Republika Hrvatska

Županijski sud u Split,

Split,Gundulićeva 29a

Poslovni broj Gž -1656/2026-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Andree Boras-Ivanišević kao predsjednice vijeća, Ivane Madunić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Borisa Mimice kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv tuženika Svea Ekonomi d.o.o., Zagreb, Ulica Damira Tomljanovića Gavrana 11, OIB: 17863542417, kojeg zastupa punomoćnik Branko Škarica, odvjetnik u Zagrebu, radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe, rješavajući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-887/2024-17 od 29. travnja 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 30. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P - 887/2024-17 od 29. travnja 2026. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda je odlučeno:

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Proglašava se nedopuštenom ovrha po vjerodostojnoj ispravi Ovrv-6716/2012 izdanoj od Javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba u korist vjerovnika Prima Solvent d.o.o., Ilica 109, Zagreb, OIB: 35029956158, a na teret ovršenika ČV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koja je postala pravomoćna dana 28. kolovoza 2012. g., a temeljem koje je Svea Economi d.o.o., OIB: 17863542417 Zagreb, Ulica Damira T. Gavrana 11. dana 5. veljače 2024 podnijela na naplatu Financiskoj Agenciji."

II. Nalaže se tužiteljici ČV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] naknaditi tuženiku Svea Ekonomi d.o.o., Zagreb, Ulica Damira Tomljanovića Gavrana 11, OIB: 17863542417, troškove parničnog postupka u iznosu od 375,00 eura (slovima: tristosedamdesetpet eura) u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 875,00 eura (slovima: osamstosedamdesetpet eura).“

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.,146/2025- dalje: ZPP), uz prijedlog da drugostupanjski sud poništi pobijanu presudu i donese presudu utemeljenu na dokazima kako tužitelja tako i tuženika.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih razloga stranaka, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.

6. Ispitivanjem prvostupanjske presude nije utvrđena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se neosnovano poziva tužiteljica. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, budući da izreka razumljiva, da nije proturječna sama sebi, niti navedenim razlozima, da su u njoj navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji su u skladu sa stanjem spisa (obrazloženje nije manjkavo i svojim sadržajem objašnjava odluku sadržanu u izreci).

7. Neosnovan je i tuženikov žalbeni navod bitne povrede postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a, sadržajno ukazujući da je onemogućen u raspravljanju, budući iz stanja spisa proizlazi da je sud podnesak tužiteljice predan na ročištu od 18. ožujka 2026.unio na zapisnik, te je isti i pročitam, pa tužiteljica ničim nije onemogućena u raspravljanju.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Ilinke Lisonek iz Zagreba poslovni broj Ovrv-6716/2012 od 30. srpnja 2012.

9. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno:

- da je javni bilježnik Ilinka Lisonek donijela rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv-6716/2012 od 30. srpnja 2012., da je ovdje tuženik podnio FINA-i zahtjev za naplatu 5. veljače 2024. na temelju navedenog rješenja o ovrsi;

-da je tužiteljica u tom postupku izvansudske ovrhe pred FINA-om podnijela žalbu nakon proteka roka i zaključkom posl. br. Ovr-1076/2024-7 od 22. srpnja 2024. upućena pokrenuti parnicu u roku od 15 od dana dostave zaključka radi proglašenja nedopuštenom navedene izvansudske ovrhe i to iz razloga propisanih člankom 50. stavkom 1. točkom 7., 9. i 11. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24; u daljnjem tekstu: OZ);

- da iz obavijest o prijenosu tražbine od 4. siječnja 2016. proizlazi da je društvo Prima Solvent d.o.o. na temelju ugovora o cesiji prenijelo svoju tražbinu prema ovdje tužiteljici na društvo Prima Collect d.o.o. i to nepodmirenog dugovanja po računu 30101168-201205 i da isto iznosi 5.361,61 kn (711,61 euro);

