Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: Pn-83/2023-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Mariji Mesić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po ZUO DL i EL iz [adresa], protiv tuženika HRVATSKE CESTE d.o.o., OIB: 55545787885, Zagreb, Vončinina 3, radi naknade štete, nakon održana glavne i javne rasprave dovršene 20. svibnja 2026., u nazočnosti punomoćnika stranka, po objavi 30. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku HRVATSKE CESTE d.o.o., OIB: 55545787885, Zagreb, Vončinina 3, da tužitelju CL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 11.732,70 EUR sa zz kamatama tekućim od 30. lipnja 2026. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke , sve u roku od 15 dana.

II. S preostalim dijelom zahtjeva u pogledu tijeka zz kamate na dosuđeni iznos za period od 17.5.2022. pa do 29.6.2026. tužitelj se odbija.

III. Nalaže se tuženiku HRVATSKE CESTE d.o.o., OIB: 55545787885, Zagreb, Vončinina 3, da tužitelju CL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi parnični trošak u iznosu od 1.689,27 EUR sa zz kamatama tekućim od 30. lipnja 2026. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke , sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da vlasnik nekretnika kčbr. [katastarska čestica], stambena zgrada i dvorište upisane u zkul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na kojoj je sagrađena obiteljska kuća tužitelja. Navodi da je u neposrednoj blizini nekretnine tužitelja tuženik kao investitor izveo radove na projektu obilaznice Turanj, vijadukt [adresa], i radi toga je , odnosno izravnog zahvata u prostor je umanjena vrijednost nekretnine tužitelja, a što je utvrđeno u Procjeni umanjenja tržišne vrijednosti nekretnine koju je sačinio građevinski vještak u predmetu ovoga suda broj: R1-57/2021,u kojoj je vještak naveo da je utjecaj buke obilaznice u funkciji okarakteriziran kao srednje opterećujuće i da je odabrana vrijednost za tu kategoriju 25%, pa kada se uzme u obzir da se uz predmetnu nekretninu već nalazi prometnica ([adresa]), da umanjenje ukupne vrijednosti nekretnine iznosi 20% ukupno odnosno 88.440,00 kn, tj. 11.732,70 eur, te tužitelj u tužbi potražuje taj iznos sa zz kamatama tekućim od 17.5.2022 8kao dan podnošenje odštetnog zahtjeva tuženiku) pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava odgovornost za štetu, visinu štete i tijek zakonskih zateznih kamata, te ističe prigovor promašene pasivne legitimacija, prigovor preuranjenosti tužbe i prigovor zastare potraživanja, isključive odgovornosti tužitelja za štetu i prigovor nerazumljivosti tužbe.

U vezi pravne osnove spora tuženik ističe kako iz činjenica navedenih u tužbi i dokaza koji prileže spisu proizlazi da se radi o potraživanju prekomjerne štete pa je stoga potrebno ukazati na pravno stajalište iz presude VSRH Rev- 1198/12 te tuženik dalje citira dio te presude.

Nadalje navodi da je građevina odnosno cesta koja je predmet spora izgrađena na temelju lokacijske i građevinske dozvole, i za istu je izdana uporabna dozvola u odnosu na presudu VSRH Rev- 1198/12 buka koja umanjuje vrijednost tužiteljeve nekretnine ne nastaje od djelatnosti Hrvatskih cesta d.o.o. već od uporabe javnog dobra u općoj uporabi – državne ceste od strane svih osobe koji uporabljuju javno dobro. Navodi da se za pitanje odgovornosti za štetu u ovoj pravnoj stvari primjenjuje odredba čl. 110. st. 1. Zakona o vlasništvu kojom je propisano: „Nitko se ne smije služiti ni koristiti nekretninom na način da zbog toga na tuđu nekretninu slučajno ili po prirodnim silama dospiju dim, neugodni mirisi, čađa, otpadne vode, potresi, buka i sl., ako su prekomjerni s obzirom na namjenu kakva je primjerena toj nekretnini s obzirom na mjesto i vrijeme, ili izazivaju znatniju štetu, ili su nedopušteni na temelju odredaba posebnoga zakona (prekomjerne posredne imisije).“

