Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Gundulićeva 29 a, Split

Poslovni broj: Gž-2799/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, Andree Boras- Ivanišević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ivane Madunić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja pod 1. GM OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 2. MM OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 3. EM OIB: [osobni identifikacijski broj], svih iz [adresa] i svih zastupanih po punomoćniku Viktoru Barbiru, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, OIB:26187994862, Podružnica Split, Trg Hrvatske bratske zajednice 8, zbog naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu od 05. veljače 2021. pod poslovnim brojem P-64/2020, nakon u sjednici vijeća održanoj dana 27. travnja 2023. u nazočnosti stranaka osobno uz punomoćnika Viktora Barbira, odvjetnika u Splitu i generalnog punomoćnika tuženik VM, sukladno odredbi članka 373.b. stavak 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 dalje u tekstu ZPP) , u sjednici vijeća održanoj 30. lipnja 2026.

p r e s u d i o  je

I. Djelomično se odbija kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu od 05. veljače 2021. pod poslovnim brojem P-64/2020. u odnosu na daljnji iznos glavnice u visini od po 105.000,00 kn/ 13.935,89 EUR-a, a djelomično preinačava pobijana presuda u odnosu na dosuđeni tijek zatezne kamate na način da se tužiteljima na ukupno dosuđeni iznos glavnice priznaju zatražene zatezne kamate počev od 5. veljače 2021. do isplate, dok se za više dosuđeni tijek zatezne kamate za razdoblje od 26. studenog 2006. do 04. veljače 2021. zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan ( točka I., II. i III. izreke).

II. Djelomično se odbija kao neosnovana žalba tuženika i u cijelosti potvrđuje odluka o troškovima postupka sadržana u točki IV. izreke.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužiteljima daljnji trošak postupka u žalbenom stadiju postupka u iznosu od 6.771,25 EUR-a.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom je suđeno:

„ I. Obvezuje se tuženik da plati tužitelju GM na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje iznos od 330.000,00 kn sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 26. studenog 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi propisanoj čl.1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, za razdoblje od 01. siječnja 2008. do 01. kolovoza 2015. po kamatnoj stopi propisanoj Zakonom o obveznim odnosima (NN 35/05) primjenom uvećane eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a od 01. kolovoza 2015. do konačne isplate po stopi za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Obvezuje se tuženik da plati tužiteljici MM na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje iznos od 330.000,00 kn sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 26. studenog 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi propisanoj čl.1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, a za razdoblje od 01. siječnja 2008. do 01. kolovoza 2015.g. po kamatnoj stopi propisanoj Zakonom o obveznim odnosima (NN 35/05) primjenom uvećane eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a od 01. kolovoza 2015. do konačne isplate po stopi za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Obvezuje se tuženik da plati tužiteljici EM na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje iznos od 330.000,00 kn sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 26. studenog 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi propisanoj čl.1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, a za razdoblje od 01. siječnja 2008. do 01. kolovoza 2015. po kamatnoj stopi propisanoj Zakonom o obveznim odnosima (NN 35/05) primjenom uvećane eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a od 01. kolovoza 2015. do konačne isplate po stopi za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Obvezuje se tuženik naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 238.340,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po stopi iz članka 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude žali se tuženik, pobijajući istu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 351. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 28/13, 89/14,70/19,80/22 i 114/22 – dalje: ZPP), s prijedlogom da se u pobijanom dijelu presuda prvostupanjskog suda preinači shodno žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

2.1. Tužitelji su odgovorili na žalbu tuženika, osporivši žalbene navode žalbe te predložili da se žalba tuženika odbije kao neosnovana.

2.2. Žalba tuženika nije osnovana.

3. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

3.1. Nije ostvaren ni žalbeni razlog bitne povrede postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj budući pobijana presuda sadrži takve (jasne, uvjerljive, logične ili razumne) razloge o odlučnim činjenicama i (time) ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

4. Odlučujući o žalbi tuženika protiv pobijane prvostupanjskog suda ovaj sud je presudom pod poslovnim brojem Gž-989/2021-3 od 27 travnja 2023., djelomično odbio kao neosnovanu žalba tuženika i potvrdio pobijanu presudu Općinskog suda u Splitu od 05. veljače 2021. pod poslovnim brojem P-64/2020. u odnosu na glavnicu za iznos od po 220.000,00 kuna, a djelomično preinačio u odnosu na dosuđeni tijek zatezne kamate na način da se tužiteljima na dosuđeni iznos glavnice od po 225.000,00 kn priznaju zatražene zatezne kamate počev od 5. veljače 2021, dok se za više dosuđeni tijek zatezne kamate za razdoblje od 26. studenog 2006. do 04. veljače 2021., kao i preostali iznos glavnice, zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan ( točka I., II. i III.izreke).

5. Protiv citirane presude ovoga suda tužitelji su podnijeli zahtjev za dopuštenje revizije, koji je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem:

Revd-3247/2023-2 od 16. studenog 2023. odbijen kao nedopušten u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja, a odbačen u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske. I Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

6. U odluci broj U-III-954/2024 od 6. studenog 2025. Ustavni sud Republike Hrvatske usvojio je tužbu koju su podnositelji podnijeli protiv presude Županijskog suda u Splitu. broj: Gž-989/2021-3 od 27 travnja 2023., u dijelu točke II. izreke kojom je djelomično prihvaćena žalba tužene, te je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj: P-64/2020 od 5. veljače 2021. na način da je u za više dosuđene iznose njihov tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan i u tom dijelu odluka ovog suda ukida, kao i citirna odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske u dijelu točke II. izreke rješenja, time da se predmet vraća ovom sudu na ponovnu odluku.