-da iz obavijest o ustupu od 18. kolovoza 2023. proizlazi da je društvo Prima Collect d.o.o. na temelju Sporazuma o ustupu tražbine od 7. kolovoza 2023. ustupilo društvu Svea Ekonomi d.o.o. (ovdje tuženiku) svoju tražbinu prema ovdje tužiteljici i to u iznosu 514,94 eura glavnice, 555,31 eura kamata i 202,40 eura troška i to po osnovi ugovora/računa br. 30101168-201205;

- da iz Ugovora o prijenosu Zadužnica, sudskih i javnobilježničkih rješenja o ovrsi, Suglasnosti o zapljeni primanja i sudskih odluka od 24. studenog 2023. (dalje: predmetni Ugovor) proizlazi da je isti sklopljen između društava Svea Ekonomi d.o.o. (ovdje tuženika), Prima Collect d.o.o. i Prima Solvent d.o.o., da je navedeno da se izričito na tuženika prenose sva prava iz svih javnobilježničkih rješenja o ovrsi kojima su osigurane tražbine prenesene ugovorima navedenim u čl. 1. te da se popis ovršenika i njihovih rješenja o ovrsi nalazi u Prilogu ugovora( članak 2. Ugovora) i da ugovorne strane suglasno utvrđuju da je na temelju ugovora iz čl. 1. Ugovora, tuženik postao nositeljem svih prava i obveza iz osnova za naplatu koje se pojedinačno navode u prilogu ugovora i to „radi izbjegavanja svake dvojbe“;

- da je navedeni Ugovor potpisan od strane direktora svih triju društava, pri čemu su potpisi istih javno ovjereni od strane javnog bilježnika;

- da iz Priloga 1. Ugovora proizlazi da isti sadrži tražbinu broj 2941, prema ovršeniku ČV, OIB: [osobni identifikacijski broj], odnosno ovdje tužiteljici, te da je osnova rješenje posl. br. Ovrv-6716/2012, a kreditna partija 30101168-201205;

- da iz rješenja o ovrsi posl. br. Ovrv-6716/2012 od 30. srpnja 2012. i prijedloga za ovrhu proizlazi da je ovrha određena radi naplate ovrhovoditeljeve tražbine po osnovi Ugovora o ustupanju potraživanja i ovršenik da ima istu platiti ovrhovoditelju pozivom na broj 30101168-201205 u iznosu 3879,84 kn (514,94 eura) s pripadajućim kamatama;

- da iz predmetnog Ugovora proizlazi da je tražbina društva Prima Solvent d.o.o. prema ovdje tužiteljici, a po osnovi rješenja o ovrsi posl. br. Ovrv-6716/2012 od 30. srpnja 2012. prenesena na ovdje tuženika;

- da je tužitelj saznao za postojanje ugovora o cesiji najkasnije trenutkom saznanja za promjenu ovrhovoditelja u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje, pa da je valjano obaviješten o ugovoru o ustupu;

-da je rješenje o ovrsi javnog bilježnika posl. br. Ovrv-6716/12 od 30. srpnja 2012. podnesen na naplatu 25. rujna 2012. i da iz specifikacije proizlazi da je isto isknjiženo 5. prosinca 2023;

- da iz očitovanja FINA-e od 13. prosinca 2023. proizlazi da je dana 4. kolovoza 2018. zadovoljen uvjet iz članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine, broj 68/18, 02/20, 46/20, 47/20, dalje: ZPONS) i navedena osnova automatizmom isknjižena iz očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje, da je dana 27. studenog 2023. na temelju zaprimljenog Ugovora izvršena promjena vjerovnika u očevidniku sukladno članku 32. stavku 3. OZ-a i to sa dotadašnjeg ovrhovoditelja

Prima solvent d.o.o. na ovdje tuženika;

-da iz zahtjeva za naplatu proizlazi da je tuženik isti podnio 5. veljače 2024., a na temelju ovršne isprave i to pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika posl. br. Ovrv-6716/12 od 30. srpnja 2012. protiv ovdje tužitelja.