Navodi da tuženik osporava odgovornost za štetu iz razloga što tužitelj nije dokazao prekomjernu buku. Prema odredbi čl. 110. st. 1. ZV-a buka mora biti prekomjerna s obzirom na namjenu kakva je primjerena toj nekretnini, a prekomjerna buka se prema pravnom stajalištu iz presude VSRH Rev-1198/12 ne dokazuje građevinskim vještačenjem, već izvršenim mjerenjem buke. Kako tužitelj nije dokazao dvije bitne pretpostavke odgovornosti za štetu, odnosno prekomjernu buku i buku koja je primjerena za državnu cestu to proizlazi da tužitelj na kojem je teret dokazivanje nije dokazao postojanje izvanugovornog obveznog odnosa naknade štete .

Nadalje ističe prigovor promašene pasivne legitimacije iz razloga što tužitelj tvrdi da mu šteta nastaje od državne ceste, dalje tuženik citira odredbe ZV, ZOO-a i Zakona o cestama i navodi da je čl. 110. st. 2. Zakona o vlasništvu propisano da su vlasnici nekretnine koje su izložene prekomjernim posrednim imisijama ovlašteni od vlasnika nekretnine s koje one potječu zahtijevati da otkloni uzroke tih imisija i naknadi štetu koju su nanijele, kao i da ubuduće propušta činiti na svojoj nekretnini ono što je uzrokom prekomjernih imisija, dok ne poduzme sve mjere koje su potrebne da onemoguće prekomjerne imisije.

Odredbom čl. 3. st. 1. Zakona o cestama propisano je da su javne ceste javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske. Odredbom čl. 621. ZOO -a i čl. 3. st. 1. toč. 11. Zakona o gradnji propisano je da je cesta građevina. Odredbom čl. 2. st. 3. Zakona o vlasništvu propisano je da su nekretnine čestice zemljine površine, zajedno sa svime što je sa zemljištem trajno spojeno na površini ili ispod nje, ako zakonom nije drukčije određeno. Odredbom čl. 35. st. 1. Zakona o vlasništvu propisano je Repub lika Hrvatska i druge pravne osobe javnoga prava koje su nositelji prava vlasništva imaju kao vlasnici u pravnim odnosima jednak položaj kao i privatni vlasnici, ako zakonom nije što drugo određeno.

Navodi da budući da su bitni elementi odgovornosti za štetu subjekti izvanugovornog obveznog odnosa naknade štete, štetna radnja, uzročnost, protupravnost i krivnja (Vs RH Rev – 1015/14), a prema čl. 110. st. 2. ZV-a vlasnik nekretnine koji je izložena prekomjernim imisijama može potraživati naknadu štete od vlasnika nekretnine od koje potječu imisije to proizlazi da bi prema čl. 621. ZOO-a i čl. 2. st. 3. ZV-a čl. 3. st. 1. Zakona o cestama u vezi s čl. 35. st. 1. ZV-a za prekomjernu buku od javne ceste sukladno čl. 110. st.2. ZV-a bila pasivno legitimirana Republika Hrvatske odnosno da bi subjekt izvanugovornog obveznog odnosa naknade štete (štetnik) bila Republika Hrvatska, a ne Hrvatske ceste d.o.o.

U odnosu na preuranjenost tužbe navodi da je prema čl. 110. st. 2. ZV-a i čl. 1047. st. 4. ZOO-a tužitelj prije potraživanja štete mora tražiti poduzimanje svih mjera koje su potrebne kako bi onemogućile prekomjerne imisije. Stoga proizlazi, ako bi sa poduzele potrebne mjere i kada bi potrebne mjere o tklonile prekomjernu buku (ako uopće prekomjerna buka postoji), onda ne bi ni nastala šteta odnosno ne bi došlo do umanjenja vrijednosti tužiteljeve kuće.

