Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

53000 Gospić

Poslovni broj Psp-9/2023-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Gospiću po sucu Mirjani Kosanović kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ŽUPANIJSKE UPRAVE ZA CESTE LIČKO-SENJSKE ŽUPANIJE sa sjedištem u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnica CG, odvjetnica u [adresa] protiv tuženika MG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnica Tea Šulentić, odvjetnica u [adresa], zbog smetanja posjeda, nakon glavne i javne rasprave zaključene 9. lipnja 2026. u prisutnosti zakonskog zastupnika tužitelja, tuženika i punomoćnika stranaka i nakon objave 30. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e :

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je tuženik MG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] smetao tužitelja Županijsku upravu za ceste Ličko -senjske županije, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] u posjedu dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja se sastoji iz kčbr [katastarska čestica] javna cesta LC- 59116 koji dio u naravi predstavlja dio kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od cca 50 m², dužine 23,75 m (AB), širine 2,86 m (BC) te širine 1,17 m (AD), a koji dio kčbr. je označen i omeđen linijama koje povezuju točke A, B, C i D na skici lica mjesta sudskog vještaka Zdravka Pavelića, ing. geod., Ured ovlaštenog inženjera geodezije vl. Zdravko Pavelić, Otočac, Bartola Kašića 2 od 17. siječnja 2024. (broj elaborata: 418/2023) na način da je točno neutvrđenog dana, a najkasnije 23. lipnja 2023. kada je tužitelj saznao za smetanje, pristupio radovima pripreme (šalovanja, postavljanja armature i dr.) za izgradnju betonskog zida, te izgradio betonski ogradni zid ukupne dužine 26,61 m (odnosno dužine 23,75 m (AB) + dužine 2,86 m (BC)), prosječne visine (od tla do vrha) 1,04 m i širine 0,25 m (do očevida 14. srpnja 2023.)

2. Nalaže se tuženiku JG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da tužitelju Županijskoj upravi za ceste Ličko-senjske županije, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] vrati oduzeti posjed dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja se sastoji iz kčbr. [katastarska čestica] javna cesta LC- 59116 u naravi dio kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od cca. 50 m², dužine 23,75 m (AB), širine 2,86 m (BC), te širine 1,17 m (AD), a koji dio kčbr. je označen i omeđen linijama koje povezuju točke A, B C i D na skici lica mjesta sudskog vještaka Zdravka Pavelića, ing. geod., Ured ovlaštenog inženjera geodezije vl. Zdravko Pavelić, Otočac, Bartola Kašića 2 od 17. siječnja 2024. (broj elaborata: 418/2023) odnosno da uspostavi posjedovno stanje kakvo je bilo prije smetanja na način da ukloni betonski ogradni zid ukupne dužine 26,61 m (odnosno dužine 23,75 m (AB) + dužine 2,86 m (BC)), prosječne visine (od tla do vrha) 1,04 m i širine 0,25 m sagrađen na opisanom dijelu nekretnine i omogući tužitelju nesmetan pristup na istu nekretninu, sve u roku 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

3. Zabranjuje se tuženiku JG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], svako daljnje opisano ili drugačije smetanje posjeda tužitelja na nekretnini iz toč. 1. ovog rješenja pod prijetnjom novčane kazne u iznosu od 1.350,00 EUR / 10.171,57 kn.

4. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od donošenja ovog rješenja pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 30. srpnja 2023. navodi da je upravitelj i posjednik nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] označene kao kčbr. [katastarska čestica] javna cesta LC-59116. i da je 23. lipnja 2023. saznao da je tuženik na dijelu navedene nekretnine uz kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] započeo pripremne radove za izgradnju betonskog zida (šalovanje, postavljanje armature i dr.). Nakon saznanja o radovima, tužitelj je angažirao geodeta radi utvrđenja i identifikacije spornog dijela nekretnine koji je do očevida održanog uz sudjelovanje geodeta 14. srpnja 2023. i izgradio. Tužitelj ističe da svoj tužbeni zahtjev temelji na odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a posebno člancima 21. i 22. kao i na odredbama Zakona o cestama kojima je propisano da tužitelj upravlja lokalnim i županijskim cestama. Tvrdi da ga je tuženik opisanim radnjama smetao u posjedu nekretnine osobito jer izgrađeni zid smanjuje preglednost i otežava prometovanje te održavanje ceste uključujući i čišćenje snijega. Stoga predlaže da sud utvrdi čin smetanja posjeda, naloži tuženiku vraćanje oduzetog posjeda uspostavom prijašnjeg stanja uklanjanjem betonskog zida, zabrani svako daljnje smetanje pod prijetnjom novčane kazne te obveže tuženika na naknadu parničnih troškova sa zakonskim zateznim kamatama. Uz tužbu su priloženi izvadak iz zemljišne knjige za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], fotografije lica mjesta te skica lica mjesta izrađena od strane Geoplan d.o.o. Gospić iz srpnja 2023.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev u cijelosti te ističe da je tužba nepravovremena jer prema čl. 21. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom 30 dana od saznanja za čin smetanja i počinitelja. Osporava tvrdnju tužitelja da je za radove saznao tek 23. lipnja 2023. navodeći da je dio predmetnog zida već u ožujku ili travnju 2023. srušila ralica tijekom čišćenja snijega. Nakon toga je tuženik o događaju obavijestio društvo L ika ceste d.o.o. ovlašteno za održavanje cesta čiji je djelatnik GG tijekom svibnja izašao na teren, utvrdio štetu i najavio sanaciju. Kako sanacija nije provedena, tuženik je sam pristupio obnovi zida. Iz toga proizlazi da je tužitelj za stanje zida i radove znao znatno ranije od navedenog datuma odnosno više od 30 dana prije podnošenja tužbe. Nadalje, tuženik ističe da je tužbeni zahtjev neodređen i neizvršiv jer tužitelj nije precizno odredio dio nekretnine na kojem je navodno došlo do smetanja posjeda, već je naveo da će isti biti identificiran tek nakon očevida i vještačenja. Poziva se na čl. 186. st. 1. Zakona o parničnom postupku i sudsku praksu ističući da ovako formuliran zahtjev ne omogućuje donošenje izvršive odluke niti provedbu eventualne ovrhe. Zaključno, smatra da je tužbeni zahtjev neosnovan jer nije smetao tužitelja u posjedu. Navodi da je sporni zid dio nekretnine kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da su ga još 1964. izgradili njegovi roditelji kao pravni prednici. Zid i objekt na toj nekretnini kontinuirano su u posjedu njegove obitelji više od 60 godina, a kasnije su adaptirani i legalizirani uporabnom dozvolom iz 1990. Ističe da je dio zida srušen prolaskom ralice, ali da time njegov posjed nije prestao, već je samo privremeno bio narušen zbog čega je imao pravo obnoviti ga u istim gabaritima. Tuženik naglašava da nije poduzeo nikakvu samovlasnu radnju niti zadirao u tuđi posjed, već je isključivo obnovio postojeći zid nakon oštećenja. Smatra neutemeljenim tvrdnje tužitelja da zid ugrožava preglednost i promet budući da na istom mjestu zid postoji više od 50 godina bez prigovora ili intervencija tužitelja. Slijedom svega navedenog predlaže da sud tužbu odbaci kao nepravovremenu, podredno odbije tužbeni zahtjev kao neodređen i neosnovan. Uz odgovor na tužbu tuženik je dostavio prijepis posjedovnog lista za kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], povijest promjena na katastarskim česticama, fotografije lica mjesta i rješenje Općine Gračac, Sekretarijata za poslove uprave od 17. listopada 1990. kojim se dozvoljava JG upotreba novoizgrađene stambeno poslovne zgrade na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

