REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] H 5

Poslovni broj: Us I-2431/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužitelja TEUT d.o.o. s sjedištem u [adresa], OIB: 62300031064, kojeg zastupa opunomoćenik Petar Petrinić, odvjetnik u Rijeci, Ivana Grohovca 1, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, radi priznavanja prava s osnova ozljede na radu, 30. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika KLASA: UP/II-502-03/25-01/516, URBROJ: 338-01-06-05-25-04 od 3. studenoga 2025. i točka II. izreke rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-502-03/25- 02/9507, URBROJ: 338-08-02-01-25-6 od 4. lipnja 2025. te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak u kojem je isto obvezno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženim u obrazloženju presude.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 2.500,00 EUR (dvije tisuće petsto eura), u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika KLASA: UP/II-502-03/25-01/516, URBROJ: 338-01-06- 05-25-04 od 3. studenoga 2025. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Regionalnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-502-03/25-02/9507, URBROJ: 338-08-02-01-25-6 od 4. lipnja 2025. Navedenim prvostupanjskim rješenjem je usvojen zahtjev HŽ te mu se ozljeda nastala kod poslodavca (ovdje tužitelja) od 26. veljače 2025. izražena dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji S61.0 Otvorena rana prsta(iju) bez oštećenja nokta priznaje ozljedom na radu i s te osnove prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja (točka I.), dok se ozljeda izražena dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji S66.9 Ozljeda nespecificiranog mišića i tetive u području ručnog zgloba ne priznaje ozljedom na radu te s tim u vezi ni prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja (točka II.).

2. Tužitelj u tužbi i tijekom spora osporava zakonitost odluke tuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te bitne povrede odredbi postupka. Obrazlaže kako je HŽ **.**.2025. zadobio ozljedu na radu izraženu dijagnozama S61.0 i S66.9, te kako između navedenih dijagnoza i tog događaja postoji uzročno-posljedični slijed, odnosno povezanost radnog zadatka rukovanja ručnom eklektičnom bušilicom i prouzročene ozljede dijagnosticirane kao S66.9. Smatra kako tuženik nije utvrdio sve okolnosti predmeta i nije analizirao cjelokupnu medicinsku dokumentaciju. Rješenje da ne sadrži ni valjanu analizu medicinskih nalaza te nije dostatna osnova za odbijanje zahtjeva. Obzirom na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, predlaže sudu poništiti osporavano rješenje tuženika i točku II. izreke prvostupanjskog rješenja.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Poziva se na zaključke iz nalaza, mišljenja i ocjene iz prvostupanjskog i drugostupanjskog postupku prema kojima dijagnoza S66.9 nije u uzročno-posljedičnoj vezi s događajem od 26. veljače 2025. jer nije verificirana s dijagnostičkom obradom te jer nije specificirano o kakvoj ozljedi se radi. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., 39/26.; dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. Među strankama nije sporno, a navedeno proizlazi i iz dokumentacije u spi - su, da je HŽ **.**.2025. bio u radnom odnosu kod tužitelja kao poslodavca, odnosno da je s osnove tog radnog odnosa ostvarivao status u obveznom zdravstvenom osiguranju. Nije sporno ni da je toga dana pri obavljanju radnih zadataka, u radnom vremenu, zadobio ozljedu lijeve šake i ručnog zgloba, pri čemu je zadobio ozljedu pod dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji S61.0 Otvorena rana prsta(iju) bez oštećenja nokta, slijedom čega je provedeno liječenje ozljede te stoga takve činjenice ne treba dokazivati sukladno odredbi čl. 52. st. 1. ZUS-a.

6. Sporno je, međutim, postoji li uzročno-posljedična veza između ozljede tužitelja izražene dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji S66.9 Ozljeda nespecificiranog mišića i tetive u području ručnog zgloba i događaja od 26. veljače 2025.

