REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1302/2026-3

R E P U B L I K A  H R V AT S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Jagoda Crnokrak, u pravnoj stvari tužiteljice ŠB, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupaju punomoćnik Luka Šumberac, odvjetnik u Puli i punomoćnica Ivana Bilić, odvjetnica u Puli, protiv tuženika Stečajna masa iza PUNTA INTERNACIONAL d.o.o. u stečaju, OIB 33104882618, Poreč, Matea Benussi Cio 8, kojeg zastupa punomoćnica Ingrid Roce Hrastić, odvjetnica u Rovinju, radi isplate, odlučujući o tužiteljičinoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj Povrv-256/2020-119 od 22. prosinca 2025., 30. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljičina žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj Povrv-256/2020-119 od 22. prosinca 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanim je rješenjem odbačen tužiteljičin prijedlog od 30. lipnja 2023. za donošenjem dopunskog rješenja u pogledu troškova postupka. Sud obrazlaže da je pravomoćno odlučeno o troškovima postupka u odnosu na tužiteljicu s obzirom na činjenicu da je presudom prvostupanjskog suda od 15. lipnja 2023. donijeta odluka o trošku kojom je tužiteljici naloženo tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 10.118,98 EUR, a koja je odluka potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4247/2023-3 od 22. listopada 2025. Odluka je odnijeta uz primjenu odredbe članka 154. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; u daljnjem tekstu: ZPP). Sud obrazlaže da je u slučaju djelomičnog uspjeha stranaka u postupku odlučivao samo o zahtjevu one stranke koja je u većoj mjeri uspjela u postupku, a u konkretnom slučaju je to bio tuženik pa je sud odlučivao o zahtjevu tuženika za naknadom troškova postupka u skladu s utvrđenim omjerom uspjeha u postupku. Kako je pravomoćno odlučeno o troškovima postupka to nije postupljeno po prijedlogu od 30. lipnja 2023. pozivom na odredbu članka 333. ZPP -a.

2. Tužiteljica je protiv rješenja podnijela žalbu ističući da se žalba odnosi na dio zatraženog troška u iznosu od 1.092,66 EUR, što predstavlja 33% iznosa troška određenog u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Marine Paić Čerin poslovni broj Ovrv-73/2020 od 19. listopada 2020. koji je bio određen u iznosu od 29.947,50 kn odnosno 3.331,10 EUR. Naime , žaliteljica smatra pogrešnim navode iz pobijanog rješenja da je o njezinom zahtjevu za trošak pravomoćno odlučeno, jer iz popratnog izvješća prvostupanjskog suda od 20. studenoga 2023. proizlazi da je sud naveo kako je tužiteljica izjavila žalbu 29. lipnja 2023., a nije navedena dopuna žalbe 30. lipnja 2023., niti iz presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4047/2023 od 22. listopada 2025. proizlazi da se odluka o trošku odnosi i na troškove u odnosu na koje je tužiteljica podnijela dopunu žalbe. Ističe da je prvostupanjski sud propustio odlučiti o trošku iz ovršnog postupka koji je prethodio parničnom postupku , a to jasno i nedvojbeno proizlazi iz točke I. izreke pravomoćnog rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj Povrv-256/2020-71 od 4. ožujka 2023. kojim je određeno osiguranje prethodnom mjerom za glavnicu u iznosu od 64.109,37 EUR i nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.092,66 EUR sa zateznim kamatama od 19. listopada 2020. do isplate. Iz obrazloženja prvostupanjske presude od 15. lipnja 2023. proizlazi da je tužiteljica uspjela u postupku s 33%, dakle identični postotak koji je imao na umu i sud prilikom donošenja rješenja o određivanju prethodne mjere od 14. ožujka 2023. pa tužiteljica smatra da joj pripada iznos nastalih troškova ovršnog postupka u tom iznosu i zakonske zatezne kamate na taj iznos od 19. listopada 2020. do isplate. Zbog navedenog predlaže preinačiti pobijano rješenje i održati na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Marine Pajić Čerin poslovni broj Ovrv-73/2020 od 19. listopada 2020. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo tužiteljici platiti iznos ovršnog troška od 1.092,66 EUR s kamatom od 19. listopada 2020. do isplate u roku od 15 dana, a podredno predlaže ukinuti pobijano rješenje i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupka. Tužiteljica zahtjeva i trošak ovog žalbenog postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Pobijano je rješenje ispitano na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. u svezi s odredbom članka 381. ZPP-a. Rješenje je pravilno i zakonito.