3. Tužitelj se u očitovanju na odgovor na tužbu protivio navodima tuženika te isticao da je tužba pravodobno podnesena. Navodi da je za gradnju spornog zida saznao tek 23. lipnja 2023. kada je o tome obaviješten od strane Općine Lovinac o čemu je uz tužbu priložen e-mail i dopis općinskog načelnika. Tužba je podnesena 18. srpnja 2023., dakle unutar zakonskog roka od 30 dana propisanog čl. 21. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Ujedno osporava navode tuženika vezane uz društvo Lika ceste d.o.o. ističući da se radi o drugoj pravnoj osobi, različitoj od tužitelja. U odnosu na prigovor neodređenosti tužbenog zahtjeva, tužitelj navodi da je zahtjev dovoljno određen jer sadrži oznaku zemljišnoknjižne čestice, katastarske općine i jasno određenu radnju koju tuženik treba poduzeti - uklanjanje zida. Očevid i geodetsko vještačenje predloženi su radi preciznijeg utvrđenja spornog dijela nekretnine budući da u trenutku podnošenja tužbe nije raspolagao pisanim očitovanjem geodeta, a zbog kratkog roka za podnošenje tužbe bio je dužan postupiti bez odgode. Također osporava tvrdnje tuženika da je sporni zid izgrađen 1964. i da se radi o obnovi postojećeg zida. Ističe da iz fotografija priloženih uz odgovor na tužbu proizlazi da je ranije postojao tek niski kameni zidić dok je tuženik sada izgradio novi, znatno viši betonski zid. Takav zid, prema navodima tužitelja, smanjuje preglednost, otežava prometovanje i onemogućava čišćenje snijega. Nadalje, tužitelj osporava i tvrdnju da se zid nalazi na nekretnini tuženika navodeći da se sporni zid nalazi na javnoj cesti kojom upravlja tužitelj što proizlazi iz skice priložene uz tužbu, a što predlaže dokazati geodetskim vještačenjem. Slijedom svega navedenog, tužitelj ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti. Tužitelj je u spis dostavio dopis Općine Lovinac od 23. lipnja 2023. upućen Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture kojim se obavještava inspektor da je uz lokalnu cestu u mjestu Sveti Rok tuženik MG već ranije nelegalno izgradio niži kameni zid koji je tijekom prošle zime prilikom čišćenja snijega u jednom dijelu bio urušen te da je isti 21. lipnja 2023. pristupio radovima pripreme za izgradnju novog armirano-betonskog zida značajno višeg u odnosu na raniji zid.

4. U podnesku od 8. studenoga 2023. tuženik ustraje u prigovoru da je tužba nepravovremena te predlaže da sud o tom prigovoru odluči prije raspravljanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Ističe da je tužitelj za rušenje i sanaciju zida znao i prije 23. lipnja 2023. budući je u ožujku ili travnju 2023. dio zida srušila ralica tijekom čišćenja snijega, a u svibnju je na teren izašao djelatnik društva Lika ceste d.o.o., GG koji je utvrdio štetu i najavio sanaciju. Tuženik navodi da je društvo Lika ceste d.o.o. ovlašteno od strane tužitelja za održavanje predmetne ceste pa se saznanje tog društva ima smatrati saznanjem tužitelja kao posrednog posjednika. Stoga smatra da je tužba podnesena izvan zakonskog roka. Tuženik nadalje ponavlja prigovor da je tužbeni zahtjev neodređen jer tužitelj u samoj tužbi nije precizno identificirao sporni dio nekretnine, već je naveo da će isti biti utvrđen tek nakon očevida i geodetskog vještačenja. Smatra da je tužitelj već pri podnošenju tužbe bio dužan postaviti potpuno određen i izvršiv zahtjev, te ističe da u posjedovnoj parnici nije dopušteno naknadno uređivati ili preinačavati tužbeni zahtjev ovisno o rezultatima vještačenja. U odnosu na osnovanost zahtjeva, tuženik osporava da je došlo do smetanja posjeda. Navodi da je sporni zid postojao na istom mjestu desetljećima te da ga je samo obnovio nakon što ga je djelomično srušila ralica. Ističe da je zid obnovljen na temeljima starog zida i da nije riječ o novom zahvatu niti o samovlasnom zadiranju u tuđi posjed. Također naglašava da je u posjedovnoj parnici, sukladno Zakonu o parničnom postupku, odlučno isključivo posljednje stanje posjeda i čin smetanja, a ne pitanje vlasništva ili toga nalazi li se zid na javnoj cesti. Slijedom svega navedenog, tuženik smatra da nije bilo samovlasnog smetanja posjeda te predlaže da sud tužbu odbaci kao nepravovremenu odnosno odbije kao neodređenu i neosnovanu.

