Kž-12/2023-4

 

                   

 

                   

     REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU                                                                                    Kž-12/2023-4

 

                                                                                                                                           

U    I M E    R E P U B L I K  E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac, kao predsjednice vijeća, Dijane Jakoliš i Jadranke Biga Milutin, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marine Jaram, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog R. F. i optuženog Ž. P. zbog kaznenog djela iz članka 118. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Sisku, izjavljene protiv presude Općinskog suda u Sisku od 19. listopada 2022. br. K-517/2018-31, u sjednici vijeća održanoj dana 18. siječnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

I. Djelomično se prihvaća žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženi R. F. i optuženi Ž. P. zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 1. KZ/11 za koje su prvostupanjskom presudom proglašeni krivim, na temelju članka 118. stavka 1. KZ/11 osuđuju na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, svaki, time da se izrečene kazne zatvora optuženicima, temeljem članka 55. KZ/11 zamjenjuju radom za opće dobro tako da se jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada.

 

II. U preostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika te se prvostupanjska presuda potvrđuje u pobijanom, a nepreinačenom dijelu.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom Općinskog suda u Sisku pod brojem K – 517/2018 od 19. listopada 2022. optuženi R. F. i optuženi Ž. P. proglašeni su krivima zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela, teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 1. KZ/11 pa su na temelju navedenog zakonskog propisa osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, svaki, te im je na temelju članka 57. KZ/11 (ispravno 56. KZ/11) izrečena uvjetna osuda tako da je određeno da se kazna zatvora na koju su optuženici osuđeni neće izvršiti ukoliko u roku od 2 (dvije) godine ne počine novo kazneno djelo.

 

2. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.- pročišćeni tekst, 91/12.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. 126/19,130/20 i 80/22-dalje u tekstu: ZKP/08) optuženici su u cijelosti oslobođeni od plaćanja troškova toga postupka iz članka 145. stavka 2. toč. 1. – 6. ZKP/08.

 

3. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni i odluke o troškovima sa prijedlogom sa drugostupanjski sud žalbu uvaži kao osnovanu i pobijanu presudu preinači.

 

4. Odgovori na žalbu nisu podneseni.

 

5. Spis je u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku na dužno razgledavanje.

 

6. Žalba državnog odvjetnika je djelomično osnovana.

 

7. Pobijajući prvostupanjsku presudu zbog odluke o kazni državni odvjetnik u žalbi navodi da izrečene uvjetne osude optuženicima nisu primjerene okolnostima i težini kaznenog djela te da se istima ne ispunjava zahtjev kako generalne tako i specijalne prevencije. Naime, prvostupanjski sud da je prilikom odlučivanja o vrsti i visini kaznene sankcije za optuženike propustio cijeniti okolnosti i težinu počinjenog kaznenog djela, odnosno da su optuženici, kao puno mlađe i fizički jače osobe od oštećenika, bez prethodne najave došli do njegove kuće i u nju nasilno ušli, odgurujući oštećenog, ne dajući mu mogućnost da im zabrani ulazak, iz kojega ponašanja da proizlazi velika količina kriminalne volje, te da su okolnosti djela osobito teške i da je djelo počinjeno na okrutan i nasilan način.

 

8. U pravu je državni odvjetnik kada u žalbi navodi da određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonom, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

 

9. I po stajalištu ovog drugostupanjskog suda, pored pravilno utvrđenih okolnosti na strani obaju optuženika i to njihovu dosadašnju neosuđivanost, primjereno ponašanje pred sudom i protek vremena od počinjenja djela od pet godina uz izostanak otegotnih okolnosti, nije bilo mjesta izricanju uvjetnih osuda optuženicima. Naime, prvostupanjski sud je prilikom odmjeravanja kazne optuženicima, na što državni odvjetnik s pravom u žalbi ističe, propustio cijeniti okolnosti počinjenja samog kaznenog djela i to da su optuženici kao osobe mlađe i fizički jače od oštećenika nenajavljeno i iznenada došli do obiteljske kuće oštećenika u koju su nasilno ušle, odgurnule ga u kupatilo gdje ga je optuženi R. F. držao za ruke i time ga sprječavao u pružanju bilo kakvog otpora, dok ga je optuženi Ž. P. više puta udarao nogama i rukama po glavi i tijelu. Na opisani način optuženici su pri počinjenju djela iskazali veliku količinu kriminalne volje, a samo djelo je doista počinjeno na izrazito nasilan način. Stoga su izložene okolnosti takve naravi i značaja da opravdavaju izricanje stože kazne i to kazne zatvora u trajanju od 10 mjeseci, a kako se radi o osobama optuženika koji do sada nisu osuđivani, izrečene kazne zatvora optuženicima su zamijenjene radom za opće dobro. Upravo takvom kaznom zatvora koja je zamijenjena radom za opće dobro će se po mišljenju ovog drugostupanjskog suda postići ciljevi specijalne i generalne prevencije iz članka 41. KZ/11.

 

10. Međutim, nije u pravu državni odvjetnik kada se žali zbog odluke o troškovima postupka smatrajući da nije bilo mjesta oslobađanju optuženika od plaćanja troškova kaznenog postupka, budući da sud nije pribavio podatke o njihovom imovinskom stanju i prihodima, već je svoju odluku utemeljio isključivo na izjavama optuženika o njihovim materijalnim prilikama.

 

10.1. Suprotno tomu pravilno je prvostupanjski sud optuženike oslobodio u cijelosti od    plaćanja troškova kaznenog postupka i to valjano obrazložio u točki 19. obrazloženja nalazeći da su obojica optuženika nezaposleni, bez imovine te korisnici naknade kao nezaposleni hrvatski branitelji od 1600,00 kn / 212,36 eura[1] te da bi plaćanjem troškova postupka bilo dovedeno u pitanje kako njihovo uzdržavanje tako i uzdržavanje osoba koje su to dužne učiniti (optuženi R. F. je otac dvoje malodobne djece). Imajući u vidu podatke s kojima je raspolagao prvostupanjski sud, doista nije bilo potrebe za dodatnim pribavljanjem podataka o imovinskom stanju i prihodima optuženika, što sugerira državni odvjetnik u žalbi, a potom utvrđivanja i ocjena njihova materijalnog stanja. Stoga je žalbu državnog odvjetnika izjavljenu zbog odluke o troškovima valjalo odbiti kao neosnovanu.

 

11. Slijedom navedenog, a kako nije utvrđeno da bi bile počinjene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. točaka 1. i 2. ZKP/08 valjalo je, na temelju članka 486. stavka 1. i članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.

 

U Šibeniku, 18. siječnja 2024.

 

 

 

              ZAPISNIČAR                                                                                      PREDSJEDNICA VIJEĆA

 

Marina Jaram,v.r.                                                                 Nives Nikolac,v.r.