Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, T. Masaryka 8

Poslovni broj: P-231/2026-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, po sucu Željki Jurić, u parničnom predmetu po tužbi tužiteljice HDE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Predrag Kraliku odvjetnik u Bjelovaru, Ferde Rusana 4, protiv tužene Zagrebačke banke d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d. o. o., odvjetnicima u Zagrebu, Lopašićeva 6, radi utvrđenja ništetnosti, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave, u prisutnosti tužiteljice i punomoćnika tužiteljice, 29. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I U cijelosti se usvaja tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„Odredba članka 18. točke D) Ugovora o kreditu broj 3210743120 (kreditna partija br. 7103798253) od 06. rujna 2007. godine zaključenog između tužitelja HDE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kao kreditora koja glasi: „Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita uz plaćanje naknade prema Odluci o Tarifi naknada za usluge Kreditora, odnosno općim uvjetima poslovanja Kreditora važećim u trenutku prijevremene otplate.“, utvrđuje se ništetnom i ne proizvodi pravne učinke.“

II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 886,55 EUR uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, prema stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, počev od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se Republici Hrvatskoj da na teret sredstava državnog proračuna tužiteljici nadoknadi trošak delegacije u iznosu od 33,20 EUR, u roku od 15 dana.

IV Odbija se kao neosnovan tuženikov prigovor mjesne nadležnosti.

Obrazloženje

1.1. Tužiteljica je 10. ožujka 2026. podnijela tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu broj 3210743120 (kreditna partija br. 7103798253) od 06. rujna 2007., kojom je obračunata naknada za prijevremenu konačnu otplatu kredita prema Odluci o Tarifi naknada za usluge Kreditora, odnosno općim uvjetima poslovanja Kreditora važećim u trenutku prijevremene otplate.

1.2. U tužbi i tijekom postupka tužiteljica navodi da je s tuženikom 6. rujna 2007. sklopila Ugovor o kreditu kojim joj je kao korisniku kredita odobren kredit u iznosu od 100.176,62 kune s rokom otplate od 84 mjeseci, a kredit je korišten za kupnju osobnog vozila.

1.3. Kako je odredbom članka 18. točka D predmetnog ugovora ugovoreno da Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita uz plaćanje naknade prema Odluci o Tarifi naknada za usluge Kreditora, odnosno općim uvjetima poslovanja Kreditora važećim u trenutku prijevremene otplate, tužiteljici tvrdi da joj je nametnuta obveza plaćanja naknade u slučaju prijevremene otplate kreditnog aranžmana, te kako je tužiteljica kredit prijevremeno otplatila, naplaćena joj je naknada u iznosu od 391,48 kuna.

1.4. Tužiteljica navodi da se radi o tipskom ugovoru koji je otisnut na tipskom obrascu, koji je unaprijed pripremljen od strane tuženika kao trgovca i o čijim se odredbama nije pojedinačno pregovaralo, a on kao takav uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sve sukladno odredbi članka 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03), a koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja ugovora, te da se tim člankom Zakona o zaštiti potrošača propisuje da se Ugovorna odredba o kojoj se nije posebno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je stavkom 2. istog članka propisano da se ima smatrati da se o pojedinoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

1.5. Slijedom navedenog tužiteljica smatra da je i ugovorna odredba kojom je ugovorena mogućnost potrošača da prijevremeno otplati kredit nepoštena, a slijedom toga i ništetna, te da je tzv. izlazna naknada koja je tužiteljici naplaćena zbog prijevremene otplate kredita protivna članku 1024. stavku 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO), koji propisuje da u slučaju vraćanja kredita prije određenog roka banka ne može uračunati kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kada ga je po ugovoru trebalo vratiti. Predlaže da sud donese presudu kojom bi utvrdio ništetnost ove odredbe, te potražuje troškove parničnog postupka.

2.1. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka, tuženik je u cijelosti osporio tužbene zahtjeve tužiteljice, smatrajući ih neosnovanima kako u pogledu pravne osnove, tako i u pogledu činjeničnog stanja i razloga navedenih u tužbi, te ističe da tužiteljica nije dokazala postojanje pravnog interesa za vođenje predmetne stvari. Smatra da bi tužbu trebalo odbaciti iz razloga što je tužiteljica postavila samo deklaratorni zahtjev bez da je dokazala svoj pravni interes u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev. Nadalje tuženik prigovara i naznačenoj vrijednosti predmeta spora, obzirom na naknadu za obradu kreditnog zahtjeva koja je naplaćena u iznosu od 51,96 EUR (391,48 HRK), te ističe i prigovor mjesne nenadležnosti obzirom da je odredbom čl. 16. predmetnog Ugovora o kreditu za slučaj spora ugovorena nadležnost suda prema mjestu sjedišta Banke.