10. Na temelju prednjih utvrđenja, sud prvog stupnja je temeljem predmetnog Ugovora otklonio osnovanost prigovora aktivne legitimacije ovog tuženika u ovršnom postupku, potom utvrđujući da je predmetno rješenje o ovrsi dostavljeno na provedbu 25. rujna 2012., da je predmetna ovrha bila u prekidu do 5. prosinca 2023. kada je isknjižena sukladno članku 12. ZPONS, zaključio da desetogodišnji zastarni rok nije nastupio u vrijeme podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu od 5. veljače 2024. i otklonio osnovanost prigovora zastare, pa kako tužitelj nije dokazao postojanje uvjeta iz članka 50. stavak 1. točka 7., 9. i 10.( ispravno 11.) OZ., odbio je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja.

11. U odnosu na žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. točke 7. OZ-a(koji u biti predstavlja prigovor nedostatka aktivne ili pasivne legitimacije stranaka u ovršnom postupku), valja istaknuti da je odredbom članka 32. OZ-a propisano kako se ovrha određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla. Ako se prijenos ne može dokazati na taj način, prijenos tražbine dokazuje se pravomoćnom odlukom donesenom u parničnom postupku (stavak 1.), a ta se odredba na odgovarajući način primjenjuje i na ovrhu protiv osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao dužnik (stavak 2.). Prigovor nedostatka aktivne legitimacije prvostupanjski sud je pravilno otklonio iz slijedećih razloga.

12. Tako je, suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja pravilno, ocjenom provedenih dokaza utvrdio da je prijenos predmetne tražbine s ranijeg ovrhovoditelja Prima Solvent d.o.o. na ovdje tuženika Svea Ekonomi d.o.o. kao novog ovrhovoditelja izvršen temeljem predmetnog Ugovora zaključenog između ovdje tuženika, Prima Collect d.o.o. i Prima Solvent d.o.o. kojim su ugovorne strane suglasno utvrdile da je tuženik postao nositeljem svih prava i obveza iz osnova za naplatu koje se pojedinačno navode u prilogu predmetnog Ugovora u kojem se nalazi i tražbina prema tužiteljici, a koji je potpisan od strane direktora triju društava i čiji su potpisi javno ovjereni od strane javnog bilježnika (list 53 spisa), koji je dakle ovjerovljena privatna isprava, odnosno valjana osnova za prijenos u smislu članka 32. stavak 1. OZ-a, za koje utvrđenje je dao valjane, jasne i detaljne razloge u točkama 11.,14. i 15. obrazloženja, koji se u cijelosti prihvaćaju.

13. Na žalbene prigovore je dodatno odgovoriti kako je sud prvog stupnja izlažući i ocjenjujući sadržaj predmetnog Ugovora ispravno zaključio kako činjenica da spisu ne prilježi ugovor o cesiji koji se navodi u obavijesti o prijenosu tražbine od 4. siječnja 2016. i ugovor o ustupu od 18. kolovoza 2023., nije od značaja budući da sam predmetni Ugovor ima sadržaj ugovora o ustupu (cesiji) iz članka 80. do 89. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; dalje: ZOO), pa nije osnovan prigovor nedostatka dokumentacije o prijenosu potraživanja od izvornog vjerovnika do tuženika. Upravo je tuženik temeljem predmetnog Ugovora 5. prosinca 2023. podnio Fini zahtjev za promjenu ovrhovoditelja temeljem čega je Fina i postupila te upisala promjenu ovrhovoditelja.

14. Pravilno je sud prvog stupnja zaključio da opugnacijski razlog iz članka 50. stavak 1. točka 9. OZ-a nije osnovan, budući tužitelj nije dokazao da je ovršna tražbina prestala na temelju činjenice (ispunjenje, prijeboj, odricanje, otpust duga idr.) koja je nastala u vrijeme kad je tužitelj više nisu mogli istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, to je tvrdnja tužitelja o prestanku tražbine ostala nedokazana ( članak 221a. ZPP-a).

