REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. Pr-1714/2022-55

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Danijeli Marotti Andrić, u pravnoj stvari tužitelja ĆS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Maji Buhin, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 19. svibnja 2026., u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnice tužitelja Maje Buhin, odvjetnice i punomoćnice tuženika LS, Su-248/2023, 30. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku, CROATIA osiguranje d.d. da isplati tužitelju, ĆS iznos naknade neimovinske štete od 3.169,11 eura, zajedno sa zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od podnošenja odštetnog zahtjeva tj. od 28. srpnja 2022. pa do isplate, po stopi koja se od dana dospijeća pa do 31. prosinca 2022., određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim traži isplatu naknade neimovinske štete u daljnjem iznosu od 800,00 eura, zajedno sa zatraženim zateznim kamatama u odnosu na taj iznos.

III. Nalaže se tuženiku, CROATIA osiguranje d.d., da isplati tužitelju, ĆS iznos naknade imovinske štete od 480,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od 30. lipnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim traži isplatu naknade imovinske štete u daljnjem iznosu od 120,00 eura, zajedno sa zatraženim zateznim kamatama u odnosu na taj iznos te u dijelu kojim traži isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos imovinske štete od 480,00 eura za period od 28. srpnja 2022. do 30. lipnja 2026.

V. Nalaže se tuženiku, CROATIA osiguranje d.d., da isplati tužitelju, ĆS iznos zateznih kamata koje teku na isplaćeni nesporni iznos od 530,89 eura od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, tj. od 28. srpnja 2022. pa do isplate nespornog iznosa tj. do 16. rujna 2022., a koje kamate se određuju za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbe učinjena podneskom od 11. prosinca 2025.

II. Nalaže se tuženiku, CROATIA osiguranje d.d. da isplati tužitelju, ĆS pripadajući parnični trošak u iznosu od 2.146,76 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 30. lipnja 2026. pa do isplate, a koje kamate se određuju za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječanja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 4. svibnja 2022. pretrpio ozljedu na radu kod poslodavca Zagrebački holding d.o.o. – Podružnica Čistoća, kod kojeg je bio zaposlen na radnom mjestu vozača teretnih kamiona i kamiona. Ističe da se ozlijedio tijekom radnog vremena, pri obavljanju redovitih radnih zadataka, na lokaciji [adresa], kada je izlazio iz specijalnog radnog vozila radi potpisivanja radnog naloga, što je uobičajeno prilikom obavljanja njegovih radnih zadataka te mu je, zbog neravnine, klizavosti i zakrčenosti prolaza i površina na kojima se rad odvija, noga proklizala, uslijed čega je pao na lijevu ruku, na lijevi bok i na lijevu nogu (koljeno), zadobivši ozljedu lijevog ručnog zgloba i šake. Navodi da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje predmetni događaj priznao kao ozljedu na radu, a budući da je poslodavac kod tuženika imao sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti za štetu nastalu radnicima pri obavljanju poslova radnog mjesta, smatra da je tuženik pasivno legitimiran i odgovoran za naknadu štete. Navodi da je 20. srpnja 2022. podnio odštetni zahtjev tuženiku vezano uz predmetni štetni događaj, sve u cilju mirnog rješenja spora, a do kojeg međutim nije došlo

1.1. Nakon provedenog medicinskog vještačenja tužitelj uređuje tužbeni zahtjev podneskom od 22. travnja 2025. navodeći da potražuje od tuženika, na ime pravične novčane naknade neimovinske štete zbog povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje ukupan iznos od 3.350,00 eura, od čega za fizičke bolove iznos od 1.650,00 eura, za pretrpljeni strah iznos od 1.100,00 eura, za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 600,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, pa do isplate te iznos od 446,40 eura za pruženu tuđu pomoć i njegu (3,72 eura kn po satu pružene tuđe pomoći i njege), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate. Također navodi da budući da je tuženik nakon podnošenja tužbe. tj. 16. rujna 2022., isplatio tužitelju nesporni iznos naknade štete od 530,89 eura (4.000,00 kn), ne specificirajući pritom odnosi li se isplaćeni nesporni iznos na naknadu neimovinske štete ili na naknadu imovinske štete ili na oboje i u kojem opsegu, to tužitelj navedenim podneskom potražuje od tuženika daljnju isplatu iznosa od 2.819,11 eura na ime naknade neimovinske štete zbog povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te iznos od 446,40 eura na ime naknade za pruženu tuđu pomoć i njegu, sve zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate, kao i zatezne kamate na nesporno plaćeni iznos od 530,89 eura od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do dana isplate. Tužitelj također potražuje da mu tuženik naknadi parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

