Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-806/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara, u pravnoj stvari tužitelja MEPA STAN d.o.o. Zagreb, Ulica Ivane Brlić - Mažuranić 31, OIB: 39777918920, zastupano po Larisi Silviji Marić odvjetnici iz Marić Stajčić & Perkov Odvjetničko društvo j.t.d. sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika MA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Luki Vukšiću, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-1497/2023-12 od 2. ožujka 2026., 30. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-1497/2023-12 od 2. ožujka 2026.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi poslovni broj Ovrv-23/2021 javne bilježnice Danijele Božić od 2. travnja 2024. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 283,62 eura sa zateznom kamatom po stopi i s tijekom kako je pobliže navedeno u izreci te presude.

2. U točki II izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 194,14 eura sa zateznom kamatom po stopi i s tijekom kako je pobliže navedeno u izreci te presude.

3. Protiv te presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

4. Bitnu povredu iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) nalazi u tome što je sud prvog stupnja presudu utemeljio na zapisniku sačinjenom u predmetu Povrv-2672/2021 pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu koji dokaz je u ovaj spis dostavljen nakon prekluzivnog roka propisano odredbom članka 461.a stavak 6. – 11. ZPP-a. Osim navedenog, tuženik navodi da predmetni zapisnik nema nikakvu dokaznu snagu iz razloga što parnični postupak u kojem je sačinjen (Povro- 2672/2021 pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu) uopće nije okončan. Jednako tako da je sud prvog stupnja pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje jer nije nedvojbeno utvrdio koristi li se sporni predmetni stan kao sjedište trgovačkog društva (koju činjenicu je utvrdio temeljem nedopuštenog raspolaganja tužitelja), te ako se koristi u kojem opsegu, budući da isto izravno utječe na visinu tužbenog zahtjeva pa je samim time počinjena i bitna povreda.

5. Predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da se platni nalog ukine u cijelosti te da se obveže tužitelja da tuženiku naknadi trošak. Traži trošak sastava žalbe prema troškovniku specificiranom u žalbi.

6. Odgovor na žalbu nije podnesen.

7. Žalba nije osnovana.

8. Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda tuženika, valja istaknuti da predmetni spor je spor male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavak 1. ZPP- a, jer novčano potraživanje tužitelja ne prelazi iznos od 1.320,00 eura.

9. Prema odredbi članka 467. stavak 1. ZPP-a prvostupanjska presuda kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba paničnog postupka iz članka 354. stavak 2., osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a.

10. Prvostupanjskom presudom kojom se završava spor u postupku sporovima male vrijednosti nije dopušteno pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

11. Tuženik u žalbi ističe da je tužitelj zapisnik sačinjen u predmetu istog suda broj Povrv-2672/2012, dostavio nakon proteka roka propisanom odredbom članka 461. a stavak 6.-11. ZPP-a.

12. Takvim žalbenim navodima tuženik sadržajno ističe bitnu povredu iz odredbe članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 461.a stavak 3. ZPP-a u vezi s člankom 467. ZPP-a. Međutim kako je već ranije navedeno presuda u sporu male vrijednosti ne može se pobijati zbog bitne povrede iz odredbe članka 354. stavak 1. ZPP-a, tako da ni žalbeni navod tuženika koji sadržajno ukazuje na bitnu povredu iz odredbe članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 461.a stavak 3. ZPP-a i člankom 467. stavak 1. ZPP- a odnosno kojima ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje ne mogu biti predmet razmatranja u ovom žalbenom postupku.

13. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 4. ZPP-a jer sud nije protivno prisilnim propisima svoju odluku utemeljio na nedopuštenim raspolaganjima stranaka. Naime, značenje nedopuštenog raspolaganja stranaka u smislu odredbe iz članka 3. stavak 3. ZPP-a imaju dispozitivne procesno-pravne radnje stranaka iz stavka 2. tog članka (priznanje tužbenog zahtjeva, odricanja od tužbenog zahtjeva, sudska nagodba) poduzete radi ostvarenja svrhe koja je u suprotnosti sa prisilnim propisima i pravilima javnog morala. Tuženik u žalbi ne navodi niti jednu procesnu dispoziciju koja bi bila u suprotnosti s odredbom članka 3. stavak 3. ZPP-a, već tvrdi da je presuda utemeljena na dokazu koji je dostavljen nakon proteka roka propisano odredbom članka 461.a stavak 6. -11. ZPP-a, smatrajući da bi to bilo obuhvaćeno odredbom članka 354. stavak 2. točka 4. ZPP-a. Prema tome tuženik temelji taj žalbeni razlog na pogrešnom tumačenju navedene odredbe ZPP-a, pa taj prigovor nije osnovan.

13.a Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih povreda.