2.2. Tuženik predlože tužbeni zahtjev tužiteljice odbiti u cijelosti te potražuje troškove parničnog postupka.

3. Predmet spora je utvrđenje ništetnim odredbe članka 18. točke D) Ugovora o kreditu broj 3210743120 (kreditna partija br. 7103798253) od 06. rujna 2007. , zaključenog između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, a kojom odredbom je ugovorena obveza tužiteljice kao korisnice kredita platiti tuženiku kao kreditoru naknadu u slučaju prijevremene otplate kredita, a koju odredbu tužiteljica smatra nepoštenom te da su joj time povrijeđena njezina potrošačka prava.

4. Radi razjašnjenja daljnjih spornih činjenica sud je izveo dokaz uvidom u u Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila od 6.9.2007. (str. 5-9), podnesak tuženika od 8. travnja 2026. (str. 14-100), Rješenje Županijskog suda u Bjelovaru posl. br. 31 Su-201/2026-2 od 8. travnja 2026. (str. 101-104), podnesak tužitelja od 12. svibnja 2026. (str. 109-157), izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke (str. 160-161), te je izvršen uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio slijedeće činjenice:

- da su 6. rujna 2007. tužiteljica i tuženika sklopili Ugovor o kreditu broj 3210743120 (kreditna partija br. 7103798253) prema kojem je tuženik kao kreditor, tužiteljici kao korisnici kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 100.176,62 HRK, na rok otplate od 84 mjeseca,

- da je člankom 18. točke D) Ugovora o kreditu ugovoreno da Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita uz plaćanje naknade prema Odluci o Tarifi naknada za usluge Kreditora, odnosno općim uvjetima poslovanja Kreditora važećim u trenutku prijevremene otplate,

- da je tužiteljica predmetni kredit otplatila za što joj je naplaćena naknada u iznosu od 391,48 HRK,

- da je tužiteljica u svojem iskazu navela da je s tuženikom sklopila Ugovor o kreditu koji joj je bio potreban za kupnju osobnog vozila, da se o pojedinim odredbama Ugovora o kreditu nije pregovaralo, da naknada za prijevremenu otplatu kredita nije bila niti spomenuta, a niti su joj objašnjavali parametre temeljem kojih se ta naknada obračunava, da se radilo o tipskom ugovoru jer kada je zatražila namjenski kredit za kupnju osobnog vozila i kad je nakon par dana došla u banku, čekala ju je pripremljena dokumentacija s kojom je trebala otići kod javnog bilježnika, a kako je ugovor bio unaprijed pripremljen, nije mogla utjecati na pojedine odredbe ugovora, pa tako niti na odredbu koja se odnosila na plaćanje naknade, koja je naplaćena prilikom prijevremenog zatvaranja kredita,

- da tužiteljica ima status potrošača u smislu Zakona o zaštiti potrošača važećeg u vrijeme zaključenja Ugovora, a pojam potrošača definiran je odredbom čl. 3. točka 1. Zakona o zaštiti potrošača, prema kojoj je "potrošač" fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti,

- da u konkretnom slučaju iz sadržaja Ugovora o kreditu i iskaza tužiteljice proizlazi da je korisnik kredita tužiteljica kao fizička osoba, te da Ugovor nije sklopljen u okviru trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, niti je tuženik dokazao da bi tužitelj sklopio predmetni Ugovor u okviru navedenih djelatnosti.

6. Na temelju utvrđenih činjenica i činjeničnog stanja, sud zaključuje da tužiteljica prije sklapanja Ugovora o kreditu i u vrijeme sklapanja istog, nije bila informirana o tome na što se odnosi sporna naknada o kojoj se nije pregovaralo, a niti se je o njoj moglo pregovarati.