1.2. Podneskom od 11. prosinca 2025. tužitelj navodi da zbog porasta stope inflacije uvećava zatražene iznose naknade štete navedene u podnesku od 22. travnja 2025. za 33% te istim podneskom konačno uređuje tužbeni zahtjev navodeći da potražuje od tuženika, na ime pravične novčane naknade neimovinske štete zbog povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i to za fizičke bolove iznos od 2.200,00 eura, za pretrpljeni strah iznos od 1.500,00 eura, za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 800,00 eura, te iznos od 600,00 eura za pruženu tuđu pomoć i njegu (5,00 eura kn po satu pružene tuđe pomoći i njege), sve zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate. Također navodi da budući da je tuženik isplatio tužitelju nesporni iznos naknade štete od 530,89 eura, ne specificirajući pritom odnosi li se isplaćeni nesporni iznos na naknadu neimovinske štete ili na naknadu imovinske štete ili na oboje i u kojem opsegu, to tužitelj navedenim podneskom potražuje od tuženika daljnju isplatu iznosa od 3.969,11 eura na ime naknade neimovinske štete zbog povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te iznos od 600,00 eura na ime naknade za pruženu tuđu pomoć i njegu, sve zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate, kao i zatezne kamate na nesporno plaćeni iznos od 530,89 eura od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do dana isplate. Tužitelj također potražuje da mu tuženik naknadi parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da priznaje nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju kao i odgovornost, dok osporava visinu tužbe i tužbenog zahtjeva. Predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom kao neosnovanim.

3. Na pripremnom ročištu održanom 21. ožujka 2024. tuženik je predložio da se odredi prekid postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred Upravnim sudom. Na istom ročištu sud je odbio prijedlog tuženika za prekidom postupka budući da rješenje upravnog spora ne predstavlja prethodno pitanje u ovom postupku.

4. Sud je tijekom dokaznog postupka pročitao svu dokumentaciju koju su stranke priložile u spis, provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku prof.dr.sc. Igoru Stipančić, dr.med., vještak se usmeno očitovao na iznesene prigovore te je saslušan tužitelj kao stranka u postupku.

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika da mu tuženik kao osiguratelj njegovog poslodavca nadoknadi neimovinsku i imovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, sve po osnovi ozljeđivanja na radnom mjestu 4. svibnja 2022. kada je tužitelju, prilikom izlaska iz radnog vozila, zbog neravnine te klizavosti i zakrčenosti prolaza i površina na kojima se obavlja rad, noga proklizala uslijed čega je pao i pri tome se ozlijedio.

7. Među strankama nije sporno da tuženik sa poslodavcem tužitelja ima zaključenu policu osiguranja, sastavni dio koje su police i Uvjeti za osiguranje od izvanugovorne (javne) odgovornosti, odnosno osiguranje prema djelatnicima. Među strankama je u konačnici nesporan nastanak štetnog događaja, odgovornost osiguranika tuženika za isti te pasivna legitimacija tuženika, pa sud na ove okolnosti nije izvodio posebne dokaze.

8. Među strankama je sporna samo visina tužbe i tužbenog zahtjeva. Stoga se smislu navedenog u daljnjem tijeku postupka utvrđivala visina nastale štete, prvenstveno provođenjem medicinskog vještačenja po vještaku prof.dr.sc. Igoru Stipančić, dr.med.