14. U provedenom postupku je utvrđeno:

- da je tuženik vlasnik nekretnine opisane kao [serijski broj]. suvlasnički dio: 82/9988 ETAŽNO VLASNIŠTVO ([serijski broj]), koja u naravni čini stambena zgrada u [adresa]. trosobni stan na [adresa] tlocrtne površine 82,14 m[2] i spremište SC1 u prizemlju tlocrtne površine 2,69 m[2] , sve ukupno površine 84,83 m u nacrtima označenim oznakom 12.5,

- da je tuženik obveznik plaćanja pričuve za taj stan koja je djelomično i plaćena,

- da je između istih stranaka, ovdje tužitelja i tuženika vodi pred istim prvostupanjskim sudom postupak pod poslovnim brojem P-2672/2021 također radi plaćanja pričuve,

- da je čitanjem zapisnika o očevidu iz predmeta istog suda poslovni broj Povrv- 2672/2021 održanog dana 23. veljače 2023. u [adresa], utvrđeno da se na parlafonu, lijevo od ulaza u zgradu na predmetnoj adresi ne nalazi pločica za zvono s prezimenom tuženika, već da se na jednom od zvona na pločici nalazi naziv "GECKO" d.o.o., da nakon ulaza u zgradu, u zajedničkom hodniku u prizemlju na jednom od poštanskih sandučića nalazi se prezime "MA" te se na istom sandučiću nalazi naziv "GECKO",

- da je čitanjem navedenog zapisnika o očevidu utvrđeno da se predmetni stan nalazi na [adresa], prvi desno, gledano od stubišta, da je zaposlenik društva GECKO d.o.o. SA otključao vrata predmetnog stana, a koji se sastoji od predsoblja, tri sobe, kupaonice s WC-om, manjem WC-a te lođe, da se predmetni stan ne doima kao da u njemu netko stanuje, a punomoćnik tuženika je izjavio da se predmetni stan ne koristi za stanovanje te da se osim prostorije sobe koja je uređena kao uredski prostor preostali dio predmetnog stana koristi za odlaganje osobnih stvari tuženika,

- da je u zapisniku o očevidu jasno navedena adresa gdje je očevid obavljen,

- da je tuženik mogao, ako sjedište predmetnih trgovačkih društava nisu u navedenom stanu jasno reći gdje su, što nije učinio.

15. Na temelju takvih utvrđenih činjeničnih stanja prvostupanjski sud je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika kojim je tuženik obvezan platiti tužitelju osnove pričuve i iznos od 283,63 eura sa pripadajući zateznim kamatama i troškovima ovršnog i parničnog postupka, pri čemu utvrđuje da je tuženik vlasnik stana koji se ne koristi za osobne, već za poslovne svrhe, te da je tako tuženik obveznik plaćanja zajedničke pričuve iz koje osnove za utuženo razdoblje ostao dužan iznos od 283,63 eura koji nije platio, pa je temeljem odredbe članka 89. stavak 2. i 90. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje ZV) i članka 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO) obvezao tuženika na plaćanje navedenog iznosa.

16. Pri tom sud prvog stupnja otklonio je istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Naime prvostupanjski sud je utvrdio da prema međuvlasničkom ugovoru tužitelj kao upravitelj, upravlja nekretninom i zajedničkom pričuvom kao zastupnik suvlasnika te je ovlašten voditi u ime svih suvlasnika nekretnine postupke pred sudom ili drugim tijelima vlasti. Pri tome se poziva na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-3671/2003 od 28. lipnja 2006. u kojoj je zauzet stav da je upravitelj zgrade aktivno legitimiran u ovakvim slučajevima odnosno da je upravitelj zgrade imenovan ugovorom ovlašten ex lege pokretati sudske postupke u ime i na račun suvlasnika zgrade radi naplate zajedničke pričuve od suvlasnika koji tu pričuvu ne plaća.

17. Na utvrđeno činjenično stanje pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kad je obvezao tuženika na plaćanje navedenog iznosa.

18. Odredbom članka 85. ZV-a regulirano je pitanje uprave svih suvlasnika, a prema stavku 1. te odredbe cijelom nekretninom na kojoj je na jednom ili više suvlasničkih dijelova osnovano vlasništvo određenoga posebnog dijela upravljaju suvlasnici po općim pravilima o upravljanju suvlasničkom stvari, ako ovim Zakonom nije što drugo određeno, a prema stavku 4. te odredbe suvlasnici donose u pisanom obliku odluke o poduzimanju poslova redovite uprave i izvanrednih poslova, s tim da međusobne odnose mogu odrediti pisanim sporazumom (međuvlasnički ugovor).

