Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-559/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu pojedincu Tomislavu Aralici, u pravnoj stvari nasljednice tužitelja LO, MO, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Predragu Kraliku odvjetniku u Bjelovaru, Ferde Rusana 4, protiv tuženice Republike Hrvatske, za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko - upravni odjel, Trg hrvatskih branitelja 1, Karlovac, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-1668/2021-5 od 31. svibnja 2022, dana 30. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-1668/2021-5 od 31. svibnja 2022. u svemu osim u dijelu u kojem je naložena isplata 82,95 eura[1] / 625,00 kuna (od ukupno obređenih 1.204,46 eura / 9.075,00 kuna) s osnova naknade troškova postupka.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr- 1668/2021-5 od 31. svibnja 2022. u dijelu u kojem je naložena isplata 82,95 eura / 625,00 kuna (od ukupno obređenih 1.204,46 eura / 9.075,00 kuna) s osnova naknade troškova postupka, pa se o tome ovako odlučuje:

Odbija se kao neosnovan dio zahtjeva tužitelja za isplatom 82,95 eura / 625,00 kuna s osnova naknade troškova postupka

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadom troškova pravnog lijeka.

IV. Nalaže se tuženici da tužitelju isplati iznos od zatraženih 447,94 eura na ime naknade troškova postupka povodom izvanrednog pravnog lijeka, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-1668/2021-5 od 31. svibnja 2022. suđeno je:

"Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj-za Ministarstvo obrane da tužitelju FO, na ime razlike plaće isplati bruto iznos od 4.676,31 kuna (slovima: četiritisućešeststotinasedamdesetišest kuna tridesetijedna lipa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi iz članka 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosim (NN 35/05) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućom:

-na iznos od 708,19 kuna od 15.02.2013. godine

-na iznos od 96,14 kuna od 15.04.2013. godine

-na iznos od 718,16 kuna od 15.05.2013. godine

-na iznos od 515,21 kuna od 15.07.2013. godine

-na iznos od 171,74 kuna od 15.08.2013. godine

-na iznos od 179,54 kuna od 15.09.2013. godine

-na iznos od 256,14 kuna od 15.10.2013. godine

-na iznos od 393,44 kuna od 15.02.2013. godine

-na iznos od 797,96 kuna od 15.05.2013. godine

-na iznos od 839,79 kuna od 15.10.2013. godine pa sve do isplate

kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka isplatom iznosa od 9.075,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena počev od dana donošenja prvostupanjske presude t j. 31. svibnja 2022. godine, pa do isplate, sve u roku 8 dana."

2. Protiv navedene presude tuženica je izjavila pravovremenu žalbu zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, dalje: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Traži naknadu troškova sastava žalbe.

3. Ovaj viši sud je povodom žalbe donio prvu odluku poslovni broj Gž R-3041/2022 od 11. studenoga 2022, kojom je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev tužitelja. Ali povodom revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske (dalje VSRH) svojom odlukom poslovni broj Rev-965/2023 od 21. siječnja 2025. ukida drugostupanjsku odluku i predmet vraća sudu drugog stupnja na ponovno suđenje. Stoga ovaj drugostupanjski sud ovom odlukom ponovno odlučuje o žalbi tuženice.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Predmet postupka je isplata iznosa na ime neisplaćene plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom, noću, blagdanom, u smjenama, rad na terenu (pripreme za misije, vojne vježbe, građevinski radovi na terenu, obuka, operacije potpore u miru, taborovanje, pomoći u humanitarnim akcijama i sav ostali rad na terenu), stražarenje i požarnu dužnost, kao i naknade za aktivno dežurstvo na terenu, za utuženo razdoblje od 1. siječnja 2013. do 30. rujna 2013. u iznosu od 4.676,31 kuna bruto, sa zateznim kamatama, te zahtjev za naknadom troškova postupka. Prvostupanjski sud je u postupku utvrdio:

-tužitelj je zaposlenik tuženice, Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Hrvatske kopnene vojske sa sjedištem zapovjedništva u Karlovcu , na poslovima djelatne vojne osobe;