9. Iz nalaza i mišljenja vještaka od 29. ožujka 2025. proizlazi da je vještak mišljenja da je tužitelj u štetnom događaju 4. svibnja 2022. zadobio natučenje lijeve šake, natučenje lijeve potkoljenice te ogrebotinu lijeve strane stražnjice lijevo 120°-0°-0°. AS +/-. Ove su mu ozljede utvrđene pregledom na dan štetnog događaja. Način kako tužitelj opisuje šteni događaj tj okretanje noge i pad ukazuje i na ozljedu lijevog koljena iako ista nije navedena na inicijalnom pregledu liječnika. Da je zadobio ozljedu koljena se vidi i iz njegovog zdravstvenog kartona jer se svom liječniku žalio 12. svibnja 2022. na tegobe s koljenom a opisan je antalgičan hod i oteklina lijevog koljena. Vještak drži da nije sporna ozljeda lijevog koljena u ovom događaju, ali je sporna težina tj vrsta te ozljede. Naime, tužitelj je proveo liječenje tj. operaciju lijevog koljena 13. ožujka 2023. zbog rascjepa unutarnjega meniska. Međutim, to liječenje odnosno rascjep meniska nije nastao u predmetnom događaju već zbog degenerativnih promjena prije ovog događaja. Na to ukazuje MR načinjen 4. srpnja 2022. Vještak je mišljenja da ne postoji uzročno posljedična veza cjelokupno dostavljene dokumentacije od 4. svibnja 2022. do 4. srpnja 2023. te time ni cjelokupnog liječenja kojem je bio podvrgnut kroz to razdoblje od višekratnih fizikalnih terapija i u konačnici operacije 13. ožujka 2023. Iz kartona tužitelja se vidi da je liječenje zbog samih ozljeda u ovom događaju provodio do 22.09.2022. Time bi i liječenje zbog ozljeda u ovom događaju bilo tada završeno. Kasnije liječenje je posljedica degenerativnog oštećenja koljena koje je nastalo prije ovog događaja. Vještak drži da je neosporno da je tužitelj ozljedu koljena zadobio na ranije degenerativno oštećeno koljeno. To je izazvalo akutizaciju tegoba te očitovanje ranije postojećih degenerativnih promjena. Ipak MR ukazuje i na istegnuće ligamenata koljena što je posljedica ovog traumatskog događaja. Ovo je pridonijelo i tegobama te mogućem dodatnom pogoršanju već oštećenih meniska lijevog koljena. Stoga se može prihvatiti da je postojeća ozljeda pridonijela dodatnom oštećenju koljena tj tegobama koje smanjuje njegovu životnu aktivnost (zbog ozljede u ovom događaju) za 2%-3%. Nema podataka da je tužitelj prije ovog događaja imao tegoba s koljenima, iako nedostaje njegov zdravstveni karton za razdoblje od 12 godina, točnije nakon 2008. godine do travnja 2021 godine. Tužitelj je zbog zadobivenih ozljeda trpio strah i bol te trebao tuđu pomoć zbog privremene nesposobnosti obavljanja svakodnevnih životnih aktivnosti kako slijedi. Strah tzv. primarni u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja je bio intenzivan i kratkotrajan. Tzv. sekundarni strah kao posljedica tjelesne ozljede jakog intenziteta je trpio 3-4 dana, srednjeg oko 7 dana i manjeg oko mjesec dana sveukupno. Bol jakog intenziteta je trpio 4-5 dana, srednjeg oko 10 dana, a manjeg još do 8 tjedana sveukupno. Povremena bol ulazi u smanjenje životne aktivnosti. Tuđa pomoć mu je bila sveukupno potrebna u trajanju od 4 tjedna 3 h na dan zbog potrebe mirovanja i otežanog hoda te bolova lijeve šake kojom se otežano služio. Potom je još trebao pomoć u ukupnom trajanju od 6 tjedana tri puta tjedno po 2 h zbog otežanog hoda (priprema i nabavka hrane, dulje stajanje i hodanje). Naruženje zbog ozljeda nema. Ožiljci od artroskopije koljena su jedva zamjetni. Kako je ta operacija načinjena zbog kronično degenerativno oštećenog meniska nije uzročno vezna za predmetni događaj.

10. Tužitelj nije imao prigovore na zaprimljeni nalaz i mišljenje vještaka već je podneskom od 22. travnja 2025. postavio tužbeni zahtjev.