U odnosu na prigovor isključive odgovornosti za štetu tužitelja tuženik navodi da je tužitelj mogao i morao znati da će se na predmetnom mjestu graditi javna ceste kada je građevinu kupovao, pa je stoga cijenu građevine mogao umanjiti za vrijednost prekomjerne štete. Iz z. k. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] proizlazi da ja tužitelj predmetnu nekretninu kupio 19.09.2017. Iz lokacijske dozvole za državnu cestu razvidno je da je ista izdana 10.09.2011. godine, dok je građevinska dozvola izdana 12.01.2004. Dalje citira odredbe čl. 56., čl. 3. st. 1. toč. 52. , čl. 58. st. 1. Zakona o prostornom uređenju svaki zahvat u prostoru, navodi da obzirom na osnovno pravno načelo ignorantia iuris nocet, te odredbu čl. 36. st. 1. Zakona o prostornom uređenju i gradnji kojom odredbom je propisano da u svrhu upoznavanja s namjenom prostora i uvjetima provedbe zahvata u prostoru iz prostornih planova na određenom zemljištu, upravno tijelo na čijem se području nalazi zemljište, po zahtjevu zainteresirane osobe, izdaje lokacijsku informaciju u roku od osam dana od dana podnošenja zahtjeva. Navodi da obzirom je tužitelj mogao i morao znati, ako je prilikom kupnje nekretnine postupao pažnjom dobrog domaćin da će se na predmetnom mjestu graditi javna cesta, to je onda mogao kupiti nekretninu umanjene vrijednosti s obzirom na blizinu ceste u izgradnji ili je kuću mogao kupiti negdje drugdje, pa stoga tužitelj ne može biti subjekt izvanugovornog obveznog odnosa naknade štete, već isto može biti samo prethodni vlasnik od kojega je tužitelj kupio kuću iz razloga što je vrijednost građevine već trebala biti umanjena zbog činjenica što će se uz kuću graditi cesta, a ako prilikom kupnje kuće tužitelj nije postupao pažnjom dobrog domaćina i nije pribavio lokacijsku informaciju pa nije platio umanjenu cijenu nego punu to onda proizlazi da je tužitelju šteta nastala isključivo njegovom krivnjom iz razloga što nije postupao prilikom kupnje građevine pažnjom koja se zahtjeva od uobičajenog čovjeka prilikom kupnje kuće. Nadalje navodi da prigovor isključive odgovornosti tužitelja za štetu iz razloga što tužitelj nije dokazao legalnost svoje građevine, niti legalnost građevine proizlazi iz građevinskog vještačenje koje je tužitelj dostavio iz tužbu. U vezi legalnosti građevine potrebno je istaknut i navod vještaka sa str. 10. iz vještačkog nalaz i mišljenja u kojem je vještak jasno navodi da dokaz legalnosti građevine nije dostavljen.

Nadalje osporava vještačenje koje je tužitelj dostavio uz spis iz razloga što je isto paušalno, netočno i proturječno u vezi prekomjerne buke i visine štete , te iz nalaza i mišljenja vještaka jasno i nedvojbeno proizlazi da isto nije izrađeno na temelju mjerenja buke već je izrađen na temelju Projekta zaštite od buke. Navodi da osim toga vještak građevinske struke nije stručan za mjerenje buke niti je isti stručnjak za utvrđivanje prekomjerne buke što jasno proizlazi usporedbom vrijednosti s str. 25 nalaza i mišljenja i čl. 6. Pravilnika o najvišim dopuštenim razinama buke s obzirom na vrstu izvora buke, vrijeme i mjesto nastanka (NN 143/21).

3. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu, te u spis ovoga suda broj: R1-57/2021, te je provedeno usmeno saslušanje vještaka građevinske struke ŠL.

4. Ocjenjujući izvedene dokaze sud je donio presudu kao u izreci.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelje prema tuženiku za naknadu prekomjerne štete zbog umanjenja tržišne vrijednosti njegove nekretnine te svoj zahtjev temelji na činjeničnom opisu da je izgradnjom obilaznice koja prolazi u blizini njegove nekretnine vrijednost njegove nekretnine umanjena zbog buke.

