Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

Slavonski Brod

Poslovni broj Pr-148/2023-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Mirandi Gavrić Jularić, u pravnoj stvari tužitelja ĆE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Gelo, odvjetniku u Vinkovcima, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu, Građansko -upravni odjel, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave 21. svibnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja odvjetnika Hrvoja Gelo i punomoćnice tuženika ĆEĆ, više državnoodvjetničke savjetnice - specijalistice, a presude javno objavljene dana 30. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj da tužitelju ĆE OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 1.387,62 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počev od dana 15. veljače 2021. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj da tužitelju ĆE OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade imovinske štete isplati iznos od 412,72 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počev od dana 15. rujna 2020. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

III. Tužitelj se odbija s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 3.132,72 EUR, zajedno sa zahtjevom za isplatu pripadajuće zakonske zatezne kamate na taj iznos.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 946,45 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je u vrijeme nastanka ozljede bio zaposlen kod tuženika Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, Zapovjedništvo specijalnih snaga, 1. grupa specijalnih snaga, Vojna pošta 3462 Delnice. Dana 15. rujna 2020. godine, tužitelj je prisustvovao noćnom padobranskom skoku u sklopu napredne padobranske obuke koja se provodila u bazi „Lučko“. Prilikom doskoka nastala mu je ozljeda koja se kvalificira kao kontuzija donjeg dijela leđa i zdjelice. Tuženik se očitovao Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje na okolnost ozljede tužitelja na način da je predao Prijavu o ozljedi na radu, medicinsku dokumentaciju, izjavu podnositelja, izjavu neposrednog rukovoditelja. Tuženik je potvrdio Prijavu nesretnog slučaja (nezgode) koju je tužitelj podnio Croatia osiguranje d.d.- u. Na gore opisani način tuženik se očitovao da je tužitelj u trenutku ozljede obavljao poslove koji su u opisu njegova radnog mjesta, za vrijeme redovitoga rada. Podredno, kako je ozljeda nastala kao posljedica ozljede na radu, te kako tuženik ima važeću policu osiguranja osoba od posljedica nesretnog slučaja, tužitelj se obratio CROATIA osiguranje d.d. kao osiguravatelju tuženika. Kako policom osiguranja kod CROATIA osiguranje d.d. nije pokrivena naknada štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje (fizički bolovi, strah, smanjenje opće životne aktivnosti, tuđa pomoć i njega i sl.), tužitelj se obratio Državnom odvjetništvu RH sa zahtjevom za mirno rješenje spora, koji je odbijen 17. veljače 2023. godine. Zakonom o radu propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku nadoknaditi štetu po općim propisima obveznog prava, stoga tuženik odgovara na temelju objektivne odgovornosti. Tužitelj je zadobio natučenje leđa (contusio dorsi), trpio je fizičke boli, bila mu je potrebna tuđa njega i pomoć, te mu je nastala imovinska šteta u pogledu troškova liječenja koje ne pokriva HZZO. Croatia osiguranje d.d. izvršila je tužitelju isplatu iznosa od 79,63 EUR na ime 3 dana liječenja u bolnici, za koji iznos je tužitelj već umanjio visinu tužbenog zahtjeva.

2. Tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev podneskom od 7. svibnja 2026. godine sukladno nalazu i mišljenju vještaka potražujući od tuženika ukupno 4.387,62 eura na ime neimovinske štete i 545,44 eura na ime imovinske štete.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako su tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovani. Navodi da je u vremenu od 14. rujna 2020. do 25. rujna 2020. provedena obuka održavanja sposobnosti provedbe padobranskih skokova te nastavka Napredne padobranske obuke u kojoj je sudjelovao i tužitelj. Dana 15. rujna 2020. pri doskoku padobranom tužitelj je tvrdo doskočio na tlo. Nakon doskoka samostalno je došao do hangara, gdje se požalio na bolove u kralježnici i trnce u stopalima. Iz priložene dokumentacije razvidno je da na strani tuženika Ministarstva obrane nije bilo propusta u postupanju. Padobran je bio tehnički ispravan, tužitelj osposobljen za izvođenje skokova, a zona doskoka pravilno osvijetljena crvenim svjetlima. Kako se radilo o ispunjavanju obveza iz profesionalne djelatnosti, tužitelj je bio dužan kao profesionalni vojnik postupati s povećanom pažnjom, pa se ne isključuje mogućnost tužiteljevog doprinosa nastanku štete u vidu nepažnje prilikom doskoka. Tuženik je oformio povjerenstvo koje nije utvrdilo nepravilnosti tijekom provođenja skokova, pa smatra da nema osnove za odgovornost ni po osnovi subjektivne ni objektivne odgovornosti. Ističe da se dijagnoza T91.5 ne priznaje ozljedom na radu jer je riječ o urođenoj ili stečenoj predispoziciji. Tužitelj ne dostavlja dokaze o materijalnoj šteti, a isplaćene su mu sve razlike plaća za vrijeme bolovanja.

4. Punomoćnik tužitelja je na ročištu 27. veljače 2023. naveo da se protivi odgovoru na tužbu kao pravno neutemeljenom, posebno jer je tužitelju priznata ozljeda na radu od strane HZZO-a, a osiguravatelj tuženika je isplatio odštetu. Tuženik je na istom ročištu predao potvrde o padobranskoj obuci i ocjene službe tužitelja, tvrdeći da iz njih proizlazi nepostojanje odgovornosti. Na ročištu 11. studenog 2024. punomoćnik tužitelja je pojasnio da se imovinska šteta odnosi na izmaklu dobit (dnevnice, prekovremeni rad) koju bi tužitelj ostvario da je redovno radio. Na zadnjem ročištu 21. svibnja 2026. tuženik je prigovorio uređenom tužbenom zahtjevu, ističući da je vještak prekoračio nalog suda utvrđujući strah koji tužitelj nije tražio, te da je zahtjev za strah previsoko postavljen.

5. U ovome postupku nesporno je da je tužitelj zaposlenik tuženika kao djelatna vojna osoba, da je kritičnog dana 15. rujna 2020. sudjelovao u noćnom padobranskom skoku u bazi Lučko u sklopu službene obuke, te da je tom prilikom zadobio tjelesnu ozljedu koja mu je rješenjem HZZO-a priznata kao ozljeda na radu. Sporna je odgovornost tuženika za nastalu štetu, postojanje eventualnog doprinosa tužitelja vlastitom ozljeđivanju, te visina postavljenog tužbenog zahtjeva za neimovinsku i imovinsku štetu.

6. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao isprave priložene spisu: rješenje HZZO-a od 25. studenog 2020., povijest bolesti KBC Sestre milosrdnice, otpusno pismo, izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad, prijavu o ozljedi na radu, zapovijed o provedbi obuke, potvrdu o padobranskoj obuci, ocjene za obavljanje službe tužitelja, te dopis Ministarstva obrane o isplati razlike plaće. Saslušan je tužitelj ĆE, dok su zamolbenim putem pred Općinskim sudom u Zadru saslušani svjedoci IE i FE, a pred Općinskim sudom u Puli svjedok LE. Provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku neurologu CE, čiji je pisani nalaz i mišljenje pročitan, a vještak je i usmeno saslušan na ročištu.

7. Tužitelj ĆE u svom iskazu naveo je da su taj dan vršili pripreme za noćni skok, uvježbavali doskok koji je drugačiji nego kod dnevnih jer se sila prenosi na cijelo tijelo. Skok je izveo prema uputama i zaduženi zapovjednik mu je kasnije rekao da nije uočio nepravilnosti. Pojasnio je da prilikom noćnog doskoka nije mogao vidjeti tlo jer se ne osvjetljava, što je simulacija "ubacivanja" u neprijateljsko područje. Osjetio je bol pri doskoku koji je bio tvrđi, te i danas povremeno osjeti nelagodu u leđima.