11. Tuženik se podneskom od 29. travnja 2025. očitovao na podnesak tužitelja od 22. travnja 2025. navodeći da se protivi preinaci tužbenog zahtjeva. Istim podneskom tuženik se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka navodeći da smatra da je vještak u pogledu trajanja i jačine slabih bolova i slabog straha odredio suviše dugačak period.

12. Vještak je u svom usmenom očitovanju na prigovore tuženika naveo da je svoje mišljenje i ocijene kvalifikatornih okolnosti u ovom štetnom događaju temeljio na svoj medicinskoj dokumentaciji koju je citirao u svome nalazu i mišljenju te kliničkom pregledu tužitelja. Tužitelj je ozljede zadobio 4. svibnja 20212. a iz medicinske dokumentacije, prije svega njegovog zdravstvenog kartona proizlazi liječenje u trajanju od puna 4 mjeseca točnije do 22. rujan 2022. Dakle, naveo je sve ozljede koje je tužitelj zadobio uključujući i ozljedu lijevog koljena koje je zadobio na već ranije postojeće oštećenje toga koljena degenerativne prirode. Kategorije bola i straha su kumulativno ocijenjene i odnose se na cjelokupno liječenje tužitelja u ovome događaju. Ostaje u cijelosti pri svom pisanom nalazu i mišljenju. Tužitelj je u štetnom događaju zadobio ozljedu lijevog koljena jer to jasno proizlazi iz medicinske dokumentacije. Način kako tužitelj opisuje dinamiku štetnog događaja tj. okretanje noge i pad moguća je ozljeda toga koljena. S druge strane u njegovom zdravstvenom kartonu je na 12. svibnja 2022., četiri dana po štetnom događaju navedeno da postoji oteklina lijevog koljena i da šepa, što je vezano uz predmetno ozljeđivanje. Nadalje kasnije učinjene pretrage prije svega MR koljena koji je načinjen dva mjeseca po štetnom događaju ukazuje na istegnuće ligamenata koljena uz niz drugih promjena degenerativne naravi. Ovo istegnuće se može i treba dovesti u uzročnu vezu s predmetnim događajem i to je učinio. Da je postojala ozljeda ranije morala bi se u dokumentacije navesti ranija ozljeda od strane liječnika koji su ga liječili pogotovo ovih koji su ga liječili operacijom. Također MR ne bi ukazivala na ovakav nalaz već bi ukazivala na kroničnu promjenu toga ligamenta.

13. Tužitelj je, kao što je već navedeno, podneskom od 11. prosinca 2025. uvećao zatražene iznose naknade štete navedene u podnesku od 22. travnja 2025.

14. Tuženik je na ročištu održanom 27. siječnja 2026. naveo da se u odnosu na podnesak tužitelja od 11. prosinca 2025. protivi preinaci tužbenog zahtjeva.

15. Tuženik je na ročištu održanom 19. svibnja 2026. naveo da potvrđuje sve navode iz odgovora na tužbu kojom je tuženik učinio nespornim nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju kao svoju odgovornost.

16. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je 4. svibnja 2022. doživio ozljedu na radu na adresi [adresa] u [adresa] za vrijeme radnog vremena, tijekom obavljanja svojih radnih zadataka. Toga dana radili su na pranju ulica te nakon obavljenog zadatka, krenuo je izaći iz vozila s namjerom da kod šefa uzme sljedeći radni nalog. Pri izlasku iz vozila spustio je desnu nogu na prvu stepenicu na izlazu iz vozila, površina stepenice je bila skliska te je uslijed toga skliznuo, okrenuo se i pao na lijevu stranu tijela. Pri tome je ozlijedio koljeno. Predmetne zgode koristio je propisanu odjeću i obuću koju mu je osigurao poslodavac, a budući da je obavljao posao pranja ulica, površina kamiona pa tako i stepenice su bili vlažni. Nakon što mu je sud pročitao iskaz koji je dao vještaku na pregledu iskazuje da je pokliznuo na opisani način a da je po tome kamion krenuo prema nazad. Odmah po štetnom događaju zatražio je liječničku pomoć, podvrgnut je RTG snimanju. Nakon štetnog događaja morao je biti nepomično tri dana, pomoć su mu pružali ukućani. Zbog zadobivenih ozljeda bio je na bolovanju dvije godine. Teren na kojem se dogodio štetni događaj bio je pod većim nagibom. Položio je zaštitu na radu, a predmetne zgode slijedio je upute poslodavca za siguran ulazak i izlazak iz kamiona, upute su postojale. Prilikom izlaska iz kamiona držao se za rukohvat. Kamion je krenuo prema nazad u trenutku dok je padao, kamion se kretao paralelno uz njega. Prije nego je napustio vozačko mjesto vozilo je zakočio, mjesto na kojem je zaustavio vozilo bilo je na brijegu, pod kosinom, vozilo je bilo staro, pa pretpostavlja da je to sve razlog zašto je vozilo krenulo prema nazad. Na bolovanju je bio isključivo zbog ovog štetnog događaja, nikada prije nije imao problema s koljenima i kukom.

