1

Poslovni broj: 5 Gž R-10/2024-3

 

Poslovni broj: 5 Gž R-10/2024-3

 

 

                                  U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Ivanke Maričić-Orešković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice P. J. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik A. S., odvjetnik u Z., protiv tuženika S. l. d.o.o. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik N. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M., P., R., R. u Z., radi nedopuštenosti otkaza, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-11481/2021-19 od 7. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 18. siječnja 2024.

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-11481/2021-19 od 7. studenog 2023.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

 

"I. Utvrđuje se da je nezakonit otkaz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 02.11.2018. godine koji je tuženik S. L. društvo s ograničenom odgovornošću za usluge, Z., OIB: …, dao tužiteljici P. J. iz Z., OIB: … i da radni odnos nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku S. L. društvo s ograničenom odgovornošću za usluge, Z., OIB: …, da tužiteljicu P. J. iz Z., OIB: … vrati na rad na poslove radnog mjesta „Nail designera, manikera i pedikera R. N.“, a ako tog radnog mjesta više nema, na poslove i radne zadatke koji odgovaraju njezinoj stručnoj spremi, znanju i sposobnostima u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku S. L. društvo s ograničenom odgovornošću za usluge, Z., OIB: …, da tužiteljici P. J. iz Z., OIB: … naknadi nastali parnični trošak u iznosu od 497,71 eura/ 3.750,00 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a koja kamata se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena određene čl. 29. st. 2. ZOO-a, koje teku od 7. studenoga 2023. pa do konačne isplate, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška kao neosnovan."

 

2. Protiv citirane presude žalbu izjavljuje tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda suda prvog stupnja preinači i odbije tužbeni zahtjev tužiteljice podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu žalbenog troška. 

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem nezakonitim otkaza ugovora o radu koji je tuženik dao tužiteljici, da radni odnos nije prestao sa zahtjevom za povratom na rad kod tuženika.

 

6. Među strankama nije sporno da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na temelju Ugovora o radu od 2. studenog 2018. na radnom mjestu „Nail designera, manikera i pedikera R. N.“, da joj je radni odnos prestao 9. veljače 2021., da je tuženik dostavio tužiteljici dopis naziva „Raskid ugovora o radu“ od 15. veljače 2021. kojim ju obavještava da prema njezinom otkazu od 20. studenog 2020. dostavlja odjavu sa zavoda te isplatnu listu za mjesec siječanj 2021. Nadalje, nije sporno da je tužiteljica 22. veljače 2021. uložila zahtjev za zaštitu prava koji je tuženik dopisom od 10. ožujka 2023. odbio.

 

7. Iz Ugovora o radu sklopljenog 2. studenog 2018. između tužiteljice i tuženika, a kojim je tužiteljica raspoređena kod tuženika na poslovima radnog mjesta „Nail designera, manikera i pedikera R. N.“, razvidno je da je člankom 11. st. 2. ugovoreno da ako ugovor o radu otkazuje radnik, otkazni rok iznosi 60 dana.

 

8. Iz Potvrde HZMO od 12. veljače 2021. proizlazi da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika u razdoblju od 2. studenog 2018. do 9. veljače 2021.

 

9. Iz Prijave o prestanku osiguranja HZMO proizlazi da je tužiteljici kao osiguraniku prestalo svojstvo osiguranika kod tuženika kao obveznika doprinosa sa danom 9. veljače 2021., a kao razlog prestanka svojstva osiguranika je naveden Otkaz radnika.

 

10. Uvidom u dopis tuženika od 15. veljače 2021. naziva „Raskid ugovora o radu“ proizlazi da istim tuženik obavještava tužiteljicu da joj temeljem njenog otkaza od 20. studenog 2020. dostavlja odjavu s HZMO i dodatno isplatnu listu za mjesec siječanj 2021. po kojem je iskorišten godišnji odmor za 2020., a za 2021. razmjerni godišnji odmor od tri dana će biti obračunat i isplaćen pri isplati plaće za veljaču 2021.

 

11. Iz zahtjeva za zaštitu prava od 22. veljače 2021. sud prvog stupnja utvrđuje da istim tužiteljica povodom dopisa od 15. veljače 2021. pojašnjava tuženiku da je točno da je 20. studenog 2020. otkazala ugovor o radu zbog nezadovoljstva uvjetima rada ali da je nakon što je poslodavac obećao da se takve stvari više neće događati odustala od danog otkaza i nastavila raditi sve od 9. veljače 2021.

 

12. Sud u cijelosti prihvaća iskaz tužiteljice iz kojeg utvrđuje da je dana 20. studenoga 2020. poslodavcu usmeno otkazala ugovor o radu pri čemu je u rukama imala sačinjeni pisani otkaz ugovora o radu koji je namjeravala predati poslodavcu, ali je nakon razgovora sa zakonskom zastupnicom tuženika u kojem razgovoru joj je direktorica obećala da će se poboljšati uvjeti rada, odustala od namjeravanog otkaza, isti povukla, a pisani otpravak nije niti predala direktorici, te nakon toga nastavila s radom na svom radnom mjestu sve do 9. veljače 2021. kada joj je poslodavac rekao da više ne mora dolaziti na posao, te 15. veljače 2021. na kućnu adresu je zaprimila dopis tuženika naziva "Raskid ugovora o radu" sa priležećom dokumentacijom. U odnosu na tvrdnje tuženika da je tužiteljica dana 20. studenog 2020. pisanim putem otkazala ugovor o radu te da je sve do dana odjave sa tijela osiguranja odrađivala otkazni rok sud utvrđuje da je z.z. tuženika u svom iskazu navela da joj je tužiteljica predmetnog dana predala u ruke sačinjeni pisani otkaz ugovora o radu koji je prihvatila i nije pitala tužiteljicu za razlog otkaza koji iskaz sud ne prihvaća budući je suprotan iskazu tužiteljice i smatra da tuženik nije predložio nikakve odgovarajuće dokaze kojima bi opovrgao navode tužbe i iskaz tužiteljice, a posebno nije priložio kao dokaz za svoje tvrdnje pisani otkaz od 20. studenog 2020.