5. Iz spisa proizlazi da je tužiteljica započela postupak prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave te je donijeto rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Marine Pajić Čerin iz [adresa] poslovni broj Ovrv-73/2020 od 19. listopada 2020. radi naplate tražbine u iznosu od 1.462.227,04 kn sa sporednim traženjima, između ostalog i s osnove troškova ovršnog postupka u iznosu od 24.947,50 kn.

6. Kako je rješenje osporeno prigovorom, postupak je nastavljen kao po prigovoru protiv platnog naloga te je u navedenom postupku donijeta prvostupanjska presuda poslovi broj Povrv-256/2020-91 od 15. lipnja 2023. kojom je citirani platni nalog održan na snazi za 63.831,38 EUR odnosno 480.937,51 kn sa zateznim kamatama od 18. lipnja 2015. do isplate, a isti platni nalog je ukinut za iznos od 133.239,50 EUR odnosno 981.289,53 kn te je odlučeno o ukupnim troškovima postupka točkom III. izreke presude, tako da je tužiteljici naloženo tuženiku naknaditi trošak postupka u iznosu od 10.118,98 EUR i to kako proizlazi iz obrazloženja presude, primjenom odredbe članka 154. stavka 2. ZPP-a, s obzirom na utvrđeni omjer uspjeha stranaka u postupku. Tužiteljica je uspjela u omjeru od 33%, a tuženik u omjeru od 67% slijedom čega je sud odredio trošak postupka tuženiku i primijenio na utvrđeni trošak razmjer od 34%, što predstavlja razliku između omjera s kojim je tuženik uspio u sporu i onoga s kojim je tužiteljica uspjela u postupku, te u tom iznosu obvezao tužiteljicu na plaćanje troškova tuženiku.

7. Toj presudi je prethodio tužiteljičin zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka pri zaključenju glavne rasprave u ovoj pravnoj stvari u koji trošak je tužiteljica uključila i troškove po rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-73/2020 u iznosu od 24.947,50 kn.

8. Dakle, kada je prvostupanjski sud odlučivao o troškovima parničnog postupka odlučivao je o troškovima koje je odredila tužiteljica upravo troškovnikom predanim pri zaključenju glavne rasprave, u kojem troškovniku su navedeni i troškovi ovršnog postupka.

9. Također iz spisa proizlazi da je presudom ovoga suda poslovni broj Pž-4047/2023 od 22. listopada 2025. presuda prvostupanjskog suda od 15. lipnja 2023. potvrđena i u točki III. izreke, dakle u oluci o trošku postupka, koja je donijeta s obzirom na uspjeh stranaka u postupku.

10. Zbog navedenog osnovano prvostupanjski sud navodi da se radi o pravomoćno presuđenoj stvari u odnosu na odluku o trošku postupka. Naime, prvostupanjski sud je odlučivao samo o tuženikovom trošku pri čemu nije popisivao tužiteljičine troškove s obzirom na odredbu članka 154. stavka 2. ZPP-a kojom je propisano da kada stranka djelomično uspije u parnici sud će utvrditi postotak u kojemu je svaka od stranaka uspjela pa će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, a nakon toga će utvrditi iznos pojedinih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici, koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu djela ukupnih troškova koja odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna omjera u kojima su stranke uspjele u parnici. Dakle, sud nije osnovano, primjenom citirane zakonske odredbe odlučivao ni o jednom od zahtijevanih stavaka tužiteljičina troškovnika, jer je u većem omjeru uspio u parnici tuženik pa je primjenom citirane zakonske odredbe na trošak koji je odmjeren tuženiku primijenio postotak koji predstavlja razliku u uspjesima stranaka u parnici i na taj način naložio tužiteljici naknaditi trošak tuženiku. Time je odlučeno i o ukupnom tužiteljičinom zahtjevu za naknadu troška te nije bilo potrebe za donošenjem dopunskog rješenja o trošku, jer se doista radi o već presuđenoj stvari kako to pravilno ocjenjuje prvostupanjski sud.

11. Neodlučni su pri tome navodi žaliteljice o tome da je u omjeru u kojem je tužiteljica uspjela u sporu određeno osiguranje njezine tražbine prethodnom mjerom i u odnosu na trošak ovršnog postupka, s obzirom na činjenicu da se mjerom osiguranja ne odlučuje o osnovanosti zahtjeva pa niti onog za naknadu troškova postupka, a to je učinjeno presudom prvostupanjskog suda, primjenom odredbe članka 154. stavka 2. ZPP-a, koja je potvrđena kao pravilna i zakonita odluka i citiranom drugostupanjskom presudom.

12. Zbog navedenog je tužiteljičinu žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu primjenom odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a i potvrditi pobijano rješenje kao pravilno i zakonito.

Zagreb, 30. lipnja 2026.

Sudac

Jagoda Crnokrak