7. Sukladno članku 31. i 77. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 99/99,29,23, 49/02), sudovi su obvezni poštovati pravna stajališta Ustavnog suda i uvažavati ustavnosudskom praksom ustanovljene obvezujuće pravne standarde u odnosu na zaštitu ljudskih prava.

8. U konkretnom slučaju citiranom odlukom Ustavni sud Republike Hrvatske ukazuje na nedostatno obrazloženje odluke drugostupanjskog suda, kojom je preinačena presuda suda prvog stupnja u odnosu na visinu dosuđene naknade s osnove potraživanja tužitelja na ime pretrpljenih duševnih bolova zbog osobito teškog invaliditeta bliske osobe.

9. Prije svega, u odnosu na primjenu mjerodavnog prava, ovaj sud se u ranijoj odluci pod poslovnim brojem Gž 989/2021 od 27. travnja 2023. izjasnio kako se u ovoj pravnoj stvari prvostupanjski sud pozvao se na pogrešan pravni propis - ZOO/05. Naime, budući da se štetni događaja dogodio prije 1. siječnja 2006. godine, kada je taj zakon stupio na snagu, valjalo je primijeniti Zakon o obveznim odnosima (NN 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01- dalje ZOO/91), točnije u primjeni je odredba članka 201. ZOO/91, koja na identičan način kao i sada važeća odredba članka 1101. ZOO/05 regulira prava na ovu naknadu

10. Naime, u predmetu pod poslovnim brojem: Rev 358/2022-2 Vrhovni sud Republike Hrvatske u odgovoru na dopušteno revizijsko pitanje u vezi s primjenom odredbe čl. 1163. st. 1. ZOO/05 kojom je propisano da se odredbe ZOO/05 ne primjenjuju na obvezne odnose koji su nastali do 31. prosinca 2005. ukazujući na dvojbu oko pitanja koje je to vrijeme „nastanka obveze“ odnosno je li to trenutak nastanka štetnog događaja ili nastanka same štete kod izvanugovorne odgovornosti, upućuje kako je isto riješila sudska praksa na način da je zaključeno da se radi o trenutku nastanka štetnog događaja. Stoga se tako ZOO/05 ne primjenjuje na obvezne odnose proizašle iz štetnih događaja koji su se dogodili do 31. prosinca 2005., neovisno o trenutku nastanka štete (tako na primjer i Rev-961/10-2 od 21. rujna 2011., Rev- 1679/09-2 od 24. rujna 2013. i dr.), a što je ujedno odgovor na ovo prvo postavljeno pitanje.

11. U ovoj fazi postupka nije bilo sporno da je Općinski sud u Splitu dana 03. listopada 2008.g. donio presudu pod poslovnim brojem IP-1792/04 a kojom je tuženik obvezan naknaditi tužiteljici u tom postupku JM, supruzi 1. tužitelja i majci 2. i 3. tužiteljice, iznos od 950.000,00 kn na ime naknade nematerijalne štete ali i daljnji iznos od 6.862,00 kn na ime pretrpljene materijalne štete kao i trošak parničnog postupka, za pripadajuće zakonske zatezne kamate, ispravljenu rješenjem od 15. prosinca 2008.g. pod istim brojem, koja presuda i rješenje je djelomično potvrđeno odlukom Županijskog suda u Splitu presudom od 12. studenog 2009. za iznos glavnie od po 220.000,00 kn uz zateznu kamatu od presuđenja, uzimajući kao nesporno utvrđeno da je JM nastupilo umanjenje životnih aktivnosti od 98,5% odnosno trajni invaliditet u tom numeričkom iznosu.

12. Sporno je, međutim, valjalo raspraviti i utvrditi osnovanost prigovora tuženika vezano za poboljšanje zdravlja bliske osobe tužitelja, JM, pa s tim u svezi obzirom na citiranu odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, kojom je u ukinuta presuda ovog suda u dijelu zahtjeva tužitelja za više zatraženu naknadu i pravo tužitelja na daljnji iznos pravične novčane nakade koju tužitelji potražuje od tuženika s ovog osnova.

13. U postupku koji je prethodio ustavnoj tužbi tužitelja na okolnost zdravstvenog stanje oštećene, vođen je dokazni postupak pa je tako angažiran stalni sudski vještak dr. Petar Reić, neurolog i psihijatar radi ocjene radi li se u konkretnom slučaju o naročito teškom invaliditetu u predmetnoj nezgodi ozlijeđene JM, a zbog čijeg osobito teškog invaliditeta trpe članovi njezine obitelji. Tako vještak dr. Petar Reić u svom nalazu i mišljenju temeljem raspoložive medicinske dokumentacije i utvrđenja liječnika vještaka iz predmeta IP-1792/04, navodi da je konačna ocjena o težini, prirodi i prognozi posljedica koje se ogleda u visokom stupnju invalidnosti uslijed zadobivene ozljede mozga u prometnoj nezgodi u štetnom događaju, izrazito teško zdravstveno stanje, koja pogađa većinu moždanih funkcija i sistema kao što su očni, slušni, sustav za ravnotežu i dr.