6. U postupku je kao nesporno utvrđeno :

-da je tužitelj vlasnik nekretnine kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te se radi o obiteljskoj kući tužitelja,

- da u blizini nekretnine tužitelja prolazi predmetna zaobilaznica Turanj, vijadukt [adresa], čiji investitor je tuženik (iz skice mjerničkog vještaka u postpku osiguranja dokaza R1-5772021, str. 17 navedenog spisa proizlazi da je kuća tužitelja od stupa vijadukta udaljena 44,23 m),

-da osim ove zaobilaznice u blizini tužiteljeve nekretnine prolazi još jedna cesta i to županijska cesta (ul. Braće Gojaka),

-da je tuženik kod izgradnje predmetne zaobilaznice imao sve potrebne dozvole tj. građevinsku i lokacijsku dozvolu.

7. Nesporno je da izgradnja zaobilaznice za koju je tuženik ishodio potrebna odobrenja nadležnih tijela, predstavlja općekorisnu djelatnost, slijedom čega se primjenjuje odredba čl. 1047 st. 3. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i dr.), da je ZOO kojom je propisano da ako šteta nastane u obavljanju opće korisne djelatnosti za koju je dobiveno odobrenje nadležnih tijela može se zahtijevati samo naknada štete koja prelazi uobičajene granice tj. prekomjerna šteta.

7.1. Također se u pogledu odgovornosti primjenjuju opće odredbe o odštetnoj odgovornosti i to:

-odredba čl. 1045 ZOO-a kojom je propisano da tko drugom prouzroči štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje,

- odredba čl. 1108 ZOO-a kojom je propisano da naručitelj i izvođač radova na nekretnini solidarno odgovaraju trećoj osobi za štetu koja joj nastane u vezi s izvođenjem radova, pa je u tom pravcu neosnovan prigovor tuženika promašene pasivne legitimacije.

8. Prije podnošenja tužbe u ovom predmetu tužitelj je proveo postupak osiguranja dokaza u predmetu R1-57/2021 te je u navedenom postupku proveden očevid na licu mjesta dana 28. travnja 2021. uz sudjelovanje uz sudjelovanje mjerničkog i građevinskog vještaka .

9. Iz pismenog nalaza i mišljenja građevinskog vještaka ŠL od

6.7.2021. u tom spisu proizlazi:

-da se predmetna nekretnina tužitelja nalazi u predgrađu [adresa] na adresi [adresa], da tužitelj nije dostavio za kuću građevinsku dozvolu ni pripadajuću projektnu dokumentaciju, ali obzirom je kuća upisana u zemljišne knjige i ucrtana u katastarski plan bez negativne zabilježbe legalnosti, procjenu daje pod pretpostavkom legalnosti,

-da je dopuštena razina buke propisana čl. 5. Pravilnikom o najvišim propisanim razinama buke u sredini u kojoj ljudi rade i borave, te je vještak dao tablicu s graničnim vrijednostima pa tako proizlazi da je u zoni namijenjenoj za stanovanje i boravak najviše dopuštena razina buke za dan 55 dBa, a za noć 40 dBa,

-da uz predmetnu nekretninu tužitelja već prolazi jedna prometnica [adresa] koja je prostornim planom definirana kao županijska cesta pa zbog toga kao početno stanje utjecaja buke je, prije izgradnje zaobilaznice) je kod utjecaja buke na vrijednost nekretnine prema Pravilniku o metodama izračuna tržišne vrijednosti nekretnine, odabrao kategoriju utjecaja povremeno kroz ograničeno, a kao početno umanjenje odabrana je srednja vrijednost za stambenu zonu od 5%,

-da je Projektom zaštite od buke za predmetnu zaobilaznicu po dovršetku zaobilaznice predviđena razina buke i da prema projektu razina buke za dan iznosi 63,74 dBa, a za noć 53,53 dBa, pa je utjecaj buke zaobilaznice u funkciji okarakterizirao kao srednje kroz opterećujuće a odabrana vrijednost za tu kategoriju je 25%,

-pa razlika ove dvije odabrane vrijednosti daje utjecaj umanjenja tržišne vrijednosti predmetne nekretnine i ono iznosi 25% - 5%=20% od izračunate tržišne vrijednosti iste bez utjecaja buke zaobilaznice,

-tržišnu vrijednost kuće tužitelja vještak je procijenio na 442.000,00 kn (58.989,01 eur), a umanjenje tržišne vrijednosti nekretnine (zbog buke) od 20% iznosi 88.400,00 kn (što je inače 11.732,70 eur).