5. Na očevidu održanom 17. siječnja 2024. sudski vještak geodetske struke izvršio je snimanje spornog ogradnog zida GPS uređajem, izradio skicu lica mjesta, sačinio pisani nalaz i mišljenje te priložio fotografije s lica mjesta i arhivske fotografije preuzete s Google Street View-a iz 2011. i 2022. Također je izvršio uvid u digitalni geodetski elaborat izrađen ranije na zahtjev tužitelja. Iz nalaza vještaka proizlazi da se sporni ogradni zid nalazi na katastarskoj čestici [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kojom upravlja tužitelj i to u dužini od 23,75 m (AB) i dodatnih 2,86 m (BC), ukupno 26,61 m. Širina samog zida iznosi 0,25 m, a prosječna visina 1,04 m. Zid ograđuje prijeporni dio površine 50 m², označen na skici žutom šrafurom, dok širina prijepora iznosi 1,17 m (AD) do 2,86 m (BC). Vještak je utvrdio i da se sjeveroistočni dio pomoćne zgrade tuženika također nalazi na kčbr. [katastarska čestica]. Na temelju fotografija i stanja na terenu vještak je utvrdio da je sporni zid u pravcu pomoćne zgrade tuženika te da su vidljivi temelji ranijeg zida. Arhivske fotografije iz 2011. i 2022. potvrđuju da je zid postojao i ranije na istom položaju iako nije moguće utvrditi njegovu tadašnju visinu.

5.1. Tužitelj je u očitovanju na nalaz vještaka naveo da je predloženo vještačenje trebalo utvrditi točne dimenzije spornog dijela katastarske čestice, a ne samo dimenzije zida, te je tražio dodatno pojašnjenje širine i dužine prijepornog dijela. Sudski vještak je u dopuni nalaza pojasnio da se mjere AD (1,17 m) i BC (2,86 m) odnose na udaljenost zida od katastarske međe tuženika odnosno predstavljaju širinu prijepora, dok je površina prijepora ukupno 50 m².

5.2. Tuženik je u očitovanju istaknuo da nalaz i mišljenje vještaka potvrđuju njegove tvrdnje da sporni zid nije novoizgrađen, već obnovljen na temeljima ranijeg zida koji je postojao više desetljeća. Smatra da time nije došlo do samovlasnog smetanja posjeda, već samo do obnove postojećeg stanja nakon što je dio zida srušila ralica prilikom čišćenja snijega.

5.3. Vještak je dodatno naveo da postoji mogućnost pomaka katastarskih granica uslijed homogenizacije katastarskih planova iz 2019. te da bi za predmetnu lokalnu cestu trebalo provesti geodetski elaborat izvedenog stanja sukladno Zakonu o cestama. Prema njegovom mišljenju, da je takav elaborat bio proveden, cesta bi bila evidentirana prema stvarnom stanju na terenu odnosno uz postojeći zid i pomoćnu zgradu tuženika.

5.4. Na ročištu 24. veljače 2026. vještak je u cijelosti ostao kod svog pisanog nalaza i svih kasnijih očitovanja potvrdivši da je prijeporni dio jasno označen na skici lica mjesta, da iznosi 50 m² te da je zid sastavni dio višegodišnjeg faktičnog uživanja tog prostora od strane tuženika.

6. Tužitelj je nakon provedenog geodetskog vještačenja podneskom od 5. ožujka 2026. precizirao tužbeni zahtjev kao u izreci rješenja.

7. Tuženik je u očitovanju na podnesak tužitelja od 5. ožujka 2026. naveo da se protivi preinaci tužbenog zahtjeva kojom tužitelj, nakon provedenog geodetskog vještačenja, naknadno precizira predmet smetanja posjeda. Ističe da u posjedovnoj parnici nije dopušteno postavljati tzv. stupnjevitu tužbu niti naknadno određivati predmet spora budući da je postupak radi smetanja posjeda ograničen isključivo na utvrđivanje posljednjeg mirnog posjeda i čina smetanja, sukladno čl. 441. Zakona o parničnom postupku. Tuženik smatra da tužitelj već u trenutku podnošenja tužbe mora znati i jasno odrediti što je predmet smetanja jer se radi o faktičnom sporu koji ne dopušta naknadno uređivanje ili mijenjanje tužbenog zahtjeva. Ujedno ponovno ističe prigovor nepravovremenosti tužbe te navodi da je i ovako preinačeni tužbeni zahtjev postavljen nakon proteka subjektivnog i objektivnog zakonskog roka za zaštitu posjeda. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te obveže tužitelja na naknadu parničnog troška.