14. Prema mišljenju ovog vještaka iz medicinske dokumentacije, kao i mišljenja vještaka koji su vještačili u predmetu IP-1792/04, dade se zaključiti kako se kod JM radi o trajnom oštećenju i trajnim posljedicama sa mogućnošću daljnjeg pogoršanja te da je zbog toga JM podvrgnuta trajnom životnom medikamentoznom liječenju. Liječenje kod JM da nije završeno, ono je stalno i provodit će se doživotno, a to posebno da se odnosi na psihomotornu epilepsiju. Psihička sfera JM da je teško i trajno stradala. Opseg i visinu posljedica zaostalih kod JM da je bilo moguće utvrditi u razdoblju između 2006.g. pa do 2007.g. obzirom da su se o njezinom stanju morali u sudskom postupku izjasniti čak 5 sudskih vještaka od kojih je prvi dao mišljenje 06. rujna 2006.g. a posljednji 05. srpnja 2007.g. Posebno upitan na okolnost je li na njegovo mišljenje utječe činjenica da je JM prisustvovala raspravama što su se vodile u predmetu Općinskog suda Splitu IP-1792/04, vještak dr. Reić je odgovorio kako se ozljede mozga manifestiraju s jedne strane psihičkim promjenama a s druge strane u napadajima koji se javljaju u obliku paroksizama koji imaju svoje trajanje od pola do dvije minute, kao i da se ponavljaju. Vanjskim izgledom laik da teško može procijeniti dubinu promjena (npr. laik će teško primijetiti da JM uopće ne vidi na desno oko, teško će primijetiti da slabo čuje, da ima smetnje ravnoteže, a što sve ona ima prema medicinskoj dokumentaciji). Dodatno je dr. Petar Reić kazao da se u cijelosti slaže sa nalazima i mišljenjima što su ih u predmetu Općinskog suda u Splitu IP- 1792/04 dali njegove kolege te je kazao da bi i on dao istovjetnu procjenu.

15. U daljnjem tijeku postupka, nakon što je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev-2108/13 od 5. rujna 2017.prihvaćena revizija tužitelja i ukinuta presuda ovoga suda pod poslovnim brojem Gžnš-216/17 od 4. travnja 2013.kojom je preinačena prvostupanjska presuda od 25. ožujka 2011. .pod poslovnim brojem P-448/07, ovoj sud je donio rješenje od 6. rujna 2018. pod poslovnim brojem Gž-1858/19 radi nadopune činjeničnog stanja, sukladno pravnom shvaćanju izraženom u ukinom rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, te je u postupku provedeno medicinsko vještačenje po vještaku specijalistu psihijatru dr. Lončaru na okolnost posljedice koje su na duševno zdravlje tužiteljica odnosno tužitelja odražava zdravstveno stanje njihove majke odnosno supruge.

16. Iz obrazloženja ukidne odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske proizlazi da je prilikom ocjene pretpostavki za priznanje prava duševnih boli zbog naročito teškog invaliditeta bliske osobe u smislu odredbe članka 201. stavak 3. ranijeg ZOO/91,( koja na identičan način kao i sada vežeći ZOO/05 regulira pravo na ovu naknadu), sud dužan cijeniti sve okolnosti koje se odnose na postojeće manifestacije trajnog invaliditeta oštećenice u svakodnevnom životu njezine uže obitelji, što je u konkretnom slučaju izostalo.

17. Naime, u ocjeni postojanja pretpostavki za priznanje prava bliske osobe na novčanu satisfakciju za duševne boli zbog naročito teškog invaliditeta valja poći od toga kako se isti ogleda u svakodnevnom životu njezine uže obitelji što se nedvojbeno različito odražava na supruga i djecu.

18. Što se smatra "naročito teškim invaliditetom" ZOO ne određuje pa je sudska praksa prilikom ocjene ovog vida štete polazila od utvrđenja u kolikoj mjeri zaostalo oštećenje ima utjecaja na kvalitetu života oštećenika i članova njegove uže obitelji, vodeći računa o svim manifestacijama invaliditeta oštećene osobe, koje bi mogle izazvati duševne boli, a koje bi pak opravdale dosuđenje ove naknade. Pritom se "naročito teški invaliditet" ne mora nužno očitovati u sferi tjelesne cjelovitosti i funkcionalnosti, nego i u sferi psihičkog kada zbog oštećenja mozga, kao nenadoknadivog čimbenika kakvoće ljudskog života, dolazi do urušavanja kvalitete života kako oštećenog tako i članova njegove uže obitelji.

19. Vrhovni sud RH tako upućuje, da u ocjeni postojanja pretpostavki iz navedene pravne norme „prosječno shvaćanje o tome što je naročito teški invaliditet“, po prirodi stvari nije i ne može biti mjerodavno za pravilnu ocjenu o postojanju naročito teškog invaliditeta budući se takovo shvaćanje svodi samo na vanjske (vidljive) manifestacije postojećeg invaliditeta jednostrano se ograničio, prije svega, na vidljivu činjenicu samostalnog kretanja JM, na njezin „naoko“ normalan život, bez da je u jednakoj mjeri ocijenio sve ostale utvrđene okolnosti koje se odnose na postojeće manifestacije trajnog invaliditeta JM u svakodnevnom životu njezine uže obitelji (trajni invaliditet od 98,5% i to s pretežito posljedicama u psihičkoj sferi), a što će se tek tada moći ocijeniti jesu li duševni bolovi koje trpe tužitelji takove naravi da opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade nematerijalne štete.

20. U daljnjem tijeku postupka, osnovom provedenog medicinskog vještačenja po vještaku psihijatru dr. Lončar, na temelju raspoložive dokumentacije spisa te kazivanja tužitelja, prvostupanjski sud utvrđuje kako su kod oštećene JM nakon završenog liječenja ostale trajne posljedice zadobivene povrede uslijed oštećenja mozga, koje se manifestiraju u zaostaloj teškoj epilepsiji s učestalim napadajima, poteškoćama u koncentraciji i reproduciranju onoga što govori, problema s pamćenjem jer ne može obavljati niti jedan posao koji je imalo složen intenzitet smetnji će doživotno osjećati, a što se odražava na život njenih kćerki koje se u vrijeme štetnog događaja imale 9 odnosno 7 godina, a njihova majka se, do tada brižna i nježna, koja im je pružala ljubav, nježnost i potporu u odrastanju, preobrazila u zastrašujuće biće koje kod njih izaziva sablazan, strah i nesigurnost, te od kojega one bježe i bile izvrgnute sramu zbog izrugivanja svojih vršnjaka da imaju „ludu majku“.