8. Svjedok IE iskazao je da se nezgode često događaju prilikom ovakvih obuka i da su noćni skokovi opasniji. Naveo je da je ĆE nakon doskoka samostalno došao do područja slaganja padobrana, ali s vidnim bolovima, te je kasnije preuzet od hitne pomoći. Istaknuo je da je obuka vojnog padobranstva jedna od najopasnijih aktivnosti u vojsci.

9. Svjedok JE naveo je da je skok proticao u redu dok ĆE nije javio da mu treba pomoć. Doskok mu je izgledao normalno, ali se ĆE kasnije žalio na bol u leđima. Napomenuo je da se ne može utvrditi propust u organizaciji jer se radilo o noćnim uvjetima i adrenalinu.

10. Svjedok LE iskazao je da se te noći izvodila napredna padobranska obuka. Vidio je tužitelja kako nepomično leži nakon skoka, na što mu je tužitelj odgovorio da ga bole leđa i da se ne može ustati. Potvrdio je da su uvjeti bili uobičajeni za takvu vrstu obuke.

11. Sud je iskaze tužitelja ĆE te svjedoka IE, FE i LE ocijenio kao istinite, uvjerljive i međusobno suglasne u bitnim dijelovima koji se odnose na dinamiku štetnog događaja. Iskaz tužitelja, u kojemu opisuje da je skok izveo prema uputama i uz primjenu uvježbane tehnike doskoka specifične za noćne uvjete, sud nalazi životno logičnim i potvrđenim iskazom zapovjednika FE koji u samoj tehnici izvođenja nije uočio nepravilnosti. Pojašnjenja o otežanim noćnim uvjetima, nedostatku vidljivosti tla radi simulacije borbenog ubacivanja i inherentnoj opasnosti takve obuke potvrđuju i iskazi svjedoka IE i FE, koji vojni padobranizam karakteriziraju kao jednu od najopasnijih vojnih aktivnosti. Navodi tužitelja o trenutnom nastanku snažnih bolova i nemogućnosti kretanja neposredno nakon tvrdog doskoka u potpunosti su suglasni s opažanjima svjedoka LE i IE, koji su tužitelja zatekli nepomičnog na tlu ili u vidnim bolovima, što dodatno korelira s medicinskom dokumentacijom o hospitalizaciji zbog parapareze. S obzirom na to da su iskazi saslušanih osoba jasni, dosljedni i u potpunosti usklađeni s nalazom medicinskog vještaka u pogledu naravi i mehanizma nastanka ozljeda, sud nije našao nikakav opravdan razlog za sumnju u njihovu vjerodostojnost.

12. Sud je izvršio uvid u rješenje HZZO-a od 25. studenog 2020. i utvrdio da je tužitelju priznata ozljeda na radu nastala 15. rujna 2020. uz dijagnozu S30.0 (kontuzija leđa). Uvidom u medicinsku dokumentaciju KBC Sestre milosrdnice utvrđeno je da je tužitelj hospitaliziran zbog prolazne parapareze (slabosti nogu) nakon doskoka padobranom. Uvidom u izvješća o privremenoj nesposobnosti utvrđeno je trajanje bolovanja do 29. siječnja 2021. Uvidom u dopis Ministarstva obrane od 11. listopada 2022. utvrđeno je da su tužitelju isplaćene razlike plaće za razdoblje bolovanja, ali su isplate obuhvatile samo razliku između pune i isplaćene plaće.

13. Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan. Odgovornost tuženika temelji se na odredbi članka 111. stavka 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23, dalje: ZR), prema kojoj poslodavac odgovara radniku za štetu nastalu na radu ili u vezi s radom po općim propisima obveznog prava. U konkretnom slučaju, tužitelj je stradao prilikom izvođenja padobranskog skoka u sklopu vojne obuke. Padobranski skokovi, po svojoj prirodi, predstavljaju opasnu djelatnost zbog povećanog rizika od ozljeđivanja koji se ne može u potpunosti otkloniti ni uz primjenu svih mjera zaštite, što potvrđuju i iskazi svjedoka da se radi o jednoj od najopasnijih vojnih aktivnosti. Prema članku 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima, za štetu od opasne djelatnosti odgovara se bez obzira na krivnju (objektivna odgovornost). Tuženik se može osloboditi odgovornosti samo ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika koju nije mogao predvidjeti, što u ovom postupku nije dokazano. Tužitelj je postupao po zapovijedi, skok je izveo na način na koji je obučen, a činjenica da se radilo o "tvrdom doskoku" u noćnim uvjetima bez osvjetljenja tla predstavlja inherentni rizik takve opasne djelatnosti za koji odgovara poslodavac.