10. Kako je tuženik u odgovoru na tužbu prigovarao nalazu građevinskog vještaka, to je vještak usmeno saslušan u ovom parničnom postupku i usmeno je obrazložio svoj nalaz očitujući se na prigovore tuženika.

10.1. Iz usmenog očitovanja vještaka (na ročištu 20. 5. 2026.) proizlazi:

-da je točno da nalaz i mišljenje nije dao i izradio na temelju mjerenja buke na licu mjesta, da su u vrijeme očevida u postupku osiguranja dokaza izvođeni radovi na tom području,

-da u trenutku očevida sama prometnica nije bila izgrađena i nije bio izgrađen nadvožnjak, a ni sama prometnica (zaobilaznica) nije bila puštena u promet,

-da u vrijeme očevida nisu bili izgrađeni bukobrani, time da vještak ne zna i nije provjeravao jesu li bukobrani izgrađen nakon što je cesta izgrađena odnosno to mu nije bio zadatak,

-da je kod davanja nalaza koristio podatke iz projektne dokumentacije koju je dostavio tuženik, da su buka i razina buke definirani u tom projektu tuženika i definirane su dvije razine buke i to u situaciji ukoliko nema bukobrana i u situaciji ukoliko bukobrana ima, i te podatke i razine buke koja je pretpostav ljena nakon izvođenja zaštite od buke (dakle znači nakon postavljanja bukobrana) je vještak koristio kao ulazni podatak za izračun umanjenja vrijednosti nekretnine, a obzirom se nekretnina tužitelja nalazila uz već postojeću županijsku cestu početni postotak za izračun umanjenja je smanjio za 5%,

-da se na str. 25, 26 i 27 njegovog pismenog nalaza, nalaze karte buke preuzete iz dostavljene projektne dokumentacije tuženika koje prikazuju razinu buke bez bukobrana i nakon ugradnje bukobrana i koristio je te podatke,

-da je za sam izračun umanjenja tržišne vrijednosti nekretnine nebitno da li razina buke prelazi ili ne prelazi neka specifična ograničenja već da se vrijednost naknade umanjenja tržišne vrijednosti izračunava na osnovi razlike između buke prije izgradnje prometnice i buke nakon izgradnje prometnice i bukobrana

-u odnosu na prigovor da je nalaz davao temeljem pretpostavke legalnosti objekta tužitelja koji na uvid vještaku nije dao građevinsku dozvolu i pripadajuću projektnu dokumentaciju sudski vještak je naveo da je na predmetnoj čestici bilo više objekata, da je obiteljska kuća upisana i ucrtana u zk. i katastar te nema negativnih zabilježbi legalnosti pa je stoga uzeo samo u obzir taj objekt tj. obiteljsku kuću kod izračuna tržišne vrijednosti a druge objekte koji su se nalazili na predmetnoj čestici anisu upisani u zk. ni ucrtani u katastarski plan su izuzeti iz izračuna.

11. Nakon što se vještak usmeno očitovao tuženik je i dalje ostao kod prigovora na nalaz navodeći da je vještačenje izvršeno dok cesta nije bila izgrađena tj. puštena u promet pa se stoga utvrđena razina buke nije ni mogla utvrditi kao ni okolnost da li buka nakon puštanja ceste u promet prekoračuje granične vrijednosti.