21. Obrazlažući svoj nalaz i mišljenje na temelju medicinske dokumentacije u spisu predmeta vođenom po tužbi oštene, imajući u vidu utvrđenja vještaka u tom predmetu, polazeći od kazivanja u postupku saslušanih tužitelja ukazuje kako je tužiteljicama nerijetko bila potrebna i pomoć psihologa jer u toj dobi nisu mogle shvatiti preobrazbu ličnosti koja se dogodila njihovoj majci. Zbog svega navedenog tužitelji trpe teške duševne boli, naročito tužiteljice pod 2. i 3. koje su u osjetljivoj životnoj dobi pa im izostaje podrška i pomoć majke čija su ponašanja nepredvidiva, a što im ulijeva dodatnu nesigurnost i strah.

22. Pritom vještak analizira i kazivanja supruga oštećene koji opisuje njihov život nakon ozljede supruge, rođenog 1965 godine, umirovljenika, koji se isključivo brine o teško bolesnoj supruzi i kćerkama. Socijalno su u potpunosti izolirani kako on tako i djeca koja ne mogu dovesti svoje prijatelje kući jer zbog Anitinog čudnog ponašanja misle da im je majka alkoholičarka, a i nikada se ne zna kakva će biti Anitina reakcija (jednom prigodom za vrijeme posjete njegovih prijatelja JM je naga izašla iz svoje sobe). JM neko vrijeme bude zadovoljavajuće stanje, kuha, sprema po kući, a onda se naprasno taj pozitivni period prekine. Kad bi otputovali kod njegove rodbine u Osijek kako bi JM bila malo više na zraku, u prirodi, u vozilu bi padala u nesvijest. Starija kći je završila za kuharicu pa je i inače preuzela dobar dio kućanskih poslova. Supruzi je sve gore a to su pokazala i snimanja što su obavljena u par navrata u Psihijatrijskoj bolnici „Vrapče“ kada se pratilo njezino stanje i ponašanje u trajanju od po 24 sata. Za svoje zdravstveno stanje kazuje da je teški invalid Domovinskog rata te zbog postojeće situacije vezane za suprugu a time i kćerke ne osjeća se dobro, boluje i od dijabetesa, ali se trudi boriti kako bi im maksimalno moguće pomogao.

23. Kako je tuženik na ovakav nalaz i mišljenje vještaka psihijatra istakao mnogobrojne primjedbe zahtijevajući pozivom na odredbu članka 261.ZPP-a provođenje novog vještačenja, koji dokazni prijedlog je sud odbio, vještaka je pozvan u tom pravcu da usmeno obrazloži svoj nalazi i mišljenje, odnosno iznese očitovanje na prigovore tuženika u smislu odredbe članka 260. ZPP-a. Međutim, iako se vještak u svojoj dopuni nalaza i mišljenja na ročištu od 14. lipnja 2019. pozitivno izrazio na prijedlog tuženika da bi zdravstveni karton oštećene mogao pomoći u objektivizaciji njenog zdravstvenog stanja nakon prometne nezgode, a koje se odražava na svakodnevni život tužitelja, posljedice kojeg bi davale pravnu osnovu za priznanje pravične novčane stisfakcije zbog naročito teškog invaliditeta bliske osobe, sud prvog stupnja je zanemario izneseno te odbio prijedlog tuženika za pribavom zdravstvenog kartona uz raspoloživu medicinsku dokumentaciju za oštećenu.

24. Suprotno tvrdnji tužitelja i pravnom stavu suda prvog stupnja time se ne bi ulazilo u preispitivanje ocjene vještaka u predmetu tog suda pod poslovnim brojem IP- 1792/04, u kojem je utvrđeno umanjenje životnih aktivnosti kod oštećene JM, supruge i majke tužitelja, od ukupno 98,5% i donesena pravomoćna sudska presuda, kojom je oštećenoj priznata novčana naknada na ime pretrpljene nematerijalne i materijalne štete u svezi s predmetnom nezgodom i u kojem su vještačenje sve posljedice zadobivenih povreda u nastalom štetnom događaju, za koji tuženik snosi odgovornost.

25. Naime, u ovoj pravnoj stvari od odlučnog značenja bilo utvrditi kako se njeno zdravstveno stanje nakon predmetne nezgode odražava na svakodnevni život članova njene obitelji pa je utoliko relevantna procjena kvalitete života oštećene, a koja se posredno odražava i na živote tužitelja, čiji osobito teški invaliditet opravdava pravo tužitelja na priznanje ove naknade.

26. Sud prvog stupnja je bio dužan u navedenim okolnostima, a sukladno dokaznom prijedlogu tuženika zasnovanom na očitovanju vještaka, u cilju objektivizacije zdravstvenog stanja oštećene, pribaviti njen zdravstveni karton o tijeku bolesti te ponovno pozvati vještaka radi usmenog očitovanja na iznesene prigovore pa u navedenim okolnostima, ukoliko prigovori ne bi bili otklonjeni ni nakon usmenog očitovanja u smislu odredbe članka 261. ZPP-a, po potrebi eventualno odrediti novo vještačenje. Stoga je rješenjem ovog suda pod poslovnim brojem Gž-2287/2019-2 od 4. travnja 2013. u tom pravcu predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovni postupak

27.U daljnjem tijeku postupka prvostupanjski sud je otklonio počinjenu bitnu povredu obzirom na istaknute prigovore tuženika na nalaz i mišljenje sudskog vještaka Časlava Lončara, koji je iznio svoj nalaz i mišljenje, a nakon što mu je dostavljen na uvid cjelokupni spis Općinskog suda u Splitu IP-1792/04 kao i zdravstveni karton direktno oštećene JM te zaključio da ostaje u cijelosti kod svog nalaza i mišljenja od 24. ožujka 2019.

