1                  Poslovni broj 2 Kž-5/2024-5

 

 

                                

             REPUBLIKA HRVATSKA                                                                                                 

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

        Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj 2 Kž-5/2024-5

 

             

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mile Solde predsjednika vijeća, Slavena Vidmara i Mirka Svirčevića, članova vijeća, uz sudjelovanje Biljane Boček, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog S. j. zbog kaznenog djela iz članka 149. stavak 2. i 1. Kaznenog zakona (»Narodne novine«, br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., dalje KZ/11.), odlučujući o žalbi privatnih tužitelja M. M. L. M. i V. M. svi po opunomoćeniku P. B. protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-683/2019-17 od 19. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj 18. siječnja 2024.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba privatnih tužitelja M. M., L. M. i V. M. kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Splitu na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. 80/22, dalje u tekstu: ZKP/08), oslobodio je od optužbe okrivljenog S. J. zbog kaznenog djela protiv časti i ugleda - klevetom – iz članka 149. stavku 2. i 1. KZ/11.

 

1.1. Na temelju članka 149. stavak 3. ZKP/08. privatni tužitelji M. M., L. M. i V. M. dužni su solidarno naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 132,72 (stotridestdvaeuraisedamdesetdvacenta) EUR-a / 1.000,00 (tisuću) kuna, koji iznos predstavlja paušalni trošak postupka, te nužne izdatke okrivljenika i nagradu njegovog branitelja.

 

2. Protiv prvostupanjske presude, žalbu je podnijeli privatni tužitelj M. M., L. M. i V. M., svi po opunomoćeniku P. B. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o troškovima postupka s prijedlogom da se prvostupanjski sud preinači na način da se donese presuda kojom se optužba odbija, a troškovi postupka padnu na teret proračunskih sredstava.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen. 

 

4. Žalba nije osnovana.

 

O žalbi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona

 

5. Iako privatni tužitelj kao žalbenu osnovu navode bitnu povredu odredaba kaznenog postupka i povredu kaznenog zakona on navodi da one proizlaze iz pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja pa će ih ovaj sud će na njih odgovoriti u dijelu o žalbi zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Nastavno, ovaj sud je ispitao presudu po službenoj dužnosti sukladno članku 476. stavka 1. ZKP/08. i nije našao povreda odredaba kaznenog postupka i povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika na koje pazi po službenoj dužnosti.

 

O žalbi zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja

 

6. Nisu u pravu privatni tužitelji kada u žalbi tvrde da je prvostupanjski sud propustio utvrditi da je okrivljenik počinio kazneno djelo klevete na štetu privatnih tužitelja, jer da kaznena prijava osim činjenica sadrži i kako se kaže u žalbi i „grube vrijednosne sudove okrivljenika o privatnim tužiteljima koji u velikoj mjeri nadilaze opravdan interes građana da prijavljuju postojanje osnovan sumnje u počinjenje kaznenih djela. Nikoga ništa ne opravdava i ne daje mu za pravo da prilikom prijavljivanja događaja prijavljenu osobu na grubi način stigmatizira.“

 

6.1. Suprotno tvrdnji žalbe, prvostupanjski sud argumentirano pod točkom 11. obrazloženja navodi da su bitna obilježje kaznenog djela klevete iznošenje neistinitih činjenica koji mogu šteti časti i ugledu i da počinitelj zna da su neistinite, te nastavno u točki 13. obrazloženja da je okrivljeni S. J. svoje tvrdnje iz kaznene prijave temeljio na dokumentaciji iz postupka likvidacije K. u. B.-M. i izvješća H. n. b. iz 2015, te da je okrivljenik smatrao da su one istinite i točne. Nadalje, da okrivljenik nije imao namjeru klevetanja privatnih tužitelja opravdano prvostupanjski sud utvrđuje i iz iskaza samih privatnih tužitelja  (točka 16.) gdje se navodi da su drugi nezadovoljni štediše istupali u javnosti vezano za poslovanje K. un. B.-M., ali da okrivljenik nije istupao. To je i za ovaj drugostupanjski sud opravdano utvrđenje prvostupanjskog suda, da podnošenje kaznene prijave okrivljenika nije izraz njegove volje za iznošenjem neistinitih činjenica za privatne tužitelje što može štetiti njihovom ugledu i časti, nego da je to okrivljenikova želja za utvrđenjem istine u zakonom predviđenom postupku, konkretno pred Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu.

 

6.2. Potpuno je neprihvatljiva teza privatnih tužitelja, da bi kako su oni rekli „grubi vrijednosni sudovi“ mogli značiti ostvarenje bitnih obilježja kaznenog djela klevete, već kako je rečeno bitno obilježje kaznenog djela klevete je iznošenje neistine, za koju počinitelj zna da je neistina i da se upravo iznošenjem te neistine želi naštetiti časti i ugledu oštećenika. Iz navedenog neprihvatljiva je teza privatnih tužitelja da je okrivljenik imao namjeru klevetanja privatnih tužitelja, jer da je i on osobno ulagao kao i druge štediše novac u K. un.

