Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž-854/2026-3

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda, dr.sc. Ivana Tironija, predsjednika vijeća, mr.sc. Ivane Erceg Ćurić, članice vijeća i izvjestiteljice i Lucije Lasić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RR, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Ergotiću, odvjetniku u Vinkovacima, protiv tuženice MR, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Slavenu Karabanu, odvjetniku u Vinkovacima, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovno broj P-226/2021-61 od 15. siječnja 2026. i dopunske presude poslovni broj P-226/2021-63 od 21. siječnja 2026., dana 30. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija se žalba tuženice kao neosnovana te se djelomično potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-226/2021-61 od 15. siječnja 2026. u dijelu pod točkom I. izreke i to baš u dijelu u kojem je naloženo tuženici da isplati tužitelju iznos od 1.368,69 eura.

II. Djelomično se preinačava presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-226/2021-61 od 15. siječnja 2026. u dijelu pod točkom I. izreke i to baš u dijelu u kojem je naloženo tuženici da tužitelju isplati iznos preko iznosa od 1.368,69 eura do ukupno dosuđenog iznosa od 1.373,59 eura (dakle za razliku od 4,9 eura) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, na način da se u ovom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

i

r i j e š i o  j e

Ukida se dopunska presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P - 226/2021-63 od 21. siječnja 2026., kao i odluka o troškovima postupka sadržana u točkama II., III. i IV. izreke presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P - 226/2021-61 od 15. siječnja 2026., te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je u točki I. izreke presude naložio tuženici da isplati tužitelju 1.373,59 eura sa zakonskom zateznom kamatom.

U točki II. izreke prvostupanjski sud je naložio tuženici da s osnova naknade parničnog troška isplati tužitelju iznos od 1.530,27 eura sa zateznom kamatom tekućom od 15. siječnja 2026. do isplate. U točki III. izreke prvostupanjske presude odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška preko dosuđenog iznosa od 1.530,27 eura, a u točki IV. izreke prvostupanjske presude odbijen je zahtjev tuženice za naknadom parničnog troška.

2. Prvostupanjski sud je u izreci dopunske presude naložio tuženici da isplati tužitelju zakonsku zateznu kamatu koja teče na svaki pojedini dio iznosa od prvog dana mjeseca koji slijedi nakon mjeseca na koji se pojedini račun odnosi pa do isplate.

3 Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnijela tuženica, kao i protiv dopunske presude i to baš zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP). Žaliteljica predlaže da se pobijana presuda i dopunska presuda preinače tako da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, podredno da se ukinu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovor na žalbe nije podnesen.

5. Žalba protiv presude djelomično nije osnovana, a djelomično je osnovana.

Žalba protiv dopunske presude je osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu dijela troškova zajedničkog stanovanja za nekretninu u [adresa], koje je tužitelj tijekom utuženog razdoblja podmirio vlastitim sredstvima, a za koje tvrdi da ih je tuženica, kao osoba koja je zajedno s njim koristila predmetnu nekretninu i ostvarivala korist od pruženih usluga, bila dužna snositi u jednakom dijelu.

7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a, na koje pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a.

8. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev polazeći od osnovnog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Tomislava Borkovića od 1. travnja 2023., prema kojem ukupni troškovi iznose 2.747,18 eura, te zaključio da je tuženica dužna naknaditi polovicu navedenog iznosa (1.373,59 eura).

9. Neosnovano tuženica žalbom ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja. Naime, aktivna legitimacija tužitelja ne proizlazi iz njegova svojstva suvlasnika predmetne nekretnine, već iz tvrdnje da je vlastitim sredstvima podmirio troškove zajedničkog stanovanja koje su obje stranke koristile, uslijed čega je umanjena njegova imovina. Stoga okolnost da je tijekom ili nakon utuženog razdoblja svoj suvlasnički udio prenio na treću osobu nije od utjecaja na postojanje njegove aktivne legitimacije.

10. Nadalje, neosnovano tuženica žalbom osporava pravilnost utvrđene visine podmirenih troškova navodeći da je sudski vještak paušalno prihvatio da su svi računi koje je dostavio tužitelj ujedno i podmireni.

11.1. Iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud po službenoj dužnosti i na prijedlog stranaka od pojedinih izdavatelja računa pribavio račune, kartice kupaca i potvrde o izvršenim uplatama, a upravo je na temelju tako pribavljene dokumentacije sudski vještak izradio nalaz i mišljenje te njegovu dopunu.

11.2. Upravo po prigovorima tuženice provedena je dopuna financijsko - knjigovodstvenog vještačenja po rješenju suda od 22. travnja 2024., kojom je sudski vještak pojedinačno provjerio utužene stavke te utvrdio koje je račune tužitelj doista podmirio i u kojem iznosu, uslijed čega je ukupni iznos podmirenih troškova korigiran sa 2.747,18 eura na 2.737,38 eura.

12. Za razliku od prvostupanjskog suda koji je svoju odluku u pogledu visine tražbine pogrešno temeljio na osnovnom nalazu i mišljenju vještaka, ovaj drugostupanjski sud, ocjenjujući dopunu nalaza i mišljenja u smislu odredbe članka 8. ZPP-a, prihvaća upravo dopunu nalaza i mišljenja kao vjerodostojnu osnovu za utvrđenje visine tražbine, budući da je vještak, koristeći i dodatnu dokumentaciju dostavljenu u spis, utvrdio koje je pojedine račune tužitelj stvarno podmirio te korigirao ukupnu visinu podmirenih troškova na iznos od 2.737,38 eura.