7. Iz provedenih dokaza nedvojbeno proizlazi da se oko sporne naknade za prijevremenu otplatu kredita nije uopće pregovaralo, kako to proizlazi i iz iskaza tužiteljice, jer se radi o unaprijed formuliranoj odredbi Ugovora o kreditu (čl. 11. točka 2. Ugovora), te tužiteljica nije imala utjecaj na sadržaj te odredbe Ugovora. Po ocjeni suda, u konkretnom slučaju pregovori stranaka prije sklapanja predmetnog ugovora su se sveli samo na podatak o visini kredita, visini rate kredita i trajanju otplate kredita, pa slijedom navedenog sud prihvaća iskaz tužiteljice da joj nije bilo omogućeno da pregovara o obvezi plaćanja navedene naknade.

8. Na prethodno utvrđeno činjenično stanje valjalo je primijeniti odredbe čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača kojom je propisano: (1) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. (2) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. (3) Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. (4) Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

9. Dakle, na tuženiku je teret dokazivanja da je s tužiteljicom pojedinačno pregovarao o naknadi za prijevremenu otplatu kredita i visini te naknade. Međutim, tijekom ovog postupka tuženik to nije dokazao, već iz predmetne odredbe Ugovora o kreditu proizlazi da se radi o standardnom tipskom ugovoru koji sadrži odredbu prema kojoj je prijevremena otplata kredita moguća na pisani zahtjev Korisnika kredita, a sukladno uvjetima i Odluke o kamatama i naknadama Kreditora.

10. Prema članku 295. ZOO-a, opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva, opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove.

11. Budući da iz predmetnog Ugovora proizlazi da ga je prethodno pripremio tuženik, odnosno da se radi o tipskom ugovoru, to je očito da se o odredbama tog ugovora nije pojedinačno pregovaralo, a niti je tužiteljica mogla pojedinačno pregovarati. S obzirom da je tužiteljica na temelju odredbe članka 18. točke D) Ugovora o kreditu broj 3210743120 (kreditna partija br. 7103798253) od 6. rujna 2007. platila tuženiku naknadu u iznosu od 391,48 HRK, to je očito da je ista prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača - tužiteljice, a što znači da je nepoštena navedena odredba članka 18. točke D) Ugovora o kreditu, primjenom članka 81. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine br. 96/2003, dalje: ZZP/03) , te ništetna u smislu članka 87. stavak 1. ZZP/03.

12. Odredbom članka 59. ZZP/03 propisano je da ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju Ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a poglavito odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja Ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti.

13. Nadalje, Direktivom 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. određeno je da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke.

14. U Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C 26/13, navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

15. Slijedom navedenog, obzirom da tužiteljica kao potrošač nije bila u mogućnosti pregovarati s tuženikom u svezi naknade za prijevremenu otplatu kredita, to je očito u pitanju ništetna ugovorna odredba. Tužiteljici je trebalo na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti odredbu Ugovora kako bi mogla predvidjeti posljedice koje iz toga ugovora proizlazi, a što podrazumijeva i predmetnu odredbu ugovora o kojoj tužiteljica nije bila u poziciji pregovarati.

16.1. S tim u vezi, radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužiteljice, jer načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su svi sudionici u postupku obveznih odnosa, kao i u konkretnom slučaju, dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznih odnosa.

16.2. Nadalje, prema odredbi članka 83. ZZP/03, prilikom ocjene poštenosti ugovorne odredbe, treba imati u vidu sve okolnosti prije i prilikom sklapanja samog ugovora, ostale ugovorne odredbe te narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora, sve s obzirom na vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, pri čemu ostale ugovorne odredbe predmetnog ugovora o kreditu ukazuju na propust tuženika u postupanju u dobroj vjeri.

17.1. Sporna odredba članka 18. točke D) Ugovora o kreditu kojom je ugovoreno da Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita uz plaćanje naknade prema Odluci o Tarifi naknada za usluge Kreditora, odnosno općim uvjetima poslovanja Kreditora važećim u trenutku prijevremene otplate, ne predstavlja odredbu o predmetu ugovora i cijeni, odnosno „glavni predmet ugovora“, što rezultira time da se na tu ugovornu odredbu ne odnosi isključenje testa poštenosti iz čl. 84. ZZP/03.

17.2. Ugovaranje naknade nije protivno pozitivnim propisima, niti je to bilo u vrijeme nastanka obveznopravnog odnosa među strankama, no nametanje takve odredbe od strane trgovca, bez mogućnosti pregovaranja, gdje potrošač nema druge opcije ako želi ostvariti kredit, stvara znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača, a što znači da je takva odredba ništetna.