8. U dokaznom postupku saslušani su svjedoci, zakonski zastupnik tužitelja i tuženik.

8.1. Svjedok KG, načelnik [adresa], iskazao je da je upoznat s predmetom spora te da je nakon izgradnje kružnog toka u Svetom Roku nastala potreba za izgradnjom nogostupa. U tom kontekstu pojavilo se pitanje zida uz nekretninu tuženika koji se nalazi uz cestu. Naveo je da je na tom mjestu i ranije postojao kameni zid, na istoj lokaciji kao i sadašnji sporni zid. Taj zid je, prema njegovim saznanjima, tijekom jedne zime srušen od strane ralice prilikom čišćenja snijega. Nakon toga je tuženik tijekom 2023. započeo njegovu obnovu. Svjedok je naveo da su mu tada sugerirali da zid povuče unutar svoje parcele radi proširenja prometnog koridora i lakšeg održavanja ceste, osobito zimi. Potvrdio je da prije izgradnje kružnog toka nije bilo problema sa starim zidom. Istaknuo je da je novi zid viši od ranijeg kamenog zida, gotovo dvostruko, odnosno za nešto manje od jednog metra. Potvrdio je i da su vođeni razgovori između ŽUC-a i tuženika oko sanacije zida nakon njegova rušenja.

8.2. Svjedok GG, zaposlenik društva Lika ceste d.o.o., iskazao je da Lika ceste održavaju predmetnu cestu kao ugovorni izvođač ŽUC-a. Potvrdio je da je na mjestu spornog zida ranije postojao kameni zid najmanje 40 godina te da pripada imanju tuženika. Naveo je da ga je tuženik kontaktirao nakon što je zid oštećen tijekom zimskog čišćenja snijega nakon čega je izašao na teren i utvrdio oštećenje u širini oko jednog metra. Potvrdio je da je oštećenje prouzročio stroj Lika cesta te da je tuženiku rekao kako će oni izvršiti sanaciju. Međutim, nakon što se sanacija nije realizirala, tuženik je sam odlučio srušiti ostatak zida i izgraditi novi betonski zid. Svjedok je izjavio da je novi zid izgrađen na istom mjestu kao prethodni te da nije ušao u ces tu kao i da je iste dužine kao stari zid.

8.3. Svjedok ŠG, susjed tuženika koji živi preko puta spornog zida, iskazao je da ondje živi cijeli život te da je prije betonskog zida postojao kameni zid star više od 50 godina. Potvrdio je da je ralica srušila dio zida prije otprilike tri godine te da su nakon toga dolazili djelatnici Lika cesta. Naveo je da je novi betonski zid sagrađen na istom mjestu kao stari kameni zid, ali da je viši za otprilike 30 do 40 centimetara. Također je izjavio da su cestari obećali sanirati srušeni zid, ali to nisu učinili pa je tuženik sam pristupio obnovi.

8.4. Svjedok AG koji je sudjelovao u obnovi zida, iskazao je da je zajedno s tuženikom radio na izgradnji novog zida nakon što je prethodni bio djelomično srušen od ralice. Naveo je da su novi zid šalovali i betonirali na temeljima starog zida, cijelom njegovom dužinom. Potvrdio je da je novi zid viši od starog za približno 40 centimetara, ali da je izveden na istim temeljima.

8.5. Zakonski zastupnik tužitelja TG iskazao je da ŽUC sklapa ugovore o održavanju cesta s izvođačima poput Lika cesta, te da izvođač samostalno sanira štetu koju prouzroči tijekom izvođenja radova, bez obveze prethodnog obavještavanja ŽUC-a. Naveo je da tužitelj nije znao za oštećenje zida sve dok nije 23. lipnja 2023. zaprimio dopis Općine Lovinac kojim je obaviješten o oštećenju i planu tuženika za izgradnju novog zida. Nakon toga angažirani su geodeti radi utvrđenja nalazi li se zid na privatnoj čestici ili na cestovnom zemljištu. Potvrdio je da je i ranije na tom mjestu postojao niži zid. Na pitanje kako je točno tuženik smetao tužitelja u posjedu, izjavio je da ne zna precizno odgovoriti, ali smatra da viši zid otežava održavanje ceste i čišćenje snijega.

