REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-633/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Jagoda Crnokrak, u pravnoj stvari tužitelja ALLIANZ HRVATSKA d.d., OIB 23759810849, Zagreb, Heinzelova 70, kojeg zastupa punomoćnik Alan-Stjepko Sorić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika LOVAČKA UDRUGA „SRNJAK“ LUPOGLAV, OIB 80348464790, Lupoglav, Lupoglav 17, kojeg zastupa punomoćnik Massimo Činić, odvjetnik u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika EUROHERC osiguranje d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik Antonio Šćulac, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate iznosa od 596,64 EUR, odlučujući o žalbama tuženika i umješača na strani tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-185/2024-44 od 6. studenoga 2025., 30. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se kao neosnovane žalbe tuženika i umješača na strani tuženika i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P -185/2024-44 od 6. studenoga 2025. u pobijanim točkama I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je točkom I. izreke naloženo tuženiku, Lovačkoj udruzi „Srnjak“ Lupoglav iz Lupoglava, isplatiti tužitelju iznos od 594,64 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 1. svibnja 2022. do isplate po stopi koja se određuje na ostale odnose u roku od 15 dana, a točkom II. izreke je tuženiku naloženo tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.649,54 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 6. studenoga 2025. do isplate po istoj stopi također u roku od 15 dana.

2. Sud je ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev kojeg tužitelj podnosi na temelju ovlaštenja iz članka 963. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO), kao osiguratelj koji je vlasniku oštećenog osobnog vozila registarske oznake [registarska oznaka] isplatio štetu nastalu uslijed naleta na divlju svinju 24. travnja 2022. oko 21.15 sati na državnoj cesti DC 500 Vranja -Šušnjevica Vozilići u smjeru Vozilići. Ocijenjen je neosnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije, a to s obzirom na činjenicu da se šteta dogodila na području za koju je odgovoran tuženik kao lovoovlaštenik, što je sud utvrdio iz iskaza saslušanih svjedoka. Sud se pozvao na odredbe Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj: 99/18, 32/19 i 32/20; u daljnjem tekstu: Zakon o lovstvu) te na odredbe Zakona o obveznim odnosima o objektivnoj odgovornosti za štetu, dakle na odredbu članka 1063. ZOO-a. Na temelju provedenog vještačenja po vještaku prometne struke utvrđeno je da nema odgovornosti vozača za nastanak štetnog događaja, slijedom čega je u smislu odredbe članka 1063. do 1067. ZOO-a presuđeno kako je navedeno. Odluka o troškovima donijeta je uz odredbu članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; u daljnjem tekstu: ZPP).

3. Protiv presude žalbu je podnio tuženik zbog povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava. Žalbene razloge ističe u svezi ocjene prigovora promašene pasivne legitimacije, ponavljajući navode da nije pronađena uginula ili ozlijeđena divljač koja bi se mogla dovesti u vezu s predmetnim štetnim događajem pa tužitelj nije dokazao činjeničnu tvrdnju da se dogodio nalet na divlju svinju. Osim toga tuženik je u odgovoru na tužbu isticao da tužitelj ničime nije dokazao da se predmetni štetni događaj dogodio u tuženikovu lovištu , jer iz karte lovišta koja je dostavljena nije razvidno mjesto nastanka predmetnog štetnog događaja. Također žalitelj smatra da je sud bio dužan primijeniti odredbu članka 80. Zakona o lovstvu kojom je propisana odgovornost za štetu uslijed naleta na divljač tako da lovoovlaštenik na čijem je lovištu šteta nastala odgovara ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Ističe da se radi o posebnom zakonu kojim se odgovornost lovoovlaštenika regulira različito u odnosu na odredbe Zakona o obveznim odnosima te je trebalo primijeniti posebni zakon. Ističe da tužitelj nije dokazao postojanje bilo kakvog propusta ili štetne radnje tuženika. Također ističe da osoba koja je ovlaštena upravljati predmetnom cestom upozorava sudionike u prometu na povećanu opasnost postavljanjem prometnog znaka „divljač na cesti“, a istovremeno brzinu kretanja ograničava na visokih 90km/h, što je u koliziji. Predlaže preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev, a tužitelja obvezati na naknadu parničnih troškova, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

