tužbu ovom sudu 28. kolovoza 2020.
16. Među strankama je prije svega sporno je li prestala potreba za obavljanjem poslova koje je tužiteljica odrađivala kod tuženika zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga. Spornim se ukazuje i je li tuženik u roku od 6 mjeseci od dana dostave Odluke o otkazu tužiteljici, na istim poslovima na kojima je radila tužiteljica zaposlio novog radnika. Tuženik u suštini nije osporavao matematički izračun izgubljene zarade tužiteljice zbog predmetnog otkaza već isti osporava pravnu osnovu tužiteljičinog traženja izgubljene zarade.
17. Temeljem odredbe čl. 7. st.1. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoj zahtjev i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.
18. Odredbom čl. 8 ZPP-a propisano je koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.
19. Stranke su dužne pred sudom govoriti istinu i savjesno se koristiti pravima koja su im priznata ovim zakonom, sukladno čl. 9. ZPP-a.
20. Odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.
21. Ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila tereta dokazivanja sukladno odredbi čl. 221 a ZPP-a i čl. 135.st.1. ZR-a po kojem je teret dokazivanja na tužitelju.
22. Odredba čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR-a propisuje da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).
23. Odredbom čl. 115.st.2. ZR-a propisano je da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika, st. 3. istog članka propisuje da odredbe stavka 2. ovoga članka ne primjenjuju se na otkaz ako poslodavac zapošljava manje od dvadeset radnika.
24. Odredbom čl. 115. st. 5. i 6. ZR-a propisano je da poslodavac koji je poslovno uvjetovanim otkazom otkazao radniku, ne smije šest mjeseci od dana dostave odluke o otkazu ugovora o radu radniku, na istim poslovima zaposliti drugog radnika, s tim da ako u navedenom roku nastane potreba zapošljavanja zbog obavljanja istih poslova, poslodavac je dužan ponuditi sklapanje ugovora o radu radniku kojem je otkazao iz poslovno uvjetovanih razloga. Prema čl. 135. st. 3. ZR-a u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.
25. Analizirajući navode tužbe, odgovora na tužbu, iskaze svjedoka, tužiteljice, z.z. tuženika, vještaka, materijalnu dokumentaciju priloženu spisu, svaki dokaz zasebno i svih dokaza zajedno, sud smatra da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.
26. Prije svega treba istaknuti da u odredbama Zakona o Hrvatskom crvenom križu („Narodne novine“, broj 71/10), Statutu Hrvatskog Crvenog križa („Narodne novine“, broj 68/02, 88/05, 130/05 - službeni pročišćeni tekst, 56/11) i Zakonu o udrugama („Narodne novine“, broj 74/14, 70/17, 98/19) nema odredbi koje bi tim pravnim osobama glede obveza prema zaposlenicima davala neka druga prava ili propisivala drugačiji položaj zaposlenika pa se stoga i za takve udruge glede uređenja prava iz radnog odnosa primjenjuju odredbe ZR-a. Stoga, makar se argumenti tuženika mogu razumjeti, prije svega zbog neprofitnog i humanitarnog položaja tuženika, ne postoje zakonske osnove njegove obveze kao poslodavca prema radnicima drugačije cijeniti i prosuđivati nego što je to slučaj sa svakim drugim poslodavcem u Republici Hrvatskoj.
27. Tijekom postupka nesporno je utvrđeno da je tužiteljica prema prvom Aneksu Ugovora o radu od 18. srpnja 2019. kod tuženika radila pola radnog vremena na poslovima voditelja u programu organiziranih dnevnih aktivnosti za starije osobe, a pola radnog vremena ostale poslove prema nalogu poslodavca, a što proizlazi i iz dnevnika radnih aktivnosti koji je tužiteljica vodila, str. 62-74 spisa te iz samog iskaza zakonske zastupnice tuženika koja je potvrdila da je tužiteljici davala naloge za radom na poslovima podjele humanitarne pomoći, čišćenja prostora, rada u kuhinji, kad su se pakirali paketi i kuhana jela za korisnike tuženika.
28. Nadalje, Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku prestalo je financirati navedeni program još u mjesecu travnju 2019., a grad [adresa] je prestao sa sufinanciranjem navedenog programa s 31.12.2019. a neprijeporno je da je tužiteljica zaključno s 31.12.2019. radila na navedenom programu i njezino radno mjesto na kojem je radila ugasilo se s prestankom financiranja.