17. U odnosu na navode tuženika kojim se protivi preinaci tužbenog zahtjeva učinjene podneskom tužitelja od 22. travnja 2025. odnosno 11. prosinca 2025. valja navesti da obzirom je tužitelj nakon provedenog medicinskog vještačenja (kojeg je predložio prije zaključenja prethodnog postupka) tužbeni zahtjev uskladio sa nalazom i mišljenjem vještaka i zatražio iznos koji je viši od onog kojeg je postavio u tužbi, sud smatra da je sukladno odredbi čl. 190. st. 2. i 3. ZPP-a takva preinaka dopuštena s obzirom da je predmetna preinaka (povećanje tužbenog zahtjeva) bila svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama te nije dovela do odugovlačenja postupka ili povećanja troškova istog te se ne može smatrati da je do iste došlo krivnjom tužitelja. Obzirom na navedeno sud je dopustio preinaku tužbe učinjenu podneskom tužitelja od 11. prosinca 2025.

18. Sud je u cijelosti prihvatio pisani nalaz i mišljenje vještaka te usmeno obrazloženja vještaka, ocijenivši iste vjerodostojnim jer su dani stručno, razumljivo i objektivno. Naime, po stavu suda, stalni sudski vještak prof.dr.sc. Igoru Stipančić, dr.med. je u ovom postupku izvršio stručno i detaljno vještačenje te je izradio u cijelosti pisani nalaz i mišljenje prema pravilima struke, detaljno obrazlažući sve bitne činjenice pozivom na zakonske odredbe, a isti je sukladan s materijalnim dokazima u spisu te je takav nalaz potpuno prihvaćen kao stručna pomoć u dokazivanju tužiteljevih tegoba, pri čemu je vještak detaljno, jasno i argumentirano dao razloge za nalaz i mišljenje decidirano navodeći koje činjenice nalazi utvrđenima temeljem takvoga nalaza i mišljenja. I njegovo usmeno očitovanje na iznesene prigovore tuženika, sud je u cijelosti prihvatio jer je vještak vrlo suvislo i argumentirano odgovorio na sva tuženikova pitanja čime je po stavu ovog suda uspješno otklonio sve prigovore tuženika.

19. Na temelju provedenih dokaza sud je utvrdio kako je tužitelju u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno odredbi čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) čime mu je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO-a, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a. Naime, u ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede.

19.1. Pri tome je sud uzeo u obzir odredbu čl. 1100. st. 2. ZOO-a koja propisuje da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

20. Obzirom na utvrđenja iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu na ime neimovinske štete, pri čemu je sud uzeo u obzir duljinu, intenzitet i trajanje fizičkih bolova te intenzitet i trajanje straha. Sud je također uzeo u obzir činjenicu da se tužitelj ozlijedio u životnoj dobi od 44 godine, kada je još radno aktivan, a da su kao posljedica predmetnog štetnog događaja kod tužitelja nastale trajne posljedice koje smanjuju njegovu životnu aktivnost za 2%-3% te da je zdravstveno stanje tužitelja stabilizirano tek 22. rujna 2022. Sud je također uzeo u obzir činjenicu da je tužitelj podvrgnut RTG snimanju u više navrata te je provodio višekratnu fizikalnu terapiju, da je trpio bolove, kao i da se radilo o štetnom događaju koji je izazvao strah jačeg intenziteta, odnosno također i sekundarni strah zbog zabrinutosti za zdravlje i ishod liječenja kao posljedice tjelesne ozljede, a što je sud sve uzeo u obzir prilikom određivanja visine pravične novčane naknade. Stoga, obzirom na opseg štetnih posljedica tužitelju pripada pravo na naknadu neimovinske štete u iznosu od 3.700,00 eura, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev za naknadom neimovinske štete neosnovan.