28. U svom usmenom izjašnjenju vještak dr. Lončar je, očitujući se o tome u čemu bi se točno očitovala duševna bol bliskih srodnika u odnosu na tegobe kod JM, naveo da je u nalazu i mišljenju od 24. ožujka 2019. detaljno opisao važnost roditelja za razvoj djeteta. Tužiteljica pod 2 je u vrijeme majčine prometne nesreće imala 9 godina, pa je u tome smislu u jednoj vunerabilnoj životnoj dobi bila prikraćena u emocionalnoj i socijalnoj podršci majke. Tada mldb. MM, morala je preuzeti i druge obveze u kući, za koje se ne može kazati da priliče djetetu od 9 godina. Ponašanje JM, iz dana u dan, pokazivalo je određene traumatske naznake za okolinu, a posebice njeni pokušaji suicida. Odgovarajući pak kako je moguće da je JM, unatoč tome radila u restoranu, vještak Lončar je kazao da u restoranu postoji više razina obavljanja poslova i to od onih najjednostavniji kao što su čišćenje i spremanje, pa nadalje.

29. U odnosu, pak, na navode tuženika kako može protumačiti da bi oštećena JM dala intervju za Slobodnu Dalmaciju u kojem objašnjava poteškoće koje je imala s aviokompanijom te kako je uslijed te situacije bila prisiljena unajmiti vozilo rent-a- car i voziti auto iz Zagreba do Splita, poradi povratka s estetske operacije koju je imala njena kćer, vještak Lončar je naveo da bi to i moglo implicirati novu obradu kliničkog psihologa pa i novo vještačenje. Pri tome vještak Lončar temeljem raspoložive dokumentacije navodi koje sve medikamente JM koristi kroz dugi niz godina od antiepileptike, lijekove za bolove, lijekove za spavanje, lijekove za opuštanje, uz stalnu terapiju uz indicirane lijekove protiv depresije jer je JM je pokušala i suicid u blagdansko doba Božića i proslave Nove godine, tradicionalnog vremena kada se obitelj nalazi na okupu, što po ocjeni prvostupanjskog suda stvara sliku i ukazuje na to kakav život vode tužitelji kao članovi obitelji JM.

30. Iako i ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da JM, jednako kao i bilo koji drugi invalid odnosno osoba s invaliditetom i zdravstvenim problemima, ima pravo pokušati što je moguće normalnije živjeti životom zdrave osobe, u postupku je obzirom na prigovore tuženika, a u cilju objektivizacije njenog zdravstvenog stanja, u svijetlu istaknutih prigovora, valjalo razjasniti u tom pravcu navedene okolnosti.

31. Naime, ranijim ukidnim rješenjem ovog suda ukazano je kako je u ovoj pravnoj stvari sukladno uputi iz ukidnog rješenja Vrhovnog suda RH od 5. rujna 2017. pod poslovnim brojem Rev-2108/13-3, od odlučnog značenja bilo utvrditi kako se zdravstveno stanje oštećene JM nakon prometne nezgode, održava na svakodnevni život članova njene obitelji pa je utoliko bila relevantna i procjene kvalitete života oštećene. Ovo osobito u kontekstu navoda tužene o novonastalim okolnostima vezanim za zdravstveno stanje oštećene, radi čega je sukladno odredbi 373.b. stavka 3. u svezi s odredbom članka 377. stavka 2. ZPP-a, budući je ovaj sud u smislu članka 366. a ZPP-a, vezan zabranom ponovnog ukidanja, predmetni spis dostavljen sudu prvog stupnja radi postupanja u skladu sa odredbom članka 261. ZPP-a kojom je reguliran način izvođenja dokaza vještačenja dva ili više vještak. Naime, provođenje vještačenja po vještaku psihijatru dr. Časlavu Lončaru obzirom na ne otklonjene prigovore tužene , nije dalo cjelovit odgovor na pitanje kako se i u kojoj mjeri tjelesni invaliditet oštećene odražava na kvalitetu njihovih života posebice je li došlo do poboljšanja zdravstvenog stanja oštećene u svijetlu novih dokaza i tvrdnji iznesenih od strane tužene.

32. Na ovu okolnost sud prvog stupnja je, sukladno ranije istaknutom dokaznom prijedlogu tuženika, proveo sudsko medicinsko vještačenje po vještaku u neurologu prof. dr. sc. Irene Pintarić, koja u svom pisanom nalazu i mišljenju od 8. prosinca 2022., a cijeneći cjelokupnu medicinsku dokumentaciju oštećene JM kroz razdoblje od štetnog događaja do zaključno s kontrolnim pregledom neurologa na KBC Split od 11. travnja 2013. , ali i Hitnog internog prijema KBC Split po dijagnozom tentament suicid od 31. prosinca 2015., nalazi kako kod oštećene nije došlo do poboljšanja zdravstvenog stanja te da će njena obitelj trajno i kontinuirano tijekom

Poslovni broj: Gž-

2799/2025-4

cijelog njenog života morati voditi nadzor nad njenim aktivnostima i postupcima, što nedvojbeno utječe na kvalitetu njihova života.

33. Tako prof. dr. sc. AM, stalni sudski vještak iz oblasti neurologije, osnovom pregledane medicinske dokumentacije oštećene JM te cjelokupnog spisa nalazi prema dostavljenom zdravstvenom kartonu kako oštećena do predmetne prometne nezgode nije bila pod neurološkim tretmanom. U navedenoj nezgodi zadobiva udarac u glavu što dovodi do lacerokontuzne ozljede oglavka, potresa mozga i istegnuća mišića vrata nakon čega slijede neurološki ispadi, a po MR dijagnozi mozga i EEG pretrazi uspostavlja se dijagnoza epilepsije te uvodi antiepileptičko liječenje pri čemu epileptički napadaji postaju sve češći, a očituju se u promjenama ponašanja, percepciji vida i automatizmima da bi novi MR mozga učinjen 2005. ukazao na ožiljak u desnom temporalnom režnju. Unatoč kontinuiranom liječenju i kombinaciji antiepiletičnog liječenja napadaji postaju češći, psihomotorno i neuropsihologijsko testiranje upućuje na smetnje po tipu organske disfunkcije, misaone usporenosti i problema sa pamćenjem. Vještak posebno naglašava da je u ovakvim slučajevima-postkontuzijske epilepsije riječ o trajnoj medikametoznoj terapiji i kontrolama.