15. Nadalje, glede tužiteljevih navoda o zastari potraživanja, odnosno o postojanju razloga nedopustivosti ovrhe iz članka 50. stavak 1. točka 11. OZ-a, za navesti je slijedeće:

16. Radi se o ovrsi na novčanoj tražbini iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagrebaposlovni broj Ovrv-6716/2012 od 30. srpnja 2012. koje je steklo svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti 20. kolovoza 2012., dakle o ovršnoj ispravi, na koju se primjenjuje desetogodišnji zastarni rok iz članka 233. stavak 1. ZOO-a.

17. Naime, odredbom članka 241. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO), propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

18. Nadalje, odredbom članka 245. stavak 1., stavak 3., 5. i 6. ZOO-a propisano je: "1. Nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

3. Kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem na zaštitu ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kada je spor okončan ili završen na neki drugi način.

5. Isto vrijedi i kad je prekid zastare nastao zahtjevom ovrhe ili osiguranja.

6. Zastara koja počinje teći iznova poslije prekida navršava se kad protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru koja je prekinuta."

19. Vrhovni sud Republike Hrvatske je, razmatrajući sporno pitanje prekida zastare, u presudi broj Rev-943/17-2 od 10. svibnja 2017. iznio pravno shvaćanje prema kojemu u situaciji kada je ovršni postupak obustavljen zbog razloga koji leži isključivo na ovršeniku i na što ovrhovoditelj nije imao utjecaja tada pokretanje ovršnog postupka (okončanog obustavom postupka) ima za posljedicu prekid zastare i zastarni rok počinje ponovno teći nakon što rješenje o obustavi ovršnog postupka postane pravomoćna.

20. Time je Vrhovni sud Republike Hrvatske u primjeni i tumačenju odredbe članka 389. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine, broj 53/91., 73/91., 3/94., 7/96., 112/99. i 88/01.), koja je sadržajno istovjetna odredbi članka 242. ZOO-a kada se radi o dvojbi ima li ranije pokrenuti ovršni postupak radi ostvarivanja iste tražbine koji je dovršen obustavom postupka učinak prekida zastare u svakom slučaju neovisno o razlogu zbog kojeg je došlo do obustave postupka , ili pitanje učinka prekida zastare valja vezati uz razloge obustave postupka, zauzeo potonje pravno shvaćanje, dakle da se kod odgovora na pitanje je li rok zastare prekinut pokretanjem ovršnog postupka koji je okončan obustavom postupka te ističe li slijedom toga zastarni rok iz početka zauzeo shvaćanje da to ovisi o razlozima zbog kojih je došlo do obustave ovršnog postupka i na kojoj od stranaka u ovršnom postupku leže razlozi zbog kojih je ovršni postupak obustavljen.

21. Iz stanja spisa jasno proizlazi da je povodom zahtjeva za izravnu naplatu društva Prima Solvent d.o.o., rješenje o ovrsi bilo evidentirano u očevidniku FINA-e od 25. rujna 2012., pa sve do 4. kolovoza 2018. kada je prvi put isknjižena zbog nemogućnosti izvršenja sukladno članku 12. ZPONS, nakon čega je 7. studenog 2023. na temelju zaprimljenog predmetnog Ugovora izvršena promjena vjerovnika u očevidniku, te po izvršenoj promjeni vjerovnika dana 4. prosinca 2023. potom automatski 5. prosinca 2023. po drugi puta isknjižena, nakon čega je ovaj tuženik kao ovrhovoditelj podnio zahtjev za izravnu naplatu 5. veljača 2024.

