Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska Avenija 7
31000 Osijek
P-1678/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Osijeku, po sucu Nikolini Primorac, u pravnoj stvari tužitelja TA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Bogdanu, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3 A, OIB: 23057039320, radi utvrđivanja ništetnosti i isplate, izvan ročišta 30. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I/ Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj: 2402006- 1031262160/51400607-5104066840, zaključenog 22. kolovoza 2008. između tužitelja TA i tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d., a koja u članku 10. glasi „Naknada: Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 1,000% (jedan posto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno 200,00 HRK (dvijestokuna), obračunate s datumom Ugovora. Korisnik kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate plasmana“.
II/ Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. da isplati tužitelju TA iznos od 348,40 (slovima: tristočetrdesetosameuračetrdesetcenti) zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 23. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, od 1. siječnja 2023. po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.
III/ Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. da tužitelju TA naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 138,27 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude 30. lipnja 2026. do isplate, po stopi koja se obračunava, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sve u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom za naknadu troška postupka preko dosuđenog iznosa tužitelj odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 3. prosinca 2025. podnio tužbu u kojoj je naveo da je s tuženikom 22. kolovoza 2008. zaključio Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607- 5104066840 kojim tuženik odobrava tužitelju kredit u iznosu od 34.870,00 eura u kunskoj protuvrijednosti. Tužitelj navodi kako je spornom odredbom članka 10. predmetnog Ugovora ugovorena naknada u visini od 1,00% od iznosa kredita (tzv. ulazna naknada), te kako se tuženik temeljem iste od tužitelja naplatio u iznosu od 348,70 eura. Tužitelj ističe kako se o spornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, kako je ista naprijed formulirana od strane tuženika na koju tužitelj nije imao utjecaja te kako nije razjašnjena relacija odnosa između iznosa naknade i usluga na ime kojih se ista uplaćuje. Tužitelj navodi da je tuženik, s obzirom da odredba nije ugovorena u dobroj vjeri već je ugovorena suprotno načelu savjesnosti i poštenja te prouzrokovala neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, kao nepošteni stjecatelj, sukladno odredbi članka 1115. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, dalje: ZOO) u vezi sa člankom 96. i 102. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07) dužan tužitelju vratiti stečenu imovinsku korist zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.
2. Tuženik nije podnio odgovor na tužbu u određenom roku iako su mu tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni.
3. Uvidom u priloženi Ugovor o kreditu (list 5-13 spisa) sud je utvrdio da je člankom 10. istog ugovoreno plaćanje naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita u iznosu od 1,00% na iznos kredita, odnosno minimalno 200,00 kuna. Temeljem navedenog utvrđeno je da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a te činjenice nisu u suprotnosti s dokazima koje je tužitelj podnio ili sa činjenicama koje su općepoznate, a ne postoje ni općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.
4. Utvrđeno je da ne postoje smetnje iz čl. 3. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11- službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22., 114/22, 155/23, dalje: ZPP), odnosno da zahtjev tužitelja nije nedopušten i da s njime može slobodno raspolagati.
5. Uzimajući u obzir navedeno, sud je donio presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev na temelju čl. 331. b u vezi čl. 338. st. 5. ZPP-a.
6. Sud je po službenoj dužnosti preispitao postavljenu vrijednost predmeta spora i utvrdio da je ista postavljena suviše visoko, s obzirom da se ugovorena sporna odredba predmetnog Ugovora o kreditu odnosila na iznos od 348,70 eura, te da ta visina predstavlja iznos kondemnatornog zahtjeva. Naime, deklaratorni zahtjevi istaknuti uz tužbeni zahtjev na činidbu/isplatu ne uzimaju se u obzir pri utvrđivanju vrijednosti zahtjeva za činidbu/isplatu. Dakle, kako je u ovoj pravnoj stvari deklaratorni zahtjev iz točke I/ tužbenog zahtjeva na utvrđenje ništetnosti istaknut samo u svrhu utvrđivanja osnovanosti zahtjeva za povrat isplaćene naknade, to se dio deklaratornog zahtjeva ne uzima u obzir prilikom utvrđivanja vrijednosti predmeta spora, koja je u ovoj pravnoj stvari određena u visini zahtjeva za isplatu, pa je sud temeljem članka 40. stavka 3. ZPP-a vrijednost predmeta spora utvrdio na iznos od 348,70 eura.
6.1. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl.154. st.1 ZPP-a. Sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., 107/25.), tužitelju je priznat trošak sastavljanja tužbe u iznosu od 50 bodova (Tbr. 7. st. 1), što pomnoženo s 2,00 (Tbr. 54.) iznosi 100,00 eura na koje se dodaje iznos PDV-a od 25%, odnosno 25,00 eura. Sud je tužitelju priznao trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 eura sukladno vrijednosti predmeta spora od 348,70 eura neovisno o tome što je ista plaćena u iznosu 33,18 eura, jer to što je tužitelj samoinicijativno platio veću pristojbu od one koju je trebao platiti, ne može ići na štetu protivne strane.
U Osijeku, 30. lipnja 2026.
Sudac
Nikolina Primorac
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi elektronskim putem ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP-a).
DOSTAVITI:
1. pun. tužitelja
2. tuženiku