8.6. Tuženik MG iskazao je da su njegovi roditelji još 1960-ih godina izgradili kamenu kuću i u produžetku kameni zid kojim su ogradili imanje. Naveo je da se cesta tijekom godina više puta asfaltirala zbog čega je zid postupno postajao niži u odnosu na razinu kolnika. Potvrdio je da je zid u ožujku 2023. oštetila ralica o čemu ga je obavijestio susjed. Nakon toga kontaktirao je GG iz Lika cesta koji mu je obećao sanaciju zida, no kako do toga nije došlo, sam je odlučio izgraditi novi betonski zid. Naveo je da je zid izgrađen na istim temeljima kao stari zid te da je viši svega oko 20 centimetara u odnosu na prethodni, a razlog povećanja visine bila je dostupna oplata. Istaknuo je da zid prati istu liniju kao kuća i da ondje stoji više od 60 godina te smatra da nije smetao tužitelju u posjedu.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za pružanje posjedovne zaštite radi smetanja posjeda kojim tužitelj tvrdi da je tuženik izgradio betonski ogradni zid na dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja predstavlja javnu cestu - Ulicu dr. Mile Budaka (LC-59116) čime je navodno samovlasno smetao tužitelja u posljednjem mirnom posjedu te nekretnine. Tužitelj zahtijeva da sud utvrdi čin smetanja posjeda, naloži tuženiku uklanjanje predmetnog zida i uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja te zabrani svako daljnje takvo ili slično smetanje.

10. Posjedovna zaštita pruža se u skladu s općim normativom Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010 i 143/2012; dalje: ZVDSP) i to odredbama članka 19. - 27.

11. Prema odredbi članka 20. stavka 2. ZVDSP-a, tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedu uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed.

12. Odredbom članka 21. stavka 1. ZVDSP-a propisano je da onaj koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda.

13. Sukladno članku 22. stavku 2. ZVDSP-a, raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničeno je isključivo na utvrđivanje posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, dok je isključeno raspravljanje o pravu na posjed, pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda, kao i o zahtjevima za naknadu štete.

14. Dakle, za pružanje posjedovne zaštite odlučno je utvrditi: tko je bio posljednji mirni posjednik, je li došlo do čina smetanja i je li taj čin bio samovlastan.

15. Nije sporno među strankama da se na predmetnoj lokaciji desetljećima nalazio kameni zid, da je taj zid srušen prilikom zimskog čišćenja snijega od strane stroja angažiranog od izvođača održavanja cesta, da je tuženik tijekom 2023. izgradio novi betonski zid i da se spor vodi upravo u pogledu tog novoizgrađenog zida.

16. Sporno je između stranaka predstavlja li izgradnja novog zida čin smetanja posjeda tužitelja, nalazi li se zid na dijelu nekretnine u posjedu tužitelja i je li tuženik samovlasno promijenio postojeće faktično stanje.

17. Sud je prije svega ocijenio prigovor tuženika da je tužitelj preinačio tužbu naknadnim preciziranjem tužbenog zahtjeva nakon provedenog geodetskog vještačenja.

18. Odredbom članka 191. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje u tekstu: ZPP) propisano je: "Preinaka tužbe je promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći."

19. Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-744/13-2 od 11. rujna 2018. zauzeo je pravno shvaćanje: "Promjena istovjetnosti zahtjeva postoji onda kada se prvotno postavljeni zahtjev zasniva na jednom životnom događaju, jednom činjeničnom stanju odnosno jednom pravnom odnosu, a novopostavljeni zahtjev na drugim činjenicama, drugom događaju ili pravnom odnosu."

20. Sud smatra da u konkretnom slučaju nije došlo do preinake. Naime, preciziranjem tužbenog zahtjeva nakon geodetskog vještačenja tužitelj nije promijenio njegovu istovjetnost niti je istaknuo novi zahtjev. Precizirani zahtjev temelji se na istom životnom događaju - izgradnji predmetnog zida tijekom 2023., na istom činjeničnom supstratu i istom navodnom činu smetanja. Tužitelj je samo tehnički odredio preciznije prostorni obuhvat sporne površine nakon što je isti geodetski identificiran. Stoga se ne radi ni o novom činu smetanja, ni o proširenju zahtjeva.

21. Slijedom toga, sud smatra da se prekluzivni rok iz članka 21. stavka 3. ZVDSP računa od dana podnošenja izvorne tužbe, a ne od dana njezina preciziranja.

22. U odnosu na pravodobnost tužbe, sud nije prihvatio prigovor tuženika da je tužba nepravovremena budući iz provedenih dokaza ne proizlazi sa sigurnošću da je tužitelj kao pravna osoba imao relevantno saznanje o smetanju prije zaprimanja dopisa Općine Lovinac od 23. lipnja 2023.

23. Analizom svih provedenih dokaza sud je utvrdio da nije dokazano postojanje samovlasnog smetanja posjeda od strane tuženika.