22. Dakle, iz navedenog proizlazi da je zastara prvi put prekinuta 25. rujna 2012 ., kada je društvo Prima Solvent d.o.o. podnijelo FINA-i zahtjev za izravnu naplatu, odnosno vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred nadležnim tijelom radi ostvarenja svoje tražbine, a koji prvi prekid je trajao sve do 4. kolovoza 2018. kada je okončana izvansudska odluka pred FINA-om iz naprijed navedenog razloga, time da je isknjižavanja s datumom 5. prosinca 2023. posljedica prethodno provedene promjene vjerovnika, dok je drugi put zastara prekinuta dana 5. veljača 2024 . kada je i sam ovrhovoditelj podnio drugi zahtjev za izravnu naplatu.

23. Prema tome, proizlazi da je u konkretnom slučaju od dana podnošenja rješenja o ovrsi na naplatu od strane ranijeg ovrhovoditelja društva Prima Solvent d.o.o. pa do dana 4. kolovoza 2018. predmetno rješenje o ovrsi cijelo vrijeme bilo u redoslijedu naplate, odnosno da je zastara bila u prekidu, to osnovano žalitelj prigovara da sud prvog stupnja pogrešno navodi kako se predmetna ovrha vodila do isknjižavanja 5 . prosinca 2023. Pri tome je za naglasiti kako je FINA postupajući sukladno odredbi članka 12. ZPONS-a prestala s izvršavanjem osnove iz razloga što po rješenju o ovrsi nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa ovršenika, a što znači da predmetno isknjiženje nije nastalo krivnjom ovrhovoditelja nego nedostatkom sredstava na računu tužitelja.

24. Navodi tužiteljice da je nastupila zastara novčane tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom odnose se kako na glavnicu tako i na kamate. Pravilno prvostupanjski sud zaključuje da se glede pitanja zastare glavnice ima primijeniti desetogodišnji zastarni rok iz članka 233. stavak 1. ZOO-a. Međutim, prvostupanjski sud mora imati na umu da u ovom slučaju kada su zatezne kamate zajedno s glavnicom utvrđene rješenjem o ovrsi javnog bilježnika se radi se o povremenoj tražbini, a sve povremene tražbine koje proistječu iz pravomoćnih sudskih odluka ili odluka drugih nadležnih tijela, odnosno javnobilježničkih akata zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina, sukladno odredbi članku 233. stavak 2. ZOO-a. Rok zastarijevanja povremenih tražbina propisan je odredbom članka 226. stavak 1. ZOO-a i taj rok iznosi tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Prema tome, u konkretnom slučaju u odnosu na zatezne kamate ima se primijeniti rok od 3 godine prema odredbi članka 233. stavak 2. u vezi člankom 226. stavak 1. ZOO-a. (vidi odluku VSRH Rev-87/2022; vidi pravni stav zauzet na sjednici Građanskog odjela vrhovnog suda RH broj Su-IV-56/19 od 21. studenog 2019.)

25. Kako je zbog pogrešnog pravnog pristupa prilikom utvrđivanja prekida tijeka zastare činjenično stanje je ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno, to se za sada ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da su pljenidba i prijenos novčanih sredstava povodom zahtjeva za izravnu naplatu nedopušteni.

26. U nastavku postupka prvostupanjski sud će utvrditi sve relevantne okolnosti radi ocjene osnovanosti prigovora zastare, ocijeniti značaj isknjižavanja iz očevidnika naplate od 4. kolovoza 2018. kao posljedice nastupa okolnosti iz članka 12. ZPONS - a, ispitati kojim radnjama je došlo do prekida tijeka zastare, raspraviti prigovor zastare kako u pogledu glavnice tako i u pogledu zateznih kamata uvažavajući navedeni pravni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji se odnosi na zastaru zateznih, a sukladno naprijed danim uputama.

27. Radi navedenog valjalo je uvažiti žalbu tuženika, te ukinuti prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 370. ZPP-a i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U Splitu, 30. lipnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Andrea Boras- Ivanišević