 

6.3. Tako je stav i ovog drugostupanjskog suda da podnošenje anonimne kaznene prijave Županijskom državnom odvjetništvu utemeljeno na dokumentaciji iz postupka likvidacije i izvješća H.., bez obzira nalazili se u kaznenoj prijavi i kako kažu privatni tužitelji grubi vrijednosni sudovi ne znači da je okrivljenik znao da za privatne tužitelje iznosi nešto neistinito, već je opravdano po prvostupanjskom sud okrivljenik inicirao zakonit postupak radi utvrđenja istine. Zbog navedenog prvostupanjski sud je posve argumentirano utvrdio da nije dokazano da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje se tereti i na temelju članka 453. točka 3. ZKP/08. okrivljenika oslobodio ga od optužbe.

 

7. Nadalje privatni tužitelji u žalbi tvrde da je prvostupanjski sud propustio utvrditi zastaru kaznenog postupka obzirom da se okrivljenik tereti da je počinio kazneno djelo „…neutvrđenog dana tijekom 2017…“, pa to znači da ga je mogao počiniti i 1. siječnja 2017. te  da je u vrijeme donošenja presude nastupila zastara kaznenog postupka, a što je prvostupanjski sud propustio utvrditi po službenoj dužnosti i donijeti presudu kojom se optužba odbija, jer po članku 3. stavku 2. ZKP/08. svaku dvojbu o postojanju činjenica o kojima ovisi primjena kaznenog zakona mora se riješiti na način povoljniji za okrivljenika.

 

7.1. Stav je ovog drugostupanjskog suda da je navedena tvrdnja točna da je prvostupanjski sud mogao utvrditi da je nastupila zastara kaznenog progona jer za kazneno djelo klevete iz članka 149. stavak 2. i 1. KZ/11. zapriječena je novčana kazna do petsto dnevnih dohodaka, pa zastara kaznenog progona na temelju članka 81. stavak 1. alineja 6. KZ/11. nastupa protekom 6 godina, tj. na dan i prije 19. rujna 2017, ali da činjenična tvrdnja „…neutvrđenog dana tijekom 2017…“, ostavlja mogućnost da zastara nije nastupila jer se okrivljenik tereti za kazneno djelo poslije 19. rujna 2017., sve cijeneći i članka 81. stavak 3. KZ/11. da donošenje prvostupanjske presude produljuje rok zastare za dvije godine.

 

7.2. Cijeneći navedeno pred ovaj drugostupanjski sud postavio se zadatak primjene članka 3. stavak 2. KZ/11. koji kaže da „Dvojbu o postojanju činjenica koje tvore obilježja kaznenog djela ili o kojima ovisi primjena kaznenog zakona sud rješava presudom na način koji je povoljniji za okrivljenika.“ Tako se pred ovaj sud postavilo pitanje je li povoljnija presuda za okrivljenika oslobađajuća ili odbijajuća i zaključio je da je povoljnija oslobađajuća jer je u istoj meritorno odlučeno kako nije dokazano da bi okrivljenik počinio kazneno djelo što znači da se ne može ni ubuduće npr. U postupku naknade štete, dokazivati suprotno. I ovdje je neprihvatljiva teza privatnog tužitelja da sud donese ili osuđujuću presudu, ili odbijajuću zbog zastare, a  oslobađajuća je neprihvatljiva. Upravo je smisao pravnog pravila iz članka 3. stavka 2. ZKP/08. da u slučaju dvojbe o postojanju činjenica koje tvore obilježja kaznenog djela ili o kojima ovisi primjena kaznenog zakona sud donese presudu koja je povoljnija za okrivljenika i donošenjem oslobađajuće presude tako je i odlučeno.

 

O žalbi zbog odluke o troškovima postupka

 

8. Neosnovano privatni tužitelji tvrde da je pogrešno prvostupanjski sud odlučio o trošku jer prema članku 149. stavak 3. ZKP/08. privatni tužitelj obvezan je naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ovog Zakona, nužne izdatke okrivljenika te nužne izdatke i nagradu njegova branitelja ako je postupak završen presudom kojom se okrivljenik oslobađa optužbe, pa je prvostupanjski sud obvezujući privatni tužitelje. M. M., L. M. i V. M. solidarno naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 132,72 EUR-a / 1.000,00 kuna, koji iznos predstavlja paušalni trošak postupka, te nužne izdatke okrivljenika i nagradu njegovog branitelja, je odluka u skladu s navedenim.. 

 

9. Kako je sud našao da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, na temelju članka 482. ZKP/08. ovom presudom je odbio žalbu privatnih tužitelja M. M., L. M. i V. M. kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

 

Slavonski Brod, 18. siječnja 2023.  

 

 

                                                                                                                    Predsjednik vijeća

 

                                                                                              Mile Soldo