Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29 A
Gž-1706/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda dr. sc. Lidiji Vojković, u građanskopravnoj stvari tužitelja ĆKZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivici Juričiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice ĆK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnicima Ninoslavu Jagaru i Krešimiru Grebenaru, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Jagar i Grebenar, u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2122/2025-28 od 22. travnja 2025., dana 30. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2122/2025-28 od 22. travnja 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju ovog suda od 2. siječnja 2020. poslovni broj P-12747/2019 te se odbija tužbeni zahtjev kojim tužitelj od tuženice potražuje isplatu iznosa od 778,09 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 15. studenoga 2018. do isplate
II. Nalaže se tužitelju JKZ naknaditi tuženici ĆK troškove ovoga postupka u iznosu od 933,19 eur u roku od 15 dana.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog postupka."
2.Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tužitelj, pobijajući presudu zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148 - pročišćeni tekst, 25/13,70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3.Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba tužitelja nije osnovana.
5. Predmet spora je tražbina tužitelja prema tuženici u iznosu od 778,09 eura iz osnove pruženih odvjetničkih usluga prednici tuženice JK na temelju računa broj 031/1/1/2018 od 7.11.2018.
6. Među parničnim strankama nije sporno da se predmetna tražbina odnosi na zastupanje u postupku povrata pred Uredom državne uprave u Karlovačkoj županiji, Služba za gospodarstvo i imovinsko pravne poslove, Odjel za imovinsko-pravne poslove klasa: UP/I-942-05/97-01/622, koji postupak je pravomoćno dovršen 25.11.2016. Nesporno je i da je prednica tuženice umrla **.**.2015. te je tuženica proglašena njezinom nasljednicom.
7. Međutim, sporno je je li tužitelj pravilno obračunao odvjetničke usluge izvršene prednici tuženice na temelju punomoći o zastupanju te je li tuženica obvezna isplatiti utuženi iznos tužitelju, sporna je i visina tražbine te je li nastupila zastara tražbine.
8. Uvidom u predmetni račun od 7.11.2018. br. 031/1/1/2018 sa specifikacijom usluga utvrđeno je da tužitelj tereti tuženicu za radnju od 13.4.2007. (sastanak u uredu, uzimanje upute, formiranje i obrada predmeta) u iznosu od tadašnjih 1.000,00 kn, zatim za radnju od 29.4.2009. (zahtjev za katastar –posjedovni list i izvadak iz katastarskog plana) u iznosu od tadašnjih 500,00 kn kao i od istoga dana troškove biljega za taj zahtjev u iznosu od tadašnjih 105,00 kn, potom radnju od 10.12.2013. (putni troškovi pristupa ročištu Zagreb-Karlovac) u iznosu od tadašnjih 2.085,00 kn te radnju od 7.11.2018. (obrada predmeta radi preuzimanja spisa) u iznosu od tadašnjih 1.000,00 kn, sve prema tamo naznačenoj vrijednosti predmeta spora od tadašnjih 3.750.000,00 kn i naznačenom dospijeću plaćanja 15.11.2018., što je ukupno iznosilo tadašnjih 4.690,00 kn uvećano za PDV od tadašnjih 1.172,50 kn, dakle sveukupno utuženih 5.862,50 kn sada 778,09 eura.
9. Tužitelj u iskazu navodi da je s prednicom tuženice imao sklopljen ugovor o odvjetničkoj nagradi prema kojem je ona bila njemu dužna naknaditi stvarne troškove koje bi imao u zastupanju, dok je njegovo pravo na odvjetnički nagradu ovisilo o uspjehu u postupcima. Taj ugovor uglavnom se odnosio na predmete koji su vođeni pred upravnim tijelom u Zagrebu, ali ga je tužitelj faktično primjenjivao i na spomenuti postupak u Karlovcu.
