Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž -349/2023-3

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Lucije Lasić, predsjednice vijeća, dr. sc. Ivana Tironija, člana vijeća i sudca izvjestitelja te mr. sc. Ivane Erceg Ćurić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Damiru Jurkotiću, odvjetniku u Čavlima, protiv tuženika pod 1) CG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], pod 2) SGĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i pod 3) KG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćnici Jolandi Velnić odvjetnici u Rijeci, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika pod 1) CG, pod 2) SGĆ i pod 3) KG protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P- 686/2021-24 od 28. listopada 2022., na sjednici vijeća održanoj 30. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika pod 1) CG, pod 2) SGĆ i pod 3) KG, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P- 686/2021-24 od 28. listopada 2022.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja da mu tuženici naknada parnični trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 3.750,00 kuna (sada 497,71 eura)[1]

Obrazloženje

1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud donio presudu slijedećeg sadržaja:

„I Utvrđuje se da je tužitelj SG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zakonski nasljednik iza pok. SGĆ () ZG, sina S, iz [adresa], Britanska Kolumbija, rođenog **.**.1929., a umrlog **.**.2005. i iza pok. ZG, sina S, iz [adresa], rođenog dana **.**.1931., a umrlog dana **.**.2000., u 5/64 idealnog dijela.

II. Utvrđuje se da je tužitelj SG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], stekao pravo vlasništva u 25/1152 dijela na nekretninama označenima kao:

- k. č. br. [katastarska čestica], oranica površine 178 čhv,

- k. č. br. [katastarska čestica], kuća broj 30 i dvorište površine 44 čhv,

- k. č. br. [katastarska čestica], sjenokoša površine 70 čhv,

- k. č. br. [katastarska čestica], oranica površine 208 čhv,

- k. č. br. [katastarska čestica], oranica površine 256 čhv,

sve upisanima u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina],

pa su tuženici, odnosno upisani suvlasnici CG, KG i DG, po pravomoćnosti ove presude dužni trpjeti da se na temelju iste u zemljišnim knjigama provede uknjižba prava vlasništva, s njihovih imena, na ime tužitelja, u 25/1152 idealnog dijela, sve u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se da je tužitelj SG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], stekao pravo vlasništva u 25/576 dijela na nekretnini označenoj kao:

- k. č. br. [katastarska čestica], livada površine 1 jutro i 288 čhv upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], pa su tuženici, odnosno upisani suvlasnici CG, KG i DG, po pravomoćnosti ove presude dužni trpjeti da se na temelju iste u zemljišnim knjigama provede uknjižba prava vlasništva, s njihovih imena, na ime tužitelja, u 25/576 idealnog dijela, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženicima da tužitelju isplate troškove parničnog postupka u visini od 23.900,00 kn / 3.172,08 EUR ( fiksni tečaj konverzije 1 Eur = 7,53450 kn) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve do isplate, u roku od 15 dana.

2. Protiv prvostupanjske presude svi tuženici su podnijeli žalbu i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 58/93.,112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11.

- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22.,155/23. i 146/25. dalje ZPP). Tuženici predlažu da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu tuženika u kojem u bitnome predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi pobijanu presudu.

4. Žalba tuženika pod 1) CG, pod 2) SGĆ i pod 3) KG nije osnovana.

5. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest zahtjev tužitelja da se utvrdi zakonskim nasljednikom pok. SGĆ () , sina S, iz [adresa], Britanska Kolumbija, rođenog **.**.1929., a umrlog **.**.2005. i iza pok. ZG, sina S, iz [adresa], rođenog **.**.1931., a umrlog **.**.2000., u 5/64 idealnog dijela. Također predmet spora jest i zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva/suvlasništva za 25/1152 dijela na nekretninama označenim kao k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], sve upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kao i zahtjev utvrđenja prava vlasništva/suvlasništva za 25/576 dijela na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica], upisnoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. S tim u svezi predmet spora je i zahtjev tužitelja za uknjižbu ovog prava u zemljišnim knjigama za k. o. [katastarska općina]. Naime ove nekretnine predstavljale su ostavinsku imovinu, braće, sada pok. UG i ZG.

6.1. Nakon razmatranja žalbe tuženika, odgovora na žalbu, pobijane presude i dokazne građe koja se nalazi u predmetnom spisu prije svega je za istaknuti kako ispitujući predmetnu prvostupanjsku presudu te postupak koji je prethodio njenom donošenju ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6.2. Također, prvostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu odredbe parničnog postupka predviđenu člankom 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju povredu tuženici opisno posebno ukazuju u žalbi. Naime pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a pored toga ona je razumljiva, ne proturječi sama sebi kao ni razlozima zbog kojih je donesena, te ima razloga o odlučnim činjenicama.

7. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio slijedeće odlučne činjenice:

- da je Općinski sud u Rijeci, po javnom bilježniku Veri Lovrović Lečić donio 2. prosinca 2019. rješenje o nasljeđivanju (posl br. O – 1846/19), iza smrti pok. ZG, sina S, iz [adresa], rođenog **.**.1931., a umrlog **.**.2000., te pok. SGĆ () , sina S, iz [adresa], Britanska Kolumbija, rođenog **.**.1929., a umrlog **.**.2005.,

- da su UG () brat ZG umrli bez potomaka i bračnih drugova,

- da je UG ([]) [] (umro 2005.) naslijedio svoga brata ZG (umro 2000.), te da je u trenutku svoje smrti bio izvanknjižni vlasnik imovine koju je naslijedio od svoga brata ZG (koja je također predmetna u ovom postupku),

- da su nasljednicima iza smrti SGĆ () njegovim nasljednicima utvrđeni: sada pok. OG za 6/16 dijela (tuženica pod 2) DG je njezina pravna slijednica na predmetnim nekretninama , CG za 5/16 dijela (tuženik pod 1), te sada pok. GG za 5/16 dijela (tuženica pod 3) KG je njezina pravna slijednica na predmetnim nekretninama ).

- da je predmetno rješenje o nasljeđivanju pravomoćno i ovršno od 2. prosinca 2019.

- da tužitelj ni na koji način nije sudjelovao u predmetnom ostavinskom postupku, niti je o istom od strane suda odnosno javnog bilježnika bio obaviješten,

- da su na predmetnim nekretninama (tako i u idealnim dijelovima koji su predmetnu u ovom parničnom postupku) uknjiženi tuženici,

- da su tuženici nepošteni posjednici predmetnih dijelova predmetnih nekretnina,

- da je tužitelj za svoje pravo i za posjednike predmetnog dijela sporne ostavine (tuženike) saznao početkom 2021.

- da je predmetnu tužbu podnio 21. travnja 2021. (proizlazi iz obavijesti o primitku elektroničkog podneska – tužbe, koja se isprava nalazi u spisu).

8. Navedene činjenice prvostupanjski je sud točno i potpuno utvrdio u suglasju sa odredbom članka 8. ZPP-a.

9. Tuženici u žalbi niti jednim konkretnim žalbenim razlogom nisu pobijali navedene i utvrđene činjenice osim što u žalbi ističu kako je tužitelj podnio predmetnu tužbu (21. travnja 2021.) nakon proteka roka od godine dana od dana saznanja za svoje pravo i za posjednika ostavine, pa da je nastupila zastara prava zahtijevati ostavinu, a ovo u suglasju sa odredbom članka 138. stavak 1. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ br. 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15., i 14/19., dalje ZN). Naime da je tužitelj imao relevantna saznanja u svezi sa pokretanjem predmetnog ostavinskog postupka svakako najkasnije 2018. odnosno 2019., pa s obzirom da su tuženici tijekom postupka istaknuli prigovor zastare, to da je prvostupanjski sud trebao odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. U tom smislu žalitelji posebno naglašavaju kako je prvostupanjski sud na temelju iskaza svjedoka i parničnih stranaka došao do pogrešnih zaključaka da bi tužitelj saznanje o relevantnim činjenicama vezano za njegovo nasljedstvo i ostavinski postupak koji se vodio kod javnog bilježnika Vere Lovrović Lečić, i koji je rezultirao rješenjem o nasljeđivanju posl. br. O- 1846/19, imao tek početkom 2021.

10. U svezi sa žalbenim navodima tuženika za reći je slijedeće.

11. Odredbom članka 138. stavak 1. ZN-a propisano je kako pravo zahtijevati ostavinu kao nasljednik prema poštenom posjedniku koji također tvrdi da na nju ima pravo kao nasljednik zastarijeva za godinu dana od kada je nasljednik saznao za svoje pravo i za posjednika ostavine, a najkasnije za deset godina računajući za zakonskog nasljednika od smrti ostaviteljeve, a za oporučnog nasljednika od proglašenja oporuke. Odredbom stavka 2. istog članka određeno je kako prema nepoštenom posjedniku ovo pravo zastarijeva za dvadeset godina.