17.3. Takvu praksu stavljanja ovakvih odredbi u tipske ugovore i dovođenje potrošača pred svršen čin pri potpisivanju ugovora, sud smatra nepoštenom poslovnom praksom, i u konkretnom slučaju radi se o nepoštenoj odnosno ništetnoj odredbi Ugovora koja ne proizvodi pravne učinke, slijedom čega je sud našao osnovanim tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe članka 18. točke D) Ugovora o kreditu broj 3210743120 (kreditna partija br. 7103798253) od 06. rujna 2007. sklopljenog između stranaka, u dijelu koji se odnosi na naknadu i glasi: „Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita uz plaćanje naknade prema Odluci o Tarifi naknada za usluge Kreditora, odnosno općim uvjetima poslovanja Kreditora važećim u trenutku prijevremene otplate.“.

18. Stavljajući u odnos utvrđene činjenice sa citiranim odredbama Zakona o zaštiti potrošača, sud je našao utvrđenim da se tužiteljica koja je Ugovor o kreditu zaključila radi kupnje automobila, ima smatrati potrošačem u smislu odredaba čl. 3. st. 1. ZZP/03.

19.1. Sukladno odredbi čl. 327. st.1. ZOO-a, na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti, a kako odredba čl. 328. određuje da se pravo isticanja ništetnosti ne gasi, ne može doći niti do zastare (sjednica Građanskog odjela VS RH od 30. siječnja 2020. i 31. siječnja 2022.).

19.2. Posljedično, obzirom da je sud zauzeo shvaćanje da je sporna ugovorna odredba o naknadi za prijevremenu konačnu otplatu kredita prema Odluci o Tarifi naknada za usluge Kreditora, odnosno općim uvjetima poslovanja Kreditora važećim u trenutku prijevremene otplate, ništetna ugovorna odredba, tužiteljici sukladno odredbi članka 1111. ZOO pripada pravo da joj tuženik vrati ono što je na temelju takve ugovorne odredbe primio (visina kojeg iznosa među strankama nije bila sporna), sa zakonskim zateznim kamatama.

19.3. Međutim, kako tužiteljica u ovom postupku traži samo utvrđenje ništetnosti sporne odredbe, no ne i da joj tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora u ovom slučaju primio, sud temeljem čl. 2. st. 1. ZPP-a odlučuje u granicama zahtjeva postavljenih u postupku.

20. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 8. ZPP-a, usvojen je tužbeni zahtjev i odlučeno kao u izreci ove presude (toč. I. izreke).

21.1. Tuženik je prigovorio naznačenoj vrijednosti spora u tužbi, međutim kako tužbeni zahtjev glasi na utvrđenje ništetnosti, bez zahtijeva za isplatom, vrijednost spora pravilno je naznačena sukladno odredbi čl. 19. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine 118/2018, 51/2023), koja određuje da u parnicama u kojima je predmet spora utvrđivanje postojanja ili nepostojanja određenog prava ili pravnog odnosa, ili utvrđenje istinitosti ili neistinitosti neke isprave, kao vrijednost predmeta spora uzima se iznos koji je tužitelj naznačio u tužbi, ali ne manji od 1.327,22 EUR.

21.2. Obzirom da se tužbom traži samo utvrđenje ništetnom odredbe ugovora o kreditu, pravilno je naznačena vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.327,23 EUR.

22. Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 155. st. 1. istog Zakona. Kako je tužitelj uspio u cijelosti u postupku, tuženik mu je dužan naknaditi sve troškove koji su bili potrebni, a koji su izazvani vođenjem ovog postupka.

23. Slijedom navedenog, odvjetniku prema navedenoj vrijednosti predmeta spora pripada nagrada u visini od 100 bodova, a vrijednost boda prema Tbr. 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23; dalje u tekstu Tarifa) iznosi 2,00 EUR.

24.1. Tužitelj je zatražio naknadu parničnih troškova prema troškovniku priloženom u spisu , u ukupnom iznosu od 1.659,88 EUR-a (str. 162-163).