34. Suprotno navodima žalbe, neosnovani su ocjenjeni prigovori tuženika kako je, radi cjelokupne procjene stanja oštećene pa s tim u svezi i zahtjeva tužitelja kao članova njene obitelji upravljenog na priznanje prava na pravičnu novčanu naknadu zbog naročito teškog invaliditeta bliske osobe, u postupku bilo potrebno provesti institucionalno multidisciplinarno vještačenje koje bi u potpunosti predstavljao objektivizaciju zdravstvenog stanja oštećene.

35. Naime, u konkretnom slučaju osobito teški invaliditet bliske osobe tužitelja JM odnosi se na posljedice zaostale nakon predmetne prometne nezgode na njeno zdravstveno stanje zbog teške ozljede glave i prije svega se manifestiraju kroz neurološke ispade i kao takve zbog osobito teških traumatskih doživljaja utječu i na obitelj oštećene. Ozljeda glave u sklopu politraume zadobivene u prometnoj nezgodi po ocjeni vještaka neurologa rezultirala je nagnječenjem mozgovine, koje je za posljedicu imalo razvoj epilepsije, koja se očituje u učestalim žarišnim nadanjima sa kompleksnom simptomatologijom (umanjen spoznajne funkcije, usporeni misaoni tijek te promijenjeni obrazac socijalno emotivnog ponašanja). Stoga vještak neurolog zaključuje i obzirom na životnu dob oštećene potrebu kontinuirane pomoći bližnjih i skrbi, a što je tijekom vremena utjecalo na razvoj i depresivnog sindroma, te je procjena vještaka da bi zapravo postotak s današnjeg gledišta umanjenja životne aktivnosti kod oštećene s neurološkog aspekta cijeniti s 43% i to u prvom redu zbog potpune nemogućnosti obavljanja svakog zadatka koji zahtjeva koncentraciju i odgovornost uz prisutne promjene u sferi poremećaja ličnosti, a što se pak reflektira kroz promjene ponašanja, nepredvidive izljeve agresije i bizarnog ponašanja.

36. Pri tome je sudski vještak dr. Pintarić u svom usmenom izjašnjenju iskazala kako drži da tvrdnje tuženika i nikakav novinski članak ne mogu utjecati na promjenu zaključka o kognitivnim emocionalnim i intelektualnim (ne)sposobnostima oštećene. Naime, vještakinja navodi kako su takvi tipovi epilepsije nepredvidivi te mijenjaju razinu svijesti o prostoru i vremenu. Stoga je, uzimajući u obzir sve okolnosti

Poslovni broj: Gž-

2799/2025-4

navedenog slučaja, kao i činjenicu da tužitelji kao najbliži članovi obitelji oštećene nedvojbeno trpe duševne boli zbog naročito teškog invaliditeta, a imajući u vidu sve navedene i utvrđene posljedice ozljeđivanja i manifestacije tih posljedica na zdravlje JM, o kojima su okolnosno, stručno i dovoljno obrazloženo suglasno iskazivali vještaci liječnici u ovom postupku, sasvim jasno da je kod tužitelja njena teška invalidnost izazvala veliku traumu koju će imati kroz cijeli život zbog čega je povrijeđena njihova osobnost.

37. U navedenom, uvažavajući činjenicu proteka iznimnog dugog vremenskog razdoblja od dana ozljeđivanja supruga tužitelja i majke tuženica, vodeći računa o okolnostima na koje je ukazano i u ukidnom rješenju Ustavnog suda Republike Hrvatske o svim pojavnim oblicima vezanim za ograničenja neposredno oštećene pa s tim u svezi i manifestacije istih na živote tužitelja kao posredno oštenih u svezi s predmetnim štetnim događajem, ovaj sud drži primjerenim visinu novčane naknade s ovog osnova u iznosu od po 330.000,00 kn. Naime, kao što je ranije objašnjeno u ranijoj presudi ovoga suda od poslovni broj: Gž-989/2021-3 na konkretni slučaj su u primjeni najnoviji Orijentacijske kriterije VSRH za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete .

37.1. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV- 47/2020-5 održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. prihvaćeno je pravno shvaćanje kojim se mijenjaju orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002. na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama kunama povećavaju za 50%. Također je zauzeto pravno shvaćanje da se navedeni kriteriji i tako povećani iznosi za 50% u primijeni ZOO-a primjenjuju uvijek kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti na sve obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. godine i stupanja na snagu ZOO- a/05 i uz izričitu napomenu da se novi iznosi naknade neimovinske štete primjenjuju na sve postupke u tijeku,.

37.2. Tuženik pri tome nije u pravu kada navodi kako se ovi kriteriji ne mogu primijeniti u ovom slučaju jer da bi se radilo o retroaktivnoj primjeni posebno što je pravno shvaćanje sjednice građanskog odjela VSRH jasno dalo do znanja da se novi kriteriji primjenjuju na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja počevši od 15. lipnja 2020. pa se stoga isti imaju primijeniti i na ovaj slučaj.