14. U konkretnom slučaju tuženica odgovara tužitelju za nastalu štetu temeljem kriterija objektivne odgovornosti - kauzalna (uzročna) odgovornost. To je stoga što je za zasnivanje odštetne odgovornosti tuženice, kao poslodavca, dovoljna sama činjenica prouzrokovanja štete oštećeniku na radu ili u vezi s radom, dok se o krivnji odgovorne osobe ne vodi računa, budući da krivnja nije relevantna za zasnivanje ove vrste odgovornosti.

15. Opći propisi obveznog prava koji su bili na snazi u vrijeme štetnog događaja sadržani su u Zakonu o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje ZOO). Tužitelj je kritičnog dana kao djelatna vojna osoba i radnik tuženice obavljao službeni zadatak padobranskog skoka u noćnim uvjetima, koji predstavlja opasnu djelatnost jer po svojoj naravi i otežanim uvjetima izvođenja (nedostatak vidljivosti tla radi simulacije borbenih uvjeta, specifična vertikalna sila doskoka) nosi povećanu opasnost od štete koju nije moguće u potpunosti otkloniti ni uz primjenu svih mjera zaštite. U slučaju kada je uzrok štete na radu opasna djelatnost, odgovornost poslodavca ocjenjuje se prema odredbama čl. 111. st. 1. ZR u svezi s čl. 1045. st. 3. i 4. ZOO-a, te čl. 1063. i čl. 1064. ZOO-a. Za štetu od opasne djelatnosti odgovara se bez obzira na krivnju, a prema predmnjevi uzročnosti iz čl. 1063. ZOO-a, smatra se da šteta potječe od te djelatnosti osim ako se ne dokaže suprotno.

16. Zakonom o obveznim odnosima u odredbi čl. 1067. propisane su pretpostavke za oslobođenje od objektivne odgovornosti. Međutim, tuženica u ovome postupku nije dokazala da je do nastanka štetnog događaja došlo isključivom krivnjom tužitelja ili višom silom koju tuženica nije mogla predvidjeti ni izbjeći.

17. Sud nalazi neosnovanim prigovor tuženika o doprinosu tužitelja vlastitom ozljeđivanju. Iz provedenog dokaznog postupka, posebice iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka, proizlazi da je tužitelj bio vrhunski obučen i osposobljen za izvođenje padobranskih skokova, da je uredno pohađao naprednu obuku te da je i ranije, bez ikakvih propusta ili grešaka, izvršio više noćnih skokova. Činjenica da je kritične prigode došlo do „tvrđeg doskoka“ ne može se pripisati nepažnji tužitelja, već predstavlja inherentni rizik opasne djelatnosti vojnog padobranstva koji se ne može u potpunosti otkloniti. Tužitelj je detaljno pojasnio, a što su potvrdili i svjedoci, da se kod noćnih skokova simuliraju stvarni borbeni uvjeti u kojima se tlo ne osvjetljava, zbog čega padobranac u mraku ne može vidjeti podlogu niti precizno vizualno procijeniti trenutak kontakta s tlom, što izravno utječe na tehniku amortizacije sile doskoka. Budući da je i sam zapovjednik obuke FE u svom iskazu naveo kako je tužiteljev skok izgledao normalno te da u kasnijem razgovoru s tužiteljem nije isticao nikakve nepravilnosti u tehnici izvođenja, sud zaključuje da je tužitelj postupao s povećanom pažnjom prema pravilima struke. Slijedom navedenog, nastala ozljeda nije rezultat tužiteljeva propusta, već isključivo posljedica ostvarenja rizika opasne djelatnosti u otežanim uvjetima za koju, prema kriteriju objektivne odgovornosti, u cijelosti odgovara tuženik.