-prema Odluci o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine", broj: 118/09, 118/12, dalje: Odluka/09 – koji je bio na snazi tijekom utuženog razdoblja) tjedno radno vrijeme traje 40 sati i raspoređuje se po osam sati na pet radnih dana od ponedjeljka do petka, a redovno radno vrijeme u pravilu traje od 8,00 do 16,00 sati, s tim da je u redovno radno vrijeme uključen i dnevni odmor od 30 minuta, a stražarska se služba i aktivno dežurstvo ne smatraju prekovremenim radom i za njih se isplaćuju dodatci, te da se prekovremenim radom smatra svaki rad dulji od osam sati dnevno, kao i svaki rad subotom ili nedjeljom, a rad u turnusima ili smjenama smatra se svaki sat rada dulji od mjesečnog fonda sati, te da se za pet sati prekovremenog rada daje jedan slobodan dan odlukom o preraspodjeli radnog vremena, a ukoliko nije moguće izvršiti preraspodjelu radnog vremena sati prekovremenog rada utvrđuju se mjesečnim izvješćem o ostvarenim satima rada u proteklom mjesecu koje časnik na dužnosti zapovjednika bojne mora dostaviti nadležnoj financijskoj službi radi isplate;

-po Odluci/09 osnovna plaća za svaki sat rada uvećava se za prekovremeni rad 50%, za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom 150%, za rad u smjeni ako djelatnik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni za 10%, za rad u turnusu 5%, da se dodaci ne isključuju osima dodaci za rad u smjeni i turnusu;

-od početka utuženog razdoblja 1. siječnja 2013. do 30. rujna 2013. bile su na snazi odredbe članka Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine", broj: 50/08, 142/08, 118/09, 99/12, 55/13, dalje Pravilnik/08) koje su uređivale način obračuna dodataka na plaću (dodatak za obavljanje stražarske službe, dodatak za dežurstvo i dr.) i način isplate plaće djelatnih vojnih osoba, ali nisu uređivali plaćanje prekovremenih sati niti dodatak za terenski rad;

-obračun neplaćenih sati rada vještak je izvršio koristeći izvod iz dnevne evidencije radnog vremena tužitelja koji je iskazan po satima rada , to jest iz koje je vidljivo u koje je dane tužitelj radio, koliko sati je radio, koliko je proveo u radu noću, subotom i nedjeljom te koliko je sati radio prekovremeno;

-ali vještak je također izračun temeljio i na nalozima prvostupanjskog suda koji su mu naloženi u naredbi za vještačenje (list 83 spisa);

-tuženica u dnevnim evidencijama radnog vremena za utuženo razdoblje (listovi 47-66 spisa) nije precizno naznačila po kojoj osnovi su tužitelju odobreni slobodni dani u navedenom razdoblju, a koristio ih je 43 puta, jer u odgovarajućim rubrikama stoji tek uopćeno obrazloženje kako su korišteni nakon straže , dežurstva ali i s osnova prekovremenog rada;

-vještak je izračunao preraspodjelu radnog vremena prema točkama VII. i VIII. Odluke/09, na sljedeći način: po osnovi stražarske službe (14 slobodnih dana), dežurstva (2 slobodna dana) rada na terenu (5,2 slobodna dana), ukupno 21,2 slobodna dana;

-vještak konstatira kako za preostale slobodne dane (21,8) ne može utvrditi s koje su osnove korišteni i na koji se rad odnose.

8. Sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo.

9. Polazeći od navedenih utvrđenja sud prvog stupnja je utvrdio kako tužitelju, za utuženo razdoblje, pripada razlika neisplaćene plaće s osnove prekovremenih sati za rad na terenu, noću, subotom, nedjeljom i blagdanom u iznosu od 2.645,12 kuna, jer tužitelju nije u potpunosti obračunata i isplaćena plaća za navedeni rad sukladno gore navedenim propisima. A s osnove naknade za aktivnu pripravnost za rad tijekom boravka u kompleksu u kojem se odvijao terenski rad za vrijeme utužen tuženica je dužna isplatiti tužitelju daljnjih 2.031,19. kuna. Dakle sveukupno 4.676,31 kuna.

10 Sud prvog stupnja smatra kako tuženičina evidencija radnog vremena nije potpuna niti sasvim točna pa ju korigira u nekim dijelovima sukladno svojim utvrđenjima koje zasniva na subjektivnim dokazima, te vještaku nalaže izradu nalaza i mišljenja sukladno tim utvrđenjima (list 83 spisa). Žaliteljica smatra kako ta činjenična utvrđenja (rad na terenu do 21,00 sati, 3 sahrane mjesečno i drugo) nisu oborila uvjerljivost službene evidencije radnog vremena.