38. Polazeći od naprijed izloženog, dosuđeni iznosi pravične novčane naknade tužiteljima je i po stajalištu ovog drugostupanjskog suda primjeren težini duševnih boli koji trpe njeni bližnji, pa čak i u okolnostima kada se primarni invaliditet neposredno oštećene kreći u granicama do 50 % jer u postupku ni tužitelji ne tvrde da bi razlozi zbog kojih se njihov život stubokom promijenio nakon predmetne nezgode ležali i drugim ograničenjima vezanim za ukupno procijenjeni invaliditet.

39. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske se o odluci pod poslovnim brojem: Rev 358/2022-2, odgovarajući na pitanje zbog kojeg je u ovom postupku dopušteno, izjasnio kako pri ocjenjivanju da li naročito teški invaliditet neke osobe opravdava dosuđivanje pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti i srodnicima

Poslovni broj: Gž-

2799/2025-4

oštećenog nije od značaja samo postotak invaliditeta oštećenog, već treba ocijeniti i sve druge okolnosti kroz koje se invaliditet i ograničenja kojima je izložen oštećeni očituju u svakodnevnom životu oštećenog i srodnika koji bi bili aktivno legitimirani potraživati naknadu neimovinske štete, te vodeći računa o takvim manifestacijama i posljedicama invaliditeta odlučiti postoji li na strani bliskih srodnika objektivno opravdanje za dosuđivanje neimovinske štete po osnovi iz čl. 1101. ZOO/05.

40. Dakle, makar je postotak invaliditeta važan element za ocjenjivanje pripada li bliskoj osobi pravo na pravičnu novčanu naknadu, to je ipak samo jedan od elemente od kojih zavisi pravo bliskih srodnika na pravičnu novčanu naknadu. Drugi jednako važni elementi su trajne i stalne manifestacije invaliditeta ozlijeđene osobe zbog kojih bliski srodnik trpi duševne boli zbog povrede prava osobnosti.

41. U navedenim utvrđenim okolnostima, koje ovom slučaju daju posebnu težinu, a koje se odražavaju nepovratno i snažno na uništenoj kvaliteti obiteljskog života tužitelja, koju otac djece opisuje kao "patnju", jer su djeca izgubili ranije 100 % prisutnu majku, koja im više nije u mogućnosti pružiti ljubav, sigurnost i osjećaj privrženosti koji su bili bitni za njihov zdrav psihofizički razvoj.

42. Naime, nakon provedenog dodatnog medicinskog vještačenja u postupku je nedvojbenim utvrđeno kako je neposredna oštećena, potpomognuta medikametoznom terapijom uz pomoć svojih bližnjih s vremenom nastavila obavljati ranije usvojene mehaničke radnje kao što je vožnja automobila. No, iako se današnje stanje oštećenice ustalilo isto prema osobnim kazivanjima tužitelja zajednički život se i odvija uz stalno prisutne strahove i to unatoč prilagodbi na život s osobom s teškim poremećajem na što ukazuje i njen pokušaj suicida zbog čega je bila hospitaliziran u Klinici Vrapče.

43. U odnosu, pak, na od strane Ustavnog suda Republike Hrvatske u ukidnoj odluci od 6. studenog 2025. iskazno problematiziranje oko priznavanja prava jednake visine dosuđene tužiteljima s ovoga osnova, za ukazati je kako se i prvostupanjski sud u tom pravcu vodio Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda , koji predstavljaju svojevrsnu pomoć kojih sudovi imaju određujući visinu pravične novčane naknade neimovinske štete, ali istodobno i iznimno važnu ulogu o suzbijanju moguće arbitrtranosti sudova prilikom dosude iznosa s ovog osnova. Stoga je, upravo sukladno važećim Orijentacijskim kriterijima kojima je predviđena mogućnost priznanja jednake visine naknade kako za supruga ,tako i maloljetnu djecu oštećene osobe zbog čijeg osobito teškog invaliditeta njeni bližnji trpe duševne boli, i ovaj sud smatrao primjerenim tužiteljima priznati jednaku visinu ove naknade.

44. Uvažavajući stoga sve navedene okolnosti koje se odnose i na posredno oštećene tužitelje u ovom postupku, ovaj sud je kao i u ranijoj odluci smatrao primjerenim priznati tužiteljima jednaku naknadu s ovog osnova, sada korigiranu u visini iste do utužene naknade. Naime, argumenti tuženika da se neposredna oštećenica uspijeva voziti auto u tom pravcu nisu presudni, jer je vožnja automobilom automatizirana motorička radnja. Činjenica da netko može upravljati vozilom, ne znači da može biti emocionalna podrška djetetu ili da može voditi složene razgovore i imati roditeljske sposobnosti. Jednako tako, obavljanje jednostavnijih poslova u kontekstu radne sposobnosti, ujedno ne znači da osoba ima očuvanu roditeljsku

Poslovni broj: Gž-

2799/2025-4

sposobnost. Uostalom, mnoge osobe s invaliditetom ulažu nadljudske napore da zadrže privid normalnosti (vožnja, posao), pa stoga, ako djeca i nadalje moraju biti prisutna za majku kao njegovatelji i preuzimati kućanske poslove i iza nje uvijek popravljati i brinuti, tada se radi o značajnom teretu na djeci zbog kojih ona "gube djetinjstvo".

45. Tako tužitelji pod 2. i 3. ne pate zato što njihova majka može ili ne može voziti ili obavljati neke poslove, nego pate zato što su je izgubili u njezinom roditeljskom potencijalu (prema svjedočkom iskazu - prije stradavanja bila je 100 % prisutna u životu djece) dok je patnja 1. tužitelja kao njenog supruga u tom pravcu multiplicirana kako emocionalnim gubitkom sveprisutnog partnera tako i preuzimanjem njene roditeljske uloge u najosjetljivijem razdoblju roditeljske skrbi za maloljetne kćeri.