 

13. Također, sud je navod tuženika da je tužiteljici temeljem njenog otkaza od 20. studenog 2020. otkazni rok tekao sve do 9. veljače 2021. s kojim danom je tuženik odjavio tužiteljicu sa tijela osiguranja, ocijenio neuvjerljivim i neosnovanim, budući da je sukladno sklopljenom Ugovoru o radu od 2. studenog 2018. otkazni rok u slučaju da ugovor otkazuje radnik trebao teći do 20. siječnja 2021., a koji dan bi bio zadnji radni dan tužiteljice kod tuženika u slučaju da je tužiteljica 20. studenog 2020. otkazala tuženiku ugovor o radu, a sve stoga što otkazni rok teče za vrijeme godišnjeg odmora i plaćenog dopusta sukladno odredbi čl. 121. st. 7. ZR-a. Pri tome sud ocjenjuje da tako ugovoreni otkazni rok u svakom slučaju nije u skladu sa odredbom čl. 122. st. 7. ZR kojom je propisano da ako radnik otkazuje ugovor o radu, otkazni rok ne može biti duži od mjesec dana, ako on za to ima osobito važan razlog.

 

14. Na temelju ovih činjeničnih utvrđenja zaključak je suda prvog stupnja da je upravo tuženik otkazao tužiteljici ugovor o radu dopisom od 15. veljače 2021. naziva "Raskid ugovora o radu" koji ne predstavlja zakonit način prestanka ugovora o radu propisanog odrednom čl. 120. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19; dalje ZR) niti ima oblik i sadržaj propisan odredbom čl. 120. ZR-a.

15. Stoga utvrđuje da je nezakonit otkaz ugovora o radu koji je tuženik dao tužiteljici da radni odnos nije prestao, te sukladno odredbi čl. 124. st. 1. ZR-a nalaže tuženiku da tužiteljicu vrati na radno mjesto „Nail designera, manikera i pedikera R. N.“, a ako tog radnog mjesta više nema na poslove i radne zadatke koji odgovaraju njezinoj stručnoj spremi, znanju i sposobnostima.

16. Odluku o parničnom trošku sud temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 155. ZPP-a te relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 - dalje Tarifa).

              17. Suprotno žalbenim navodima tuženika nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a budući presuda sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama te ju je moguće ispitati i nema nikakvih proturječnosti. Ispitujući po službenoj dužnosti postojanje neke od drugih bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane presude bila ostvarena neka od tih procesnih povreda.

              18. Tuženik u žalbi ukazuje i na bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi čl. 299. ZPP-a tvrdnjama da je u trenutku promjene iskaza tužiteljice bio prekludiran u iznošenju novih činjenica i predlaganju novih dokaza, a osim toga nije bio niti pozvan od strane suda dostaviti pisani otkaz tužiteljice ugovora o radu od 20. studenog 2020.

              19. Opisana povreda nije ostvarena. Naime, točno je da je tužiteljica u činjeničnim navodima tužbe tvrdila da je dana 20. studenog 2020. pisanim putem otkazala ugovor o radu, da je na ročištu prilikom saslušanja dana 24. siječnja 2023. ove navode djelomično izmijenila ističući da je tog dana imala sačinjen pisani otkaz ugovora o radu, isti nije predala poslodavcu jer joj je poslodavac obećao bolje uvjete rada, te je odustala od otkaza i nastavila s radom, pa je sukladno odredbi čl. 299. st. 2. ZPP-a tuženik mogao, a da bi osporio ove izmijenjene navode tužiteljice, dostaviti pisani otkaz ugovora o radu tužiteljici od 20. studenog 2020. što isti nije učinio.

              20. Isto tako nije ostvarena niti bitna procesna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a jer je sud dao valjane razloge zašto prihvaća iskaz tužiteljice dok ne prihvaća iskaz z.z. tuženika, pri čemu valja ukazati kada se cijene navodi iz iskaza z.z. tuženika da joj je tužiteljica osobno predala u ruke pisani otkaz, da tužiteljicu nije pitala razloge zbog kojih daje otkaz, da ista nije mogla odgovoriti na pitanje je li tužiteljica nakon otkaza dolazila na svoje radno mjesto i da nezna na koji način je utvrđen otkazni rok, ali zna da je sve bilo u skladu sa zakonom, koji navodi djeluju potpuno nelogični i u suprotnosti sa iskazom tužiteljice kako to pravilno zaključuje sud prvog stupnja.

21. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio sve relevantne činjenice te je pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 112., čl. 120., čl. 121. i čl. 124. st. 1. ZR-a donio pobijanu presudu.

              22. Pravilna je i zakonita odluka o naknadi parničnog troška koju je sud donio pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 155. ZPP-a te je tužiteljici priznat trošak jednokratne nagrade za zastupanje u iznosu od 200 bodova.

              23. Slijedom obrazloženog trebalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi kako je to i odlučeno u izreci ove presude na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

U Rijeci 18. siječnja 2024.

 

 

Predsjednica vijeća

 

Lidija Oštarić Pogarčić, v.r.