10. Što se tiče prigovora zastare za navesti je da kada između odvjetnika i njegove stranke ne postoji posebni ugovor o načinu plaćanja odvjetničkih usluga, onda zastara tražbine počinje teći za svaku pojedinu obavljenu radnju prvog dana poslije dana kada je ova obavljena, te nastupa protekom pet godina. Tužitelj u ovom postupku ne dokazuje, a što bi proizlazilo i iz njegovog iskaza, da je s prednicom tuženice imao sklopljen ugovor o načinu plaćanja odvjetničkih usluga za predmetni postupak na koji se odnosi utužen račun pa se na konkretan odnos između opunomoćenika i opunomoćitelja primjenjuju odredbe o ugovoru o nalogu iz članka 763. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05 i 41/08; u daljnjem tekstu: ZOO) te odredbe članka 765. st. 1., članka 775. i članka 776. st. 1. ZOO-a, a koje propisuju uzajamne obveze nalogoprimca i nalogodavca vezano uz poduzimanje ugovorenih poslova. Tako utužena tražbina tužitelja zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina, sve u smislu odredbe članka 225. ZOO-a i to od dana nakon što je radnja obavljena.
11. Iz specifikacije spornog računa razvidno je da je tražbina za gotovo sve obavljene radnje (osim radnje iz 2018.) najkasnije dospjela na naplatu 11.12.2013., dok je postupak radi ostvarenja predmetne tražbine tužitelj pokrenuo 13.11.2019. podnošenjem tužbe, dakle nakon isteka propisanog zastarnog roka. Budući da nastupom zastare prestaje pravo zahtijevati ispunjene obveze (čl. 214. st. 1. ZOO-a), to je tužbeni zahtjev u tom dijelu tražbine tužitelja neosnovan.
12. Što se tiče tražbine tužitelja za radnju obavljenu 7.11.2018. (obrada predmeta radi preuzimanja spisa), za napomenuti je da to predstavlja radnju obavljenu nakon smrti nalogodavca za čiju smrt tužitelj tvrdi da je saznao tek naknadno tijekom 2018. čemu sud nije povjerovao jer i sam tužitelj dalje navodi da je već u to vrijeme imao kontakta sa ovdje tuženicom, nasljednicom nalogodavca, a i nije životno niti logično da bi tužitelj kao profesionalna osoba zastupao svoju stranku tri godine nakon smrti bez ijednog pokušaja kontakta s istom. Budući da nije sporno da tuženica s tužiteljem nije imala sklopljen ugovor o nalogu niti pak bilo kakav drugi ugovor, to je nejasno na temelju kojeg pravnog posla, pa čak i odredaba tada važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.) je tužitelj ispostavio račun i zaračunao takvu uslugu tuženici.
13. Polazeći od svega naprijed navedenog, prvostupanjski sud je pravilno temeljem odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a ukinuo platni nalog u cijelosti i odbio tužbeni zahtjev.
14. Odluka o parničnom trošku tuženice temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tuženici je na temelju važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23. - dalje: Tarifa) priznat trošak sastava prigovora protiv rješenja o platnom nalogu sukladno Tbr.8. toč. 1. u svezi s Tbr. 7. toč. 1. Tarife, podnesak od 16.9.2021. sukladno Tbr.8. toč. 1. Tarife i trošak zastupanja na ročištima 7.3.2022., 10.10.2023. i 5.3.2025. sukladno sukladno Tbr. 9. toč.1. Tarife, u zatraženom iznosu od 149,31 EUR za svaku od navedenih parničnih radnji što uvećano za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% (Tbr. 46.) iznosi ukupno 933,19 eura.
15. Žalbeni razlozi i navodi tužitelja su neosnovani jer je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno i postupovno pravo i za svoju odluku dao valjane razloge. Suprotno žalbenim navodima tužitelja prvostupanjski sud je pravilno cijeni sve izvedene dokaze te nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. ZPP-a.
16. Radi toga je, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda jer ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
Split, 30. lipnja 2026.
SUTINJA
dr. sc. Lidija Vojković