13.1. Međutim, iako je sudski vještak u dopuni nalaza visinu obveze tuženice obračunao prema njezinom suvlasničkom udjelu od 2329/5000 dijela, takvo pravno polazište nije pravilno.

13.2. Naime, iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da su obje stranke tijekom utuženog razdoblja zajednički koristile predmetnu nekretninu i ostvarivale korist od pruženih usluga na koje se odnose utuženi računi. Stoga se obveza sudjelovanja u podmirenju troškova zajedničkog stanovanja ne temelji isključivo na veličini suvlasničkih udjela, već na činjenici zajedničkog korištenja nekretnine i zajedničke potrošnje.

13.3. Pritom među strankama nije sporno da je tuženica sve do listopada 2020. uredno sudjelovala u podmirivanju predmetnih troškova u omjeru od jedne polovice, iz čega proizlazi da su same stranke troškove zajedničkog stanovanja snosile u jednakim dijelovima, a ne razmjerno svojim suvlasničkim udjelima. Kako tijekom postupka nije utvrđeno da bi jedna od stranaka predmetnu nekretninu koristila u većem opsegu od druge niti da bi među strankama postojao drukčiji sporazum o podmirivanju troškova, valja zaključiti da su iste bile dužne i nadalje snositi troškove zajedničkog stanovanja u jednakim dijelovima.

14. Budući je tužitelj vlastitim sredstvima podmirio i dio troškova koji otpadaju na tuženicu, a koja je istodobno koristila predmetnu nekretninu i ostvarivala korist od pruženih usluga, osnovano zahtijeva naknadu tih iznosa. Takav zahtjev nalazi uporište u odredbama članka 1111. stavka 1. i članka 1119. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje: ZOO).

15. Slijedom navedenog, prihvaćajući dopunu nalaza i mišljenja kao vjerodostojnu osnovu za utvrđenje ukupne visine podmirenih troškova od 2.737,38 eura te polazeći od toga da su stranke bile dužne troškove zajedničkog stanovanja snositi u jednakim dijelovima, ovaj sud nalazi da je tuženica dužna naknaditi tužitelju iznos od 1.368,69 eura.

16. Stoga je primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a valjalo odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je naložena isplata iznosa od 1.368,69 eura, dok je primjenom odredbe članka 373.a ZPP-a valjalo djelomično preinačiti pobijanu presudu u dijelu u kojem je tuženici naložena isplata iznosa preko 1.368,69 eura do iznosa od 1.373,59 eura (dakle za razliku od 4,9 eura) te u tom dijelu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

17. Osnovano, međutim, tuženica žalbom osporava dopunsku presudu kojom je određeno da zakonske zatezne kamate na pojedine iznose teku od prvog dana mjeseca koji slijedi nakon mjeseca na koji se pojedini račun odnosi.

18.1. Naime, prema odredbi članka 29. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje: ZOO), dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, uz glavnicu, i zakonske zatezne kamate. Međutim, prvostupanjski sud je dopunskom presudom odredio da zakonske zatezne kamate na svaki pojedini dio glavne tražbine teku od prvog dana mjeseca koji slijedi nakon mjeseca na koji se pojedini račun odnosi, pri čemu nije dao razloge iz kojih bi proizlazilo da je upravo taj trenutak odlučan za dospijeće pojedinih tražbina.

18.2. Ovaj sud ujedno primjećuje da formulacija izreke dopunske presude nije dovoljno precizna, jer može stvoriti dojam da se dopunskom presudom ponovno odlučuje o glavnici, premda je o tom dijelu tužbenog zahtjeva već bilo odlučeno ranijom presudom.

19. Stoga je primjenom odredbe članka 370. ZPP-a valjalo ukinuti dopunsku presudu, a budući da odluka o troškovima postupka ovisi o konačnom uspjehu stranaka u sporu i odluci o zahtjevu za zakonske zatezne kamate, primjenom odredbe članka 166. stavka 3. ZPP-a ukinuti i odluku o troškovima postupka sadržanu u točkama II., III. i IV. izreke prvostupanjske presude te predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

20. U nastavku postupka prvostupanjski sud će, imajući na umu da je ovom odlukom pravomoćno odlučeno o glavnoj tražbini u iznosu od 1.368,69 eura, utvrditi koji pojedini podmireni računi i u kojem iznosu ulaz i u sastav tako dosuđene tražbine te kada je svaki od njih stvarno podmiren, nakon čega će, po potrebi, omogućiti tužitelju da zahtjev za zakonske zatezne kamate uredi sukladno tako utvrđenim činjenicama i pravomoćno dosuđenoj glavnici, te će potom ponovno odlučiti o zahtjevu za zakonske zatezne kamate i o troškovima cijelog postupka.

21. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude i rješenja, i to primjenom odredbi članka 368. stavka 1., članka 370., članka 373.a i članka 166. stavka 3. ZPP-a.

U Splitu, 30. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Ivan Tironi