29. Također je utvrđeno da je tuženik neposredno nakon otkazivanja ugovora o radu tužiteljici sa Ministarstvom rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike potpisao dana 5. listopada 2020. Ugovor za provođenje programa "Zajedno brinemo o najranjivijima - socijalne usluge za starije na području pet slavonskih županija" za kojih je projekt dobio znatna novčana sredstva, te je za voditelja tog projekta u listopadu 2020. Aneksom rasporedio RI te za asistenticu ZI, radnice koje su prethodno bile zaposlene kod tuženika. Isto tako, tijekom mjeseca kolovoza 2020., dakle, neposredno nakon otkazivanja Ugovora o radu tužiteljici, tuženik je objavio Oglas kod Hrvatskog zavoda za zapošljavanje za dva pomoćna kuhara za koje je naveo kao uvjete srednju ili osnovnu školu te je sklopio ugovore o radu s NI dana **.**.2020. i PI **.**.2020. za navedena radna mjesta, s tim da je NI i prethodno bila zaposlena kod tuženika na određeno vrijeme (Ugovor istekao 31. kolovoza 2020.), dok je II tad prvi put zaposlen kod tuženika te je isti tijekom 2021. kod tuženika dobio ugovor o radu na puno radno vrijeme.
30. Dakle, kako u vrijeme otkaza ugovora o radu tužiteljici 28. srpnja 2020. tuženik nije imao odobrena sredstva u okviru programa "Zajedno brinemo o najranjivijima - socijalne usluge za starije na području pet slavonskih županija" (za provedbu kojeg je ugovor zaključen 5. listopada 2020.), radno mjesto tužiteljice više nije egzistiralo pa je tuženik imao opravdan razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu temeljem čl. 115.st.1.t.1 ZR-a. Autonomno pravo poslodavca je da organizira proces rada ili organizaciju svog poslovanja prema svojim potrebama i mogućnostima. U slučaju kada poslodavac na taj način reorganizira svoje poslovanje, iako se poslovi tog radnog mjesta (u konkretnom slučaju poslovi radnog mjesta tužiteljice) kod poslodavca (u konkretnom slučaju tuženika) i dalje obavljaju ali po drugim izvršiteljima, za radom radnika (tužiteljice) koji je do tada radio na radnom mjestu čiji su poslovi raspodijeljeni na druge radnike, jest prestala potreba. Takav prestanak potrebe za obavljanjem određenog posla, odnosno u konkretnom slučaju rada tužiteljice, uvjetovan je i organizacijskim i gospodarskim razlogom vođenim isključivo odlukom poslodavca.
31. Nadalje u vrijeme otkaza ugovora o radu tuženik je zapošljavao manje od 20 radnika te sukladno čl. 115.st. 2 i 3. ZR-a, tuženik pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, nije morao voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.
32. Stoga sud smatra da je sukladno čl. 135. st. 3. ZR-a tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu tužiteljici te je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.
33. Iako tuženik nije postupio sukladno odredbi čl. 115. st. 5. i 6. ZR-a te prvo ponudio tužiteljici sklapanje ugovora o radu, njegovo postupanje sukladno čl. 228. toč. 23. ZR-a predstavlja teži prekršaj, ali ne i razlog za nedopuštenost odluke o redovitom otkazu ugovora o radu.
34. Odluka o troškovima postupka zasniva se na odredbi čl. 154.st.1. u svezi čl. 155. st. 1. ZPP-a.
35. Tuženik, koji je ovu parnicu dobio u cijelosti, zahtijeva troškove u iznosu od 4.500,00 €, a priznati su mu troškovi postupka u iznosu od 3.750,00 €, a koji se sastoje i to: iznosa od 200,00 € na ime sastava tužbe po Tbr. 8/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („NN“, br. 138/23, dalje Tarife), pet iznosa od po 200,00 € na ime sastava podneska po punomoćniku od 10.11.2020., 07.07.2021., 29.10.2021., 11.12.2022. i 10.04.2026. sve po Tbr. 8/1. Tarife, dva iznosa od po 100,00 € na ime sastava podneska po punomoćniku od 03.03.2023. i 14.10.2024. sve po Tbr. 8/3. Tarife, osam iznosa od po 200,00 € na ime pristupa punomoćnika na rasprave održane 06.05.2021., 15.07.2021., 08.04.2022., 01.06.2022., 27.02.2025., 27.11.2025., 29.04.2026. i 25.05.2026. sve po Tbr. 9/1. Tarife te iznosa od 750,00 € na ime 25 % PDV-a na iznos od 3.000,00 €, a koji su u skladu s važećom Tarifom.
36. Sud tuženiku nije priznao troškove postupka za podneske od 03.03.2023. i 14.10.2024. po Tbr. 8/1. Tarife u iznosu od 250,00 € (s 25 % PDVa) već po Tbr. 8/3. Tarife jer mu je već priznao četiri podneska po Tbr. 8/1. Tarife te trošak pristupa na ročišta 04.11.2021. i 14.03.2023. u iznosu od 500,00 € (s 25 % PDV-a) jer ta ročišta nisu održana. Stoga je sud tuženika s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova postupka u ukupnom iznosu od 750,00 € odbio.
37. Slijedom svega iznijetog, sud je odlučio kao u izreci ove presude.
U Valpovu 30. lipnja 2026.
Sudac
Zvonimir Rogić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana objave odluke. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda.
DNA:
1. Pun. tužiteljice
2. Pun. tuženika