12.1. Objektivni rok zahtijevati ostavinu iznosi deset godina odnosno prema nepoštenom posjedniku dvadeset godina. Ovaj rok se kod zakonskog nasljeđivanja (o čemu se i radi u konkretnom slučaju)računa od trenutka smrti ostavioca. Objektivni rok zastare predstavlja krajnju vremensku granicu u kojoj pretendent može ostvarivati svoje pravo prema posjedniku ostavine. U konkretnom slučaju objektivni rok od dvadeset godina za podnošenje predmetne tužbe računa se od smrti ostavitelja DG () tj. od 23. travnja 2005. Za napomenuti je kako je isti naslijedio svog brata ZG, umrlog **.**.2000., već u trenutku njegove smrti i to, nesporno, kao jedini njegov nasljednik. Naime odredbom članka 129. stavak 1. ZN-a propisano je kako u času ostaviteljeve smrti nasljednik stječe nasljedno pravo i na njega po sili zakona prelazi ostavina umrle osobe, čime postaje njegovo nasljedstvo. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio kako rok za podnošenje tužbe u konkretnom slučaju teče od dana smrti DG () tj. od 23. travnja 2005.

12.2.

S druge pak strane subjektivni rok za podnošenje tužbe zakonskog nasljednika iznosi godinu dana od saznanja za svoje nasljedno pravo i posjednika ostavine. Kao što je već navedeno prvostupanjski je sud utvrdio kako je tužitelj za ove pravno relevantne činjenice saznao početkom 2021. Nasljednik može svoje pravo zahtijevati ostavinu ostvarivati u granicama subjektivnog roka ukoliko mu nije istekao objektivni rok.

12.3. Slijedom navedenog, budući je predmetna tužba podnijeta 21. travnja 2021. to je razvidno kako je podnesena unutar subjektivnog roka zastare od jedne godine, koji se primjenjuje u suglasju sa odredbom članka 138. stavak 1. ZN-a. Objektivni rok nije istekao jer isti u konkretnom slučaju ističe tek 23. travnja 2025. (dvadeset godina od smrti ostavitelja DG () ). Stoga je prvostupanjski sud pravilno postupio kada nije prihvatio prigovor zastare koji su isticali tuženici odnosno pravilno je primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev.

13.1. Žalbene navode tuženika, kako iz iskaza svjedoka i stranaka proizlazi da je tužitelj prekoračio rok za podnošenje tužbe jer da je još 2018. odnosno 2019. imao saznanja o svome pravu nasljeđivanja i posjednicima ostavine (u kojem bi se slučaju primjenjivao jednogodišnji tok zastare iz odredbe članka 138. stavak 1. ZN-a) nije bilo za prihvatiti.

13.2. U tom smislu prije svega je za reći kako nisu u pravu žalitelji kada sugeriraju da je prvostupanjski sud isključivo poklonio vjeru „iskonstruiranim iskazima tužitelje i njegove supruge“. Naime odlučnu činjenicu kada je tužitelj saznao za svoje nasljedno pravo i posjednike ostavine, prvostupanjski sud nije utvrdio samo na temelju iskaza tužitelja i njegove supruge, već i na temelju drugih izvedenih dokaza, posebno svjedoka koje prvostupanjski sud spominje u obrazloženju pobijane presude. Stoga se zbog nepotrebnog ponavljanja žalitelji upućuju na ovaj dio obrazloženja prvostupanjske presude.

13.3. Pored toga za reći je i slijedeće. U hrvatskom procesnom pravu vrijedi načelo slobodne ocjene dokaza tako da sud kod ocjenjivanja dokaza u pravilu nije vezan ni za kakva zakonska pravila o dokaznoj vrijednosti izvedenih dokaznih sredstava. Posebno kod ocjene izvedenih dokaza saslušanjem svjedoka i samih parničnih stranaka, a što je također bilo od značenja u predmetnom slučaju, dolaze do izražaja osobni dojam suca, njegovo poznavanje životnih prilika i sposobnost logičkog zaključivanja, pa su ove okolnosti odlučujuća osnova za utvrđivanje istine odnosno pravilne ocjene izvedenih dokaza. Sama okolnost da bi prema rezultatima dokazivanja bila eventualna moguća i druga utvrđenja ili da postoje pojedini rezultati dokazivanja koji govore u prilog tuženicima, ne bi prema tome bila dovoljna da bi ukazivala na nepravilnu ocjenu dokaza. Dakle, u zaključku je još jednom za reći kako je prvostupanjski sud zaista dostatno i logički obrazložio svoju pobijanu presudu, a koje obrazloženje nalazi uporište u izvedenim dokazima.

14. Odluka o parničnom trošku iz točke IV. izreke prvostupanjske presude pravilno je i zakonito donesena na temelju odredbi članka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a.

15. Slijedom navedenog u ovom obrazloženju žalbu svih tuženika je trebalo odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu, a ovo na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

16. Kako odgovor na žalbu tužitelja nije bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a, to je njegov zahtjev za naknadu parničnog troška sastava ovog podneska trebalo odbiti kao neosnovan. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ove drugostupanjske presude.

U Splitu 30. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Lucija Lasić