24.2. Obzirom na vrijednost predmeta spora (1.327,23 eura ) i odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika tužitelju pripada za sastavljanje tužbe 100 bodova (Tbr.7. t.1. Tarife), za zastupanje na ročištu 29. lipnja 2026. pripada mu 100 bodova (Tbr.9. t.1. u vezi s Tbr.7. t.1. Tarife), za sastavljanje podnesaka od 12. svibnja 2026. pripada mu 100 bodova (Tbr.8. t.1. u vezi s Tbr.7. t.1. Tarife), odnosno ukupno 300 bodova, što pomnoženo s 2,00 EUR, koliko iznosi vrijednost boda (Tbr.48. t.3. i Tbr.50. Tarife) daje iznos od 600,00 EUR, čemu treba dodati porez na dodanu vrijednost (25%) u iznosu od 150,00 EUR, što je ukupno 750,00 EUR.

24. 3. Opravdan i nužan trošak je i trošak pristojbi na tužbu u iznosu od 26,55 EUR (iznos koji je tužitelj i platio) te presudu u iznosu od 110,00 EUR (prema Tarifi sudskih pristojbi koja je stupila na snagu 1. lipnja 2026., Narodne novine br. 50/26) , tako da ukupan parnični trošak iznosi 886,55 EUR ( toč. II. izreke).

24.4. Tužitelju nije dosuđen trošak sastava podneska od 11. ožujka 2026. kojim obavještava sud o plaćenoj sudskoj pristojbi jer isti nije nužan i opravdan u postupku, budući je tužitelj bio u obvezi pristojbu platiti već prilikom podnošenja tužbe, a svako plaćanje se u sustavu evidentira, tako da je sud i bez podneska bio upoznat sa činjenicom plaćanja pristojbe , trošak dopisa upućenog tuženiku od 28. siječnja 2025. a koji nije nužan za postupak jer podatke od tuženika može pribaviti sud, na prijedlog tužitelja, te trošak pristupa na ročište za objavu presude jer istom nije niti pristupio (nije bilo određeno).

25. Rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru broj 31 Su-201/2026-2 od 8. travnja 2026. određen je Općinski sud u Virovitici kao drugi stvarno nadležni sud za postupanje u ovom predmetu (str. 101-102).

26.1. Temeljem odredbe čl. 11. st. 4. Zakona o sudovima (Narodne novine br. 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23, 155/23, 36/24) u tzv. delegiranim spisima strankama i njihovim punomoćnicima pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza, a odvjetnicima i pravo na naknadu troškova za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja određenih Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ako putovanje do drugog suda i natrag do mjesta ureda traje duže od tri sata.

26.2. Naknada troškova iz stavka 4. ovoga članka isplatit će se na teret državnog proračuna, u dijelu u kojem su ti troškovi veći od onih koje bi stranke imale da se postupak vodi pred mjesno nadležnim sudom (čl. 11. st. 5. Zakona o sudovima).

26.3. Punomoćnik tužitelja je postavio zahtjev za naknadu troškova izbivanja iz pisarnice, te trošak prijevoza za sebe i tužitelja (tri puta po 16,60 EUR ), a navedeni trošak prijevoza opravdava priloženim cjenikom tvrtke Čazmatrans Nova d.o.o. (str. 166-169).

26.4. Kako su tužitelj i njegov punomoćnik sudu pristupili samo na jedno ročište održano 29. lipnja 2026., pripada im naknada za troškove prijevoza samo za taj dan i to u iznosu od po 16,60 eura.

26.5. Sud nalazi da zahtjev punomoćnika tužiteljice za izbivanje iz pisarnice nije osnovan jer putovanje iz Bjelovara do Virovitice ne traje duže od tri sata, što je utvrđeno provjerom na web stranici HAK-a (https://map.hak.hr) , dok je trošak javnog prijevoza osnovan ali samo za pristup na ročište 29. lipnja 2026., budući da drugih ročišta u ovom predmetu niti nije bilo. Navedeni trošak prijevoza za punomoćnika tužitelja i za tužitelja osobno iznosi za svakog po 16,60 eura.

26.6. Time je trošak delegacije osnovan u dijelu koji se odnosi na troškove prijevoza i to u iznosu od 33,20 eura. Stoga je odlučeno kao u toč. III. izreke.

27. U odnosu na istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti od strane tuženika, sud isti smatra neosnovanim.

