REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2591/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Draženka Deladio, u pravnoj stvari tužitelja DL, [adresa] D (AR), Via Della Madonna Lunga 4, OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Lidija Kocijančić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika RIMAC GROUP d.o.o., Sveta Nedelja, Ljubljanska 7, OIB 53943536946, radi utvrđenja nepostojanja prava i isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1376/2024-20 od 3. travnja 2025., 30. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1376/2024-20 od 3. travnja 2025. u točki II. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem u pobijanoj točki II. izreke Trgovački sud u Zagrebu naložio je tuženiku u roku od 15 dana dostaviti sudu isprave u kojima će biti navedena vrijednost društva tuženika ili ako je došlo do novog ulaganja, zadnje ulaganje u društvo tuženika te procjenu vrijednosti društva tuženika nakon tog ulaganja, sa specifikacijom promjena u postotku i valuaciji poslovnih udjela na čije stjecanje tužitelj ima pravo sukladno odredbi članka 12. Sporazuma o raskidu Ugovora o radu od 12. studenog 2017., sklopljenog 30. lipnja 2020., i to za 2023. i 2024. godinu.

2. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud tako odlučio zato što se tuženik odredbom članka 12. Sporazuma o raskidu ugovora o radu obvezao tužitelju na kraju svake kalendarske godine dostaviti isprave i podatke koje tužitelj u ovom postupku traži od njega, a koje je tuženik nakon 2022. godine prestao dostavljati, a o tim podacima ovisi utvrđenje vrijednosti društva tuženika, a time i vrijednost poslovnog udjela koji je tužitelju trebao pripasti temeljem članka 12. navedenog Sporazuma. Iz dostavljenog Plana dodjele opcija radnicima za kupnju poslovnih udjela proizlazi da je isti sastavljen protivno obvezama koje je tuženik preuzeo odredbom članka 12. Sporazuma o raskidu ugovora o radu pa bi tužitelju pripadala naknada štete u visini vrijednosti poslovnog udjela kojeg je trebao steći u tuženiku, zbog čega je valjalo naložiti tuženiku dostavu isprava i podataka kako je navedeno u pobijanom dijelu rješenja. Rješenje se temelji na odredbi članka 186.b stavka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).

3. Tuženik pobija prvostupanjsko rješenje u točki II. izreke zbog svih žalbenih razloga. Smatra da je ostvaren žalbeni razlog iz članka 354. stavka 2. točaka 6. i 11. ZPP-a i žalbeni razlog iz članka 354. stavka 1. ZPP-a zbog pogrešne primjene odredbi iz članka 186.b, članka 190. stavaka 3. i 5., članka 278. i članka 281. te članka 5. stavka 4. ZPP-a. Ističe da je prvostupanjski sud dao pogrešnu uputu o pravnom lijeku te da je protiv pobijane odluke dozvoljena žalba. Smatra da se radi o iznenađujućem rješenju, da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, a materijalno pravo pogrešno primijenjeno. Predlaže prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu ukinuti. Zahtijeva dosudu troškova žalbenog postupka u iznosu od 10.637,50 EUR.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu ispitano je sukladno odredbama članka 365. i članka 381. ZPP-a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. toga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu nije zahvaćeno bitnim povredama odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Neosnovan je žalbeni razlog iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a.

8. Tuženik smatra da mu nije dana mogućnost raspravljati pred sudom zato što mu je uređena tužba dostavljena 31. ožujka 2025., pripremno ročište je određeno za 4. travnja 2025., a pobijano rješenje je doneseno 3. travnja 2025., bez ostavljanja razumnog vremena i mogućnosti da se očituje na tužiteljev podnesak.

9. Iz stanja u spisu proizlazi da je tužitelj u tužbi podnesenoj 21. lipnja 2024. podnio sadržajno isti manifestacijski zahtjev koji je prvostupanjski sud prihvatio predmetnim rješenjem u točki II. izreke i o kojem se tuženik očitovao već u odgovoru na tužbu od 1. kolovoza 2024. Tuženik se i podneskom od 2. travnja 2025. očitovao na tuženikove navode iz podneska od 14. ožujka 2025. (kojim je uređena tužba), a pripremno ročište koje je bilo određeno za 4. travnja 2025. je bilo odgođeno rješenjem prvostupanjskog suda od 3. travnja 2025. (točka I. izreke rješenja). Slijedom navedenog, tuženiku je dana mogućnost raspravljanja pred sudom i on je tu mogućnost koristio sudjelovanjem u postupku na prvom pripremnom ročištu i dostavom podnesaka u kojima navodi svoje stavove i prilaže i predlaže dokaze u predmetnoj pravnoj stvari.