19. Odredbom članka 89. ZV-a propisano je da troškove za održavanje i za poboljšavanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno . ( stavak 1.) Doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici. ( stavak.2. ) Suvlasnici mogu odrediti drukčiji ključ raspodjele troškova i doprinosa zajedničkoj pričuvi nego u stavku 1. i 2. ovoga članka, i to:

– odlukom većine suvlasničkih dijelova, kad je riječ o troškovima za održavanje onih uređaja nekretnine koji nisu u podjednakom omjeru korisni svim suvlasnicima, kao što su troškovi za dizalo, centralno grijanje i dr., ako takvu odluku opravdavaju različite mogućnosti pojedinih suvlasnika da te uređaje rabe i nemogućnost utvrđivanja stvarnoga potroška svakoga pojedinoga suvlasnika,

– suglasnom odlukom svih suvlasnika, u pisanom obliku, glede svih ostalih troškova za održavanje i poboljšavanje nekretnine te doprinosa zajedničkoj pričuvi.( stavak 3. )

20. Zajednička pričuva regulirana je odredbom članka 90. ZV-a, a prema stavku 1. te odredbe zajednička pričuva iz članka 85. stavka 2. toga Zakona je namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova, a nju, prema stavku 2. te odredbe tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova, odnosno odluke koju je na zahtjev nekoga suvlasnika donio sud s obzirom na predvidive troškove i uzimajući u obzir imovinsko stanje svih suvlasnika, dok prema stavku 3. te odredbe zajedničkom pričuvom upravljaju suvlasnici, odnosno upravitelj nekretnine kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojega suvlasnika, uloženom na način da donosi plodove.

21. Prema odredbi članka 375. stavak 1. ZV-a uzajamni odnosi suvlasnika u svezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju se ugovorom koji mora biti sklopljen u pisanom obliku (međuvlasnički ugovor), a taj Ugovor, prema stavku 2. citirane odredbe sadrži osobito, između ostalog i uvjete i način upravljanja nekretninom, kao i uvjete i način prikupljanja i raspolaganja sredstvima zajedničke pričuve, te uvjete i način korištenja zajedničkih prostorija, te uređaja i zemljišta koje pripada određenoj nekretnini.

22. Prema odredbi članka 375. stavak 3. ZV-a odluke koje proizlaze iz međuvlasničkog ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine, a prema stavku 4. odredbe međuvlasničkoga ugovora imaju učinak i prema suvlasniku koji je to pravo stekao nakon sklapanja međuvlasničkoga ugovora.

23. Iz navedenih odredbi proizlazi da suvlasnici jedne nekretnine koje su ujedno i vlasnici posebnih dijelova te nekretnine svoje međusobne odnose mogu, odnosno moraju urediti pisanim sporazumom (međuvlasničkim ugovorom), te su dužni formirati zajednički pričuvu propisanu odredbom članka 85. ZV-a, koja je namjenski i vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, a namijenjena je za pokriće troškova održavanja i poboljšanja nekretnine te otplaćivanja zajma za pokriće tih troškova, a nju tvore novčani doprinosi koji su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova odnosno odluke koja je na zahtjev nekog suvlasnika donio sud s obzirom na predvidive troškove i uzimajući u obzir imovinsko stanje svih suvlasnika.

24. Iz navedenih odredbi, nadalje proizlazi da odluke koje proizlaze iz međuvlasničkog ugovora obvezuju sve suvlasnike, ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine.

25. Primjenjujući navedene odredbe na konkretan slučaj tuženikov posebni dio neodvojivo povezano čini sastavni dio te nekretnine pa je dužan plaćati zajedničku pričuvu.

26. Imajući u vidu da je odredbom članka 12. Međuvlasničkog ugovora sklopljenog između suvlasnika zgrade u [adresa] dana 24. rujna 2007., određen koeficijent koji se primjenjuje na obračun razdiobe troškova a sve ovisno o namjeni pojedinog prostora, pa je tako određen koeficijent za poslovni prostor, 1,25, te da je tuženik vlasnik posebnog dijela zgrade koji koristi kao poslovni prostor, pravilno je sud prvog stupnja obvezao tuženika na plaćanje utuženog iznosa.

27. Što se tiče visine tužbenog zahtjeva tuženik tijekom postupka nije posebno osporio visinu odnosno izračun pričuve koju tužitelj potražuje.

28. Žalbeni navodi tuženika kojim pokušava dovesti u sumnju pravilnost zaključka suda prvog stupnja o korištenju predmetne nekretnine kao poslovnog prostora, predstavlja pokušaj pobijanja prvostupanjske presude iz razloga pogrešno i nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja. No žalba se ne može podnijeti iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kako je to već naprijed navedeno. Stoga ti žalbeni navodi nisu uzeti u razmatranje.

29. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi a kako je odlučeno u izreci ove presude pozivom na odredbu iz članka 368. stavak 1. ZPP-a.

U Rijeci, 30. lipnja 2026.

Sutkinja

Helena Vlahov Kozomara