28. Odredbom čl. 70. st. 1. ZPP-a propisano je da ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan uz uvjet da je isti stvarno nadležan. Stavkom 3. istog članka propisano je da sporazum važi samo ako je pismeno sastavljen i ako se tiče određenog spora ili više sporova koji proistječu iz određenog pravnog odnosa te stavkom 5. da isprave o sporazumu tužitelj mora priložiti uz tužbu.

29.1. Uvidom u čl. 16. Ugovora o kreditu broj broj 3210743120 (kreditna partija br. 7103798253) od 06. rujna 2007. (str. 5-9), utvrđeno je da su stranke doista za slučaj spora ugovorile mjesnu nadležnost suda prema mjestu sjedišta kreditora, odnosno prema sjedištu njegove podružnice, ako spor proizađe iz pravnog odnosa zasnovanog poslovanjem podružnice.

29.2. Kako je tuženik stavio prigovor mjesne nenadležnosti, o mjesnoj nadležnosti potrebno je odlučiti primjenom odredaba Zakona o zaštiti potrošača – ZZP/03.

29.3. Uslijed svega naprijed navedenog i obrazloženog, ocjena je ovoga suda da je tužiteljica sklopila predmetni pravni posao kao fizička osoba na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njenom zanimanju niti poduzetničkoj djelatnosti te da je tužiteljica temeljem čl.3. st.1. ZZP/03 bila potrošač.

30. Odredbom čl. 81. ZZP/03 propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo te koja je suprotna načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača je nepoštena ugovorna odredba. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, a osobito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog ugovora trgovca. Nadalje, odredbom čl. 83. ZZP/03 propisano je da prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir priroda proizvoda ili usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji obzirom na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, a odredba čl. 87. ZZP/03 propisuje da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

31. U ovome slučaju Ugovor o kreditu sklopljen je na unaprijed formuliranom obrazcu, pa se temeljem zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke nisu pregovarale, te tužiteljica nije imala nikakav utjecaj na njegov sadržaj. Uzimajući u obzir sve okolnosti prilikom sklapanja ugovora u konkretnoj situaciji, odredba o ugovorenoj mjesnoj nadležnosti predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu s obzirom da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je sročena od strane tuženika sa svrhom da je za sve sporove iz ugovora nadležan prvostupanjski sud njegovog sjedišta, te da time ostvari pogodnosti i bitno smanjenje troškova, dok bi s druge strane nastala neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužiteljice. Stoga je takva ugovorna odredba nepoštena i temeljem čl. 87. ZZP/03 ništetna. Dakle, obzirom da se ovdje radi o sporu koji je nastao u vezi s ugovorom o kreditu, tužiteljica kao potrošač ovlaštena je pokrenuti parnični postupak i pred sudom mjesta gdje ona ima prebivalište, a to je Općinski sud u Bjelovaru.

32. Kako između stranaka nije sklopljena valjana prorogacijska klauzula u smislu čl. 70. st. 1.- 4. ZPP-a, a u ovome predmetu radi se o potrošačkom ugovoru, temeljem čl. 19.l Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 75/09, 112/2012, 143/2013, 147/2013, 9/2015, 78/2015, 102/2015 i 52/2016, dalje: ZOPK), mjesno je nadležan sud gdje potrošač ima prebivalište, a to je ovaj sud kome je predmet ustupljen u rad. Navedena odluka je sukladna i odluci Vrhovnog suda RH broj: Gr1 143/2019-2 od 11. prosinca 2019. (tako i ŽS u Puli-Pola u svojoj odluci posl.br. Gž-730/2025-2 od 13. ožujka 2025., ŽS u Osijeku u svojoj odluci posl.br. Gž 388/2025-2 od 2. listopada 2025. i ŽS u Zagrebu u svojoj odluci Gž-450/2025- 2 od 16. rujna 2025.).

33. Slijedom navedenog, odbijen je prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda, te je odlučeno kao u toč. IV. izreke.

U Virovitici 29. lipnja 2026.

Sudac:

Željka Jurić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka. Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje nadležni viši sud.

Dostaviti:

1. Punomoćnik tužiteljice – odvjetnik Predrag Kralik, Bjelovar, Ferde Rusana 4

2. Punomoćnici tuženice – Odvjetničko društvo Metelko, Knežević & Partneri d. o. o., Zagreb, Lopašićeva 6

3. Za Republiku Hrvatsku - Općinsko državno odvjetništvo u Virovitici,

Masarykova 1, Virovitica