24. Iz iskaza svjedoka KG proizlazi da je sporni kameni zid postojao i prije izgradnje kružnog toka na istom mjestu gdje se nalazi i danas sporni zid. Svjedok je izričito potvrdio da je zid srušen od strane ralice tijekom čišćenja snijega te da je tek nakon toga tuženik pristupio obnovi. Svjedok je istaknuo i da do tada nije bilo nikakvih problema s tim zidom.

25. Iskaz svjedoka GG, zaposlenika Lika cesta, dodatno potvrđuje isto činjenično stanje. Svjedok je jasno iskazao da je na mjestu postojao stari zid star više od 40 godina, da je oštećen od stroja Lika cesta te da je tuženik nakon toga odlučio samostalno izvesti novi zid. Posebno je istaknuo da se novi zid nalazi na istom mjestu kao prethodni i da nije ušao u cestu.

26. Iskaz svjedoka ŠG, neposrednog susjeda tuženika, sud ocjenjuje vjerodostojnim jer kao osoba koja živi preko puta spornog mjesta ima neposredna opažanja. I on potvrđuje postojanje starog zida više od 50 godina, njegovo rušenje od strane ralice i izgradnju novog zida na istom mjestu.

27. Svjedok AG koji je sudjelovao u obnovi zida potvrdio je da je novi zid izgrađen upravo na starim temeljima.

28. Iskaz zakonskog zastupnika tužitelja TG bitno odstupa od svih ostalih iskaza u dijelu u kojem sam navodi da mu nije poznato na koji način bi konkretno tuženik smetao tužitelja u posjedu. Sud upravo ovu izjavu cijeni kao iznimno značajnu jer dolazi od samog zastupnika tužitelja i pokazuje izostanak jasne faktične osnove smetanja.

29. Zaključno, tuženik je u svom iskazu detaljno i životno uvjerljivo opisao povijest zida od 1960-ih godina prošlog stoljeća, njegovo kontinuirano postojanje te okolnosti rušenja i obnove. Njegov iskaz u cijelosti je potvrđen iskazima svih svjedoka.

30. Nalaz i mišljenje sudskog vještaka geodetske struke dodatno potvrđuju bitne činjenice jer je vještak utvrdio da se zid nalazi na dijelu kčbr. [katastarska čestica], da je duljine 26,61 m, širine 0,25 m i visine 1,04 m te da ograđuje prijepornu površinu od 50 m². Međutim, za posjedovni spor nije odlučna sama katastarska pripadnost zemljišta, nego faktično posljednje stanje posjeda. Posebno je važno da vještak potvrđuje postojanje temelja starog zida te kontinuitet njegove trase kao i da arhivske fotografije iz 2011. i 2022. godine pokazuju zid na istoj poziciji. Time je objektivnim dokazima potvrđeno ono što proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka.

31. Nakon provedenog dokaznog postupka sud je zaključio da tuženik nije izgradio novi zid na novoj lokaciji niti je samovlasno proširio svoj faktični posjed. Naprotiv, obnovio je ranije postojeću fizičku granicu posjeda na mjestu gdje je ona postojala desetljećima. Čin obnove ranijeg zida na postojećim temeljima ne predstavlja novi čin smetanja posjeda. Da bi postojalo smetanje, mora postojati samovlasna promjena faktičnog stanja kojom se drugoga isključuje ili ograničava u posjedu , a u konkretnom slučaju takva promjena nije dokazana, već je utvrđeno upravo suprotno odnosno da je obnovom uspostavljeno ranije stanje.

32. Činjenica da je novi zid nešto viši od starog (prema iskazima 20 do 40 cm, odnosno prema jednom svjedoku gotovo dvostruko) sama po sebi ne mijenja njegov položaj niti predstavlja novo oduzimanje ili uznemiravanje posjeda.

33. Sud posebno ističe da eventualne nepravilnosti u katastarskim evidencijama na koje ukazuje vještak, kao ni pitanje usklađenja zemljišnoknjižnog i katastarskog stanja, nisu predmet ovog posjedovnog spora.

34. Slijedom svega navedenog, sud nalazi da tužitelj nije dokazao bitne pretpostavke iz članka 20. i 21. ZVDSP-a odnosno da nije dokazao samovlastan čin smetanja posjeda pa je sud odbio u cijelosti njegov tužbeni zahtjev kao neosnovan .