11.1. U odnosu na ovaj prigovor valja reći da okolnost da je vještačenje izvršeno prije puštanja zaobilaznice u promet i da vještak nije mjerio razinu buke na licu mjesta po ocjeni ovoga suda nije relevantna i ne umanjuje značaj nalaza vještaka, a to iz razloga što je vještak nalaz i mišljenje izradio na temelju projektne dokumentacije koju mu je dostavio tuženik pa tako i elaborata o zaštiti od buke, u kojoj dokumentaciji su definirane dvije razine buke i to u situaciji ukoliko nema bukobrana i situacija ukoliko ima bukobrana, te je vještak u nalazu koristio te podatke i nalaz utemelji na podacima o razini buke koja je pretpostavljena nakon postavljanja bukobrana.

11.2. Dakle vještak je nalaz i mišljenje dao pod pretpostavkom da su postavljeni bukobrani i koristio podatke o razini buke iz dokumentacije tuženika tj. elaborata o zaštiti buke u situaciji kao da su bukobrani postavljeni te utvrdio da je i u toj situaciji razina buke iznad graničnih vrijednosti, u odnosu na buku prije izgradnje prometnice.

11.3. Također u odnosu na prigovor tužitelja u pravcu da tužitelj nije dokazao legalnost svoje građevine i nije građevinskom vještaku dostavio taj dokaz valja reći da je točno da tužitelj vještaku nije za obiteljsku kuću dostavio građevinsku dozvolu ni projektnu dokumentaciju, a što je vještak naveo u svom nalazu, međutim vještak je usmeno obrazložio zašto je nalaz dao pod pretpostavkom legalnosti objekta tj. iz razloga što je predmetna obiteljska kuća upisana u zemljišne knjige i ucrtana u katastar i nema negativnih zabilježbi legalnosti, te ovaj sud prihvaća obrazloženje vještaka , te nalazi da je iz navedenih razloga osnovano nalaz dat po pretpostavkom legalnosti tužiteljevog objekta.

12. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje građevinskog vještaka ocjenjujući ga objektivnim i nepristranim, te je vještak usmeno obrazložio svoj nalaz i po ocjeni ovog suda otklonio prigovore tuženika, vještak je nalaz izradio na temelju važećih zakonskih propisa pa tako između ostalog i Pravilnika o najvišim dopuštenim razinama buke u sredini u kojoj ljudi rade i borave, Pravilnika o metodama izračuna tržišne vrijednosti nekretnine, koristeći kod toga projektnu dokumentaciju tuženika, elaborat o zaštiti od buke i podatke iz te dokumentacije o pretpostavljenoj razini buke nakon puštanja u promet zaobilaznice s postavljenim bukobranima, te je u svom nalazu dao prikaz tih podatka tj. razine buke, kao i razine buke prije izgradnje i puštanja u promet zaobilaznice, cijeneći postojeću buku od već ranije postojeće županijske ceste te je u konačnici procijenio umanjenje tržišne vrijednosti obiteljske kuće tužitelja 20%.

13. Uobičajenom granicom nastanka štete od općekorisne djelatnosti smatra se samo ona šteta koja se u redovnom tijeku stvari može od takve djelatnosti očekivati, a sve što prelazi tako očekivanu, dakle uobičajenu granicu, je prekomjerna šteta u smislu citirane odredbe čl. 1047. st.3. ZOO-a.

13.1. Cijeneći sve naprijed navedeno, te nalaz vještaka ovaj sud nalazi da umanjenje tržišne vrijednosti nekretnine tužitelja 20% predstavlja bitno umanjenje vrijednosti nekretnine i ne može se govoriti da se radi o šteti koja se po redovnom tijeku stvari od opće korisne djelatnosti može očekivati i koju bi tužitelj bio dužan trpiti, već se radi o prekomjernoj šteti. Znači prekomjerna šteta u vidu buke očituje se u smanjenoj vrijednosti nekretnine tužitelja jer se radi o bitnom umanjenju vrijednosti nekretn ine.