4. Umješač na strani tuženika je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, obrazlažući da je sud pogrešno ocijenio umješačev prigovor promašene pasivne legitimacije pri čemu ukazuje na odredbe Zakona o lovstvu prema kojem je zabranjeno ustanovljenje lovišta na javnim cestama i drugim javnim površinama. Ukazuje na odredbe članka 20. i 47. Zakona o lovstvu prema kojima je na površinama na kojima je zabranjeno ustanovljivanje lovišta divljač dužan štititi korisnik te površine. Navodi da korisnik takvih površina podnosi program zaštite divljači kojim se uređuje zaštita i lov divljači na površinama na kojima je zabranjeno ustanovljavanje lovišta nadležnom ministarstvu na suglasnost. Ističe da je obveza izrade programa za zaštitu divljači za osobu koja koristi javnu cestu bila određena rokom od dvije godine od stupanja na snagu Zakona o lovstvu koji je stupio na snagu 17. studenoga 2018. Eventualni propust osobe koja je obvezna izraditi program zaštite divljači da postupi po zakonu ne može takvu osobu ekskulpirati i predstavljati osnovu za prijenos odgovornosti na tuženika. Ukazuje na odredbi Zakona o lovstvu te zaključuje da je odgovornost lovoovlaštenika uvjetovana provođenjem lova i da se radi o posebnom propisu, kojeg sud nije pravilno primijenio. Ukazuje i na sudsku praksu o tome je li divljač opasna stvar, predlaže preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev, a podredno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Odgovor na žalbe nije podnesen.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe članka 365. stavka 2. u svezi s odredbom članka 467. stavka 1. ZPP-a u granicama dopuštenih žalbenih razloga u sporu male vrijednosti. Presuda je pravilna i zakonita.

U odnosu na tuženikovu žalbu

8. Tuženik načelno ističe dopuštene žalbene razloge protiv presude u sporu male vrijednosti tj. povredu odredaba paničnog postupka i pogrešnu primjenu materijalnog prava, ali ne obrazlaže o kojoj povredi se radi, dok u žalbenim navodima zapravo osporava pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja, što nije dopušteno u ovakvoj vrsti postupka. Tako žalitelj osporava utvrđenje da se štetni događaj dogodio naletom vozila na divljač, zatim utvrđenje da se štetni događaj dogodio u tuženikovom lovištu, jer da iz dostavljene karte lovišta nije razvidno mjesto nastanka predmetnog štetnog događaja. Žalitelj glede tih činjenica ne ističe postojanje bilo kakve proturječnosti u sadržaju obrazloženja, a niti ovaj sud ne pazi na bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a po službenoj dužnosti.

9. Pogrešno žalitelj smatra da je ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnoga prava, odnosno da je sud bio dužan primijeniti odredbe članka 80. Zakona o lovstvu, a ne odredbe općih propisa Zakon o obveznim odnosima o odgovornosti za štetu koja potječe od opasne stvari. Naprotiv, uz odredbu Zakona o lovstvu i to članka 80. stavku 6., prema kojoj lovoovlaštenik na čijem je lovištu šteta nastala odgovara za štetu ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova, sukladno odredbi članka 76. stavka 2. Zakona o lovstvu, u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi , ako Zakon o lovstvu ne propisuje drugačije. Dakle, osim odredaba iz članka 80. Zakona o lovstvu o odgovornosti za štetu naletom vozila na divljač, prema kojim vozač odgovara ako je upravljao vozilom protivnom odredbama propisa kojima je uređeno područje sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima, a lovoovlaštenik odgovara ako je šteta nastala zbog provođenja lova, dolaze u primjenu i odredbe Zakona o obveznim odnosima o objektivnoj odgovornosti za štetu od opasne stvari, pri čemu divljač u pokretu predstavlja opasnu stvar. Prvostupanjski sud iz toga pravilnom primjenom materijalnog prava ocjenjuje osnovanim tužbeni zahtjev koji nije sporan u visini, niti glede aktivne legitimacije tužitelja kao osiguratelja koji je isplatio štetu oštećenoj osobi.