35. Naime, provedeni dokazi nedvojbeno pokazuju da je sporni zid postojao na istoj lokaciji desetljećima, da je srušen od strane treće osobe tijekom održavanja ceste, da je tuženik nakon toga obnovio zid na postojećim temeljima te da time nije promijenio postojeće faktično stanje niti samovlasno smetao posljednji mirni posjed tužitelja.

36. Budući da nije dokazan čin smetanja kao temeljna pretpostavka posjedovne zaštite, tužbeni zahtjev je neosnovan.

37. Sud nije prihvatio prigovor tuženika o nepravovremenosti tužbe. Naime, odredbom članka 21. stavka 3. ZVDSP propisano je da pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kada je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije protekom roka od jedne godine od nastalog smetanja.

38. U konkretnom slučaju tuženik tvrdi da je tužitelj za sporni događaj saznao već u svibnju odnosno početkom lipnja 2023. preko društva Lika ceste d.o.o. kao svog ugovornog izvođača održavanja cesta. Međutim, sud ocjenjuje da iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi se saznanje djelatnika društva Lika ceste d.o.o. moglo izjednačiti sa saznanjem samog tužitelja kao pravne osobe, osobito imajući u vidu iskaz zakonskog zastupnika tužitelja koji je naveo da je tužitelj za predmetni događaj saznao tek po zaprimanju dopisa Općine Lovinac od 23. lipnja 2023.

39. Kako je tužba podnesena 18. srpnja 2023., dakle unutar subjektivnog roka od 30 dana od dana saznanja za čin smetanja i počinitelja, a svakako i unutar objektivnog roka od jedne godine od nastanka smetanja, sud smatra da je tužba podnesena pravovremeno.

40. Odluku o troškovima sud je donio primjenom odredbe članka 154 stavka 1 ZPP-a kojom je određeno je da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove.

41. Odredbom članka 155 stavka 1 ZPP propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice, a odredbom stavka 2 istog članka propisano je da će se troškovi odmjeriti prema tarifi ako je propisana za nagrade odvjetnika ili za druge troškove.

42. Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 138/2023. i 107/2025. - dalje u tekstu: Tarifa) u Tbr. 7 točki 2 propisano je da u postupku radi smetanja posjeda odvjetniku pripada jednokratna nagrada u visini od 250 bodova koja obuhvaća najviše do četiri radnje za svaki prvostupanjski postupak te za svaku daljnju radnju u postupku nagrada u visini od 50 bodova.

43. S obzirom na to da su bili opravdani sud je tuženiku prema Tbr. 7 t. 2 Tarife priznao trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u visini jednokratne nagrade u visini od 250 bodova i to za sljedeće četiri radnje: za sastavljanje odgovora na tužbu, za sastavljanje podneska od 8. studenog 2023., za zastupanje na pripremnom ročištu 5. prosinca 2023. i za zastupanje na ročištu održanom na licu mjesta 17. siječnja 2024., zatim za sastavljanje podneska od 10. ožujka 2026. u visini 50 bodova, za zastupanje na ročištu 24. veljače 2026. u visini 50 bodova, za sastavljanje podneska od 31. ožujka 2026. u visini 50 bodova, za zastupanje na ročištu 14. travnja 2026. u visini 50 bodova i za zastupanje na ročištu 9. lipnja 2026. u visini 50 bodova, dakle ukupno 500 bodova što prema vrijednosti boda od 2,00 EURA (Tbr. 54 Tarife) iznosi ukupno 1.000,00 EUR.

44. Tuženiku nije priznat trošak zastupanja na ročištu za objavu rješenja 30. lipnja 2026. jer taj trošak nije neophodan za vođenje ove parnice. Isto tako, tuženiku nije priznat ni trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu budući da obveza plaćanja pristojbe za odgovor na tužbu prema čl. 4 Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/2018. i 51/2023. - dalje u tekstu: ZOSP) nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici. Konačno, tuženiku nije priznat ni trošak sudske pristojbe za rješenje o smetanju posjedu budući da je prema članku 3. stavku 2 ZOSP-a pristojbu za prvostupanjsku odluku dužna platiti osoba koja pokreće postupak, dakle, tužitelj.

45. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci rješenja.

U Gospiću 30. lipnja 2026.

Sudac:

Mirjana Kosanović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu rješenja za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu odnosno od dana primitka rješenja za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. CG, odvjetnica u [adresa]

2. Tea Šulentić, odvjetnica u [adresa]