14. U odnosu na istaknuti prigovor tuženika isključive odgovornosti za štetu tužitelja koji obrazlaže na način da je tužitelj 2017. godine kupio predmetnu nekretninu i da je tada mogao i morao znati da će se tu graditi cesta, valja reći da se ovaj prigovor tuženika ne može prihvatiti, naime tužitelj je kupio nekretninu u vrijeme kada je zaobilaznica bila u gradnji, ali nije bila izgrađena ni puštena u promet, te tuženik tada nije mogao znati ni pretpostaviti da će zbog buke doći do bitnog umanjenja tržišne vrijednosti nekretnine, već upravo suprotno obzirom se radilo o prometnici za koju su ishođene sve potrebne dozvole za pretpostaviti je bilo da će buka biti svedena u propisane granice i da zbog buke neće trpiti prekomjernu štetu..

15. Slijedom svega naprijed navedenog, kako je dakle utvrđeno da je tužitelju izgradnjom predmetne zaobilaznice nastala prekomjerna šteta uslijed buke, koja se očituje u umanjenju vrijednosti njegove nekretnine, to je valjalo je udovoljiti tužbenom zahtjevu tužitelja i dosuditi tužitelju utuženi iznos.

16. U odnosu na tijek zz kamata koje tužitelj potražuje od dana 1.7.2022. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva, kamata ne pripada od tog dana.

16.1. Prema odredbi čl. 1086. ZOO-a, obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete, a prema čl. 1089. st. 2. ZOO-a, visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kada zakon određuje nešto drugo.

16.2. Kako se u konkretnom slučaju radi o nenovčanoj imovinskoj šteti to sukladno citiranim odredbama i prema ustaljenoj sudskoj praksi zz kamate pripadaju od dana donošenja prvostupanjske presude, jer obzirom se visina naknade neimovinske štete utvrđuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke onda i zz kamate pripadaju od donošenja sudske odluke, kod čega za tijek zz kamate nije bitno što je visina utvrđena prema trenutku prije donošenja sudske odluke, što u konkretnom slučaju znači da iako je visina štete utvrđena nalazom vještaka nije utvrđena prema cijenama u vrijeme donošenja prvostupanjske odluke već prema cijenama u vrijeme izrade nalaza (2021.), da kamata ne pripada ni od dana izrade nalaza i mišljenja vještake, kod čega valja dodati da tužitelj nije zatražio dopunsko vještačenja u pravcu procjene umanjenja vrijednosti nekretnine prema cijenama u vrijeme presuđenja.

16.3. Dakle zz kamatu je valjalo dosuditi tekuću od dana donošenja prvostupanjske presude dok je s preostalim dijelom zahtjeva u pogledu tijeka zz kamate tužbeni zahtjev valjalo odbiti.

O troškovima postupka.

17. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a, te tužitelju trošak pripada u cijelosti, jer nije uspio samo s razmjerno neznatnim dijelom zahtjeva radi kojeg nisu nastali posebni troškovi.

17.1. Trošak tužitelja sastoji se od troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku koji trošak pripada sukladno vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023), troška sudskih pristojbi i predujma za građevinsko vještačenje.

17.2. Tužitelju pripada trošak kako slijedi:

-trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eur

-zastupanje na pripremnom ročištu u iznosu od 200,00 eur,

-sastav prijedloga za osiguranje dokaza u predmetu R1-57/2021 u iznosu od 66,37 eur

-zastupanje na očevidu u postupku osiguranja dokaza u iznosu od 150,00 eur (75% nagrade po Tbr. 17),

-zastupanje na ročištu 20. 5. 2026. u iznosu od 200,00 eur

što je ukupno 816,37 eur što uvećano za iznos od 204,00 eur na ime PDV-a čini 1.020,37 eur, čemu treba pridodati traženi trošak plaćenog predujma za vještačenje u postupku osiguranja dokaza u iznosu od 580,37 eur, zatim trošak plaćene pristojbe na prijedlog u postupku osiguranja dokaza u iznosu od 6,64 eur, te trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 81,89 eur, što je sveukupno 1.689,27 eur

U Karlovcu 30. lipnja 2026.

Sudac

Marija Mesić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335. st. 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz st. 9. čl. 335. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e - oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1. ZUO DL i EL iz [adresa]

2. HRVATSKE CESTE d.o.o., Zagreb, Vončinina 3