20.1. Naime, kako je tužitelj uslijed zadobivenih tjelesnih ozljeda trpio intenzivne fizičke bolove te imajući u vidu njihovo trajanje i intenzitet prema nalazu i mišljenju vještaka, sud smatra da tužitelju za ovaj vid nematerijalne štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 1.800,00 eura.

20.2. Ocjenjujući trajanje straha kao i njegov intenzitet sukladno nalazu i mišljenju vještaka, sud je zaključio da tužitelju za ovaj vid nematerijalne štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 1.300,00 eura.

20.3. Sukladno nalazu i mišljenju vještaka prema kojem kod tužitelja kao posljedica predmetne ozljede nastalo trajno smanjena životna aktivnost za 2-3%, sud smatra da tužitelju za ovaj vid nematerijalne štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 600,00 eura.

21. Na temelju odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a tužitelju za potrebe tuđe pomoći i njege također pripada pravična novčana naknada. Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u opsegu od 120 sati. Prema iskazu tužitelja istome su tuđu pomoć i njegu pružali ukućani, a tuženik isto nije osporio. Budući da se cijena sata tuđe pomoći i njege uzima u obzir sukladno mjesnim prilikama oštećenika, a tužitelj prema podacima u spisu živi u [adresa], sud je o istoj odlučio prema slobodnoj ocjeni sukladno odredbi čl. 223. ZPP-a i to u iznosu od 4,00 eura po satu, za koji iznos sud drži da je primjeren u situaciji kada pomoć i njegu pružaju ukućani. Stoga je sud utvrdio da tužitelju pripada pravična novčana naknada imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 480,00 eura, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev za naknadom imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege neosnovan.

22. Slijedom navedenog, a u smislu odredbe čl. 1100. ZOO u vezi čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023, dalje: ZR), sud je tužitelju na ime neimovinske štete dosudio iznos od 3.700,00 eura, a kada se od tog iznosa odbije nesporno isplaćen ukupan iznos od 530,89 eura (za koji sud smatra da se odnosi na naknadu neimovinske štete), tužitelju pripada iznos od 3.169,11 eura na ime naknade neimovinske štete. Također sud je tužitelju na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu dosudio iznos 480,00 eura. Stoga je tužitelj odbijen sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 800,00 eura kojeg potražuje na ime neimovinske štete i pripadajućim zateznim kamatama na taj iznos, kao i sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 120,00 eura kojeg potražuje na ime imovinske štete i pripadajućim zateznim kamatama na taj iznos.

23. Zahtjev tužitelja koji se odnosi na isplatu zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 1103. ZOO-a koja propisuje da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Tužitelj osnovano potražuje zakonsku kamatu na iznos neimovinske štete počevši od 28. srpnja 2022. pa do isplate, obzirom da je uvidom u spis utvrđeno da je toga dana tužitelj podnio tuženiku odštetni zahtjev. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete, prema odredbi čl. 1089. st. 2. ZOO-a sud visinu naknade štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, što znači da tužitelj ima pravo na isplatu zatezne kamate na ime imovinske štete počevši od presuđenja pa do isplate. Visina stope zatezne kamate određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a koje je propisana za ostale odnose. Tužitelju također pripada i pravo na zatezne kamate na nesporno plaćeni iznos naknade štete u iznosu od 530,89 eura i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, tj. od 28. srpnja 2022. do dana isplate, tj. do 16. rujna 2022. (čl. 1103. ZOO-a).

24. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, koja propisuje ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i u o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

25. U odnosu na postavljeni konačno tužbeni zahtjev tužitelj je uspio u pogledu visine u omjeru od 79,86 %, dok je u odnosu na osnovu uspio u omjeru od 100%. S druge strane, tuženik nije uspio u sporu u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva, dok je u pogledu visine uspio u omjeru od 20,14%.

25.1. Stoga je sud za tužitelja utvrdio sljedeći omjer uspjeha: 100% + 79,86% = 179,86% / 2 = 89,93%, a za tuženika: 0% + 20,14% = 20,14% / 2 = 10,07%. Kada se od omjera uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika preostane iznos od 79,86% uspjeha na strani tužitelja. Ujedno, sud je u odnosu na vrijednost konačno postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelju odredio trošak za svaku poduzetu radnju, budući je u odnosu na taj zahtjev utvrđen i omjer uspjeha u sporu.

26. Visina troška tužitelja određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje OT), budući da je tužitelj zastupan po odvjetniku, a prema vrijednosti predmeta spora u odnosu na konačno precizirani tužbeni zahtjev.

27. Tako su tužitelju priznati slijedeći troškovi: za sastav odštetnog zahtjeva 100 bodova (Tbr. 32 OT), za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 16. ožujka 2023. 100 bodova (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 23. ožujka 2023. 100 bodova (Tbr. 9/1 OT), za sastav podneska od 31. srpnja 2023. 25 bodova (Tbr. 8/4 OT), za zastupanje na ročištu održanom 21. ožujka 2024. 100 bodova (Tbr. 9/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 9. listopada 2025. 100 bodova (Tbr. 9/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 11. prosinca 2025. 100 bodova (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 27. siječnja 2026. 100 bodova (Tbr. 9/1 OT) te za zastupanje na ročištu održanom 19. svibnja 2026. 100 bodova (Tbr. 9/1 OT), dakle ukupno 925 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura, iznosi 1.850,00 eura, odnosno iznos od 1.477,41 eura za omjer uspjeha od 79,86%. Navedenom iznosu valja pridodati trošak PDV-a od 25% (Tbr. 42.) te troškove vještačenja u iznosu do 300,00 eura, što ukupno iznosi 2.146,76 eura, koji trošak je tuženik dužan naknaditi tužitelju.

27.1. Tužitelju su temeljem čl. 151. st. 3. ZPP-a, dosuđene zatezne kamate na parnični trošak po stopi zatezne kamate određene čl. 29. st. 2. ZOO-a, tekućima od presuđenja do isplate.

28. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak za sastav podneska od 1. ožujka 2023. 2023., kojim moli da mu se odobri očitovanje na odgovor tuženika na tužbu, jer isti nije bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Tužitelju je za sastav podneska od 31. srpnja 2023. priznat trošak po Tbr. 8/4 OT, jer u konkretnom slučaju predmetni podnesak ne predstavlja obrazloženi podneska već isti spada u kategoriju „ostali podnesci“. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak za sastav podneska od 1. srpnja 2024, kojim traži produljenje roka za uplatu predujma jer isti nije bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak za sastav podneska od 16. prosinca 2024., kojim obavještava o uplati predujma za vještačenje, jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP- a, budući sud uvidom u službenu evidenciju ima mogućnost provjeriti uplaćene troškove. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak za pristup na ročište održano 16. prosinca 2024. jer je isto odgođeno krivnjom tužitelja, budući da je tužitelj neposredno pred ročište obavijestio sud o uplati predujma za predloženo medicinsko vještačenje. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak za sastav podneska od 22. travnja 2025. kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka i postavlja tužbeni zahtjev, budući da tako postavljeni tuženi zahtjev nije konačno postavljeni tužbeni zahtjev niti je sud o istome odlučivao. Tužitelju nadalje nije priznat zatraženi trošak za pristup na ročište za objavu presude budući da isti za tužitelja nije ni nastao te je ročište održano u odsutnosti stranaka. Slijedom navedenog, zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu preko dosuđenog je odbijen.

29. Iz navedenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu, 30. lipnja 2026.

Sutkinja:

Danijela Marotti Andrić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćnici tužitelja

2. tuženiku, S-251/2022