7. Radi razjašnjenja činjenica važnih za donošenje odluke (čl. 49. st. 2. ZUS-a), sud je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora. Dokazne prijedloge koje nije smatrao važnim za donošenje odluke sud je odbio raspravnim rješenjem uz naznaku razloga za isto, sve kako to propisuje odredba čl. 93. st. 2. ZUS-a.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, u skladu s odredbom čl. 114. st. 3. ZUS-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi kako je upravni postupak pokrenut Prijavom ozljede na radu tužitelja, poslodavca HŽ, od 8. travnja 2025., radi prijave ozljede tužitelja vezano uz događaj od 26. veljače 2025., po dijagnozama danim po izabranom doktoru opće/obiteljske medicine MKB -10 šifre S61.0 i S66.9. U postupku je nakon provedenog vještačenja (Nalaz, mišljenje i ocjena Liječničkog povjerenstva Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Rijeka, od 21. svibnja 2025.) doneseno prvostupanjsko rješenje od 4. lipnja 2025. kojim je usvojen zahtjev radi priznavanja ozljede na radu s osnove dijagnoze S61.0 te odbijen zahtjev s osnove dijagnoze S66.9 (osporavana točka II. izreke rješenja). Nakon po žalbi provedenog drugostupanjskog vještačenja (Nalaz, mišljenje i ocjena Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 19. kolovoza 2025.) tuženik je osporavanim drugostupanjskim rješenjem od 3. studenoga 2025. odbio tužiteljevu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja kao neosnovanu. Iz svega navedenog je vidljivo da su i stručna medicinska tijela iz upravnog postupka, kao i sâma upravna tijela koja su rješavala o tužiteljevom zahtjevu, stava da se kod tužitelja ozljeda izražena dijagnozom S66.9 ne može uzročno-posljedično povezati s događajem 26. veljače 2025. jer je ocijenjeno kako se radi o nespecificiranoj dijagnozi koja nije verificirana u medicinskoj dokumentaciji tužitelja.

10. Sukladno čl. 9. Pravilnika o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (Narodne novine br. 8/15., 17/15., 41/15., 104/17., 34/18., 63/22.: dalje: Pravilnik) liječničko povjerenstvo u postupku stručno-medicinskog vještačenja ne može donijeti negativnu ocjenu samo iz razloga jer za donošenje valjane ocjene nije raspolagalo dostatnom dokumentacijom, a da prije toga nije provelo postupak utvrđen st. 1. do 3. toga članka. Stavci 1. do 3. toga članka propisuju da je liječničko povjerenstvo u situacijama kada nije u mogućnosti donijeti valjanu ocjenu jer uz zahtjev osigurane osobe, odnosno uz prijedlog nije priložena relevantna medicinska dokumentacija, odnosno prijedlog nije obrazložen ili nije dostatno obrazložen, obvezno od osigurane osobe, izabranog doktora, odnosno doktora specijalista zatražiti medicinsku dokumentaciju, odnosno obrazloženje ili dopunu obrazloženja. U slučaju kada liječničko povjerenstvo dopunu dokumentacije traži od osigurane osobe, obvezno joj je naznačiti koju dokumentaciju je obvezna dostaviti te joj odrediti rok dostave potonje koji ne može biti duži od osam dana. Pri tome je osiguranu osobu potrebno upozoriti da će, ako u ostavljenom roku ne dostavi traženo, nalaz, mišljenje i ocjena biti donijeti na osnovi raspoložive dokumentacije i u skladu s njom utvrđenim činjeničnim stanjem. Nadalje, u postupku stručno-medicinskog vještačenja liječnička povjerenstva imaju pravo i obvezu tražiti usmena i pisana pojašnjenja ugovorne zdravstvene ustanove, odnosno ugovorne ordinacije privatne prakse o činjenicama koje se odnose na ostvarivanje prava na ugovorenu zdravstvenu zaštitu iz obveznog zdravstvenog osiguranja, a koje mogu biti od utjecaja na donošenje odluke o pravu osigurane osobe.