10. Neosnovan je žalbeni razlog iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP -a. Prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu može se ispitati, izreka rješenja je razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima rješenja, a u obrazloženju su navedeni valjani i jasni razlozi o odlučnim činjenicama.

11. Neosnovan je žalbeni razlog iz članka 354. stavka 1. ZPP -a zbog pogrešne primjene članka 186.b ZPP-a.

12. Neosnovano tuženik u žalbi navodi da tužitelj nije dokazao da je od tuženika zatražio podatke na koje se odnosi manifestacijski zahtjev niti da mu ih je tuženik odbio dati. Odredbom članka 12. Sporazuma o raskidu Ugovora o radu tuženik se obvezao na kraju svake kalendarske godine dostaviti tužitelju isprave i podatke koje tužitelj u predmetnom postupku od njega traži manifestacijskim zahtjevom. Tužitelj je prije pokretanja predmetne parnice pokušao od tuženika pribaviti te isprave i podatke, a što proizlazi iz priložene e-mail korespondencije od 12. prosinca 2022., 20. siječnja 2023., 15. veljače 2023. i 17. svibnja 2024. Tuženik te isprave i podatke nije dostavio tužitelju.

13. Osnovano tuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 325.a stavka 1. ZPP-a kada je u uputi o pravnom lijeku protiv predmetnog prvostupanjskog rješenja naveo da žalba protiv njega nije dopuštena. Prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu temelji se na odredbi članka 186.b stavaka 1. i 3. ZPP-a i protiv tog rješenja je dozvoljena žalba sukladno odredbi članka 325.a stavka 1. ZPP-a. Budući da je tuženik pravovremeno podnio žalbu protiv prvostupanjskog rješenja u točki II. izreke, pogrešna uputa o pravnom lijeku nije utjecala na donošenje pravilnog rješenja pa nije ostvaren žalbeni razlog iz članka 354. stavka 1. ZPP-a.

14. Neosnovano tuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud odlučujući o manifestacijskom zahtjevu povrijedio odredbe članka 190. stavaka 3. i 5. ZPP -a. Tuženik prvi puta u žalbi ističe prigovor stvarne nadležnosti. O eventualnoj preinaci tužbe prvostupanjski sud će odlučiti tijekom prvostupanjskog postupka.

15. Neosnovano tuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud svojim rješenjem u točki II. izreke povrijedio odredbu članka 5. stavka 4. ZPP -a i donio iznenađujuće rješenje. Na pripremnom ročištu održanom 10. veljače 2025., prvostupanjski sud je ukazao na pravnu osnovu predmetnog spora pa se predmetno rješenje ne temelji na pravnoj osnovi koja je bitno različita od one o kojoj se u dosadašnjem postupku raspravljalo i koju tuženik ne bi mogao razumno predvidjeti.

16. Neosnovano tuženik u žalbi navodi da su pogrešno primijenjene odredbe članka 278. i članka 281. ZPP-a. Pobijano rješenje temelji se na odredbi članka 186.b stavaka 1. i 3. ZPP-a kojom je propisana stupnjevana tužba i ukoliko su ispunjene pretpostavke, prvostupanjski sud može prihvatiti manifestacijski zahtjev iz takve tužbe.

17. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje i pogrešne primjene materijalnog prava.

18. Neosnovano tuženik u žalbi navodi da prvostupanjski sud nije utvrdio je li tužitelj zatražio od tuženika podatke iz manifestacijskog zahtjeva i je li tuženik odbio dati tužitelju te podatke i jesu li ti podaci nužni za postavljanje tužbenog zahtjeva. Iz stanja u spisu proizlazi da su stranke u članku 12. Sporama o raskidu Ugovora o radu ugovorile da će tuženik tužitelju na kraju svake kalendarske godine dostaviti isprave i podatke koji se u ovom postupku traže od tužitelja, što je tuženik i činio do kraja 2022. godine, a nakon toga je prestao dostavljati predmetne podatke tužitelju. Tužitelj ga je pozivao da to učini, a što je dokazao priloženom e -mail korespondencijom od 20. siječnja 2023., 15. veljače 2023., 17. svibnja 2024., a tuženik to nije učinio. Iz sadržaja priloženog Plana dodjele opcije radnicima za kupnju poslovnih udjela od 20. rujna 2022. proizlazi da tužitelj neće moći steći poslovni udjel kako su stranke ugovorile, a čija se vrijednost može utvrditi ispravama koje su navedene u točki II. izreke prvostupanjskog rješenja.

19. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu članka 186.b. stavaka 1. i 3. ZPP-a.

20. Sukladno odredbi članka 380. točke 2. ZPP-a, žalbu je valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu.

Zagreb, 30. lipnja 2026.

Sutkinja

Draženka Deladio