10. Neosnovano žalitelj ističe i da bi osoba koja je ovlaštena upravljati predmetnom cestom, unatoč postavljenom prometnom znaku „divljač na cesti“ bila odgovorna jer je na navedenoj prometnici dozvoljena brzina kretanja 90km/h, što tuženik smatra da je u koliziji s postavljenim prometnim znakom „divljač na cesti“. Odgovornost pravne osobe koja upravlja javnom cestom za naknadu štete je propisana odredba članka 50. stavka 2. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 23/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21 i 114/22) te se ne radi o situaciji da cesta nije bila opremljena odgovarajućom signalizacijom koja upozorava na opasnost divljač na cesti.

U odnosu na umješačevu žalbu

11. Niti umješač na strani tuženika, koji kao žalbene razloge ističe također bitnu povredu odredaba parničnog postupka i pogrešnu primjenu materijalnog prava, ne obrazlaže zbog koje bitne povrede odredaba parničnog postupka žalbu ističe. Ovaj sud, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a ne nalazi da bi bila ostvarena koja od bitnih povreda na koju pazi po službenoj dužnosti.

12. Žalbeni navodi umješača odnose se pretežito na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava u ocjeni prigovora promašene pasivne legitimacije , s obzirom na odredbe Zakona o lovstvu da je zabranjeno ustanovljenje lovišta na javnim cestama i drugim javnim površinama te da stoga tuženik kao lovoovlaštenik nije u konkretnom slučaju odgovoran za štetu. Ovdje valja ukazati žalitelju na odredbu članka 7. stavka 1. točke 4. Zakona o lovstvu koja definira pojam korisnika nelovne površine kao pravne ili fizičke osoba koja se koristi ili upravlja površinom na kojoj je zabranjeno ustanovljivanje lovišta i koja donesenim programom zaštite divljači stječe odgovarajuća prava lovoovlaštenika. S obzirom na žaliteljevu tvrdnju istaknutu još u odgovoru na tužbu da se na predmetnoj državnoj cesti kao korisnik nelovne površine ima smatrati osoba koja upravlja cestom, a da ta osoba nije donijela na vrijeme program zaštite divljači, valja ukazati na navedenu zakonsku odredbu koja za korisnika nelovne površine određuje nastupanje prava pa i obveza lovoovlaštenika tek donošenjem programa zaštite divljači, koji u konkretnom slučaju u vrijeme nastanka štetnog događaja i prema tvrdnjama samog žalitelja nije donesen. Povreda obveze iz članka 47. Zakona o lovstvu koja se odnosi na donošenje programa za zaštitu divljači i podnošenje tog programa nadležnom ministarstvu na suglasnost sankcionirana je odredbom članka 93. stavka 1. točke 4. Zakona o lovstvu novčanom kaznom za prekršaj, dakle kao prekršajna odgovornost i ne utječe na postojanje odgovornosti tuženika kao lovoovlaštenika, s obzirom na činjenicu da u trenutku nastanka štetnog događaja osoba koja upravlja predmetnom državnom cestom još nije u smislu navedenog Zakona o lovstvu stekla ovlaštenje i obveze lovoovlaštenika.

13. Neosnovani su i ostali žalbeni navodi glede primjene materijalnog prava odnosno odredba Zakona o lovstvu kao posebnog zakona s obzirom na činjenicu da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo primjenom općih odredaba Zakona o obveznim odnosima o odgovornosti za štetu koja potječe od opasne stvari te se u tom smislu žalbeni navodi ukazuju neosnovanim.

14. S obzirom na navedeno presudu je kao pravilnu i zakonitu valjalo potvrditi primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, a žalbe tuženika i umješača na strani tuženika ocijeniti neosnovanim pa je presuđeno kao u izreci.

Zagreb, 30. lipnja 2026.

Sudac

Jagoda Crnokrak