REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2326/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac dr. sc. Srđan Šimac, u pravnoj stvari tužiteljice OO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Jasna Matičević, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Stečajna masa iza DELFINO PROMET d.o.o. za usluge i trgovinu „u stečaju“, Našice, Josipa Runjanina 7, OIB: 58931440605, kojeg zastupa stečajni upravitelj Zoran Subotić, i umješača na tuženikovoj strani REPUBLIKA HRVATSKA, Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, radi osiguranja nenovčane tražbine privremenom mjerom, odlučujući tužiteljičinoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Osijeku, poslovni broj P-110/2023-62 od 9. ožujka 2026., 30. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljičina žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Osijeku, poslovni broj P-110/2023-62 od 9. ožujka 2026.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud odbio je prijedlog za određivanje privremene mjere jer je ocijenio da tužiteljica nije učinila vjerojatnim ni postojanje tražbine ni postojanje opasnosti kao kumulativnih pretpostavki za određivanje privremene mjere iz čl. 346. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje: OZ). U odnosu na opasnost, prvostupanjski sud posebno je naveo da se predmetne pokretnine, prema izjavi stečajnog upravitelja, neće unovčavati do pravomoćnog okončanja postupka pa nije utvrdio postojanje opasnosti iz čl. 346. st. 1. t. 1. i 2. OZ-a.

2. Tužiteljica je protiv ovog rješenja podnijela žalbu u kojoj je navela da je prijedlog za osiguranje privremenom mjerom podnijela još 3. travnja 2023., dok je prvostupanjski sud o tom prijedlogu odlučio tek pobijanim rješenjem sadržanim u presudi od 9. ožujka 2026. Smatra da je zbog takvog postupanja prvostupanjskog suda privremena mjera izgubila svoju svrhu jer su tijekom postupka predmetne pokretnine već bile premještene iz poslovnog prostora u kojem su se nalazile. Stoga ističe da prvostupanjski sud nije pravodobno odlučio o njezinu prijedlogu za određivanje privremene mjere. Nadalje, smatra da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda o neispunjenosti pretpostavki iz čl. 346. st. 1. OZ -a jer je učinila vjerojatnim postojanje tražbine, dok premještanje pokretnina, prema njezinu stajalištu, potvrđuje postojanje opasnosti promjene postojećeg stanja stvari zbog koje je predložena privremena mjera.

3. Tužiteljičina žalba nije osnovana.

4. Nakon što je pobijano rješenje ispitano na temelju odredbi čl. 365. st. 2. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), u vezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ-a, u granicama žalbenih navoda te pazeći po službenoj dužnosti na apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud utvrđuje da je ono pravilno i zakonito.

5. Pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja ispituje se prema činjeničnom i pravnom stanju koje je postojalo u vrijeme njegova donošenja te prema sadržaju spisa koji je bio na raspolaganju prvostupanjskom sudu. Ocjena pravilnosti i zakonitosti pobijanog rješenja ne prejudicira odluku drugostupanjskog suda o tužiteljičinoj žalbi protiv presude donesene u istoj pravnoj stvari, budući da su predmet ispitivanja različite procesnopravne pretpostavke i različiti standardi dokazivanja.

6. Prema odredbi čl. 346. st. 1. OZ-a radi osiguranja nenovčane tražbine privremena mjera može se odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine te ako učini vjerojatnom i jednu od zakonom propisanih pretpostavki opasnosti.

7. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužiteljica nije učinila vjerojatnim postojanje svih zakonskih pretpostavki za određivanje predložene privremene mjere. Naime, iz stanja spisa kojim je prvostupanjski sud raspolagao u vrijeme donošenja pobijanog rješenja nije proizlazila dostatna vjerojatnost postojanja tražbine čije se osiguranje zahtijeva, dok istodobno nije učinjena vjerojatnom ni opasnost iz čl. 346. st. 1. t. 1. i 2. OZ-a. U tom je dijelu prvostupanjski sud pravilno imao u vidu da je stečajni upravitelj tijekom postupka naveo kako se predmetne pokretnine neće unovčavati do okončanja ovog parničnog postupka te da takva okolnost isključuje postojanje neposredne opasnosti da bi bez određivanja privremene mjere ostvarenje eventualne tražbine tužiteljice bilo onemogućeno ili znatno otežano.

8. U ovoj pravnoj stvari prijedlog za osiguranje je podnesen u travnju 2023., a odluka o njemu donesena tek u ožujku 2026. godine.

9. Postupak osiguranja po svojoj je naravi hitan pa je prvostupanjski sud dužan o prijedlogu za osiguranje odlučiti bez odgode, neovisno o tome je li prijedlog za osiguranje podnesen u posebnom postupku osiguranja ili tijekom parnice.

10. Takvo postupanje prvostupanjskog suda nije u skladu s načelom hitnosti iz čl. 13. OZ-a niti sa svrhom instituta privremene mjere, koja upravo zahtijeva pravodobnu sudsku zaštitu, a ne odlučivanje o prijedlogu tek donošenjem presude o tužbenom zahtjevu.

11. Međutim, okolnost što prvostupanjski sud o prijedlogu za određivanje privremene mjere nije odlučio bez odgode nakon njegova podnošenja u konkretnom slučaju ne dovodi sama po sebi do nezakonitosti pobijanog rješenja niti predstavlja razlog zbog kojega bi pobijano rješenje trebalo ukinuti ili preinačiti. Pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja ocjenjuje se prema pretpostavkama propisanim Ovršnim zakonom za određivanje privremene mjere te prema stanju spisa u vrijeme donošenja odluke.

12. Sama činjenica da je o prijedlogu za određivanje privremene mjere odlučeno nakon proteka duljeg vremenskog razdoblja od njegova podnošenja ne može dovesti do zaključka da su bile ispunjene zakonske pretpostavke za određivanje privremene mjere ako one iz stanja spisa ne proizlaze. Jednako tako, okolnost da su tijekom postupka pojedine pokretnine premještene iz prostora u kojem su se prethodno nalazile, sama za sebe ne dokazuje postojanje opasnosti iz čl. 346. st. 1. OZ-a, osobito kod utvrđenja da predmetne pokretnine neće biti unovčavane do pravomoćnog okončanja postupka.

13. Navedena okolnost nije odlučna za ocjenu pravilnosti i zakonitosti pobijanog rješenja, ali potvrđuje osnovanost žalbenog navoda da je zbog proteka vremena privremena mjera izgubila svoju praktičnu svrhu. U okolnostima konkretnog slučaja, nakon što je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, privremena mjera čija je svrha bila osigurati ostvarenje upravo tog zahtjeva više ne može ostvariti svoju procesnu funkciju.

14. Neovisno o ocjeni pravilnosti i zakonitosti pobijanog rješenja, ovaj sud smatra potrebnim ukazati prvostupanjskom sudu da bi radi preglednosti obrazloženja i lakše provjerljivosti razloga odluke trebalo napustiti praksu iznošenja većeg broja činjeničnih i pravnih zaključaka u okviru jedinstvenih, opsežnih i neprekinutih odlomaka teksta te obrazloženje strukturirati u kraće i sadržajno zaokružene cjeline.

15. Slijedom navedenoga, riješeno je kao u izreci (čl. 380. t. 2. ZPP -a) u vezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ-a.

Zagreb, 30. lipnja 2026.

Sudac

dr. sc. Srđan Šimac