11. Ovdje se radi o sporu male vrijednosti jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kuna (čl. 457. ZPP, danas 1.320,00 eura). A po čl. 467. st. 1. ZPP u toj vrsti sporova odluka prvog stupnja se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP. Dakle, ne i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

12. Stoga, kako ističe VSRH u odluci poslovni broj Rev-965/2023 od 21. siječnja 2025: „Budući da u sporovima male vrijednosti isključivo prvostupanjski sud utvrđuje činjenično stanje, za drugostupanjski sud je činjenično stanje uvijek „pravilno utvrđeno“, odnosno kad drugostupanjski sud i ima sumnju glede toga ipak mora polaziti od činjeničnog stanja koje je utvrdio prvostupanjski sud (tako i Rev -178/2021 od 19. srpnja 2022.).“

13. Drugostupanjski sud sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP ne može razmatrati žalbu stranke zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te ne može donijeti odluku na temelju utvrđenog činjeničnog koje je različito od onog utvrđenog prvostupanjskom presudom.

14. Kako se daleko pretežit dio žalbe tuženice odnosi na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, ti se žalbeni razlozi ne mogu uzeti u obzir jer drugostupanjski sud, u ovoj pravnoj stvari, mora polaziti od činjeničnog stanja koje je utvrdio prvostupanjski sud.

15. A ako je tome tako, uključujući i izračun vještaka o visini neisplaćenog dijela plaće radnika, onda je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 90. st. 1. i 2. ZR radu jer svaki obavljeni rad u jednom mjesecu mora biti plaćen, a prema propisanim, utvrđenim ili ugovorenim osnovama odnosno mjerilima određenim posebnim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.

16. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi kako je vještak utvrdio 43 iskorištena slobodna dana u predmetnom razdoblju od čega za njih 21,2 kaže kako ih je tužitelj "trebao iskoristiti prema propisima" s osnova: stražarske službe, dežurstva i rada na terenu u prekovremenom radu. Za preostalih 21,8 kaže da, zbog toga što spisu predmeta nisu priloženi nalozi i odluke o korištenju slobodnih dana, ne može zaključiti s koje su osnove korišteni slobodni dani i na koji rad se odnosi ta razlika slobodnih dana. Sud je prvog stupnja prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka.

17. Sud je prvog stupnja načelno pravilno primijenio materijalno pravo kad je tužitelju po čl. 154. st. 1. ZPP obredio potreban trošak postupka i isplatu naložio tuženici. Ali žalba je ipak u jednom dijelu osnovana jer je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kad je među potrebne troškove, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, uključio i sastav odgovora na žalbu u iznosu od 625,00 kuna (listovi 220-225 spisa). Jer prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, sastav odgovora na (prvu) žalbu tuženice ne spada među potrebne troškove za vođenje parnice jer se u njemu izlažu shvaćanja i razlozi koje je tužitelj u bitnom već izložio u dotadašnjem tijeku postupka. Stoga, u okolnostima predmetnog spora, ne radi se o potrebnom trošku u smislu čl. 155. st. 1. ZPP. Osporenu odluku je u ovom dijelu valjalo preinačiti i odbiti taj dio tužiteljevog zahtjeva za naknadom troškova postupka, a po čl. 166. st. 2. ZPP.

18. Stoga je valjalo po čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu u svemu osim u dijelu u kojem je naložena isplata 625,00 kuna / 82,95 eura s osnova naknade troškova postupka.

19. Tuženica je zahtijevala i naknadu troškova žalbe o čemu je odlučeno po čl. 166. st. 2. ZPP. Budući nije uspjela glede glavnom zahtjeva, a sasvim malo u odnosu na troškove postupka, njen je zahtjev odbijen kao neosnovan.

20. Tužiteljica je uspjela s prijedlogom za dopuštanje revizije i s revizijom pa joj je po čl. 166. st. 3. ZPP valjalo obrediti i taj potreban trošak postupka. Za sastav prijedloga za dopuštanje revizije obređeno je po Tbr. 10./5 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23, 107/25, dalje: OT) zatraženi iznos od 223,97 eura, a za sastav revizije po Tbr. 10./5 OT također zatraženi iznos od 223,97 eura, dakle ukupno zatraženih 447,94 eura.

U Zagrebu 30. lipnja 2022.

Sudac:

Tomislav Aralica