46. U odnosu na tijek zakonske zatezne kamate za navesti je i to da u okolnostima u kojima su na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20) održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. (br. Su-IV-47/2020-5) izmijenjeni do tada važeći Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete od 29. studenog 2002. (br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02) na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50% i uz izričitu napomenu da se novi iznosi naknade neimovinske štete primjenjuju na sve postupke u tijeku, ne može se smatrati razumnim zahtijevati da je oštećenik u vrijeme podnošenja tužbe mogao tražiti naknadu štete u visini koju je Vrhovni sud naknadno odredio jer oštećenik nije znao niti je mogao znati za nešto što će naknadno biti u primjeni. Visina pravične novčane naknade se u ovim situacijama mogla stvarno utvrditi tek nakon što je Vrhovni sud RH zauzeo novo pravno shvaćanje.

46. 1. Budući da oštećenik u tužbi nije mogao postavljati svoj zahtjev u visini koja za 50% premašuje tada postojeće Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete jer je važenje prethodnih orijentacijskih kriterija predstavljalo objektivnu zapreku za postavljanje zahtjeva koji bi ih premašivao do mjere koja bi odgovarala naknadnoj izmjeni tih kriterija iz 2020. godine, uskraćivanje prava na zakonske zatezne kamate na ukupnu pravičnu novčanu naknadu predstavlja nepredvidivu primjenu mjerodavnog prava i kao takvo je suprotno ciljevima pravne sigurnosti i poštenog suđenja (na što upućuju i odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III-3538/2018 od 12. studenog 2020. i U-III-6091/2016 od 20. prosinca 2018.).

46.2. Međutim, u konkretnom slučaju visina zakonske zatezne kamate nije određena sukladno odredbi čl. 29. ZOO/05, u smislu odredbe čl. 1103. ZOO/05, kojom je propisano da obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, već odredba članka 277. st. 1. ZOO-a, prema kojoj tužiteljima ova naknada pripada od dana presuđenja od kada je tužiteljima i priznata zatezna kamata na dosuđenu glavnicu.

46.3. U odnosu na žalbene navode koji se odnose na istaknuti prigovor zastare tražbine tužitelja, obzirom na preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva, valja reći kako prema stabilnoj praksi Ustavnog suda Republike Hrvatske i

Poslovni broj: Gž-

2799/2025-4

Europskog suda za ljudska prava, zastara predstavlja ograničenje prava na pristup sudu, najvažnijeg jamstva prava na pravično suđenje bez čijeg ostvarenja nema ostvarenja nijednog drugog jamstva pravičnog suđenja. Stoga računanje prekida zastarnog roka za povećani dio tužbenog zahtjeva od dana preinake tužbe (16. prosinca 2021.), bilo bi suprotno ciljevima pravne sigurnosti, i rezultiralo bi povredom prava na pristup sudu, najvažnijeg jamstva prava na pravično suđenje bez čijeg ostvarenja nema ostvarenja nijednog drugog jamstva pravičnog suđenja u smislu čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14) i čl. 6. stavak 1. Europske konvencije

za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine – Međunarodni ugovor, br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05 i 1/06).

47. Slijedom naprijed izloženog, žalbu tuženika je valjalo odbiti kao neosnovanu u odnosu na glavnicu, a djelomično uvažiti u odnosu na zatezanu kamatu, radi čega je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a te odredbe članka 373. točka 3.

ZPP-a odlučeno kao u izreci.

48. Potvrđena je i odluka o troškovima postupka do žalbenog stadija postupka budući tužitelj nisu uspjeli u neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva temeljem odredbe članka 154. stavak 5. ZPP-a, u svezi s odredbom članka 380. točka 2. ZPP-a budući da je ista zasnovana na valjanom obračunu troškova postupka sukladno tada važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12. 103/14, 118/14 i107/15- dalje: Tarifa), prema pravilno obračunatoj vrijednosti spora sukladno 37. stavak 2. ZPP-a uvećano za zastupanje više tužitelja temeljem Tbr. 36 . Tarife. Pri tome je, obzirom na uspjeh tužitelja u žalbenom stadiju postupka, istima valjalo priznati i dosuditi daljnji trošak postupka i to prema sada važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 37/22, 126/22 i 138/23). Navedeni trošak se odnosi na trošak sastava podneska od 18. siječnja 2023. od 985 bodova , prema vrijednosti boda od 2,00 EUR-a, a kojim se tužitelji očituju na nalaz vještaka dr Pintarić od 1.970,00 EUR-a temeljem Tbr. 8 toč. 1, sastav podneska od 1. veljače 2023. temeljem Tbr. 8 toč.4. od 492,00 EUR-a, pristup ročištu od 2. veljače 2023. na kojima se raspravljalo samo o procesnim pitanjima temeljem Tbr. 9. toč.2 od 985,00 EUR-a te pristup ročištu od 23. ožujka 2023. temeljem Tbr. 9 toč.1 od 1.970,00 EUR-a, uvećano za troškove PDV-a od 25 %, što sveukupno predstavlja iznos od 6.771,25 EUR-a. Međutim, tužiteljima nije priznat trošak pristupa na sjednicu vijeća određenu za dan 27. travnja 2026. sukladno odredbi članka 373. b stavak 5. ZPP-a, jer se ne radi o raspravnom ročištu, kao ni trošak pristojbi za koje se isti oslobođeni temeljem pravomoćnog rješenja prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem P-64/2020 od 19. veljače 2024. Isto tako istima nije priznat naknadno zatraženi i nepriznati trošak koji se odnosi na sastav prijedloga za mirno rješenje predmeta spora kao ni trošak dodatnog medicinskog vještačenja, jer je isti u tom dijelu postavljen izvan roka predviđenog odredbom članka 164. stavak 3. ZPP-a.

49. Radi naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci.

Poslovni broj: Gž-

2799/2025-4

U Splitu, 30. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Boris Mimica