11. Slijedom podataka u spisu upravnog postupka, sud ocjenjuje da nadležna liječnička povjerenstva nisu postupila sukladno citiranim odredbama Pravilnika. Naime, prije donošenja negativne ocjene nisu od radnika tužitelja, njegova izabranog liječnika ili liječnika specijalista zatražila dostavu dodatne medicinske dokumentacije (primjerice dodatna specijalističkih očitovanja, nalaze eventualno provedene dodatne dijagnostičke obrade te obrazloženja liječnika koji je postavio dijagnozu S66.9), niti su od nadležnih zdravstvenih ustanova zatražila dodatna pojašnjenja o postavljenoj dijagnozi. To osobito imajući u vidu da nalazi i mišljenja liječničkih povjerenstava upućuju na činjenicu da je dijagnoza S66.9 postavljena kao nespecificirana dijagnoza, zbog čega iz raspoložive dokumentacije nije moguće na nedvojben način utvrditi radi li se o ozljedi koja se može priznati kao ozljeda na radu.

12. Slijedom navedenog, sud nije smatrao opravdanim niti ekonomičnim provoditi daljnji dokazni postupak izvođenjem dokaza sudsko-medicinskim vještačenjem. Naime, prije svega je potrebno da nadležna tijela vještačenja provedu postupak u skladu s odredbama Pravilnika i potpuno utvrde činjenično stanje, odnosno da na pravilan i potpun način utvrde koja je dijagnoza u konkretnom slučaju postavljena tužiteljevu radniku i je li ista u uzročno-posljedičnoj vezi s predmetnim događajem. Stoga izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem u ovom upravnom sporu za sada nije svrhovito zbog čega je sud odbio prijedlog za izvođenje tog dokaza.

13. Kako su nadležna tijela vještačenja propustila postupiti sukladno mjerodavnim odredbama Pravilnika te prije donošenja negativne ocjene nisu zatražila dopunu medicinske dokumentacije niti odgovarajuća pojašnjenja o postavljenoj dijagnozi S66.9, niti su osigurala potpunu razradu medicinskih okolnosti konkretnog slučaja, to nije pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje. Slijedom navedenog, kako nije provedeno potpuno ispitivanje relevantnih medicinskih činjenica, time je tuženik povrijedio načela materijalne istine i ocjene dokaza iz čl. 8. i 9. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09., 110/21.; dalje: ZUP).

14. Stoga je sud usvojio tužbeni zahtjev i poništio osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje u osporavanom dijelu (točka II. izreke) te predmet vratio na ponovni postupak (čl. 117. st. 1. ZUS-a). U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo je obvezno donijeti novu odluku u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude (čl. 151. st. 2. ZUS-a), pri čemu je dužno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda (čl. 119. st. 4. ZUS-a). U tom smislu potrebno je osigurati potpuno i pravilno utvrđenje medicinskog činjeničnog stanja, i to osobito u pogledu vrste i karaktera dijagnoze S66.9 te njezine uzročno -posljedične veze s predmetnim događajem, pri čemu je prije donošenja nalaza i mišljenja potrebno zatražiti dodatnu medicinsku dokumentaciju ili obrazloženje u svezi postavljene dijagnoze, te donijeti novo i zakonito rješenje koje će u cijelosti biti sastavljeno u skladu s odredbom čl. 98. st. 5. ZUP-a.

15. Odluku o troškovima spora (t. II. izreke presude) sud je donio na temelju odredbi čl. 144., čl. 147. st. 1. te čl. 148. st. 1. ZUS-a. Tužitelj je uspio u sporu u kojem je zastupan po opunomoćeniku koji je odvjetnik pa mu je priznat trošak prema Tbr. 27/1, 27/2 i Tbr. 52/3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23., 107/25.; dalje: Tarifa) za sljedeće radnje: sastav tužbe te zastupanje na ročištu od 30. lipnja 2026., svaka radnja u iznosu od po 1.000,00 eura, što uvećano za PDV od 25% (Tbr 42. Tarife) na taj iznos iznosi ukupno 2.500,00 eura. Rok za isplatu naknade troškova određen je sukladno članku 151. stavku 2. ZUS- a.

16. Kako tužba nije odbačena niti je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe, sukladno odredb i čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18. i 51/23.).

U Rijeci 30. lipnja 2026.

Sutkinja

Ana Sabljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv t. I. izreke presude žalba nije dopuštena (čl. 127. st. 1. ZUS-a). Protiv t. II. izreke presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.