18. Na osnovu svega izloženog sud utvrđuje kako je nedvojbeno da je tužitelj u uzročno-posljedičnoj vezi s predmetnom ozljedom na radu ostvario pravo na naknadu neimovinske štete s osnova povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje (fizički bolovi), visina koje se štete određuje primjenom Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz 2002. godine, uvećanih za 50% sukladno obvezujućem pravnom shvaćanju VSRH iz 2020. godine. Također, tužitelj je ostvario pravo na naknadu imovinske štete s osnova troškova liječenja koje ne pokriva HZZO te troškova tuđe pomoći i njege, čija se visina i opravdanost temelje na nalazu medicinskog vještaka i važećoj sudskoj praksi.

19. Medicinsko vještačenje određeno je radi utvrđivanja karaktera ozljeda, trajanja boli te potrebe za tuđom pomoći. Vještak CE u svom zaključnom dijelu nalaza i mišljenja naveo je da je tužitelj zadobio nagnječenje donjeg dijela leđa sa tranzitornom paraparezom i posttraumatski lumbosakralni sindrom, što predstavlja laku tjelesnu ozljedu. Utvrdio je da je tužitelj trpio jake bolove 2 dana, srednje jake 14 dana i lakše 45 dana. Trpio je jaki strah u trajanju od 2 dana, srednje jaki 10 dana i lakš i 14 dana, a strahovao je od po njega mogućeg nastupa teških posljedica. Vještak je naveo da tužitelj nije pretrpio trajno smanjenje opće životne aktivnosti. Na ročištu je vještak dodatno iskazao da je tužitelju u bolnoj fazi bila potrebna tuđa njega i pomoć dva sata dnevno kroz dva tjedna, te da su mu propisani lijekovi poput brufena 600 mg i naklofena bili neophodni u liječenju.

20. Temeljem odredbe članka 1100. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO) tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu. U slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisnu od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Sud je pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade vodio računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Uvažavajući Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete ovaj sud je na ime dosuđene neimovinske i imovinske štete (isključujući zahtjev za strah) dosudio iznos od ukupno 1.933,06 EUR.

21. Prema nalazu i mišljenju vještaka CE, a koji nalaz i mišljenje sudskog vještaka sud ocjenjuje stručnim i nepristranim i isti u cijelosti prihvaća, tužitelj je zbog štetnog događaja u kojem je sudjelovao trpio fizičke bolove jakog intenziteta kroz 2 dana, srednjeg intenziteta kroz 14 dana i lakog intenziteta kroz 45 dana. Uvažavajući Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete, ovaj sud smatra da tužitelj po tom vidu nematerijalne štete ima pravo na ukupan iznos od 1.387,62 EUR, koliko je tužitelj i potraživao u konačno uređenom tužbenom zahtjevu za ovaj vid štete.

22. U odnosu na zahtjev za naknadu imovinske (materijalne) štete, koji je tužitelj konačno postavio u iznosu od 545,44 EUR, sud isti nalazi djelomično osnovanim u ukupnom iznosu od 412,72 EUR, dok je u preostalom dijelu zahtjev odbio. Ovaj dosuđeni iznos obuhvaća dvije stavke:

1) Tuđa pomoć i njega (280,00 EUR) Prema nalazu i mišljenju vještaka neurolog CE, tužitelju je u fazi neposredno nakon ozljeđivanja bila prijeko potrebna tuđa njega i pomoć u trajanju od dva sata dnevno kroz dva tjedna (ukupno 14 dana). Vještak je pojasnio da su u tom razdoblju bolovi bili jakog i srednjeg intenziteta, što je tužitelja značajno ograničavalo u kretanju. Navedeno je potvrđeno i iskazom tužitelja koji je naveo da se nakon hospitalizacije zbog parapareze nije mogao samostalno ustati iz kreveta te mu je supruga morala pomagati kod svih osnovnih životnih potreba, uključujući osobnu higijenu, odijevanje i pripremu hrane. Sud je ocijenio da je zatraženi iznos od 10,00 EUR po satu (ukupno 28 radnih sati) primjeren i pravičan, uvažavajući težinu ozljede leđa i zdjelice (S30.0) te hospitalizaciju tužitelja. 2) Troškovi liječenja koje ne pokriva HZZO (132,72 EUR): Tužitelj je ovaj dio zahtjeva dokazao upućivanjem na potrebnu medikamentoznu terapiju i gelove. Vještak dr. CE je u svom dopunskom iskazu potvrdio da su tužitelju za sanaciju ozljede bili neophodni lijekovi poput Brufena od 600 mg, Naklofena, Lupoceta i lokalnih analgetskih flastera (Itami naljepak), koji se u ljekarnama plaćaju i nisu dijetetski proizvodi. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je na dodatne tablete i gelove koje mu je preporučila fizijatrica potrošio najmanje 200,00 EUR, pojašnjavajući da mu lijekovi koje je dobivao na recept nisu bili dostatni. Iako tužitelj zbog proteka vremena od četiri godine ne posjeduje sve račune, sud mu je, primjenom odredbe članka 223. ZPP-a o slobodnoj ocjeni, priznao zatraženi iznos od 132,72 EUR kao realan i opravdan, budući da je manji od stvarno iskazanog troška, a vještak je potvrdio nužnost takvog liječenja.

23. U pogledu dijela zahtjeva za trošak odvjetnika u predparničnom postupku (132,72 EUR), sud je isti odbio. Naime, trošak sastava izvansudskog odštetnog zahtjeva upućenog osiguravatelju tužitelju je već priznat i dosuđen u okviru troškova postupka sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Takav izdatak predstavlja trošak nastao radi svrhovitog vođenja spora te se ne može smatrati samostalnim vidom imovinske štete u smislu Zakona o obveznim odnosima, jer se radi o procesnom trošku koji se nadoknađuje prema uspjehu u parnici, a ne o materijalnom gubitku koji bi bio neposredna posljedica samog štetnog događaja.

24. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje naknadu neimovinske štete s osnova pretrpljenog straha u iznosu od 3.000,00 EUR, sud je isti odbio kao neosnovan. Naime, uvidom u prvobitnu tužbu od 16. studenoga 2023. godine, utvrđeno je da tužitelj u postavljenom tužbenom zahtjevu (petitumu) uopće nije zatražio naknadu za strah, već je neimovinsku štetu specificirao isključivo kroz naknadu za jaki, srednji i laki fizički bol. Stavka strah prvi se put pojavljuje tek u podnesku od 7. svibnja 2026. godine, kojim je tužitelj konačno uredio tužbeni zahtjev nakon provedenog vještačenja. Tuženik se na ročištu održanom 21. svibnja 2026. godine izričito protivio takvom uređenju tužbenog zahtjeva, ističući prigovor preinake jer tužitelj naknadu za strah nije tražio u tužbi, a vještak je utvrđivanjem intenziteta straha prekoračio nalog suda. Budući da tuženik nije pristao na ovu preinaku tužbe, a tužitelj je naknadu za ovaj vid štete mogao i morao zatražiti već u samoj tužbi na temelju vlastitog saznanja o pretrpljenom strahu u trenutku štetnog događaja, sud nalazi da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za naknadno uvrštavanje ovog zahtjeva, slijedom čega je isti valjalo odbiti.

25. Odluka o kamatama temelji se na članku 29. i 1103. ZOO -a, prema kojima zatezna kamata na neimovinsku štetu teče od dana podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, a na imovinsku štetu od dana nastanka štete. Slijedom navedenog, kamata je dosuđena od 15. veljače 2021. za neimovinsku štetu (dan podnošenja zahtjeva osiguranju) te od 15. rujna 2020. za imovinsku štetu (dan štetnog događaja).

26. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 2. Zakona o parničnom postupku. Sukladno navedenoj odredbi, budući da su stranke djelomično uspjele u parnici, sud je pri odlučivanju o troškovima uzeo u obzir uspjeh stranaka u odnosu na osnovu i visinu zahtjeva. U ovom postupku sud je utvrdio da je tužitelj u cijelosti uspio u dokazivanju osnove tužbenog zahtjeva (objektivna odgovornost tuženika za štetu nastalu iz opasne djelatnosti), što se priznaje kao 100% uspjeha po osnovi. U pogledu visine zahtjeva, tužitelj je uspio s iznosom od 1.800,34 EUR (1.387,62 EUR neimovinske i 412,72 EUR imovinske štete) u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev od 4.933,06 EUR. S preostalim dijelom zahtjeva u iznosu od 3.132,72 EUR (što obuhvaća odbijeni zahtjev za strah i trošak odvjetnika kao vid štete), tužitelj je odbijen. Ovakav uspjeh po visini iznosi 36,50%. Slijedom navedenog, tužitelj je ukupno ostvario 136,50 bodova uspjeha (100 osnova + 36,50 visina), dok je tuženik uspio u preostalih 63,50 bodova (0 osnova + 63,50 visina). Stavljanjem tih iznosa u omjer (136,50 : 63,50), proizlazi da je tužitelj u parnici uspio sa 68,25%, a tuženik s 31,75% uspjeha. Primjenom načela razmjernog uspjeha, od postotka tužitelja (68,25%) oduzima se postotak tuženika (31,75%), što rezultira obvezom tuženika da tužitelju naknadi 36,50% zajedničkih parničnih troškova.

27. Sud je sukladno članku 155. ZPP-a tužitelju priznao troškove koji su bili potrebni za svrhovito vođenje parnice prema vrijednosti predmeta spora od 4.933,06 EUR i važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika:sastav izvansudskog odštetnog zahtjeva (Tbr. 32. toč. 1. Tarife) u iznosu od 132,72 EUR, sastav zahtjeva za mirno rješenje spora (Tbr. 32. toč. 1. Tarife) u iznosu od 199,08 EUR, sastav tužbe (Tbr. 7. toč. 1. Tarife) u iznosu od 199,08 EUR, zastupanje na četiri ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari (27. veljače 2024., 2. rujna 2024., 11. studenog 2024. i 21. svibnja 2026.) u iznosu od po 200,00 EUR, što je ukupno 800,00 EUR, sastav obrazloženog podneska od 7. svibnja 2026. (Tbr. 8. toč. 1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR, sastav podneska od 9. studenog 2025. (Tbr. 8. toč. 4. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR. Ukupna nagrada za rad odvjetnika iznosi 1.580,88 EUR, što uvećano za PDV od 25% u iznosu od 395,22 EUR čini 1.976,10 EUR. Primjenom utvrđenog neto uspjeha od 36,50% na ovaj iznos, tužitelju pripada 721,28 EUR. Vezano uz troškove vještačenja, a s obzirom na to da je medicinsko vještačenje bilo nužno za utvrđivanje same osnove odgovornosti (u kojoj je tužitelj uspio 100%) i visine štete, sud je tužitelju priznao trošak predujma za vještačenje u punom iznosu od 225,17 EUR. Slijedom navedenog, ukupni parnični trošak koji je tuženik dužan naknaditi tužitelju iznosi 946,45 EUR (721,28 EUR + 225,17 EUR). Na ovaj iznos teku zakonske zatezne kamate od dana donošenja presude do isplate, sukladno članku 151. stavku 4. ZPP-a

28. Slijedom svega naprijed izloženog, odlučeno je kao u izreci presude.

Slavonski Brod,30. lipnja 2026.

Sutkinja

Miranda Gavrić Jularić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od petnaest dana od dana objave presude, putem ovog suda, pismeno u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelj po punomoćniku

2. Tuženik po punomoćniku